Napokon oÄekivan i dobrodoÅ¡ao potez Nenada Stazića. Neno je u Saborskom odboru za medije, u Äasu spasonosne inspiracije, predložio Blagu Markotu za v.d. ravnatelja HRT-a. Blago nama. Odbor je jednoglasno prihvatio prijedlog inspiriranog Stazića. Da je za taj dugo oÄekivani prijedlog glasovao samo Stazić opet bi proÅ¡ao jednoglasno tj. samo njegovim glasom, jer su popularni i omiljeni HDZ-ovci bili unaprijed preparirani.
NeÅ¡to kao onaj bijeli medvjed pronaÄ‘en u Nadanovoj kući. I već se vidi pozitivni pomak. Danijela Trbović nije izvjeÅ¡tavala s komemoracije iz Vukovara. IzvjeÅ¡taji iz Vukovara bili su “izbalansirani, puni dostojanstva“ te smo doznali da je grad napadnut od strane agresora, da se tri mjeseca opirao znatno nadmoćnijim agresorima, da je bio okupiran, da se desio zloÄin, da je ispaljeno 65.000 granata, ali da nije bilo “prekomjernog“ granatiranja kao u Kninu. Jedino nismo nigdje Äuli tko je bio agresor. To je za HRT dobro Äuvana tajna.
Tu i tamo bi netko od hrabrijih reportera promrmljao sam sebi u bradu da su to bili “oni s druge strane“. Neupućeni stranac posumnjao bi na MaÄ‘are na Äelu s Viktorom Orbanom. Tu se naÅ¡ao i brat ubijenog HOS-ovca Jean-Michel Nicolier koji je bio tronut dobrotom bivÅ¡eg ministra Freda Matića, zvanog “punjena ptica“. Fred je usrdno njegovu majku zamolio da ne spominje ni HOS, ni smrt brata, ni Å tuku koji ga je izvukao iz hangara i ubio. To bi moglo, misli Fred, poremetiti idiliÄne odnose RH sa “onima s druge strane“. To je u redu. Francuza niÅ¡ta ne može oživjeti, pa zaÅ¡to onda kvariti meÄ‘uljudske odnose…
A Spasoje Petković, zvani Å tuka, mirno, Äiste savjesti živi u Beogradu. Boli ga ona stvar za kaznenu prijavu koju su suborci Jean-Michela podnijeli DORH-u. Zna Å tuka da DORH ima posla do kraja stoljeća kako bi priveo pravdi sve hrvatske ratne zloÄince kojih je viÅ¡e nego svih pripadnika Gardijskih brigada zajedno. JoÅ¡ u sluÄaju Vojislava Stanimirovića DORH je pokazao Ävrst stav da se svi ratni zloÄini moraju procesuirati. Osobito neki… MeÄ‘utim, nemaju svi osjećaj odgovornosti prema naÅ¡em istoÄnom susjedu koji pažljivo jednim okom Å¡kilji preko Drine.
Ministar Damir KrstiÄević, ni od koga nagovaran i prisiljavan, iz je Äista mira imenovao Antu Gotovinu za svog savjetnika. ÄŒisto uhljebljivanje. Vidi se i po tome Å¡to Gotovina joÅ¡ nikada nigdje na kugli zemaljskoj nije bio savjetnik. ÄŒisti â€naturÅ¡Äik†koji, joÅ¡ k tome, ne želi ni plaću. ZnaÄi, besplatni savjetnik. Toga nema ni meÄ‘u odvjetnicima. Uhljeb, a neće lovu. S pravom su komÅ¡ije reagirale. Javio se liberalni i proeuropski premijer VuÄić. Onaj nekonfliktni Premijer, poznat po poruci mira: “Za jednog Srbina smaknut ćemo 100 muslimana†ili â€Glina nikada viÅ¡e neće biti ustaÅ¡ka“. Å to se i obistinilo.
