Zanimljivo je da je s govorom mržnje zapravo počela
SOA negdje u srpnju prošle godine. U jednom dijelu
izvješća koje je potpisao ravnatelj Dragan Lozančić
služba tvrdi da se osjeća snažan porast "četničke
ideologije" u Lijepoj našoj.
Jurič nije išao u nepotrebnu širinu.
Bez Banovine i Korduna, on se usredotočio na Cvjetni
trg te je za četnike utvrdio da su četnici. Time je
odmah digao na zadnje noge razne ljevičarske
falangiste. Da taj lik barem ima smisla za satiru
k'o delije iz Pupovčevih novosti koji su na Dan
pobjede i domovinske zahvalnosti objavili pjesmu o
"Lijepoj našoj haubici". Sam kraj genijalne satire
riječima "dok mu Meron suce sije, dok mu Haag
prijetnja nije, dok mu Srbe grobak krije, Haubica
nek' sve bije" oduševio je Klauškog, Tomića,
Lovrićku, Dežulovića, Pilsela Drageca Stazića do te
mjere da je Milorad u jednom trenutku počeo
razmišljati i o Nobelu.
Zamislite, sad se Marko okomio na
četnike. Zašto? Jer su tobože opasni. Pa nisu na
Cvjetnom trgu Ružicu Čavar prebili četnici. Staru
gospođu su prebili oni koji su sad užasnuti govorom
mržnje Marka Juriča. Što je uostalom lošega u tome
da na video snimci mitropolit Porfirije pjeva
četničku pjesmu "Što se ono na Dinari sjaji." Pa i
Stipe Mesić je u Australiji pjevao "Juru i Zvonu
Bobana" pa mu u HSP-u to nisu zamjerili. Biti četnik
danas je potpuno legitimno i legalno u susjednoj
Srbiji. Srbi rezoniraju izvan poltronskih šablona
koje dominiraju u RH. Rehabilitirali su Dražu
Mihajlovića četničkog vođu i ideologa. Zašto? Pa
valjda zato što je Draža bio borac za veliku Srbiju.
Ide i rehabilitacija generala Milana
Nedića koji je prvi riješio židovsko pitanje u
Evropi i o tome odmah obavijestio svog frenda
Hitlera. Sprema se navodno i spomenik Aleksandru
Rankoviću čija je "velika Srbija" bila malo
prevelika i samom Titu pa je drug "Marko"na
Brijunskom plenumu 1966. g., odletio u istoriju.
Usput oni koji su Draži, nakon pada Vukovara, u
Borovom selu digli spomenik kasnije su bili dragi
koalicijski partneri Sanaderu i Jadranki Kosor. I
Srbi će rehabilitirati sve koji su se kroz povijest
borili za Srbiju bez obzira na ideologiju.
Rehabilitacija neće jedino zahvatiti njihove
Jugoslovene, jer kroz ideologiju jugoslovenstva nisu
uspjeli stvoriti Veliku Srbiju. Svaka čast Srbima.
A Hrvati? Svi oni koji su se borili
za Hrvatsku državu su sada proglašeni ustašama i
zločincima. Da nije bilo "zloglasnog Merona" to bi
bila i službena povijest. Hrvoje Klasić i Tvrtko
Jakovina čekali su k'o zapeta puška da se zabije
"zadnji čavao u Tuđmanovu državu". Ni branitelji
nisu, nakon 5. kolovoza 1996. g., kod hrvatskih
neojugoslavena i orjunaša prošli bolje. Sve su to za
njih samo neškolovani primitivci koji su neprekidno
na nišanu nevladinih udruga, Teršeličke, Pilsela,
Čička (slučaj Željka Sačića). Spomenimo i "Centar za
mirovne studije" ma što to značilo.
