Bozanić u ofenzivi
U Velikom se tjednu zagrebački nadbiskup, kardinal
Josip Bozanić odlučio reći popu pop, a bobu bob, to
jest razgoliti hrvatsku zbilju točnim, razumljivim
riječima. Učinio je to u tri navrata s konačnim
udarcem u uskrsnoj propovijedi u kojoj se bez ikakve
sumnje prepoznala aktualna politička klatež,
protuhrvatska, protunarodna i protuljudska pa naravno
i protukršćanska "izvršna vlast" koja iza sebe
ostavlja pustoš i ništavilo, nekompetentna ekipa
žalosnih, diletantskih likova iz arhaičnog crvenog
bunara koja protukršćanski, osobito protukatolički
komunistički svjetonazor kombinira s najordinarnijim
divljim kapitalizmom, ubojicom svakoga socijalnog
osjećaja i običnoga milosrđa, u besmrtnoj lopovskoj
svezi sa stranim bankama i bankarima koji nisu drugo
do lihvari, naravno.
Kada se svemu tomu pridodaju potezi kojima izvršna
vlast pakosti hrvatskoj državi i hrvatstvu u cjelini,
izvršavajući obećanje svojim očevima da će odmazda
biti potpuna, kada izvršna vlast ne izvršuje nego
ovršuje kuće, dobra i živote Hrvata predajući ih
lihvarima, kada u Hrvatskoj vlada očaj i muk (štono
reče Bozanić), kultura isključivanja iz općega dobra i
crno siromaštvo - tada je ljudska, građanska dužnost
svakoga čovjeka u zemlji Hrvatskoj da se suprotstavi
kulturi uništenja života u našoj domovini, da pomete
ništarije rođene iz ništavila, kamo trebaju biti
vraćeni.
Bozanićev Veliki tjedan usporediv je s vremenom u
kojemu je Crkva u Hrvata pod vodstvom Franje Kuharića
u Branimirovoj godini "potegnula" tako snažno i
odlučno da poslije toga događaja ništa više nije bilo
isto, godinu potom umro je komunistički diktator i
zločinac Tito, nastavila se doduše represija, ali
bijaše to zenit i početak agonije odvratnoga sustava i
odurne naddržave Jugoslavije za kojom cmizdri ova
"hrvatska" izvršna vlast godine Gospodnje 2015. No
hvala Bogu, na Uskrs smo se približili uskrsu hrvatske
volje nakon dugog i neshvatljivog muka, zabuna i
pogrješnih izbora, pa se može reći da su zadnje tri
godine bile jedan jedini Veliki petak hrvatskoga
naroda čiji je zbunjeni dio i sam pridonio ovoj
sablazni, a onaj svjesniji morao proživjeti muku i
umirati na križu isključenosti, marginaliziranosti i
blokiranosti.
Spaljena hrvatska zastava, očuvana tradicija
Da Veliki tjedan ne bude malen po svjetovnim
zbivanjima pobrinuo se zločinac Vojislav Šešelj koji
je u vrijeme srpske agresije ubijao Hrvate u
Slavoniji. U duhu srbijanske tradicije spalio je
hrvatsku zastavu i nije to bila prva koja je gorjela
nakon svršetka rata - kad god bi Srbijanci bili nečim
nezadovoljni, Amerikancima ili Albancima, palili su
usput hrvatsku zastavu. Ma kako samo imaju toliko
hrvatskih barjaka i gdje ih drže, u stanovima? Oprosti
mi Bože, ali kad za vrijeme neodredljivih hrvatskih
državnih blagdana vidim malo i premalo zastava po
hrvatskim kućama, dolazim do nevjerojatnoga zaključka
da Srbijanci imaju više hrvatskih zastava nego Hrvati.
I trebaju imati, za svaku zgodu.
