“Okretanje na žaru†katoliÄkog župnika Juraja Gospodnetića od strane ÄetniÄkih ustanika je toÄka na “i†tog vrućeg srpanjskog dana ljeta Gospodnjeg 1941. godine. Treba se prisjetiti 2016. godine kada su u Srb doveli djecu iz okolice Vukovara. Dovedeni su bili kako bi veliÄali taj ÄetniÄki dernek iz 1941. godine. Sve je naravno bilo financirano iz proraÄuna RH. Dakle, djeca iz Vukovarsko-srijemske županije, iz Osnovne Å¡kole Bobota, recitirali su tekst u kojem se nazivaju budućim Titovim borcima te najavljuju kako će njihovi oÄevi “sjekiricom udarati po krvnikovoj glaviâ€. Uostalom, to smo i doživjeli u praksi 5. kolovoza 1995. godine.
No, da to nisu bile bezazlene djeÄje prijetnje vidi se iz atmosfere s proglaÅ¡enja pobjednika na ovogodiÅ¡njem Pulskom filmskom festivalu. Naravno, kad se već ponosimo sa spaÅ¡avanjem 10.000 djece Diane Budisavljević mogli smo se bar prisjetiti i djece koju su “ustanici†1941. godine pobili i pobacali u Dabinu jamu. O toj djeci se ne snimaju filmovi i za njih se ne osvajaju Zlatne Arene u slobodarskoj Puli. Ili kako lijepo piÅ¡e KreÅ¡imir Johman na fejsu: “Na kraju, nećemo se sjećati rijeÄi naÅ¡ih neprijatelja već Å¡utnje naÅ¡ih prijateljaâ€.
Pa kad već spominjemo Pulu, Zlatnu Arenu i trijumf filma “Dnevnik Diane Budisavljević“, spomenimo i jedan dražestan komentar filmskog kritiÄara opće prakse notornog Jurice PaviÄića. On je svojim nepogreÅ¡ivim ljeviÄarskim nosom osjetio i ocijenio Vrdoljakov film “General†kao “staraÄki, okoÅ¡tali…†i kao film koji “stilski i duhovno miriÅ¡e na plijesanâ€. No, nedavno se svestrani Jurica javio u Jutarnjem u jednoj zakržljaloj fazi iskrenosti. Već sam naslov tjera na pažljivo Äitanje: “ProglaÅ¡enje pobjednika u ozraÄju navijaÄkog delirijaâ€. Jurica nas uvodi u bit jednim skoro bismo rekli blagim ÄuÄ‘enjem: “U profesionalnoj sam karijeri bio na mnogo filmskih festivala i na mnogo objava festivalskih nagrada. Ipak, nikada u životu nisam vidio da se jedna tiskovna konferencija žirija izvrgla u takav navijaÄki delirij kao Å¡to je to bilo u subotu u Puli tijekom objave nagradaâ€.
Jurica misli da ga je to sve podsjećalo na “koÅ¡arkaÅ¡ku utakmicu u kojoj domaća ekipa u posljednjoj Äetvrtini trpa tricu za tricom… Kad je žiri proglasio da su dvije glavne nagrade – za najbolji film i režiju – pripale Dnevniku Diane Budisavljević, prisutni novinari, producenti, režiseri i glumci na nogama su aplaudirali…†I tako je hribarovska elita joÅ¡ jednom poslala poruku kojim smjerom ubuduće mora ići hrvatska kinematografija.
Sad se pokazalo koliko je Gotovina bio instinktivno oprezan kad je odbio doći u Arenu. Izgladnjeli lavovi su samo Äekali plijen. Nakon Thompsona on je trebao biti drugi trofej. DoÄekati ga zviždukom, dati mu na znanje tko je on, Å¡to njima znaÄe Oluja i Bljesak, a Dani pljesak jer ona je ipak njihova. I opet smo uplovili u zonu sumraka iz koje smo izaÅ¡li devedesetih. IzmeÄ‘u ostalog, zahvaljujući i generalu Gotovini.