Vječiti studenti tog Centra oglasili se na 18. obljetnicu tzv.
mirne reintegracije istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Ljuti su i
pomalo razočarani što svi tupe samo o Oluji i pobjedi u ratu, a dobar dio RH
priključen je bez ispaljenog metka. Studoši su ovaj put u pravu. U Oluji je bilo
svega. Kanadski general tvrdio da je pobijeno između 20.000 do 30.000 Srba. Naši
progresivni mediji upozoravali su da je nakon 5.kolovoza protjerano oko 250.000
Srba. Možda? A što je s podatkom UNHCR-a da je na tom području 1993. g., živjelo
82.000 ljudi. Bilo je puno traktora, bežanije i ljevičarskih laži. A mirna
reintegracija. Jacques Klajn i Vesna Škare Ožbolt su darovali Hrvatskoj nešto
što je uvijek i bilo hrvatsko. Uz to i zakon o oprostu, te preko njega tisuće
ubojica, silovatelja koji danas rade u Hrvatskoj mirni i bezbrižni. Silovane
žene susreću se sa silovateljima na ulici. Oči u oči.
Sad desničari, čim su se dokopali
vlasti, kreću u reviziju povijesti. Ova provokacija
Marka Juriča je tek gornji dio sante leda. Počet će
se postavljati pitanje 37.000 partizanskih mirovina.
Tražit će se da se ukinu mirovine drugovima koji su
1945. g., imali 3 godine, a otišli su u partizane
1942. g. Pa bi neki objavljivali registar aboliranih
četnika, pa registar izdajnika itd. Najgore su
glasine o zatvaranju pipe nevladinim udrugama. Što
će GONG i Documenta samo sa stranim donacijama?
Moglo bi ih se, kao u Rusiji, proglasiti stranim
ekspoziturama što bi strašno pogodilo demokratsku
javnost.
Demokratska javnost pokazala je
zube. Mirjana Rakić rekla je "non pasaran". Mirjana
koja je i danas uvjerena da je dr. Tuđman ratni
zločinac samim tim što je stvorio ovu državu s
posebnim potrebama. Zabranila je Mirjana rad TV Z1
na tri dana. I to nije prvi put da Jurič i Bujanec
promoviraju ustašluk. Jer samo ustaša može ukazivati
na Porfirija koji pjeva četničke pjesme. Što će sve
pasti na pamet pomahnitalim desničarima? Još će
nekom pasti na pamet pljuckati na istok prema
komšijama jer je baš ovih dana ugašen Radio Subotica
jedini elektronički medij u Srbiji preko kojeg su
Hrvati mogli biti informirani o svim događanjima
koji se tiču Hrvata u Vojvodini. Vlasnik Radio
Subotice je država Srbija. Dobro da to nije doznala
Mirjana Rakić jer bi i Radio Subotica bila tri dana
"out".
Mislim da sam čak ovdje u Americi
shvatio razmjere štete koje je Marko Jurič nanio
ugledu RH. Kad me je čovjek u hotelu zapitao od kuda
sam ponosno sam mu odgovorio -Croatia. Gledao me par
sekundi i onda sretan što je skužio rekao "ah,
Šuker". Iz čiste pristojnosti nije ni zucnuo o
Juriču i Porfiriju. Vidjelo se da mu je neugodno.
Ali nije bilo neugodno Tomislavu Klauškom koji je povodom
predstavljanje nove vlade napisao jednu nadahnutu kolumnu na kojoj bi mu
pozavidio Joseph Gobbles inače poznat po povijesnoj mudrosti koja otprilike
glasi ovako: ponovi 10 puta jednu laž i ona će postati istina. Tako umoči
Tomislav pero u crvenu tintu i rodi se crni tekst. Naravno počelo je s
glorifikacijom jedinog pravog HDZ-ovca kojeg Jugovići i orjunaši i danas
obožavaju. Kad je HDZ 2003. g., pobijedio na izborima onda su strani diplomati,
podučava nas Tomica, stisnuli dragog Ivu i on je raskinuo koalicijski ugovor s
HSP-om zbog crnih košulja i ustaške ikonografije za koju Ivo za vrijeme izbora
pojma nije ima da tako nešto postoji. Osobito kod Đapićevih pravaša.