Fizički je vatru potpalio Šešelj, ali su na upaljaču
bile slike Nikolića i Vučića koji su vatru potpirili
besni što Haag traži natrag zločinca pa dali Vojislavu
krila, a zatim "osudili" paljenje zastave i zazivali
zajedničku svjetlu budućnost što je konspirativni
naziv za staro "ujedinjenje ili smrt". Kako uvijek
lažu, tako su lagali da srbijanski državni vrh ne
stoji iza čina, a onda se javio ministar Vulin koji
valjda ne spada u vrh i govorio o Hrvatima gore nego
Josipović. Dragan Marković iz Jedinstvene Srbije (pod
nazivom stranke kriju se u najmanju ruku
miloševićevske tendencije) uspio je izjaviti da je
Gotovina najveći ratni zločinac poslije Drugoga
svjetskog rata.
Zalizani Vučić koji je na Banovini u vrijeme srpske
agresije Hrvatsku proglašavao Srbijom, upitao je zašto
Hrvati ne hvale i slave srpske generale, što nije tek
cinizam nego odraz sveopće naravi i bizantinske
tradicije. U zajedničkoj europskoj ili bilo kakvoj
budućnosti (glavno da je zajednička) bit će valjda
proglašen i Dan srpskih i hrvatskih generala kao
zajednički blagdan, s bistama Kadijevića i Gotovine na
binama ukrašenim zajedničkim zastavama.
Hrvatska službena vlast dosjetila se da bi mogla
reagirati (što do sada nije jer nije bila izborna
godina), pozvala na raport otpravnicu poslova Bosu
Prodanović (!), čak povukla veleposlanika iz Beograda
koji je ionako namjeravao Uskrs provesti u Zagrebu, a
onda između redaka poručila Srbiji da je u stvari
stvari sve O.K., neka se ne brinu, predstava je
odigrana i slučaj ne će nauditi ljubavi i
prijateljstvu te usrdnoj pomoći Srbiji na putu prema
EU.
Vukovar
U duhu gornjih poruka, istodobno u Vukovaru
protuteroristička valjda služba hrvatskoga
Ministarstva unutarnjih poslova terorizira branitelje
Vukovara i Hrvatske u cjelini, poziva ih na obavijesne
razgovore poradi hrvatskom zastavom prelijepljenih
nelegalno postavljenih ćiriličnih ploča. Kako se samo
usuđuju lijepiti hrvatske zastave u Hrvatskoj i odakle
im one? Možda su išli po njih u Srbiju gdje se mogu
jeftino nabaviti jer ih ima puno (kao što je rečeno).
U pomoć hrvatskom MUP-u koji je zaboravio koliko je
pripadnika MUP-a stradalo u Vukovaru 1991., u pomoć
ideji o srpskom Vukovaru pridružili su se i Ujedinjeni
narodi odnosno neki njihov odbor pa prozvali Hrvatsku
da se ne brine dovoljno o ćirilici u Vukovaru.
Srbijanski lobi očito dobro radi i u UN, a ako
sestra Pusić nedajbože postane tajnica UN, bit će toga
i više. Umjesto da se u svezi s Vukovarom za vječna
vremena posipaju pepelom i ispričavaju, UN-ovci
postaju drski i miješaju se u ono što ne razumiju. Ono
što mi razumijemo i pamtimo jest da UN nije prstom
maknuo dok su Srbija, srbizirana JNA i četnici
razarali Vukovar i pobili ili odveli u srbijanske
logore sve što je bilo hrvatsko. UN i njegova Povelja
kao da u to vrijeme nisu postojali. A kada su njihove
nebeskoplave "snage" 1992. ušle u Hrvatsku, nisu stale
na hrvatske granice nego na granice srpske paratvorbe
u Hrvatskoj, da ju zaštite, a usput se i dobro
omastili švercom te lijepo razvijenom mrežom
prostitucije kao i potom u Bosni.