Dok je Gotovina znao Å¡to nas Äeka i pripremao se s TuÄ‘manom za krvavi rat, tajnik IDS-a Mario Sandrić je zacvrkutao: “Siguran sam da će do graÄ‘anskog rata doći jer je nemoguće pomirenje Hrvata i Srba. Oni se, od kada postoje, mrze i gledaju preko niÅ¡ana. Nas Istrane neka puste na miru jer nam rat nije potreban… Zato upućujemo apel Hrvatima, Slovencima i Jugoslaviji da nam naÅ¡u djecu vrate doma. Nisu djeca zaslužila da se bore, ginu i ožalošćuju svoje majke, sestre i braću za neÄija nacistiÄka opredjeljenjaâ€. Zagnjuren u “nacistiÄka opredjeljenjaâ€, lik nije ni Äuo za Domovinski rat. Ali zato laže maÅ¡tovito jer je odavno poznata istina da se 1992. godine prilikom mobilizacije, odazvalo 86 % Istrana, najviÅ¡e u RH. Ali naÅ¡ Mario Sandrić ipak je bio u pravu. Oni koji su se nakostruÅ¡ili pred “nacistiÄkim opredjeljenjima†danas s nogu aplaudiraju Diani, sretni da nisu pobijedili “njihoviâ€.
Lijepo je to opisao u jednom stihu “ljubimac†Arene Äole BalaÅ¡ević: “Narodnjaci, braćo i zemljaci!†ili Bora ÄŒorba kojeg Arena tek “sledujeâ€: “Ostanite Ä‘ubrad do kraja!†Njima ne trebaju ni General ni Thompson. Njima trebaju jedino milijarde iz Zagreba kako bi u isto vrijeme i na vrijeme zavrÅ¡ili brodove i privatne viletine s bazenima.
InaÄe Å¡to se tiÄe pobjedniÄkog filma, da je samo jedno dijete spaÅ¡eno film je ispunio svrhu. U pozitivnom kontekstu u film je ubaÄen i Stepinac. Ali vrlo stidljivo, tako da taj podatak vjerojatno joÅ¡ nije dopro do pape Franje i “velikog†episkopa. I na kraju pitanje: Kada će hrvatska ljeviÄarska režiserska falanga snimiti film o Hrvatima koji su bili ranjeni, poklani i odvedeni u srpske logore s mitske OvÄare? Tamo nije bilo ni Stepinca ni Diane Budisavljević. Samo Å ljivanÄanin, major, gospodar njihovih života. Lijepo i ozareno je to opisao “hrvatski politiÄar†Vojislav Stanimirović: “Pao je posljednji ustaÅ¡ki bastion…†Tu nema ni Dostojevskog i njegovog legendarnog “ZloÄina i kazneâ€. Samo zloÄin.
Na fejsu kruži fotografija iz Vukovara. Mecima uniÅ¡tena ploÄa na latinici s natpisom “Ulica Stjepana Radićaâ€, onog istog Radića kojeg je 1928. godine u beogradskoj skupÅ¡tini ubio Äetnik PuniÅ¡a RaÄić. Pucajući samo u hrvatske zastupnike, RaÄić je pucao u Hrvatsku. Nakon pada bolnice u Domovinskom ratu, ploÄa s ulicom Stjepana Radića zamijenjena je ploÄom na ćirilici tj. ulicom PuniÅ¡e RaÄića. Pazite, govorimo o narodu koji nagraÄ‘uje ulicom teroristu punog mržnje koji u skupÅ¡tini puca u nenaoružane hrvatske zastupnike. ObiÄni uliÄni kriminalac dobiva ulicu u Vukovaru!!! I možda baÅ¡ zbog tog “istorijskog smeća†Ivan Zvonimir ÄŒiÄak cmizdri zaÅ¡to joÅ¡ nema ćirilice u Vukovaru!? Godine 1928. je u skupÅ¡tini PuniÅ¡a RaÄić pucao u zastupnike HSS-a. Povijesna je farsa Äinjenica da je taj isti ÄŒiÄak jedno vrijeme bio i predsjednik HSS-a. E, je.i se zemljo Hrvatska! Možda bi sluÄaj tih dviju ploÄa i Ustavni sud mogao istaknuti kao primjer kako se može, kad se hoće, na efikasan naÄin rijeÅ¡iti dvojeziÄno pitanje u Vukovaru.
Uostalom, i PupovÄeve novosti bi mogle poÄeti izlaziti na ćirilici. Sad se zalažu za ćirilicu, ali joÅ¡ uvijek na latinici. A Mario Profaca “profaciraâ€: “Ako bi se ćirilica vratila u Vukovar radi poÅ¡tivanja zakona onda bi valjalo promijeniti taj zakon radi poÅ¡tivanja Vukovara!†Moj frend Roman Binder je vrhunski cinik. PiÅ¡e na fejsu: “Super je kad te netko ne voli, svratiÅ¡ mu na kavu i sje.eÅ¡ mu danâ€. A meni nitko nije svratio na kavu, a ipak osjećam da mi je dan sje.an.