Novi gradonaÄelnik Gline bit će drug (po)Äetnik iz SAO Krajine. Hrvatima iz Banovine bilo bi draže da je iz Sao Paola. No, kaže dalje VuÄić: “Sasvim je izvjesno da Srbi, prije svega prognani Srbi koji su živjeli na podruÄju Krajine i Hrvatske, ne mogu biti sretni zbog toga“. Srbi koji su živjeli na podruÄju Krajine, a neki su živjeli i u Hrvatskoj.. Kad bi RH imala normalno Ministarstvo vanjskih poslova onda bi netko presavio hartiju i posavjetovao naprednog Premijera iz Srpske napredne stranke da su ti Srbi na svojim traktorima otiÅ¡li iz RH, a ne iz SAO Krajine. A tko bi ga mogao posavjetovati? Možda Gotovina. On je sad savjetnik!
Da bi imali normalne susjedske odnose sa Srbijom Hrvati moraju biti maksimalno koncentrirani. Prvo, nema viÅ¡e proslave “genocidne“ Oluje. Drugo, oluju kao vrstu vremenske nepogode definitivno izbaciti iz jeziÄne upotrebe. Priznati javno da je Knin bio prekomjerno granatiran i podići spomenik od najmanje 30 metara onom jednom poginulom “KrajiÅ¡niku“ te staviti natpis “Nepoznatom heroju koji je zaspao u ranu zoru 5. augusta 1995. g. u Kninu, malo pred smrt“.
Ne spominjati granatiranje srpskog Vukovara koje se odvijalo toÄno po normama meÄ‘unarodnog ratnog prava, a Å¡to je vidljivo i iz arhivskih snimaka na RTL-u. I na kraju, kako kaže VuÄić: Oluja je u Srbiji najtužniji dan pa bi bio red da se Oluja i u Hrvatskoj proglasi danom žalosti. Ako su to mogli prihvatiti Vedrana Rudan, Zoran Pusić, Boris Dežulović, Ante Tomić, Dragec Zvonimir Carlos Pilsel, Žarko Puhovski, Snježana Pavić i drugi, onda mogu i preostale ustaÅ¡e. Samo u tom sluÄaju Srbija će prihvatiti da glavni vanjskopolitiÄki cilj â€Lepe njihove†bude ulazak Srbije u EU.
Nakon ulaska Hrvatske u EU najteža je prilagodba sudova europskim standardima. Recimo, ne tako davno u Madridu je dvoje Älanova baskijske organizacije ETA, zbog pokuÅ¡aja dizanja u zrak madridskog željezniÄkog kolodvora, osuÄ‘eno na 2.775 godina zatvora. Ta kazna im se umanjuje za one dvije godine provedene u pritvoru.
Dobro da premijer Plenković nije tvrdi birokrat. Sjećam se jedne njegove izjave koja je otprilike ovako glasila: tko ne bude na listi neće moći biti ministar. Ne znam na kojoj je listi bila naÅ¡a Å¡armantna Nina Obuljen, ali znam da je ministrica. I to ministrica sa stavom. Predsjednica je na poÄetku mandata vratila, ne znam baÅ¡ kome, bistu Äovjeka koji je okupirao KazaliÅ¡ni trg, a Nina je vratila ni viÅ¡e ni manje nego “oca domovine“ Antu StarÄevića. Slaba je na živce, te je napadaju i plaÅ¡e branitelji, Zorica Gregurić, ognjiÅ¡tari i sliÄna Äeljad tako da protrne kad pogleda na ovog bradatog i brkatog pokojnika. SliÄi joj pomalo na lika s novÄanice od tisuću kuna, ali protiv njega i kuna nema niÅ¡ta.
StarÄevića je naslikao bosanski slikar Beh Audin Selmanović, a to je sve zajedno previÅ¡e podsjeća na Zlatka Hasanbegovića. To već sliÄi na islamizaciju njenog ministarstva. Za to je umjesto StarÄevića objesila sliku koju je potpisala Nives Kavurić-Kurtović… Dosta je njoj tih muslimana. Hasanbegović, umjesto da pozdravi vraćanje zidova Ministarstva korijenima, pokazuje nepotrebni cinizam. Kaže da ga ne “Äudi taj potez jer bi u sadaÅ¡njim okolnostima Ministarstvu prije odgovarao portret Hribara ili Marinka Blaževića“.
Slaven Letica misli da je Hasan dobio PSTP od stresa Å¡to nije ostao ministar. Bojim se da su brojni liberali, ljeviÄari, kriptokomunisti, jugonostalgiÄari i dalmatinski orjunaÅ¡i već na lijeÄenju od same pomisli na bivÅ¡eg ministra. Ministra koji, usput reÄeno, rijetko istupa, a i kad istupa onda pokazuje superioran cinizam liÅ¡en tradicionalne ljeviÄarske histerije.
