Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
Èasopis DO
Hrvatska
Va¹a pisma
Knjige
  Iz ©vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   

 

IGOR MANDIĆ TEPA DOMOLJUBIMA       (15.11.2017.)

Hodak: "Mandiću preporuÄam da ode u svoj Beograd i pita imaju li Hrvati vojsku"

PriÄinja se da desnica Ävrsto, skoro kao Hitlerova soldateska, marÅ¡ira Hrvatskom. Demokrati i neumorni borci za ljudska prava su iskreno zgranuti.

Igor Mandić tepa domoljubima tvrdeći da su “posljednje utoÄiÅ¡te hulja“(!?) I tako dok tvrda desnica marÅ¡ira Hrvatskom svojim paÄjim korakom, pojavljuje se napredni ‘omladinac’ u liku Igora Mandića i pokazuje koliko se tu nakotilo hulja i hulja koje se busaju u svoja klerofaÅ¡istiÄka prsa.

Nije Igor jedini koji ima muda javno reći da je ‘Hrvatska neuspjela država.’ To isto misli, govori, a i pisao je i Dejan Jović, posebni savjetnik hrvatskim ministrima vanjskih poslova od 2004 do. 2006. godine. Kao poseban savjetnik tako se istakao da je (valjda za nagradu) od 2010. do 2014. godine bio glavni analitiÄar predsjednika Ive Josipovića. I Dejan se nedavno javio u Nacionalu. Evo bisera iz raskoÅ¡nog analitiÄarskog talenta naÅ¡eg Dejana: “Rat koji se u Hrvatskoj naziva ‘domovinskim’ ne bi se bio dogodio da je jugoslavenska država bila dovoljno funkcionalna da ga sprijeÄi. Ostaje Äinjenica da je rat pomogao Hrvatskoj da bude priznata – a to se danas zaboravlja“, mudruje poseban savjetnik i glavni analitiÄar pa nastavlja: “Ispitivanje javnog mnijenja iz ožujka 1990. g, ali i izborni rezultati iz te godine, pokazuju da je za nezavisnost bila izrazita manjina graÄ‘ana u Hrvatskoj – oko 11%“.

Dejan, naravno kao i svi jugonostalgiÄari, pati od gubitka ‘memorije pamćenja’. Naime ispitivanje ‘javnog mnijenja’ u ožujku 1990. u tadaÅ¡njoj SR Hrvatskoj bilo je istinito i relevantno kao da se recimo danas provede anketa u neovisnosti Katalonije u madridskim medijima. Dejan je zaboravio da je samo godinu dana kasnije, 19. svibnja 1991. g. bio održan referendum o hrvatskoj samostalnosti na koji je izaÅ¡lo 83,56 % biraÄa te se je njih 94,17 posto izjasnilo za neovisnost. Za ostanak RH u Jugoslaviji glasovalo je 1,2% biraÄa.

No, poseban savjetnik i glavni analitiÄar Jović ima i za taj frapantni rezultat ‘logiÄno’ objaÅ¡njenje. On misli kako je taj referendum rezultat nedemokratskog pritiska na glasaÄe. TuÄ‘manova tajna policija, represivni aparat, do zuba naoružane (lovaÄkim puÅ¡kama) Zenge i sl. Ipak 1,2 % hrabrih udbaÅ¡a i orjunaÅ¡a na Äelu s Jovićem diglo je svoj glas za pravdu, bolje i humanije jugo-druÅ¡tvo od ‘neuspjele Hrvatske’, kako to misli Jovićev alter ego Igor Mandić.