Za mudru izreku imao sam pripremljeno nekoliko stvari koje mi je poslao moj splitski suradnik TonÄi Jelavić, ali uz ovakav mraÄan i depresivan tekst ipak ću ponovno citirati besmrtnog MatoÅ¡a: “Hrvati su jako Äudan narod. Imaju viÅ¡e izdajica nego cijela Europa zajedno. No, na Äudan naÄin postupaju s njima. Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom. Englezi ih povjeÅ¡aju po podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju, dok ih Hrvati njeguju kao najveće blagoâ€.
Ivanka se Toma Äudi k’o pura dreku: “Za Äiji raÄun se DORH okomio na pravobraniteljicu Loru Vidović?†Ivanka misli da “glavni tužitelj Dražen Jelinić pokazuje da do toga Å¡to radi Lora Vidović drži koliko i do crnog noktaâ€. Moram priznati i ja. Dobro, usporedba je konfuzna. Ja sam odvjetnik sa skoro 50-godiÅ¡njim stažom. Lora je u naÄelu odliÄna, odluÄna, hrabra, ali jedino ima malih problema sa zakonom. Ovih se dana, k’o plaćena reklama, povlaÄi na fejsu slika Lori dragog marÅ¡ala Tita. U marÅ¡alski skromnoj uniformi, okružen partijskim poltronima tipa danaÅ¡njih Å eksa i Mate Granića, a iza njega grb SocijalistiÄke Republike Hrvatske s prvim bijelim poljem. UstaÅ¡a Tito i ustaÅ¡ki grb! Bar po Lori! HOS-ovu bojnu proglasila je ustaÅ¡kom iako je HOS službeno priznat regularnom jedinicom HV-a. Proglasilo ga RaÄanovo Ministarstvo uprave. Opet, RaÄan – ustaÅ¡a!
Lora je objavila i anonimno pismo policajca o nasilnom postupanju policajaca prema imigrantima. Anonimni policajac!? Otkud Lora zna da je pismo pisao policajac. Možda ga je napisala sama? Možda joj je Ivanka pomogla. Zbog sintakse… Sve je moguće. I tako naša Ivanka žali što se Jelinić “obrušio†na Loru k’o orao na malog zeku. Ah, taj Jelinić… Ne shvaća frajer da kad ne bi bilo Lore sve bi otišlo k vragu. Bogu hvala, još nije! Albert Camus je napisao: “ Bogu se obraćamo samo onda kad želimo postići nešto nemoguće. Za nešto moguće dovoljni su nam i ljudi“.
Ivo Goldstein nas je mudro poduÄio kako su se Äetnici digli na noge 27. srpnja 1941. godine iz straha od NDH. Logika profe s Filozofskog faksa. Do 1941. godine izredalo se već nekoliko ustaÅ¡kih tvorevina tipa NDH-a tako da su njegovi Äetnici “opreza radi†digli ustanak u kojem se klalo od zore do mraka. Iz Äisto preventivnih razloga.
Primijetili ste kako su naÅ¡e antife naroÄito senzibilizirani kad su u pitanju djeca. Od Aleksandre Zec pa do toÄno 10.000 kozaraÄke djece koja su osvojila Pulu i toÄno 11.000 djece koju je TuÄ‘man 1991. godine prema Pupiju, osobno prekrstio na kato(liÄku) vjeru. Naravno, mi Hrvati ne stojimo dobro s djecom. Ili su mali ustaÅ¡e ili, ako sluÄajno nisu, onda su već u NjemaÄkoj, Irskoj, Argentini gdje će to postati. U Vukovaru je tijekom rata ubijeno 51 dijete. IzmeÄ‘u ostalih i 4-godiÅ¡nja Martina Å tefanÄić. Sjećate li se Frljićeve dramaturÅ¡ke obrade tih ubojstava u Kerempuhu? Naravno da se ne sjećate.
