Središnji politički događaj prošlog tjedna bio je
posjet Lijepoj našoj potpredsjednika SAD-a Joe Bidena.
Zagreb je pomalo sličio na Pariz nakon zadnjih
tragičnih događaja. Zatvorene prometnice, zavareni
šahtovi, ukinute autobusne i tramvajske linije,
snajperisti po krovovima, helikopteri u niskom letu.
Sve zajedno počelo je podsjećati na film Miloša
Formana "Let iznad kukavičjeg gnijezda". Još je samo
trebalo da se umjesto Joe Bidena pojavi kod Kolinde
Jack Nicholson u pratnji Denny DeVita. Volim pročitati
na Facebooku duovitosti iz kućne radinosti. U jednoj
tip objašnjava drugom liku važnost američkog
Potpredsjednika odprilike ovako: "Kužiš, on ti je k'o
rezervna guma u autu. Trenutno ne služi ni za šta.
Leži duboko u prtljažniku. Mnogi, a osobito vozačice,
ne bi je uspjeli ni pronaći. Ali u podsvjesti svi
znamo da bi nam jednog dana mogla zatrebati." I za
"rezervnu gumu", uz sve gore nabrojeno, bilo je na
ulicama oko 5.000 do zuba naoružnih policajaca. S
ovakvim osiguranjem bila bi zadovoljna i narcisoidna
Carla del Ponte prilikom inspekcijskih posjeta Ćaći i
Jaci.
E, pa sad se samo od sebe nameće
pitanje što bi tek bilo da je HPP (hrvatskim
političkim poltronima) u posjet došla "glavna guma"
iliti Predsjednik SAD-a? Čitav Zagreb bi završio na
tri dana u kućnom pritvoru. Uz snajperiste i
helikoptere broj policajaca popeo bi se na 10.000
tisuća. A kako bi se maksimalno osigurali da ne
uđemo u političku povijest kao recimo Sarajevo
1914.g., na čelu osiguranja pojavio bi se Saša
Sabadoš hrvatski Cro Cop poznat po "zakonitom
postupanju." Koga Saša samo pogleda ode mu pola
glave. Štoviše, "teroristu" Darka Pajčića nije ni
pogledao, a ovaj je misteriozno otišao na onaj
svijet. Čitam da mu je DORH ponudio nagodbu zbog
nanošenja teške tjelesne ozljede iz nehaja ali je
"narodni heroj" Saša to odbio. Ima on, uz sve
vrline, i puno povjerenje u pravosuđe RH.
Moj osvrt u prošloj kolumni na tragičnu sudbinu hrvatskog
branitelja koji je otišao u rat kao maloljetnik izazvalo je niz emotivnih
komentara. Citirat ću samo jedan: "Zvonko Orešić, direktor poslovnice jedne
banke u Hrvatskoj, umirovljenik piše: "sram te bilo gade ustaški, nije li te
imalo sram širiti laž! Pogledaj današnji Jutarnji i uvjeri se kako je taj
pijanac najebo! Makar sumnjam da takvog notornog pokvarenjaka i širitelja mržnje
prema nacionalnim manjinama uopće zanima istina! Fuj, gade pokvareni!"
Znači naš mi je Zvonko na fini, udbaški način, objasnio "kako je taj pijanac
najebo". I dok se taj "pijanac" kao maloljetnik borio za Hrvatsku "direktor
poslovnice " čekao je kad će se u njegovoj banci lično i personalno pojaviti
Veselin Šljivančanin i objesiti idirektoru "orden bratstva i jedinstva." oko
vrata. Eto, i to je Hrvatska! Prema vani ponizni poltroni, a prema onima koji se
ne slažu s njihovim mišljenjem "gade ustaški i fuj gade pokvareni". Kad jedan od
njihovih odvali pol glave branitelju onda, u ime istine i tolerancije,
informiraju "kako je taj pijanac najebo". Uostalom, slažem se da je lustracija
nepotrebna. Stari udbaški direktor lustrirao je sam sebe. A meni je pomalo drago
da ih ja svojim pisanjem tu i tamo natjeram da pomole glavu iz svog udbaškog
brloga.
Operacija "Medački džep" bila je
džepno izdanje "Oluje", ali ne i petparačko.
Vratija se Ćaća!!! Naglo je
zatoplilo oko duša i srca Jelene Lovrić, Slavenke
Drakulić, bivših Feralovaca kojima je Ćaća darovao
Slobodnu Dalmaciju, lijevoj medijskoj falangi koju
je oduševljavao svojom detuđmanizacijom te progonom
Gotovine i branitelja. Uz lagano olakšanje trebalo
je i pronaći "krivca". Tu nije bilo divergentnosti.
Visiti kao pedro treba zapravo, ne Sanader, nego
sudac Ivan Turudić. Pale su mu dvije presude. No,
sudac Turudić dao je više nego zanimljiva
objašnjenja o Sanderovim predmetima Ivanki Tomi u
Jutarnjem od 28. studenog o.g. Kaže "Protiv
Sanadera bila je donesena pravomoćna presuda, čime
sam doživio stručnu satisfakciju. No, nakon toga se
pojavio Ustavni sud kao posljednja sudska instanca i
uzeo si kompetencije koje mu apsolutno ne pripadaju.
U Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu stoji kako on može
raspravljati samo o povredama koje su istaknute
ustavnom tužbom, a oni su otišli ti puta šire od
toga. Vrhunac je da su u donošenju odluke
sudjelovali suci koji su se morali izuzeti jer je
nepodnošljivo da netko tko je bio Sanaderov
odvjetnik sada odlučuje u njegovom predmetu. To je
protivno temeljnim moralnim načelima. U Sanaderovom
slučaju na Ustavnom sudu je odlučivao njegov
odvjetnik i ljudi koji su njegovom milošću postali
ustavni suci." Tako i toliko Turudić! Ako je u
odluci u korist Sanadera sudjelovao njegov bivši
odvjetnik onda je na djelu po tko zna koji put
"pravno retardirana država".
Portali javljaju da su se u hotelu
Sheraton sreli Ćaća i Karamarko. Čisti slučaj ili
kako bi rekli Ličani: kad slučaj hoće i mrtvac
prdne! Ali tamo se navodno isto tako slučajno
zatekao i Nino Pavić. Možda je došao vidjeti bi li
mogao opet dobiti od Ćaće na poklon Slobodnu. Ćaća
je uzvratio ljubav lijevih "intelektualnih
proletera" te im je dok je bio svemoćan poklonio
Slobodnu. Tako je ta novina uskoro postala raj za
orjunaše, jugonostalgičare, propale feralovce,
dalmatinsku akciju itd. Sad je došao novi vlasnik i
nema više progresivne partizanske novine. Pavić je
valjda siguran da se Slobodna danas potpuno srozala.
K'o đihadisti pojavili su se u redakciji Višnja
Starešina, Tihomir Dujmović, Josip Jović, Ivica Šola
i drugi komentatori koje ljevičari ne mogu smisliti.
Sjajni intelektualac Bora Dežulović dobio je
"šimecki u tur". Kolumnisti opće prakse Tomić i loša
kopija Slobodana Novaka, Jurica Pavičić prijete
odlaskom. Ali samo prijete! Na žalost mojih
prijatelja sa Bola i iz Dalmacije No, kako za Ćaću
više nema niti mjera opreza, a kamoli uplate 12,4
milijuna kuna, novi pregovori oko "vraćanju Slobodne
narodu" mogli bi se odvijati negdje pod toplim
nebom, recimo Kalifornije.
Što ti je sudbina političara! Jaca
je, da bi došla do fantomskih topničkih dnevnika,
pokrenula 2.225 pretresa stanova i ureda branitelja,
sve kako bi osigurala dokaze Haaškom tužiteljstvu
protiv generala Gotovine, Markača i Čermaka.
Prestala je tek kad je to sud naredio. Da ne bude
zabune sud u Haagu!!! Za nagradu više nije ni
oktroirana predsjednica vlade RH, ni predsjednica
HDZ-a pa ni saborska zastupnica. Stvarno je politika
kurva! Ćaću još čekaju pravosudna iskušenja. Ali
kako je krenulo, čini se da je Ćaća nešto k'o
sadašnja Barcelona u nogometu. Nepobjediv. Ili bi
možda bila prirodnija simetrija sa Hajdukom.
U Šibeniku, na Festivalu djeteta
izvedena je Shakespearova komedija sa aluzijom na
hrvatsko pravosuđe s nazivom" SAN MALOLJETNE NOĆI"
Tko će preko Mosta? HDZ ili SDP. Ili
možda čak zajedno? Hoće li Most izdržat toliku
intelektualnu težinu? Veliko Trgovišće ili .
kolokvijalno "konzultacije su u punom jeku". Neki
dan gledam na TV dolaze šefovi stranaka k našoj
Kolindi. Svi pristojni i odmjereni. Čak i Stipe iz
Primoštena ne spominje mater i rodbinu ni prisutnima
ni Tuđmanu. Čista pastorala. Dolazi Premijer
tehničke vlade. Prolazi kraj Kolinde pa kad ju je,
onako krhku i malenu, jedva spazio na brzinu joj
pruži ruku i promrmlja - oprostite, žurim. K
predsjednici! I ode k njoj.
Drugi dan u novinama komunikolozi, psihijatri, psiholozi,
sociolozi, vračevi u noćnim satima na lokalnim TV mrežama, svi komentiraju kućni
odgoj Premijera. Opet će ispasti krivac Stipe. A on niti je bio u Parizu niti ga
je vidio. Dok je bio Premijer novinari su Milanovića još kako pazili i pomalo
mazili. Sad se traži da javno objasni kakva je bila panceta koju su navodno jeli
u prekrasno osvjetljenom stanu Ante Kontromanovića. Zokiju je navodno u školi
najbolje išla matematika. Dok drugi polemiziraju, a Karamrle taji koliko ima, on
zbraja. Sad je već na 66. S astrološkog aspekta nezgodna brojkica. Sastavi li
Zoran Milanović novu vladu RH, jedno možete biti sigurni. Daleko
najkvalitetniji, najelokventniji i najsposobniji član te vlade biti će on sam.