LjeviÄari su tradicionalno povezani s pojedinim granama medicine. Uvijek su spremni priproste desniÄare informirati gdje i kada mogu potražiti medicinsku pomoć. Nikako se ne mogu pomiriti s bolnom Äinjenicom da je sirovi Trump pomeo ameriÄku izbornu scenu s njihovom heroinom Hillary. Tako Äitam kako je neutjeÅ¡nim studentima koji cmizdre, cvile i Å¡mrÄu 25 % viÅ¡e nego inaÄe osigurana psiholoÅ¡ka pomoć kako se ne bi viÅ¡e bojali zloÄestog Donalda.
U Hrvatskoj joÅ¡ nismo tako medicinski sofisticirani. Možda ipak ne bi bilo loÅ¡e razmisliti da se nekim novinarima kao Å¡to je Ante Tomić, Jelena Lovrić, Marina Å erić, Silvana Perica, Jurica PaviÄić, Äitavoj redakciji Novog lista i 2/3 redakcije Slobodne osigura neka druga medicinska pomoć. Hrvatski tzv. main stream mediji viÅ¡e ne znaju Å¡to je privid, a Å¡to istina. U predugoj izbornoj kampanji naÅ¡i tradicionalni mediji listom su se opredijelili za privid. I ne samo to. Producirali su na dnevnoj bazi tzv. “Fake News“ odnosno lažne vijesti sve u cilju samozavaravanja i novinara i Äitatelja.
Gotovo identiÄna slika je bila i u SAD-u. Tamo su veliki mediji pometeni od onih koji su okrenuti druÅ¡tvenim mrežama, portalima i internetu. Iz toga se može zakljuÄiti tko je budući pobjednik “bitke svih bitaka“. Trumpova pobjeda jasan je znak da je tradicionalnim medijima kratko reÄeno odzvonilo. MeÄ‘utim, usprkos gorkoj piluli, oskvrnuće se nastavlja. U subotnjem VeÄernjaku na Äitavoj naslovnoj stranici najavljen je razgovor s bivÅ¡im grÄkim ministrom financija Yanisom Varoufakisom “Pobjeda Trumpa znaÄi kraj iluzije da je kapitalizam dobro voÄ‘en “ mudruje jedan od najbogatijih grÄkih ministara.
Da kapitalizam nije dobro voÄ‘en dokaz je i Sjeverna Koreja te bezbrižan i bogat život njenih graÄ‘ana. Takav život bi iskreno poželio herojima naÅ¡e “lijeve misli“, na primjer onima sa Filozofskog faksa. Dok Novi list i Sanja Modrić duboko vjeruju kako nas komemoracija 18. studenog u Vukovaru vraća natrag, dijeli nas nepotrebno, pa nas ljubezno mole i predlažu da taj DNK svakog rata stane i prestane. Smjesta! Sanja upozorava da je Vukovar iskusio izdaju (ne kaže se Äiju) mada ja, kao branitelj Mile Dedakovića – Jastreba, slutim na koga Sanja misli kad govori o izdajniku.
Sanja ima pouzdane informacije da je Vukovarcima â€pun kufer†tih komemoracija, obilježavanja i kolona. Slažem se s naÅ¡om Sanjom. Već je vrijeme da se sve zaboravi, ne samo da se oprosti. Treba oprostiti svima koji su ranjenike iz bolnice klali na OvÄari, pa i Kemi koji je uletio u hangar viÄući “Di je Francuz?“ Nakon toga je izveo Jean-Michela van i bjesomuÄno ga tukao. Treba oprostiti i Spasoju Petkoviću-Å tuki koji ga je ubio. Recimo mu: “Tko nas bre zavadi?“ i pozovimo ga idućeg ljeta na naÅ¡e more kao gosta Igora Mandića i Vedrane Rudan.
Treba prestati s provokativnim proslavama Oluje jer je to proÅ¡lost. Okrenimo se napokon budućnosti, a svima onima koji su kao zeÄevi zbrisali traktorima u otadžbinu treba u znak oprosta i zaborava kupiti nove traktore i pozvati ih na otvaranje novih graniÄnih prijelaza na potezu Karlobag, Zadar, Karlovac, Virovitica.
