Može se Hasanbegović posipati pepelom po glavi koliko
god to antifašistička ljevica željela, ali to kod
iskusnih lovaca na desničare ne prolazi. Jelena Lovrić
je, još kao članica CK-SKH, naučila kako nanjušiti
ustašu, fašistu, nacionalistu, desničara i klasnog
neprijatelja.
Kaže Jele: "Hasanbegović je od
svojih studentskih godina do danas stalno na istoj
liniji." Zna ona da samo budale i mrtvaci ne
mijenjaju mišljenje. Dok je ona bila u CK-u, budale
koje nisu htjele promijeniti mišljenje postali bi
mrtvacima. Svejedno, opet ne bi postali "ljudi
posebnog kova" kako su komunisti tepali sami sebi.
Ako danas najpopularniji hrvatski Ministar ne
mijenja stavove, onda bi ga Lovrićka morala javno
pohvaliti. Isti je kao i ona. I Jelena je uvijek i
čvrsto na "istoj liniji."
Kako je devedesetih cmizdrila za
propalom Jugom svom kolegi Miroslavu Lazanskom tako
je i danas stegne u grlu kad se sjeti starih dobrih
vremena. Vremena u kojima su ljude poput
Hasanbegovića po kratkom postupku poslani na
preodgoj u Gradišku staru ili na Goli otok. Zločesti
Lazanski, kao pravi partijski gentleman, "otkucao"
je Jelenu u medijima tvrdeći da ga je ljupko i
ženski znatiželjno upitala kad će drugovi Adžić i
Kadijević doći s JNA u Zagreb i počistiti taj
Tuđmanov ustašluk. Kako u realnom životu lijepe
želje obično ostaju neispunjene, došla je i 1995.
g., i njezinu je maštanju došao konačni kraj.
Kako od lustracije nije bilo ništa,
a Tuđman je preselio u neki bolji svijet, Jeleni,
Nedi Raukar, Almi Prici, Vedrani Rudan, Sanji
Sarnavki, Slavenki Drakulić, Snežani Banović, Radi i
ostalim članicama AFŽ-a je krenulo. Naravno, ne
moram ni napominjati da su sve ove dame-drugarice
pop. kada je ministrom kulture postao lik s kapom
koja ne podsjeća nimalo na "lijepu partizansku kapu"
Ive Josipovića. HOS, čija je to kapa, izaziva samo
mučninu u osjetljivim želudcima uglednih drugarica.
Drugarica Neda se čak i rasplakala pred kamerama
moleći drugove iz Mosta da spriječe dolazak tog
groznog tipa u Vladu RH! Neda Raukar ima drugačiju
"Liniju života" kako se zove kolumna Jelene Lovrić.
Jelena je stamena Jugoslavenka. I svaka joj čast.
Ona s puta druga Tita ne skreće!
Neda je za razliku od Jelene
muzikalna. Jelena zna samo za pjesmu "Od Triglava do
Đevđelije". Za tu pjesmu se čak u Kumrovečkoj
partijskoj akademiji dobivala tek dvojka. Neda je ne
samo dobra glumica što smo vidjeli na Trgu sv. Marka
kada su joj "spontano" navrle suze nego i
talentirana pjevačica. Gledam ovih dana na
društvenim mrežama Nedu, Almu i još neke drugarice
kako srcem i širokom slavenskom dušom pjevaju Lili
Marleen, pjesmu s kojom su Hitlerovi vojnici
osvajali svijet. Dobro, mora se priznati da Lili
Marleen nije fašistička pjesma kako se to često
pogrešno misli. Ta pjesmica s kojom se proslavila
Marlene Dietrich je naime nacistička i to 100 %.
Kako kod nas nema antinacističkih pokreta nego samo
par stotina antifašističkih, Nedinog i Alminog
krimena skoro da i nema. Drugarice lijepo pjevaju
pjesmicu koju su obožavali pripadnici Wehrmachta kad
su Blitzkriegom gazili po Europi. Zato sam se
ražalostio kad sam čuo od ognjištara kako su svoj
uradak pokušale trajno ukloniti iz arhive HRT-a.
