Dok sam se još sunčao i kupao u Bolu na Braču, nazvali
su me u jednom danu novinarka N1 i vlasnik jednog
hrvatskog tjednika. Novinarka je željela razgovor s
temom: "Zašto ste potpisali peticiju "Za dom
spremni" koju je inicirao akademik Josip Pečarić,
a vlasnik tjednika me zamolio da napišem članak za
njegov tjednik te ga naslovim "Zašto sam potpisao
peticiju ZDS". S novinarkom sam obavio razgovor, a
vlasniku tjednika sam obećao članak s naslovom "Zašto
nisam potpisao peticiju ZDS" koju je potpisao velik i
respektabilan broj vrhunskih hrvatskih intelektualaca,
akademika, profesora, doktora, biskupa. Navodno do
sada više od 3500 zadrtih ustašoida.
Najprije da odgovorim na pitanje
zašto nisam potpisao peticiju. Jednostavno zato što
mi nitko nije ponudio da je popišem. Da su mi
ponudili, potpisao bih je brže nego je Usain Bolt
pretrčao 100 metara na Svjetskom atletskom prvenstvu
u Pekingu. Čim je peticija ugledala svijetlo dana,
na sve četiri noge digla se kriptokomunistička,
neoboljševička, jugonostalgičarska,
ultraljevičarska, orjunaška i udbaška javnost.
Čitajući Večernji, Jutarnji, Slobodnu i slične
ljevičarske biltene, zalutali putnik stekao bi dojam
o općem zgražanju progresivne hrvatske javnosti
protiv "mračnog pozdrava iz mračne prošlosti."
Predsjednik HBK mons. Želimir Puljić stavio je
jugonostalgičarima "ljutu travu na ljutu ranu" prijedlogom da se pozdrav ZDS
stavi na referendum. Naravno, dočekalo ga je zgražanje sa svih strana. Zar smo
zato četiri godine bježali od Nijemaca i ustaša, povlačili se u sedam ofenziva i
dočekali saveznike s istoka i zapada, pokazali neviđenu hrabrost u Bleiburgu, na
Križnom putu, iskopali udarnički skoro tisuću jama u Sloveniji i sjeverozapadnoj
Hrvatskoj da sad idemo na neoustaški referendum? Imaju neoboljševici pravo.
U tom referendumu, koji se nikada
neće održati, prošli bi kao Dinamo u ligi prvaka.
Igrali bi i jedva čekali da se taj fijasko završi.
Sve progresivne novine i njihovi još progresivniji
"intelektualni proleteri" kako je lijepo tepao Lav
Trocki novinarima, nastojali su pljuvačkom iskazati
svoju progresivnu potenciju. Jako se bojim da su u
pravu! Neoustaška agresija na demokratsku RH
doživjela je farizejsku osudu. SDP, HDZ, režimski i
pseudodemokratski mediji.
Njihovi istomišljenici u prestolnici regiona - Beogradu
rezolutno traže "krivični progon" potpisnika. Hvala Bogu da nema mog potpisa.
Pročitavši što od hrvatske Vlade traži četničko demokratski istok, počeo sam se
tresti. Od smijeha! Hrvatski novinari pokazali su da su za progon spremni.
Pazite! Radi se o peticiji. Boris Vlašić u Jutarnjem podučava nas:
"Potpisnici peticije su ljudi kojima ne smetaju tijela ustaških žrtava. I rugaju
se Hrvatskoj". Mladi neoboljševik Marko Špoljar je užasnut: "Ustašluk
akademika šokirao javnost", piše Marko i pjevuši internacionalu uz vokalnu
pratnju Pofuka, Despota i Ivkošića.
Naravno, "javnost" prije ili kasnije dozna da je bila šokirana.
Kako je ta "javnost" bila šokirana kad je doznala da se je u Domovinskom ratu
ginulo sa uzvikom ZDS? I tako akademici, biskupi, profesori i doktori postadoše
nacionalni primitivci o kojima ocjene daju vrhunski medijski intelektualci od
koji mnogi imaju tek srednju školu, a mnogi čak i Fakultet političkih znanosti.
Ajmo, sad kad smo malo osvijetlili
one koji zavijaju k'o gladni vukovi, na meritum ovog
što je tobože šokiralo javnost u Lijepoj našoj.
Uzmimo da su zbog peticije, koja je u svojoj osnovi
demokratski način da se pokrene i riješi neki
problem, iskreno pogođeni senzibilni i progresivni
"intelektualni proleteri" Tanja Rudež, Boris Vlašić,
Jelena Lovrić, Marko Špoljar, Zvonimir Despot i
Milan Ivkošić. O novinarina Novog lista i Slobodne
Dalmacije neću trošit tintu. Ti isti novinari
zabezeknuti su što potpisnicima peticije "ne smetaju
tijela ustaških žrtava".