Dana 27. srpnja 1941. godine Äetnici i partizani već su znali da će biti osnovan Jasenovac i da će kato(liÄki) “sveÅ¡tenici†zaklati milijun djece. Zato su onako herojski tih dana likvidirali opasne ustaÅ¡e Jelenu Ivezić, staru 4 godine, Juru Ivezić 3 g., Mandu Ivezić 5 g., Jakova Ivezić 3 g., Luku Ivezića 6 g., Anu Ivezić 7 g., Kaju Ivezić 9 g., Peru Ivezić 9 g. i Iku Ivezić staru 8 godina.
U Dabinu jamu bacane su i trudnice kao i njihovi roditelji, te njihova daljnja rodbina. Tu u blizini nije bilo ni Diane Budisavljević, ni njenog supruga liÄkog Srbina koji je bio i Pavelićev doktor. Nije tada postojalo Ministarstvo socijalne skrbi NDH koje je pomagalo gospoÄ‘i Diani. Ovima na OvÄari i u Srbu ni sam Bog nije mogao pomoći. Sami s Veselinom Å ljivanÄaninom i JNA te s Äetnicima otiÅ¡li su u vjeÄni zaborav. Kao i 405-ero djece koja su izgubila život od Slavonskog Broda pa do Gospića u Domovinskom ratu.
Njih se nitko ne sjeća, o njima nema komemoracija s Pupijem i Stipom Mesićem, o njima niÅ¡ta ne znaju ni Prljić ni Frljić, na njihove zarasle i zapuÅ¡tene grobove ne dolaze izaslanici premijera i predsjednice RH. Ubijeni su kao budući ustaÅ¡e, a da im Mesić, Goldstein, Frljić, Rudanica, Josipović, TerÅ¡elićka, Tomić, Jurica PaviÄić, BajruÅ¡i, Pofuk, Gerovac, Stazić, Jelaska i sliÄni nikad u toj žurbi nisu rekli pravi razlog nestanka njihovog djetinjstva. Kako bi rekao Krleža: “Ni med cvetjem ni pravice…â€, a bogme ni meÄ‘u djecom! Osim ako su djeca iz Osnovne Å¡kole Bobota… TeÅ¡ko je ponovno evangelizirati Europu, a kamoli Lepu njihovu.
Jeste li možda Äuli za Fjodora IvanoviÄa Tolbuhina? Niste. On je sovjetski marÅ¡al iz Drugog svjetskog rata i jedan od slavnih zapovjednika Crvene armije koja je krajem 1944. godine prohujala kroz Banat, Beograd, Srijem, Slavoniju i Hrvatsku sve do BeÄa. Iza Crvene armije kaskale su “herojske†MarÅ¡alove brigade “oslobaÄ‘ajući†sve po redu Å¡to je ostalo iza Fjodora IvanoviÄa. Stvarno, niste primijetili kako naÅ¡e antife “zaboravljaju†evocirati herojske epopeje osloboÄ‘enja Beograda, Zagreba i ostalih “gradova heroja†kroz koje je proÅ¡la Crvena armija žureći se da Å¡to prije stigne do BeÄa? Srećom malo su zakasnili jer je baÅ¡ bila zapoÄela sezona godiÅ¡njih odmora pa su prometnice bile previÅ¡e frekventne…
Pravi pobjednik tobožnjeg NOB-a bio je, dakle, ruski marÅ¡al Fjodor Ivanović Tobuhin. Malo je nejasno zaÅ¡to Fjodor Ivanović ne zauzima malo viÅ¡e mjesta u povijesnim razmatranjima naÅ¡ih povijesnih “crvenih zvijezda†kao Å¡to su Klasić, Jakovina, Markovina, Perica i njihovi ideoloÅ¡ki prirepci s naÅ¡ih filozofskih fakseva. Svi oni samo muÄe, Äkome i dobro paze da se meÄ‘u heroje ne ubaci nekakav Staljinov marÅ¡al koji je ionako umro joÅ¡ davne 1949. godine, a koji je vjerojatno podržavao i rezoluciju Informbiroa.
Zima 1944. godine u blizini Dunava, s jedne strane ukopani u smrznutim rovovima partizani. S druge strane, stotinjak metara dalje ukopani su faÅ¡isti i Talijani. Ni naÅ¡im herojima, a ni ustraÅ¡enim Talijanima ne pada na pamet nikakav herojski juriÅ¡. Vrijeme prolazi, heroji i Talijani se smrzavaju kad se zaÄuje Lala s partizanske strane: “Talijani! Je.em vam mater maÄ‘arsku…â€
Zvonimir Hodak / direktno.hr
|