I dok ustaÅ¡oidna desnica i dalje marÅ¡ira i plaÅ¡i gledatelje Žikine dinastije, borci za ‘bolju proÅ¡lost’ hrabro prkose razularenim faÅ¡istima. Aco Stanković i Igor Mandić tresli su se od straha u Nedjeljom u 2 za svoju sudbinu, jer faÅ¡isti u pravilu ne opraÅ¡taju u ‘takozvanoj’ samostalnoj RH. Takozvana je bila 1945. – NDH. Kad ga u razgovoru za Novi list pitaju zaÅ¡to ‘takozvana samostalna’ Igor se Äudi: “Pa normalno da nismo samostalni. To je Äista iluzija jer nemamo ni definiran teritorij, ni fiksne granice, niti imamo vojsku koja bi to garantirala…“

Imamo li vojsku to bi se Igor mogao malo ‘informisati’ za vrijeme svojih Äestih odlazaka u ‘slobodarski’ Beograd. Igoru je ‘braniteljski korpus samo tigar od papira’. Komentira on za Novi list i ‘famozni’ Stožer za obranu Vukovara pa se busa u svoja upala partizanska prsa: “Taj je pak najsmjeÅ¡niji i najjadniji. Mislim da je nemoćan i da se s malo odluÄnosti može dovesti u red.“ Igor bi ‘malo odluÄnosti’ prema braniteljima, ali i prema svima koji vole hrvatsku državu, valjda tako da ih potjera na Goli otok. Ne zna da, naime, ni otoci viÅ¡e nisu k’o Å¡to su nekada bili. Potom Igor nastavlja: “ProustaÅ¡ki, nacionalisti i ustaÅ¡ki koljaÄki mentalitet joÅ¡ stoluje u hrvatskom narodu i to mogu vikati s nebodera na zagrebaÄkom Trgu Republike(!?)“.

Jednog dana, a možda ni onda, kad ovaj marÅ¡irajući faÅ¡izam zavrÅ¡i kao onaj iz 1941., Mandić će biti proglaÅ¡en narodnim herojem, a Dejan Jović njegovim glavnim analitiÄarem. Nakon ove gnjusne antihrvatske musake kojom nas je Igor Mandić velikoduÅ¡no darivao uz blagoslov Stankovića, Igor Peternel, drugi Äovjek HHO, misli da je on jednostavno – kralj. Možda, Saudijske Arabije…

Pitanje: ZaÅ¡to većina jugonostalgiÄara, osobito onih Å¡to su pobjegli iz Hrvatske, navija za Manchester United? Zato Å¡to je Ferguson najbolji traktor.

Dok “proustaÅ¡ki nacionalisti i ustaÅ¡ki koljaÄki mentalitet joÅ¡ stoluje u hrvatskom narodu“, postoje oaze koje se ne daju faÅ¡izirati. To su ‘džepovi otpora’ u kojima je faÅ¡istima poruÄeno legendarno ‘non pasaran’! U herojskom Sisku gradska je vlast zabranila postavljanje spomenika kardinalu Alojziju Stepincu ispred sjediÅ¡ta Biskupije. Želja da se Stepincu postavi ispred Biskupije spomenik je joÅ¡ jedna nenarodna provokacija biskupa Vlade KoÅ¡ića. On bi ‘kontroverznog’ Stepinca stavio ispred sjediÅ¡ta Biskupije, a IkaÄa je tu planirala spomenik… BoÅ¡ku Buhi. Dosta je bilo klerofaÅ¡izma od 1991. g. do 3. sijeÄnja 2000. g. Barem dok je IkaÄa na vlasti. Ako se povratak komÅ¡ija nastavi ovakvim tempom kao do sada IkaÄa će po mandatima nadmaÅ¡iti i Milana Bandića u metropoli.