Ono što Lovrićku trajno čini
"živčanom" je revizionizam tvrdoglavog Ministra.
Ministar naime tvrdi da je Hrvatska jedino iz
Domovinskoga rata izašla kao pobjednik. Što
brat-bratu misli otprilike 80 % Hrvata. Na
preostalih 20 % još je davno ukazao pok. predsjednik
Tuđman. To je činjenica koju nikakvi
pseudo-istoričari tipa Jakovine, Klasića, Markovine
i Perice ne mogu dovesti u pitanje svojim
filo-jugoslavenskim argumentima.
RH je postala potpuno samostalna država 5. kolovoza 1995. g.
Partizanski pokret borio se ne za hrvatsku državu već za Jugoslaviju. Moraš biti
popriličan politički neznalica ili lažac da to ne shvaćaš. Za koju se to državu
borio Maršal Tito objasnio nam je 1972. g., izjavom "da će Sava prije poteći
uzvodno nego Hrvatska postati samostalna država." Nakon te jasne i
decidirane izjave, Jelena Lovrić, Igor Mandić, Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina,
Ante Tomić, Miljenko Jergović i ostali iz ergele od 20 % onih kojima Hrvatska
nije nikada bila u srcu uporno papagajski ponavljaju da je RH nastala u AVNOJ-u.
Balkanski antifašizam bio je nažalost samo ideološka podloga za represivni
komunizam. Hrvatska je završetkom rata izgubila Srijem, Bačku, Boku Kotorsku,
Prevlaku i Neum. Dobila nije ništa jer je Istru, otoke, Zadar, Rijeku dobila
časom kapitulacije Italije 1943. g. Dobila je sve ono što je Kralj SHS još 1920.
g., Rapalskim ugovorom prepustio Italiji. Sve do njezine kapitulacije 1943. g.
Stoga, kad Ministar izjavi da je
Hrvatska samo iz Domovinskoga rata izašla kao
pobjednica, Jele odmah dobije mlade. A kad još jedan
homo balcanicus, antifašist i naš omiljeni bivši
predsjednik, Stipe Mesić, u Australiji izjavi da je
Hrvatska pobijedila 10. travnja 1941. g., i 8.
svibnja 1945. g., onda je to samo pubertetski ispad
jednog (50-godišnjeg) tvrdog antifašiste. Pa kad se
nakon te izjave još gromko zapjevalo "evo zore, evo
dana", a potom se nekako zagubilo i par čekova koje
su iseljenici dali Stipi za obranu zemlje, tada je
svakome moralo postati jasno da je to upravo prava
osoba da naslijedi pok. Tuđmana na mjestu
predsjednika države, jer su ga kasnije haško
svjedočenje i izjave o antifašizmu oprale u očima
ljevičara do te mjere da je postao čistog k'o da si
ga oprao vimom. Ali zato izjava Ministra da smo
pobijedili samo u Domovinskom ratu izazvala je
ogorčeni bijes onih 20 % kriptokomunista, orjunaša i
ljevičarske medijske falange.
Dirljiv je odnos prema Hrvatskoj
jednog profesora povijesti na Filozofskom fakultetu
u Splitu. Notorni Dragan Markovina predstavljao je
na TV-u svoj progresivni lik i djelo riječima:
"Makar se otac osjećao Hrvatom, kada bi igrala
reprezentacija Jugoslavije, svi smo se ustajali na
himnu "Hej Slaveni". Danas, kad čujem "Lijepu našu",
molim Boga da Hrvatska izgubi - meni Hrvatska ništa
ne predstavlja. Ja sam danas žešći Jugoslaven od
ikoga." Rekao iskren čovjek i ostao živ. Za
razliku od Nede Raukar, on nikada nije pjevao Lili
Marleen.
Problem je, naime, u nečem drugom. U
kojoj zemlji na svijetu bi osoba koja pokazuje takav
animozitet prema svojoj državi mogla predavati
povijest na fakultetskoj razini? Ista je stvar s
Hrvojem Klasićem koji nas podučava da su u Bleiburgu
ubijeni neprijatelji države, a ne nevini Hrvati.