Pločice
I dok se u Beogradu spaljuje hrvatska zastava, u
Zagrebu se spaljuje hrvatski grb na registarskim
pločicama automobila jer grb iritira Ranka Ostojića i
političke Hrvate. "Definitivan" izbor nove pločice
predstavljen je kao prvotravanjska šala premda nije,
na tomu se radi pa su i zato potrebni prijevremeni
izbori da klatež ne provede svoje i u zadnji tren
prije odlaska s vlasti zagadi i na taj način hrvatski
život i hrvatske simbole. Objašnjenje je (da se ipak
zadovolje Hrvati) da ploče nisu dvojezične i
dvopismene nego jednobrojčane i nacionalno neutralne i
da pružaju užitak lokalpatriotima pa će svaki grad
imati svoju pločicu.
Spaljivanje na sve strane
Spaljuju se i hrvatski ratni veterani na
internetskim stranicama neprijateljske družbe "Occupy
Croatia" gdje gori Đuro Glogoški, vođa prosvjeda
stopostotnih vojnih invalida iz Domovinskoga rata.
Riječ je otvorenoj prijetnji na koju ni MUP ni DORH
jednostavno ne reagiraju budući da su u službi istoga
režima koji je Glogoškog proglasio neprijateljem br.
1, a militantnu protuhrvatsku stoku iz "Occupiraj
Hrvatsku" saveznicima. Režim se, znači, služi
plaćenicima i niskim smicalicama, potiče provokatore i
bit će odgovoran - odgovarat će njegovi čelnici pred
hrvatskim sudom ako 11. travnja u trećem pokušaju
njihovi plaćenici uzrokuju nerede velikih razmjera. I
to pred sudom i sucima kojima će narod vjerovati, a ne
pred ovim sadašnjim.
Na Plitvicama je za obljetnicu krvavoga Uskrsa
general Lucić (nazočna je bila i Kolinda) najsažetije
definirao milanovićevsko-matićevsko-occupajsku
koaliciju kao "velikosrpski nasrtaj na hrvatske vojne
invalide". I jest tako, a znamo i kako se tomu
oprijeti. Kao svakoj velikosrpskoj ili malosrpskoj,
dotično jugoslavenskoj agresiji.
Prilog HTV
Potpiruje se i s HTV-a gdje u jednoj estradnoj
emisiji s društvenim temama nastupi i neki cirkusant
sa zelenom kapuljačom i crvenom zvijezdom na njezinu
vrhu - i ništa. Da se pojavio s kukastim križem,
recimo, vrištali bi svi mediji. U emisiji se natječu
po tri kandidata, a u rečenoj je "pobijedio" tko?
Cirkusant s crvenom zvijezdom. Zove se Kurspahić,
vrijeđa hrvatski narod, a plaćena publika u studiju mu
plješće. Koliko se moglo razbrati, i taj je od onih
cirkusanata koji su poput Frljića i sličnih došli u
Hrvatsku svojedobno iz ratom zahvaćene Bosne, Hrvatska
im je dala sve a oni joj vraćaju uvredama. No, i tomu
dolazi kraj.
U istoj je emisiji nastupio Denis Kuljiš te uspio
reći nešto o nepredvidljivosti ljudske prirode a
ilustrirao slučajem "filmskog redatelja koji je bio
simpatičan i tko bi pomislio da će srušiti Stari most
u Mostaru." Tako provokatori i dalje plasiraju tezu da
su Hrvati i Slobodan Praljak osobito, srušili Stari
most, premda su u Haagu tu potvoru izbacili iz
optužnice ili se most barem više ne spominje nakon što
su eksperti dokazali da Hrvati i Praljak - nisu
srušili taj kameni prijelaz preko Neretve. Ali eto, na
prvom programu HTV-a gostujući provokator koristi
priliku da naudi hercegbosanskim Hrvatima. I ne radi
to besplatno.
Piše: Hrvoje Hitrec, www.hkv.hr
(106)
|