Slavi se i stota godiÅ¡njica mitske Oktobarske revolucije. Masovno i s revolucionarnim zanosom, ali uglavnom samo u Rusiji i na Filozofskom faksu u Zagrebu. Time da je zanos i ushićenje neÅ¡to slabiji u Rusiji nego na Filozofskom. Dekanica Filozofskog dala je i svoj doprinos borbi protiv faÅ¡izacije, te je stala uz bok Dejani Joviću, Igoru Mandiću, IkaÄi… Vesna Vlahović-Å tetić misli da nema Å¡tete ako napredna i progresivna omladina proslavi 100 godina demokratske Oktobarske revolucije. Dekanica misli da, ako se ta godiÅ¡njica može slaviti u Sjevernoj Koreji, zaÅ¡to ne bi i u Zagrebu. U pitanju je pluralizam razliÄitih interesa i stajaliÅ¡ta, smatra mudra Vesna. Vesna je psihologinja i zna da veliki natpis na fasadi faksa “Proleteri svih zemalja, ujedinite se“ nije u uzroÄnoj vezi s parolom “proleteri svih zemalja uozbiljite se!“ Ona je uvjerena da se ta godiÅ¡njica revolucije, koja je odnijela oko 30 milijuna života, “obilježava u Äitavom svijetu“. Sveti cilj Lenjina, Trockog i Staljina bio je lagan i jednostavan: komunizam će prije ili kasnije pobijediti u Äitavom svijetu.

A da je sluÄajno i pobijedio, od koga bi onda komunisti kupovali žito? Možda odgovor na to pitanje znaju dekanica Å tetić, Mate Kapović, Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina, Ivo Goldstien, Dragan Markovina i sliÄni likovi.

Naravno, naÅ¡a se dekanica ne može baviti svaÅ¡tarenjem. Dana 7. listopada, a sukladno rezoluciji Europskog parlamenta o osudi svih totalitarnih režima, Bijela kuća je obilježila Dan žrtava komunizma. I dok ustaÅ¡e i faÅ¡isti marÅ¡iraju Lijepom naÅ¡om, hrabri borci za MarÅ¡ala, Staljina, Beriju… obilježavaju svoj dan u Moskvi, Pjongjangu i na Filozofskom faksu, ali ovi zadnji ‘na drugi naÄin’ kako to kaže dekanica. Tako se u Zagrebu slavi dan jedne od najkrvavijih ako ne i najkrvavije diktature u povijesti.

Sve diktature su pale u pravilu nakon surovih ratova. I faÅ¡izam i nacizam, bilo njemaÄki, bilo talijanski, bilo japanski, bilo mongolski, ali jedina diktatura u povijesti koja je pala bez ispaljenog metka bila je baÅ¡ komunistiÄka. Krucijalna karta u toj ‘kuli od karata’ bio je Berlinski zid. Kad je izvuÄena ta karta Äitava kula se bez otpora doslovno raspala, ostavivÅ¡i iz sebe milijune i milijune žrtava, osvojene i porobljene države i povijesni odium prema zloÄinaÄkom sustavu. MeÄ‘utim, sve to ne važi za Filozofski faks u Zagrebu i progresivnu dekanicu iza koje stameno stoji svih njenih 250 studenata.

Ostalih 7.250 studenata se za sada ne broje. Dekanica i Mate Kapović vjeruju da će jednog dana u auli faksa osvanuti, izliven u bronci, lik neznanog junaka, prve žrtve fakultetske revolucije. Neznani junak je jeziÄni paradoks contradictio in adjecto. Ako je netko junak, kako može biti neznan? Može! Jedan od najpoznatijih je na Avali, brdu kraj Beograda. ‘Izvajao’ ga je Ivan MeÅ¡trović. Tko će ‘izvajati’ ovog na Filozofskom faksu? Univerzalni heroj koji će predstavljati tužne i ožalošćene pristalice dekanice Vesne, Mate Kapovića, Tvrtka Jakovine, Hrvoja Klasića, Dragana Markovine, ‘šeste liÄke’ iz Jutarnjeg i VeÄernjeg… nakon pada njihovog Berlinskog zidića. Suze i samo suze od jada Å¡to nisu uspjeli upaliti nove revolucionarne lomaÄe. Uostalom, joÅ¡ je Jerzy Lec napisao: “Suze ne gase lomaÄe.“