Te iste senzibilne glave u Zagrebu svakodnevno prolaze pokraj
Trga maršala Tita. Naravno da im ne smetaju tijela stotine tisuća pretežno
Hrvata koje je Maršal poslao na onaj svijet bez suđenja. Nenaoružane muškarce,
žene, djecu, trpao je u jame od Bleiburga do Macelja. Te zločine nam je ovih
dana lijepo pokušao objasniti još jedan guru istine iz BiH, naš Sejo Sexon,
odnosno Davor Sučić, koji nas mudro podučava: "Svaka čast žrtvama Bleiburga,
ali nisu sve žrtve Bleiburga bile nevine". Svaka čast, Sejo! Što bi mi
zatucani ognjištari da nam komšije iz BiH nisu poslale tebe, Frljića i Milu
Kekina da nas malo prosvijetlite. Ustaška zmija bi nas sve udavila bez vaše
mudre pomoći.
Vas tri mudraca trebalo bi poslati u Muenchen k'o svedoke
Perkovića i Mustača. Treba samo dokazati da sve žrtve UDB-e nisu bile nevine.
Smatraju li možda likovi koje sam nabrojao da je trošenje kuna po novinarskim
kafićima "ruganje žrtvama"? Jednog dana kad će neokomunistički harangeri pomoću
gerijatrije u vječna marksistička lovišta, netko pametniji od nas utvrdit će što
je prije, kokoš ili jaje? Odnosno, ZDS ili NDH. Međutim, "kuna" je originalna
Pavelićeva izmišljotina. Prije NDH u Hrvatskoj kuna nikada nije bila novac.
Nekad su ovce služile kao novac, a danas služe kao jamci za dizanje kredita.
Kuna nije služila ni za jedno ni za drugo. Kako to da Marko Špoljar ili Boris
Vlašić nisu skužili da kuna šokira javnost RH?
Što je s himnom? Iz starih žurnala
znamo da su Pavelić, Artuković, Dido Kvaternik i
ostali narodni neprijatelji slušali Lijepu našu u
zanosu. K'o je dozvolio da danas, za vrijeme
intoniranja tako kompromitirane himne, moraju mirno
stajati recimo drugovi Stazić, Jovanović, Komadina,
a da o Dragecu Zvonimiru Carlosu, Miloradu Pupovcu,
Branimiru Pofuku i sličnima ni ne govorimo.
Potom, grb RH je sumnjiv. Neki zatucani i rigidni u isto vrijeme
dižu tlak progresivnima pa na društvenim mrežama objave "ustaški" grb s prvim
bijelim poljem. Tu su drugovi i drugarice u pravu. NDH je nastao kao što znamo
10. travnja 1941. godine. Crkva svetog Marka ili Markova crkva nastala je
sredinom 13. stoljeća. Već kod gradnje ustaše su prislili proleterijat koji je
gradio crkvu da na grbu prvi kvadrat bude bijeli kako bi digli tlak Hrvoju
Klasiću i Tvrtku Jakovini.
Nedavno sam bio na Trgu sv. Marka i stao pokraj skupine
južnokorejskih turista. Onako umorni od ovih vrućina, posjedali su na svoje
ruksake i svako malo snimajući grb na crkvi - cvrkutali "ustase, ustase". Bio
sam šokiran k'o Marko Špoljar. Ma što Špoljar. K'o Marko Špoljarić. Prizor koji
je uslijedio oborio me s nogu. Pomislih, zar smo se zato nabježali po šumama i
gorama naše zemlje ponosne? Naime, došao je vodič i nešto rekao sjedećim
Koreancima. Na to oni kao jedan USTAŠE i odcvrkutaše. Meni, starom nostalgičaru,
u jednom trenutku se učinilo da pjevaju "Boj se bije ."
Kod ljevičara uvijek isti problem.
Ne mogu napraviti stoj na glavi ni da se na glavu
postave.
Iz Srbije, koja uvijek jednim okom
gleda preko Drine, dolazi zahtjev da se 59
potpisnika peticije strpa u apsanu. Da je ta
peticija potpisana na primjer osamdesetih godina svi
bi već ležali u podrumima čuvene sedmice na
Zrinjevcu. Danas u RH ima iznenađujući broj
"europskih liberala" proizašlih iz UDBA-e i KOS-a
koji bi "sa smiješkom na usnama i vjetrom u kosi
hapsili". Oli, Sejo, Mile, Vedrana vjerojatno bi
odsjekli glavu ustaškoj zmiji. Milijun gledatelja
Žikine dinastije, zapeti ko puška, čekaju
proročanske poruke Aleksandra Vulina.