"Sanader ih je poslušao (strane diplomate), odbio pravaše i
umjesto toga izgovorio ono slavno "Hristos se rodi". Gdje su danas ta slavna
vremena. U novoj koaliciji nalaze se čak dvije pravaške stranke koje veličaju
ustaštvo i NDH, a u vladi će sjediti jedan štovatelj NDH kao ministar kulture."
Tražili su desničari ministra kulture koji bi bio na razini Andreje Zlatar
Violić, ali to je bila nemoguća misija. Stipe Petrina je bio najbliži tom
idealu, ali ustašoidna vlada ne želi druga Petrinu jer drug Petrina voli druga
Tita, a mrzi Titovog generala Tuđmana.
Klauški kao kirurškim skalpelom
secira promašaje Domoljubne koalicije. Citira,
progresivni novinar katoličkog dnevnika, svog idola
Milorada Pupovca kojeg je zabrinuo "slučaj Marka
Juriča koji nije slučaj izoliranog novinara ni
televizije koja mu daje prostora da čini to što
čini" kaže Pupi. "Nažalost, riječ je o političkoj
agendi koja u posljednje tri godine sve više dobiva
prostor u javnosti". Inače netko bi trebao
prišapnuti i Pupovcu i njegovom alter-egu Klauškom
da se to inače zove demokracija. I nije demokracija
samo kad Porfirije pjeva četničke pjesme, a
Pupovčeve novosti se sprdaju s hrvatskom himnom
"duhovito" je uspoređujući sa "Lijepom našom
haubicom" koja sije smrt i sakriva srpske grobove.
Demokracija je i nazvati četnike četnicima, između
ostalog.
Nakon briljantnog Freda Matića koji
je u Vukovaru uništio više srpskih tenkova nego ih
je Srbija u povijesti imala, za njegovog nasljednika
dolazi Mijo Crnoja. Nad njim se Klauški skoro
sažalio. Niti je uništio stotinu tenkova, niti je
mobiliziran, niti se sam izliječio od PTSP-a. Novi
ministar bi jednu vrstu lustracije. Ni više ni
manje. Popis svih domaćih izdajnika. E moj Mijo!
Čista utopija. Takav popis izbacio bi na vidjelo
jednu od najdebljih knjiga ikada izdanih u
Hrvatskoj. Jer kad bi svi koji su izdali domovinu
izdali i knjigu po toj izdaji Hrvatska bi bila jedna
velika knjižnica.
I još bi ljevičarski korpus progutao
puno toga, ali ministra kulture Zlatana
Hasanbegovića ne mogu i ne mogu. "Previše je" kako
bi rekli Zagorci "falingi". Povjesničar s Instituta
"Ivo Pilar", jedan od čelnika udruge "U ime
obitelji", član Počasnog blajburškog voda itd.
Užas!!! Nesretni Zlatan je nedavno u Otvorenom na
HTV izjavio kako je "jedini rat u kojem su Hrvati
pobijedili u prošlom stoljeću onaj iz 1991. g." Što,
naravno, nije točno jer su pobijedili i 5. kolovoza
1995. g. Nesretni ministar tvrdi da je antifašizam
floskula, jer ga Ustav RH izvorno ne spominje. E, tu
ga je čekao stari partizan Klauški. U Ustavu se
spominju odluke Zemaljskog antifašističkog vijeća
narodnog oslobođenja Hrvatske. Bravo Tomice! Vidi se
da iza te mutne formulacije o antifašističkom vijeću
koje je oslobodilo Hrvatsku stoji glavom i bradom
Vladimir Šeks. I doći će vrijeme da će u hrvatskom
Ustavu jasno, glasno i nedvosmisleno pisati da je
Hrvatska kao samostalna država nastala 5. kolovoza
1995. g., zabivši nogu u tur onima iz
"antifašističkog vijeća" koji se i danas pokušavaju
šlepati uz hrvatske branitelje.