ÄŒitam u VeÄernjaku obrazloženje presude kojom je RH izgubila spor s MOL-om. Ako netko misli da je pravosuÄ‘e u RH teÅ¡ki i neizljeÄivi bolesnik onda, nakon Äitanja presude arbitražnog suda u Ženevi, ispada da ima i gorih od nas. Å to mi je bilo teÅ¡ko povjerovati. Toliko konfuznih i amaterskih zakljuÄaka. Amaterska psihijatrija tipa: “ZaÅ¡to Sanader nije ispoÄetka koristio svog brata Flavia, koji živi u Å vicarskoj – umjesto Ježića?“ Arbitri u cijelosti prihvaćaju maÄ‘arske tvrdnje da je proces protiv Sanadera politiÄki proces. Naravno, bez i jednog dokaza u tom pravcu. Osim tvrdnje samog Sanadera. USKOK je obradio Ježića da dade iskaz protiv Sanadera, Turudić je bio pristran Å¡to se vidi iz razgovora za novine. Sve su to neproÄeÅ¡ljane misli malih Äela za velika naÄela. Zar je Turudić, nakon Å¡to je donio presudu, trebao istu javno napadati kao loÅ¡u, nedovoljno obrazloženu ili nezakonitu?

Kako se nitko od ‘Äasnih sudaca’ nije upitao kako to da je Sanader dao većinska upravljaÄka prava Hernadiju koji je u tom trenutku imao 25 % plus jednu dionicu. Hrvatska naprosto ne zna voditi arbitražne postupke. Redovno ih gubi, a nakon toga na vrijeme plaća milijune i milijune eura protivnicima i ‘Äasnim sucima’. Stoga predlažem da u svim budućim arbitražama Lijepu naÅ¡u zastupa tvrdi domoljub Matija Babić, vlasnik Indexa. NaÅ¡ Matija da i želi ne može izgubiti spor. Sjajno je proÅ¡ao na Županijskom sudu u ‘sporu’ za oko tri milijuna i dvjesto tisuća kuna. Umjesto Remetinca dobio je kaznu: druÅ¡tveno koristan rad. Valjda i on – guljene krumpira.

U Sisku je za isto kazneno djelo, za iznos od 700.000 kn, moj branjenik dobio je dvije godine i Å¡est mjeseci zatvora – i to bezuvjetno. Dobro, presuda je u žalbenom postupku ukinuta, ali kakva je to ujednaÄenost sudske prakse, kakva je to pravda? Svojedobno je Indeks objavio ‘satiriÄni’ Älanak Hrvoja Marjanovića “Mrtvaci uživo: KatoliÄke nekrofilske orgije su najluÄ‘i show na HRT-u“. U njemu je vjernike prikazao kao psihiÄke bolesnike, sv. Leopolda Mandića kao leÅ¡inu, vjerske slobode usporeÄ‘ivao sa seksualnim fetiÅ¡ima itd. Tužbu je Županijskom suda podnijela udruga ‘U ime obitelji’ i joÅ¡ 4 udruge. Sutkinja Lidija Jelavić glatko je odbila tužbeni zahtjev jer “vjernici nisu bili ‘meta’ tog Älanka već je cilj bio izreći satiriÄku kritiku TV prijenosa tog dogaÄ‘ajaâ€. Super!!! Za Matiju! Kako kaže pjesma: “Sude nam..“ Nekrofilske orgije katolika… to je satira.

Ministar Medved tužio je naÅ¡eg Matiju zbog teksta u kojem ga naziva ‘malim prijetećim Medvedićem, ministrom branitelja privilegija imovinskog rata, djelom Å¡atorskog krila HDZ-a, Älanom zloÄinaÄke organizacije…’ I naÅ¡ Matija je opet pobijedio Medveda, koji je podnio tužbu i kaznenom sudu. Babić, svjestan da ima status svete krave u hrvatskom pravosuÄ‘u, izjavio je od prilike da mu je svejedno gdje će dokazivati da je ministar Älan ‘zloÄinaÄke organizacije’. Jasno da mu je svejedno uz ovakav sudaÄki kadar! Sramota!