Ovih dana Vule se u svom toru opet očešao o Antu Gotovinu. Nije
mu jasno zašto mu se Gotovina nije javno izjasnio da nije ustaša. Zna Vule da su
ustaše pripadale fašističkom pokretu, a četnici antifašističkom. Kako su Dražini
"antifašisti" kroz cijeli rat bili kuhani i pečeni s Talijanima, ispada da ni
digići nisu bili fašisti. Iako su ga izumili. Kaže Pupovčev frend: "Najveći
problem u Hrvatskoj je što nisu napravili jasan otklon od ustaštva". Slažem se.
Onakav otklon koji su Srbi napravili od četništva takav su Hrvati trebali
napraviti od ustaštva pa Marko Špoljar ne bi dobio mlade zbog nekakve peticije.
Vuleta nas blago kori: "Ubijeni u Bleburgu nisu zaslužili
poštovanje za razliku od Jasenovca". Sad mi je jasno tko je duhovni i
intelektualni mentor Hrvoju Klasiću, Tvrku Jakovini i Stipi Mesiću. I nakon
musake, uvijek dolazi boza. Malo po Stepincu, inače srpskom dragovoljcu na
Solunskom frontu. Osobno mu je Efraim Zuroff rekao da je pok. Kardinal sramota
za Rimokatoličku crkvu. Možda je, ako Efraim to kaže, a Vule to slaže. Ali za
Kato-ličku crkvu u Lici Alojzije Stepinac je svetac.
Drago mi je što Sveti Otac o kanonizaciji Stepinca želi čuti što
misli Srpska pravoslavna crkva. To kao da pita Tursku što misli o genocidu u
Armeniji 1915. g. Osnivanjem mješovitog povjerenstva Katoličke i Pravoslavne
crkve, papa Franjo oduševio je niži kler u Hrvata. To drveno oduševljenje imao
sam prilike osjetiti ovog ljeta na Braču. I povjerenstvo koje je osnovao papa
Benedikt XVI za Međugorje, a kojem je na čelu bio kardinal Ruini završilo je
rad. Ta dva povjerenstva izazivaju tihu gorčinu katoličkog puka u Hrvatskoj, a
osmijeh starim komunjarama, ateistima i vjernicima SPC-e. Kakove god bile
odluke, 30 milijuna ljudi iz cijelog svijeta zacementirali su uvjerenje o
Međugorju kao svetom mjestu. A Alojzije Stepinac je svetac za Hrvate, a za Jožu
Manolića i gledatelje Žikine dinastije vrijedi ona misao Oscara Wildea: "Život
nije pravedan, ali je pravedniji od smrti."
Iz Munchena diskriminirajuće
vijesti. Sudac Manfred Dauster odbio saslušati
svjedoka obrane - Slavka Goldsteina. Slavek je
svjetski raritet. Nikada nije studirao povijest, ali
sam siguran da povijest zna i razumije bolje od
Hrvoja Klasića i Tvrtka Jakovine. Nobilo ga je
predložio u skladu sa starom rimskom maksimom: ako
je do svjedoka, krava je naša. Nju su gruntovčani u
Hrvatskom zagorju u praksi doveli do savršenstva.
Sudovi kod Švaba imaju malo arhaičan pristup
instituciji svjedoka. Svjedok mora biti ili ekspert
ili očevidac. Slavek nije ni jedno ni drugo. On sve
zna o ustaškoj zmiji koja gmiže Hrvatskom, o
udbaškom udavu je nešto načuo u Gradskoj kavani, ali
se ne bi štel mešati. Ni svjedok Svetoslav Bilušić
"nije se štel mešati" pa je obavijestio sud da je
bolestan i da ne zna ništa jer kao službenik SDS-ti
nije "bio u toku".
Navodno je Stipe Mesić jednom na
Sinjskoj alci u svom mudroslovnom stilu objašnjavao
društvu bit alke ovako: "Za pogodit u sridu valja se
dobro usridotočit!"
I sad nešto iz paralelnog majmunskog
svijeta. U Jutarnjem zanimljiv članak: "Boris
odabrao mladu Nežu. Iduće godine postaje tata?"
Naime, čimpanza Boris je, prije dosta vremena,
otišao iz zagrebačkog ZOO u ljubljanski jer je inače
"dobar u onim stvarima". Genetski apsolutno
kontaktibilan, dobio je zadatak parenja s tri ženke.
Očito da je Boris opravdao nade i osvjetlao obraz
hrvatskim majmunima! Nezgoda je što moj prijatelj
Ufo iz Bola na otoku Braču kategorički tvrdi da je
potražnja za hrvatskim majmunima naglo porasla nakon
potpisivanja sporazuma o arbitraži između Jadranke
Kosor i Boruta Pahora. Nisam do kraja shvatio što je
Ufo htio reć?
Dio Zagrepčana kupa se u moru, a dio
u bazenima, recimo u bazenu u Utrinama pa je prije
nekoliko godina Arsen jednima pjevao "S okusom
mora.", a drugima "sa okusom klora."
Autor: Zvonimir Hodak, dnevno.hr |
