Ipak je on trebao biti izabran za osobu tjedna u subotnjem Obzoru. Od toliko HDZ-ovih raskoÅ¡no talentiranih kandidata izbor je pao na župana Alojzija TomaÅ¡evića koji je, u stilu raspojasanog tamburaÅ¡a, ''istamburao'' svoju suprugu. Navodno je sud kao olakÅ¡avajuću okolnost uzeo u obzir Äinjenicu da navodnu ljubavnicu nije ni taknuo.
Ipak, zadrte ognjiÅ¡tare na Fejsu neÅ¡to smeta. ZaÅ¡to mediji nisu tako zduÅ¡no istražili i stan u elitnom dijelu Zagreba koji je joÅ¡ kao predsjednik bio kupio Stipe Mesić? ZaÅ¡to su o imovini Ive Sanadera i svim njegovim nepodopÅ¡tinama dok je predsjednikovao progovorili tek kada je pao (poskliznuo se) s vlasti? ZaÅ¡to su naÅ¡i istraivaÄki novinari, kada su već odliÄno zapoÄeli istraživati aferu Borg, odjednom zaÅ¡utjeli? Dok su Lovre, ToluÅ¡ić i Milan uživali i medijskoj pompi i nisu silazili s naslovnica naÅ¡ih pisanih i elektroniÄkih medija, naÅ¡ je Stipe u svom nekretninskom poslu ostao potpuno prekriven maglom zaborava.
SliÄna magla prekrila je i raspletaj operacije Borg. Sjećate se kada je svojevremeno Stipe Mesić bio kupio ''stanÄinu'' u elitnom dijelu Zagreba? KoÅ¡tala je neÅ¡to viÅ¡e od tri milje kunića. Stipe je dostojanstveno i ponosno odÅ¡utio režanje klerofaÅ¡ista od kud' mu lova. Od Äekova ne bi imao dosta ni za garažu. Sumnjalo se da je u pitanju honorar od predavanja u prepunom Domu Hrvatske vojske u kojem Stipe održao predavanje ''Divizioni u Regionu'', uz simultani prijevod na hrvatski.
Ali, taj ''raÅ¡omon'' prekinuo je sam Stipe pa je nakon godine Å¡utnje otkrio da mu je lovu pozajmio ''bez kamate i bez povrata'' prijatelj iz Slovenije. I svi su odahnuli. Opće je poznato da ako se Hrvat naÄ‘e u frci, dovoljno je da se obrati Slovencu i problem je rijeÅ¡en. Svi sretni i zadovoljni. Tada Slobodna nije slala svoju hrabru novinarku da snimi ''stanÄugu'' koja je dovela do naglog zatopljenja dviju ''bratskih i prijateljskih zemalja''. Dobro je znati: ako nam je frka odmah u Sloveniju po lovu. Bratstvo i jedinstvo, skovano u NOB-u, Ävršće je od Äelika. I sad na Fejsu sitni provokatori predlažu da netko od studenata napiÅ¡e doktorat na temu ''Fenomen razliÄitog zanimanja medija za nekretninske poslove Mesića, Kušćevića, ToluÅ¡ića i Kujundžića''. Na kraju, tužna je sudbina Stipe Mesića. Zasjenile su ga potpuno nove medijske zvijezde KuÅ¡Äević, ToluÅ¡ić, Žalac, Kujundžić.
Zanimljiva je i nedavna presuda slovenskog Vrhovnog suda koji je poniÅ¡tio presudu Leonu Rupniku, slovenskoj inaÄici naÅ¡eg Ante Pavelića. PolitiÄka pastorala. Draža Mihajlović i Nedić su već odavno rehabilitirani u Srbiji, Leon Rupnik im se sada pridružio u Sloveniji. Jedino u ''Lepoj njihovoj'' i dalje traje lov na ustaÅ¡e i ZDS…
Hrvatski cinkeri rade punom parom. Hrvoje Zovko prijeti da će odmah obavijestiti ''meÄ‘unarodne organizacije'' kako su ''ustaÅ¡e'' u Imotskom u dva navrata otvarali vrata od auta novinarke Slobodne Dalmacije. Svoju pravovjernost i partizansku svijest te žal za ''regionom'' dokazujemo i koncertima Lepe Brene, pjevanjem ''Jugoslovenke'', oduÅ¡evljenjem Borom ÄŒorbom, Bajagom, stavljanjem crvene zvijezde na rijeÄki neboder, obnovom Titovog broda… Mentalitet koji se skoro ne razlikuje od onog iz doba 8. svibnja 1945. godine. Neke su laži u meÄ‘uvremenu dobile Äak status apsolutnih istina. U Drugom svjetskom ratu Židovi su nastradali samo u NDH. Nedićev brzojav Hitleru da je Srbija ''Judenfrei'', nitko ni ne spominje.