Kao i većina naših dosadašnjih vlada, to će opet biti loša vlada sastavljena od
nekopetentnih klimavaca. Osim naravno ministarstva pravosuđa i ministarstva
zdravstva, resora koje će voditi odvjetnik ili sudac te doktor. Stoga sam ja za
diktaturu ili monarhiju. Za diktatora bi mogli konkurirati Nenad Stazić ili
Stipe Petrina, a za monarha Stipe Mesić, Jadranka Kosor ili Joža Manolić.
Gedajući Alku prvi put, naš suveren
Stipe je poslao narodu mudru poruku: za pogodit u
sridu treba se dobro usridotočit!
Volim čitata mudre misli Darka
Pavičića iz Večernjaka. Zadnji "uvodnik" nosi zgodan
naslov: "Rastjerivanje magle oko kanonizacije
kardinala Stepinca." Hrvatsko katoličko sveučilište
je, po Darku, dobilo zadatak da na znanstvenom skupu
rastjera maglu nakon vijesti o Papinom imenovanju
zajedničke komisije Katoličke crkve i SPC-a.
Zajednička komisija trebala je ukloniti svu maglu
koja bi mogla naštetiti liku i djelu budućeg sveca.
Naravno desničari u Crkvi i ognjištari izvan Crkve
počeli su širiti laži da se Stepincu ponovno sudi,
da se mješanjem neke druge crkve u kanonizaciju
jednog sveca Katoličke crkve ponižava katolička
Hrvatska itd. Naravno, sve su to klerofašističke
laži.
Kanonizacija Alojzija Stepinca dovršena je po svim crkvenim
pravilima i potpisao ju je sam papa Franjo. Ona će biti javno i svečano
objavljena onog časa kad se s kanonizacijom složi SPC-a i naš brat Patrijarh
Irinej. Što je onda desničarima tu sporno?
Na znanstvenom skupu je na stranu pokojnog Kardinala stala
američka povjesničarka dr. Esther Gitman koja je i sama Židovka. Ona je
dokumentirala što je sve Stepinac učinio za spašavanje Židova u Drugom svjetskom
ratu. Vrlo su konstruktivni bili i srpski povijesničari Milan Koljanin i Radmila
Radić. Radmila misli da će proglašenje Stepinca svecem "predstavljati novu tačku
razdora Srba i Hrvata i da će to biti kontraverza koja neće dozvoliti da
zacijele rane iz prošlosti." Radmila nije precizirala na čije rane konkretno
misli. Milan Koljanin ne poriče neka djela Stepinca, ali on zbog tih djela nije
bio izložen smrtnoj opasnosti. Misli da je Kardinal, recimo, bio mučen ili
ubijen onda bi ta djela bila dovoljan razlog da u Srbiji malo omekšaju svoj
stav. Sve me to podsjeća na onu staru maksimu: "Dobar Hrvat je mrtav Hrvat".
Željko Tunjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, misli da
kolege iz Srbije daju Stepincu božanske atribute po kojima je on mogao
zaustaviti Drugi svjetski rat. Rektor je skužio pravu istinu, a to je da je
srpskim povijesničarima sama ideja hrvatske državnosti problematična. Kao i
SPC-i. Zašto to nije netko bar pokušao objasniti papi Franji? Možda je trebalo
taj dio posla prepustiti Hrvoju Klasiću i Tvrtku Jakovini, mladim titoistima s
Filozofskog faksa u Zagrebu. Kad bi oni, onako elokventni i dobronamjerni,
Svetom ocu predočili sve činjenice o Stepincu i Katoličkoj crkvi on bi nas,
onako oduševljen, odmah prokleo.
Na kraju, nije mi jasno zašto se pozivaju povjesničari iz Srbije
da bi čuli sve o genetskoj genocidnosti Hrvata? Dosta bi bilo da se pozvalo,
recimo, Dragana Markovinu kolumnistu Telegrama, profesora Pericu iz Rijeke,
svjetski poznatu književnicu Vedranu Rudan, ili Ante Tomića, Miljenka Jergovića,
pa čak i Juricu Pavičića. Mogao bi se složiti zgodan prijeki sud koji bi osudio
pok. Kardinala na streljanje, a kao posebnu mjeru oduzeli bi mu građanska prava
- bar na tri godine. E, da bar nije, u vrijeme suđenja Kardinalu, Ivan Fumić bio
premlad. Naime, kad se Fuma vratio 1945.g., iz partizana imao je samo 10.g., ali
da je bilo dobre volje mogao je Fuma i taj zadatak Partije odraditi bez premca.
Sve se može kad se hoće. Eto, postojalo je obilje dobre volje kod Ustavnog suda
u predmetu Ive Sanadera.
Tužiteljstvo u Haagu je predlagalo
našim generalima da priznaju djelo. Za uzvrat,
tužitelj neće za njih tražiti tri doživotne robije
nego samo jednu za sve.
Zvonimir Hodak, dnevno.hr |