Osamostaljenjem Republike Hrvatske nastale su i
nesuglasice u vodstvu Hrvatske Kulturne Zajednice. Uz
opću politizaciju rada udruge tome su posebno
pridonijele nezadovoljene političke ambicije pojedinaca.
Medij njihovog djelovanja bile su "Društvene
obavijesti", u kojima su beskrajno i neselektivno
kritizirali sve u Hrvatskoj, posebno pokojnog
predsjednika Tuđmana, pa čak i Domovinski rat.
Izborni Sabor HKZ-e u ožujku 1999. bio
je za tu grupaciju od posebne važnosti, jer su putem
Društvenih obavijesti i organiziranih političkih
tribina s tadašnjom opozicijom, željeli utjecati na
glasački potencijal iseljenika. Suočeni sa drugim
kandidatima, a ne želeći surađivati sa
neistomišljenicima, napustili su Sabor i proglasili ga
nelegalnim i ništavnim. Odbili su svoje razduženje i
sve što je time u vezi (predaja dokumenata, arhive,
blagajne, imovine itd.). Radilo se o klasičnom puču u
kome je postojeća upravna struktura odbila predati
ovlasti novo izabranim dužnosnicima i tako im
onemogućila početak rada.
Argumentacija pučista da su oni
legalni predstavnici Društva bila je neuvjerljiva
između ostalog i zato što su iz svojih redova
isključili neistomišljenike iz starog vodstva,
posebice bivšeg presjednika. Nakon nekoliko mjeseci
neuspjelih pokušaja primopredaje i time prouzročene
blokade rada društva, Glavni odbor (Upravni odbor i
predstavnici Odbora ogranaka) zaključio je, da je
samovoljno produženje mandata i odbijanje primopredaje
nedopustivo, te je donio odluku o isključenu
odgovornih iz članstva.
Tužitelji - na fotografiji s lijeva na desno:
prvi red: Tihomir Bratoljić, Željka Bratoljić-Melkay,
Jagoda Zenić-Bulatović, Ljerka Hriberski Dolenc, Mate Ivančević, Marijan
Jakopović, Lovro i Marijana Jonak, Nikola Ivan Jović,
drugi red: Kristina Križanić, Blanka
i Tomislav Mišulin, Zvonimir Mitar,
treći red: Vesna Polić, Ivan Robić, Iris Smokvina, Lera
Tomašić
na kraju: Radovan Smokvina.
- podigle su na švicarskom sudu tužbu protiv udruge zbog
isključenja, odbivši sve pomirdbene prijedloge Zajednice prije i u početcima
procesa. Već je prvostupanjski sud (Bezirksgericht Zürich) zaključio da su
tužitelji s pravom isključeni. Tom presudom pomirili su se, osim troje, svi
ostali tužitelji, te su HKZ-u morali platiti odštetu i naravno sve sudske
troškove.
Žalbu na presudu podnijeli su
Iris Smokvina, Ivan Nikola Jović i Vesna Polić.
Nakon punih pet godina procesiranja, pri čemu su
tužitelji uz pomoć svog odvjetnika primjenjivali sve
moguće jurističke trikove kako bi oduljili proces i
time financijski slomili udrugu, križnom putu HKZ
konačno je došao kraj usprkos tome što se HKZ iz
novčanih razloga od 2001. branila sama, tj. bez
odvjetnika i usprkos mišljenja suda da bi: "...obzirom
na kompleksnost pravnih pitanja trebala imati
pravobranitelja kako bi njezini interesi mogli biti
primjereno zaštićeni, tim više što su tužitelji
zastupljeni odvjetnikom".
Obzirom da sudske troškove snosi onaj
tko izgubi proces, a to su u ovom slučaju tužitelji
(preko 28'000.- Fr., u što nisu uključene eventualne
odštete i njihovi odvjetnički troškovi), HKZ nema
nikakvih direktnih troškova procesa zahvaljujući
gospodinu Osvinu Gauppu, koji je Zajednicu zastupao
bez jurističkog obrazovanja, ali sa velikim i
nesebičnim angažmanom duge 4 godine.
Naravno da je Zajednici ovom tužbom
učinjena velika šteta, jer su mnogi članovi napustili
udrugu. Jedni zato što su povjerovali lažnim objedama
tužitelja, a drugi jer nisu imali uvida u stvarnu
situaciju i nisu htjeli biti članovi udruge koja je
upletena u sudski proces. Nadamo se i vjerujemo da će
se mnogi od tih ljudi vratiti, a onima koji su
Zajednici sve ove godine ostali vijerni, od srca
zahvaljujemo.
Upravni
odbor
|