Sve oÄi su sada uperene u PuÄku pravobraniteljicu Loru Vidović. Od nje se kao prut trese i Beljak. Naglo je ublažio svoje liberalno-antifaÅ¡istiÄke stavove. Nakon krokodilskih suza za sporom UDB-om i nedovoljnim brojem likvidiranih hrvatskih državljana u ''inostranstvu'', Å okre je posipao svoju ''long play'' glavu pepelom i izjavio: ''Ako je Bleiburg zloÄin, onda je zloÄin i Oluja''. To je zabrinulo i starog HSS-ovca Hrga, koji je, sav zabrinut, izjavio: ''Mislim da Beljaku treba medicinska pomoć''.
A kome ne treba nakon stockholmskog polufinala u rukometu. Na Fejsu bruje ''struÄne'' analize. Neki piÅ¡u: ''I vaterpolisti bi pobijedili da Hercegovci igraju vaterpolo''; ''DoÄek rukometaÅ¡a biti će u Mostaru. Za Hrvate iz Hrvatske bit će organiziran prijevoz autobusima''. ÄŒudim se da tzv. antifaÅ¡isti i jugo-komunisti, titoisti, homići, liberali… nisu postavili pitanje smiju li Hercegovci uopće zabijati golove za Lijepu naÅ¡u ako ne plaćaju porez u RH. I na kraju jedno pitanje koje me muÄi već dulje vremena. Sjećam se Gorana, Ivice i Janice, nogometaÅ¡a u Parizu i Moskvi te sliÄnih dogaÄ‘aja. Svi su ti dogaÄ‘aji i uspjesi naÅ¡ih Å¡portaÅ¡a izazivali nezapamćeno oduÅ¡evljenje masa, uzlet nacionalnog ponosa, nevjerojatno veselje, euforiÄnost i izraze domoljublja. Pola milijuna razdraganih graÄ‘ana Äekalo je Vatrene u Zagrebu, a onda doÄ‘u izbori i ti isti izaberu predstavnike onih, koji zbog tih Å¡portskih uspjeha, piju Normabele. Njih tobože ne zanima ''fudbal'' i Å¡port. Kada Vatreni žele da im na Trgu bana JelaÄića pjeva Thompson ''ÄŒavoglave'', dobivaju ospice i loÅ¡e spavaju.
Kada ste vidjeli Stazića, Beljaka, Grbina, Marasa, Jovanovića, Josipovića, Mesića, Pusićku, TaritaÅ¡ Mrak, Radu i familiju, Antu Tomića, Juricu PaviÄića… na takvim manifestacijama? Svi se oni uredno distanciraju od Å¡portskih uspjeha jer ti uspjesi ujedno znaÄe i promociju Republike Hrvatske. Iako hrvatski Å¡port od države dobiva na godiÅ¡njoj razini, po Eurostatu, samo 221 milijun kuna, Å¡port je glavni generator nacionalnog ponosa, veselja i promocije Hrvatske u svijetu. Kada se uzme u obzir iznos od dvije milijarde i 400 milijuna kuna koje država izdvaja za kulturu onda bi naÅ¡a kultura trebala biti naÅ¡ generator nacionalnog ponosa i hrvatske prepoznatljivosti u svijetu.
MeÄ‘utim, Oliver Frljić, Rade Å erbedžija, Ante Tomić, Jurica PaviÄić, Miljenko Jergović i razni naÅ¡i filmski režiseri boje se i pomisliti na fenomen Vukovara, a kamoli snimiti film o hrvatskom Alamu. No, to je tipiÄno hrvatski fenomen. NajviÅ¡e novca dobivaju oni koji Hrvatsku najmanje poÅ¡tuju i vole. Å port je konkretan i mjerljiv u pogledu uspjeÅ¡nosti. Kultura, osim rijetkih pojedinaca, nije egzaktno mjerljiva i kod nas uglavnom neuspjeÅ¡na. Ona se viÅ¡e brine o klimatskim promjenama i pitanjima sigurnog seksa, kad ti se vraća muž, kokainom i Abelom, legalizacijom prostitucije u Nizozemskoj tako da ''kurve rata'' sada mogu slobodno Å¡tajgati pred HaaÅ¡kim sudom.