Profesor, koji još nije dokučio da su svi ubijeni,
bez istrage i suda, uvijek nevini. Nevini sve dok im
se ne dokaže da su krivi. A to se može dokazati samo
na sudu i nigdje drugdje.
Što mislite je li Jelena Lovrić objektivna ili duboko
indoktrinirana boljševičkom ideologijom? Je li plitka dvoličnost skakati s dvije
noge po Hasanbegoviću, a prešućivati stavove Markovine, Klasića, Jakovine i
Perice i pri tome uvjeravati sve oko sebe da si ti razuman i objektivan
komentator najčitanijeg hrvatskog dnevnika?
Jelena Lovrić je još jednom
potvrdila da se kao bivša komunistkinja i
ateistkinja ne da krstiti argumentima.
Razveselio me i smirio Papinski
nuncij izjavom da cilj Komisije Katoličke i Srpske
pravoslavne Crkve nije da Beograd ponovno sudi
Stepincu. Napokon je Nuncij izgleda shvatio da je
Stepincu Beograd već jednom sudio pa bi bilo protiv
dobrih pravnih običaja, do koji se tako drži na
Balkanu, da mu se ponovno sudi u Beogradu.
Kaže dragi nuncij: "Papa Franjo ne namjerava graditi most (i
u Vatikanu ima Most!) prema beogradskom patrijarhu Irineju i prema patrijarhu
Ruske pravoslavne crkve Kirilu preko leđa blaženog kardinala Alojzija Stepinca.
Nema nikakve ekumenske ili geopolitičke strategije oko prijedloga pape Franje o
mješovitoj skupini Katoličke i Srpske pravoslavne Crkve, a cilj te Komisije
svakako nije da Beograd ponovno sudi Stepincu."
Pametnom dosta. Na moju žalost, ne ubrajam se među pametne. Što
god to značilo. Nedavno sam pročitao izjavu pape Franje da bi kanonizacija
Stepinca mogla izazvati nove napetosti između hrvatske Katoličke i Srpske
pravoslavne Crkve. Ako sam izjavu točno shvatio od kanonizacije neće biti ništa.
Samo ako Papa odustane od kanonizacije SPC neće stvarati napetosti, pisati pisma
u Rim, putovati u Vatikan i lobirati protiv Alojzija Stepinca. Ako se pak desi
čudo i Stepinac bude proglašen svetim to će onda biti još jedno čudo inače
potrebno da bi se netko proglasio svecem.
Hrvatski biskupi sa svojim glasnogovornikom Darkom Pavičićem
šute. Da je šutnja zaista zlato Kaptol bi imao zlatne kule. Kler je blago rečeno
nezadovoljan. Vjernik sam i još nisam ni na jednoj misi čuo svećenika da
nezadovoljnom puku barem pokuša objasniti tu pastirsku strategiju pape Franje.
Mi metaforički predstavljamo stado hrvatske Katoličke Crkve, ali ipak nismo
ovce. Pa kad bi i bili prave ovce, onda bih upozorio da ovce nisu pušači. Zato
lijepo molim i predlažem da nam Kaptol pokuša, barem pokuša, objasniti ovakav
razvoj događaja koji direktno pogađa katoličke vjernike u RH.
U novo pronađenoj Bibliji (Ko)Kain
je ubio Abela!
Kako je izgleda ova kolumna
posvećena pretežno pametnim, progresivnim i
uspješnim lijevo orijentiranim ženama, red je da
spomenem i kazališnu redateljicu i profesoricu na
Akademiji dramskih umjetnosti Snježanu Banović.
Sneška, zvana Sneki, javila se na "Radio-Gornji
grad" da urbi et orbi dade do znanja kako je "Ministar
kulture nacionalna sramota." Nisam shvatio na
koju naciju Sneki misli. Sjećam se svojedobno nekih
repova, polemika i upita oštećenih o tome kako je
Snježana Banović dobila katedru na Akademiji
dramskih umjetnosti u Zagrebu. Bilo je tu i čuđenja.
Naravno, bezrazložnog, jer ako su Dragan Markovina,
Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina i Vjekoslav Perica
mogli dobiti katedre na Filozofskim fakultetima u
Zagrebu, Splitu i Rijeci onda je Snježana mogla
dobiti drvenu katedru na Akademiji. Svjetonazor im
je isti.