Treba oprostiti i za Å kabrnju kao Å¡to smo oprostili i za Hudu jamu. I neka Hrvatska stalno nastavi opraÅ¡tati. Ja opraÅ¡tam samo onima koji se istinski pokaju za svoja zlodjela, ali ne zaboravljam. Stari sam dinamovac. U davna sam vremena dvije godine igrao u Dinamu. No, niÅ¡ta me nije tako ganulo i iskreno oduÅ¡evilo od poteza Torcide na utakmici Hajduka. Torcida se sjetila Jean Michela Nicoliera i na golemom transparentu izvjesila rijeÄi koje je uputio majci prije nego se zaputio braniti Vukovar. “Ja moram ići, al’ vratit ću se, ti znaÅ¡ da sam ja divlja trava koja nikad ne nestaje“.
I sad treba zamoliti Torcidu da oprosti i zaboravi Kemino i Å tukino ubojstvo nenaoružanog zarobljenika koji nikada prije nije bio u Hrvatskoj. Vojnika koji je, Äitajući iz novina, doznao o agresiji na njemu nepoznatu zemlju tamo negdje u “crnom vilajetu“. Vojnika koji je obukao majicu HOS-a zbog koje Fred Matić moli njegovu majku da o tome ne govori zbog odnosa sa Srbijom. ProÄitavÅ¡i na F.B. potez Torcide napisao sam: “Bravo Torcida. Dok je vas bit će i Hrvatske…stari dinamovac“. Torcida i Split su pokazali svoje pravo lice. A Zagreb?
Da su Srbi iz Krajine kojim sluÄajem pobjegli u Sloveniju, slovenska bi ih policija kaznila zbog prebrza bijega i Å¡upirala natrag.
Zbog Trga marÅ¡ala Tita moji se prijatelji ljute na SDP. Naivno i pogreÅ¡no. Jedini i iskljuÄivi krivac je HDZ. Ne Bandić, ne HNS, ne Bernardić nego oni koji su od postanka Lijepe naÅ¡e kao države punih 18 g. bili na vlasti. Koji je to kolektivni zloduh u toj stranci da poklone najljepÅ¡i zagrebaÄki trg Äovjeku koji hrvatsku državu nije mogao ni smisliti. “Prije će Sava poteći uzvodno nego će Hrvatska postati država“. I najvećoj politiÄkoj budali na kugli zemaljskoj sve je jasno, osim HDZ-u.
U tih epskih 18 g. isto toliko puta su mogli donijeti zakon o zabrani isticanja totalitarnih i komunistiÄkih simbola. Glupo i dosadno je spominjati rezolucije Vijeća Europe o totalitarnim režimima. Prema izraÄunu demografa Å terca krvavi Titov režim je nakon zavrÅ¡etka rata ubio najmanje 300.000 ljudi samo u Hrvatskoj. NjemaÄki i Engleski listovi piÅ¡u o 750.000 ubijenih u Jugoslaviji. Egzekutori, nakon Å¡to su zakopali oko 3.000 živih ljudi u Hudoj jami, Å¡alju depeÅ¡u u Beograd “Druže MarÅ¡ale zadatak je izvrÅ¡en“.
Usprkos svemu MarÅ¡al jaÅ¡e i dalje po Zagrebu. Dok Split javno slavi Francuza, hrvatskog heroja, Zagreb ponosno poruÄuje svijetu: ne damo naÅ¡eg MarÅ¡ala, naÅ¡eg Jožu. Skromno obrazovanog Å¡penglera koji je negdje izmeÄ‘u sedam neprijateljskih ofenziva nauÄio elitni aristokratski Å¡port maÄevanje, njemaÄki i engleski, a kad bi bio stimuliran prisustvom, recimo Sofije Loren, sjeo bi Äak i za klavir te odsvirao Requiem u d-molu Wolfganga Amadeusa Mozarta. To je nama naÅ¡a borba dala, da imamo Tita za marÅ¡ala. Imamo i Trg marÅ¡ala Tita. MaÅ¡ala…
Autor: Zvonimir Hodak, DNEVNO.HR
|