Dok se god predmet na sudu zove ''sudski spor'', ništa od brzog pravosuđa.
Usput reÄeno, kad smo već kod kulture, ovih sam dana gledao monodramu Dragana Despota po Krležinom djelu ''Na rubu pameti''. Briljantna predstava i sjajan glumac Despot. Težak krležijanski tekst je jedino Krležino djelo napisano u prvom licu jednine. Ne znam jesam li bolju monodramu ikada gledao. Nevjerojatno uspjeÅ¡nom glumom Despot je u 70 minuta, bez sekunde odmora, uskrsnuo pred publikom svu Krležina ironiju, sarkazam i razmiÅ¡ljanja o ljudskoj gluposti, amoralnom druÅ¡tvu…. Ovacije koje je dobio zaslužio je u cijelosti. Ali to je Krleža. Djelo je napisano 1938.g. Stoga i dalje stoji moja ocjena za Frica. Krleža je Äovjek od glave do (Äetrdeset) pete.
Pa kad smo već zapeli na hrvatskoj kulturi, trebao bi netko odgovoriti na jedno ''kulturno-umjetniÄko'' pitanje koje je postavio premijerni primjerak naÅ¡e kulture Jurica PaviÄić, Jugoslaven od glave do pete. On postavlja na prvi pogled tipiÄno orijunaÅ¡ko pitanje: ''Nije pitanje kakav je 'General', nego kako se dogodilo da se taj film snimi''. Film koji je do sada gledalo daleko najviÅ¡e ljudi u RH. Film koji, uz biografski motiv, ima i temu koja se zove ''Oluja'' 5. kolovoza 1995. godine PaviÄiću, s obzirom na godine i ideoloÅ¡ku sljepoću, može puno toga promaknuti. Ali ne i Oluja. I meteoroloÅ¡ka svakoga izluÄ‘uje, a kamoli ova domoljubna. Nema u tom filmu Save KovaÄevića, sedam neprijateljskih ofenziva, Sutjeske
i Neretve… Jurica oÄito ne zna da je Sutjeska odavno diskvalificirana jer je Sava KovaÄević navodno bio dopingiran! Tko je dopustio da se snimi film o hrvatskoj pobjedi nad ''Slobinim zeÄevima'' kako ih je sam Slobodan MiloÅ¡ević nazvao. E, sad će sa 4. Splitskom obraÄunati naÅ¡ Jurica, Nenad Polimac i sliÄni. JoÅ¡ im fali samo kulturnjak s Breona - Nenad Stazić. Film se mora ocjenjivati s dva aspekta. UmjetniÄkog i zanatskog. Zadrte ''jugoslavenÄine'' zapele su za svjetonazorski. I nije Vrdoljak krajem sijeÄnja ostao sam kako Jurica sam sebe hrabri. Ostao je s daleko najgledanijim filmom, a PaviÄić, Tomić, Polimac i druÅ¡tvo ostaju samo rubni relikti proÅ¡losti. Ostaje i teror nekvalificiranih koji se žele nametnuti svojom toksiÄnom retorikom. No, to je davno proÄitana knjiga. Oni su jedna jadna disfunkcionalna jugo-obitelj koja polako odumire. I ubrzo će ispasti iz prosjeÄne hrvatske memorije. K'o Å¡to su ispali i pokojni Miljenko Smoje, Jurjević Baja i ostali, a ostaju zauvijek Hajduk, Torcida, 4. Splitska, Goran, Bajdo Vukas… Zadnji orjunaÅ¡i na otocima maÅ¡taju o ''talasima'' s istoka i Äekaju da ih zadnji val odnese ''u selo malo''. A možda ih vjetar otpuhne i neÅ¡to prije…
Na žalost splitske Orjune viÅ¡e ne vrijedi stara njemaÄka poslovica: ''Å to gluplji seljak to veći krumpir''.
Romina Peritz predstavlja nam lik i djelo umjetnika Nemanje Cvijanovića: ''Umjetnik koji je svojom zvijezdom petokrakom na vrhu nebodera razljutio desniÄare''. Peritzka nas je jednim podnaslovom definirala. Umjetnika vole ljeviÄari. Ovu vrstu umjetnosti sigurno vole. Kada su se na traktorima probijali do ''otadžbine''', bez crvene zvijezde, znali su da će njihovo vrijeme opet doći. Ne u otadžbini, nego u Hrvatskoj. Vrijeme radi za njih. Rezolucija Vijeća EU nije obvezujuća. Sada će brojni branitelji i dragovoljci iz Rijeke godinama gledati kako im je ''umjetnik'' Nemanja lijepo objasnio tko je zapravo pobijedio 5. kolovoza 1995. godine u Rijeci. Za utjehu će moći posjetiti bravarev brod, a na kraju se mogu zapaliti u stogu sijena. A sijeno je ionako namijenjeno stoci. Tako se uruÅ¡ava TuÄ‘manova Hrvatska. ÄŒudno, kada HDZ Ävrsto stoji malo desnije od centra. Taj centar bi trebalo ''centrirati'' posebnim viskom. Superlativi umjetniku ispadaju iz usta Peritze k'o bomboni. Prosto ne može da ''veruje'' zaÅ¡to desniÄari ''besne''. Tako će ''u sklopu Rijeke EPK 2020. godine Cvijanović izvoditi projekt ''ZajedniÄki Manifest komunistiÄke partije i ujedinjenog graÄ‘anstva Rijeke''… Amen. ÄŒekajmo neku drugu priliku.
Uvukao se u sebe, a oni su ga upravo tamo Äekali…
Darko PaviÄić, kaptolski ekspert, javlja: ''Vatikan gura hrvatske biskupe u ekumenizam sa SPC-om''. Darko nam ujedno i daje kratku definiciju ekumenizma kao zajedniÄkog vjerskog izriÄaja. Sada su postali jasniji mnogi potezi Rima i pape Franje. Sada je jasnije Å¡to je sa sluÄajem Stepinac, ali jedno nije jasno. Kako to da su SPC jasno definirali kao agresivnu parapolitiÄku organizaciju u Crnoj Gori, Makedoniji, na Kosovu… a jedino u RH žele ''zajedniÄki vjerski izriÄaj''? Papa Franjo kao da nema pojma o Domovinskom ratu, o tome koliko je u to vrijeme bilo sravnjeno s zemljom katoliÄkih vjerskih objekata i koliko je katolika poginulo. Koliko smo mi Hrvati sruÅ¡ili objekata SPC-e? I sada dragi Porfirije, preko apostolskog nuncija mons. Giorgia Linguea, Äija je diplomatska karijera vezana za Srbiju, polako uvodi ekumenizam ili, otvoreno reÄeno, Kaptol je izgubio diplomatsku bitku sa SPC-om.
Je li to naÅ¡im svećenicima jasno, ili i dalje pokorno, suprotno općem uvjerenju, provode ''zajedniÄki vjerski izraÄaj'' s onima koji su bili kreatori otpora mladoj Hrvatskoj državi 1991. godine? Taj otpor smo oružjem i borbom slomili, a sada nam Vatikan, pomoću Porfirija, Å¡alje poruke o Stepincu. Niži kler je već dugo svjestan tko nam u Vatikanu muti vodu. No, neki naÅ¡i biskupi dramatiÄno podsjećaju na naÅ¡e politiÄare. Poltronski zanemaruju miÅ¡ljenje vjernika i obiÄnog puka koji je već odavno svjestan da mu oni na koje se je mogao osloniti u 45 godina komunizma polako okreću leÄ‘a. Blaženi Alojzije Stepinac proglaÅ¡en je od strane Pape Ivana Pavla II. blaženim 3. listopada 1988. godine u Mariji Bistrici. I to valjda treba, po Papi Franji, biti dovoljna satisfakcija Hrvatima. Njegova beatifikacija ne smije Vatikanu služiti kao ucjena za bacanje hrvatskih katolika u zagrljaj onima koji dobro paze da umjesto Hrvatske govore o Slavoniji, Lici, Dalmaciji, o srpskim krajevima.. Kada nije iÅ¡lo preko JNA, sad se proba preko Vatikana. I na kraju za podsjetiti je kako je svećenstvo već jednom saÄuvalo hrvatski katoliÄki identitet kroz 45 godina komunistiÄke diktature. Mora ga saÄuvati i opet bude li trebalo.
Pokojni don Anto Baković jednom je rekao: ''Nastavimo li ovakvom jalovom i mlohavom populacijskom politikom, imat ćemo uskoro u Hrvatskoj manjak djece, a višak pedofila''.
Zvonimir Hodak, direktno.hr
|