A Klauškom i ucviljenim ljevičarima
samo citat Brain Tracyja: "Ako želite da uspijete
morate naučiti živjeti sa svojim neuspjesima."
Čitam da Stipe Petrina poziva
predsjednika Sabora akademika Reinera da pod hitno
podnese ostavku, a predsjednica RH raspusti Sabor i
raspiše nove izbore. I da izbori traju sve dok
progresivne snage opet ne dođu na vlast. Stipe je u
pravom trenutku prešao preko Mosta. Drugi put bi
bilo malo teže pogoditi. Recimo, Gordana Rusak je
prebacila, onako lijeva i progresivna, ruksak preko
ramena i preko Mosta u Hrvatski sabor. Zanimljiva
biografija. Goga se najprije zaprepastila da netko
uopće želi koalirati sa strankom "ratnog zločinca"
Glavaša. Ona ima malo principa, ali to malo što ima
uopće ih se ne drži. Najprije je s Mosta skočila na
Hrid jer joj se učinilo da sa statikom nešto nije u
redu. Sad je završila u HSLS-u. Razgovarala je i s
penzićima i navodno htjela malo tržiti. A penzići
bez love.
SDP-ovci također potvrđuju da je bilo komercijalnih razgovora o
poslu za frendicu koja već ima posao. Čudno SDP-e nije na listi nepoćudnih. Oni
nemaju pravomoćno osuđenih ratnih zločinaca, ali dobro stoje s pravomoćno
osuđenim gradonačelnicima. Recimo gradonačelnik Vukovara nastradao je zbog tzv.
trgovine interesima. Za nešto slično je sada zločesti Glavaš prijavio Gogu
DORH-u. Čista osveta odbačenog Branimira s kojim Goga nije željela koalirati.
Gordana je inače očekivano lijevo osvježenje na hrvatskom političkom nebu. Ona
je za ukidanje vjeronauka u školama, a navodno je i protiv privatnih škola. Samo
državne k'o u Sjevernoj Koreji. Sigurno je ljuta na Stipu koji neoprezno pili
granu na kojoj sjedi tražeći nove izbore. Kad će Gordana ponovno imati priliku
družiti se s pet stranaka i divaniti k'o da je u Velikom Trgovišću ako na novim
izborima popuši.
Gordana vjerojatno zna za mudrost
koju je početkom 20. stoljeća izrekao američki
političar mislim da se zvao Harington: "U politici
su važne samo dvije stvari: prva je novac, a druge
se ne mogu sjetiti."
Poglavar SPC Irinej zamolio je papu
Franju za prijem delegacije SPC u Vatikanu. Sveta
stolica reagirala je neuobičajeno brzo. Brzo su se
našli u Vatikanu Irinej, Darko Tanasković bivši
ambasador pri Svetoj stolici, i šećer na kraju -
Amfilohije Radović crnogorsko-primorski mitropolit
SPC-a. Amfilohije je poznat po tome što je zagovarao
crnogorske napade na Dubrovnik, te negirao genocid u
Srebrenici.
Naravno, vječna tema bila je kao i obično kanonizacija Stepinca.
Irinej, skroman i pastoralan kakav već jest, zamolio je Svetog oca "da pitanje
kanonizacije kardinala Stepinca skine s dnevnog reda i prepusti ga nepogrešivom
sudu Božjem". Nepogrešivi sud Božji, u kojem će kao porotnici sjediti Irinej,
Amfilohije Radović i Mitropolit Porfirije pa, ako nakon zasjedanja suda treba,
mogu oni "baciti i pismu". I što ostaje hrvatskom kleru nakon svega? Možda da
kardinal Bozanić zapjeva "Evo zore, evo dana.."
Možda savjet Albert Camusa Crkvi u
Hrvata: "Ne čekaj sudnji dan. Svaki je dan sudnji."
Zvonimir Hodak, dnevno.hr |