Piše teatrološke studije. Jedna se zove "Država i njeno
kazalište". Točnije, opisuje HNK u doba NDH. Imao sam priliku, zahvaljujući
jednoj mojoj klijentici inače članici drame u HNK, pogledati tu "studiju" i
odmah mi je postalo jasno tko "je držao katedru (koja je bila namijenjena našoj
Snežani) dok je tišler u nju zabijao čavle". Pita tako netko sa "radio, ne
radio, slušaj radio "našu Sneki": "Slažete li se s mišljenjem povjesničara
Dragana Markovine da ćemo tijekom četverogodišnjeg mandata ove Vlade prijeći
točku s koje nema povratka u normalno društvo?"
Kaže Sneki: "Ako im to budemo dopustili, ako se ne
probudimo iz epohalne letargije kako to najtočnije veli Boris Buden i ne krenemo
redovito javno djelovati ,Markovina će biti u pravu." Sneki, zapjenjena u
svojoj mržnji, zaboravlja da batina uvijek, baš uvijek, ima dva kraja. Da je ova
"diktatura na velika vrata" došla na vlast demokratskim izborima. Izborima koji
su malo drugačiji nego što je ona izabrana za profesoricu. Neka se prisjeti da
su ona, Buden i slični njima mislili kako neće dopustiti odluku Sabora RH o
raskidu svih veza s njenom neprežaljenom Jugom. Sve što su napravili bilo je da
su podvijenog repa napustili Sabor i tako konkludentno pokazali kako su se malo
prekasno" probudili iz "letargije".
A ako "krenu redovito i javno djelovati" protiv recimo legalno
izabrane Vlade onda moraju imati u vidu da su u sirenskom pozivu "ili mi ili
oni" pobijedili oni. Sneki misli da je ova Vlada "planiran slučaj" pa kaže:
"Najbolji primjer tog "planiranog slučaja" su prethodni izbori i ono što je
potom uslijedilo: u postizbornoj farsi sklepana, nacionalistička Vlada
nestručnjaka koja generira kaos, mržnju, čistke."
Izvrsna analiza za Vladu koja još nije ni imenovala sve
ministre. Analiza začinjena ideološkom mržnjom i nepatvorenom zlobom. Ustvari,
sve bi to bilo nevažno da taj lik nije profesorica na Akademiji dramskih
umjetnosti koja, uz ostalo, odgaja generacije studenata. Njeni studenti će
valjda na promociji nositi svi majice s natpisom "Svi smo mi Dragan Markovina".
I na kraju, Sneki parafrazira Krležu
pa kaže: "Nitko nije kriv što je glup. Glupan i
glupača postaju onog trena.." Možemo i bez Krleže
nastaviti dalje: glupan i glupača postajemo onog
trena kad od svojih primanja odvajamo znatan dio
novca za takve kao što su Snežana Banović, Dragan
Markovina, Hrvoje Klasić, "Muf", H-alter, Rada,
B.A.B.E., Autograf, Autofotograf, Centar za mirovne
studije i tko bi nabrojao sve sisavce koji se
godinama tove na državnoj sisi. A Banovićka trenutno
sprema knjigu "Kazalište za narod" od 1945. g., do
1955. g. To je bilo baš "pozorište" po ukusu naše
Snežane. Opera Nikola Šubić Zrinski igrala se
svakodnevno u mašti Kazališnog naroda. Sad se
pojavio četvrti jahač apokalipse u liku Zlatka
Hasanbegovića. Nema više "Big mame" Andreje Zlatar
Violić. Nema više naših kuna za njihovo propagiranje
jugofilstva. Treba čekati minimalno 4 godine, a
dotle "će se prijeći točka s koje nema povratka u
normalno društvo."
Snježana Banović, Dragan Markovina i
slični likovi spremni su bojkotirati rezultate
demokratskih izbora u RH jer demokracija, u kojoj
pobijede oni koji drugačije misle, za njih nije više
demokracija.
Autor:
Zvonimir Hodak, dnevno.hr |