Å to radi Državno sudbeno vijeće? Mom klijentu poslao je Matija sa svog fejsa poruku: “Pažljivo biraj prijatelje ljigo. Vidimo se!†To je klasiÄan sluÄaj ozbiljne prijetnje iz Äl. 139. st.4 KZ-a. Naime, kod Äl.139. nije važno je li je onaj koji prijeti mislio ozbiljno ili ne. Važno je da onaj kome je prijetnja upućena tu prijetnju shvatio ozbiljno. A moj klijent je to shvatio kao prijetnju, i to ozbiljnu. To viÅ¡e Å¡to moj klijent naÅ¡eg Matiju ni ne pozna. Nikada nisu razgovarali, ni komunicirali. Ali moj je klijent Älan udruge ‘U ime obitelji’ koju je naÅ¡ Matijica tužio pred Općinskim sudom u Zagrebu i naravno dobio spor.

Nakon Å¡to je naÅ¡ Matija iznio svoju obranu u kojoj je tronutim glasom kazao da je on borac protiv ekstremistiÄkih katoliÄkih udruga, borac za prava gay osoba, borac protiv rasista, sumo borac, samoborac, prvoborac itd., sutkinja Dubravka ÄŒoÅ¡ić glatko ga je oslobodila i navela koje je sve troÅ¡kove moj klijent ‘ljiga’ dužan naknaditi naÅ¡em Matiji prije nego se ‘vide’. Kad je sutkinja ÄŒoÅ¡ić pokuÅ¡ala obrazložiti razloge za 101. oslobaÄ‘ajuću presudu naÅ¡em Matiji ja sam napustio sudnicu uvjeren da naÅ¡i suci nisu niÅ¡ta gori od arbitražnih sudaca koji nam ‘sude’!

Uglavnom, da je naÅ¡e pravosuÄ‘e retardirano, a sudstvo s posebnim potrebama ne vjeruju samo oni koji rade u pravosuÄ‘u, a osobito sutkinje i suci. Naravno u to je uvjeren i naÅ¡ Matija Babić. Prije će Hrvatska dobiti u svoju korist neku arbitražu, pa makar i protiv Slovenije, nego li će se naći sudac i sutkinja koja će shvatiti razliku destilirane mržnje naÅ¡eg Matije prema katolicima od ‘fine satire’ kojom oduÅ¡evljava ljubitelje ‘leÅ¡inarske nekrofilije’. I Å¡to sada, nakon serije kontroverznih presuda koje su zaljuljale temelje naÅ¡eg pravosuÄ‘a? Možda je rjeÅ¡enje naÅ¡ao joÅ¡ stari Plaut kad je rekao: “Imbrem in cribum legere.“ Skupljati kiÅ¡u u sito. Uzalud se muÄiti.

Shvaćam ja da politika nije samo Äisto poÅ¡tenje i pravda, ali naÅ¡ javni stav o katalonskom proglaÅ¡enju neovisnosti je pljuska hrvatskoj vjerodostojnosti i poÅ¡tenju. Katalonija je bila prva koja nas je podržala kad smo mi proglasili neovisnost. Siguran sam da smo mogli postupiti i drugaÄije pa ne bi zbog toga bili izbaÄeni iz EU-a. Ionako se baÅ¡ u sluÄaju Katalonije pokazuje svo licemjerje i nedosljednost EU politike. Ovako je i za nas neovisnost Katalonije postala tek ‘unutraÅ¡nje pitanje Å panjolske’. Koja dvoliÄnost!

Charles Puigdemont, premijer Katalonije, ne vraća se iz Belgije u Barcelonu jer mu prijeti 30 godina robije. To je u EU sasvim u redu. U skladu sa Španjolskim ustavom i zakonom. Ha, ha, ha!!! Kad se takvo što dogodi u Venezueli i Turskoj onda farizeji u EU i Lijepoj našoj trabunjaju o vladavini prava i o mirisu diktature.

Oscar Wilde je jednom mudro rekao: “Ponekad pomislim kako je Bog stvarajući Äovjeka pomalo precijenio svoje sposobnosti“.

Zvonimir Hodak, maxportal.hr

www.hkz-kkv.ch

148 - 2017

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: