Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

KOD LJEVIČARA UVIJEK ISTI PROBLEM    (03.09.2015.)

Ne mogu napraviti stoj na glavi ni da se na glavu postave

Predsjednik HBK mons. Želimir Puljić stavio je jugonostalgičarima "ljutu travu na ljutu ranu" prijedlogom da se pozdrav ZDS stavi na referendum. Naravno, dočekalo ga je zgražanje sa svih strana.

Dok sam se još sunčao i kupao u Bolu na Braču, nazvali su me u jednom danu novinarka N1 i vlasnik jednog hrvatskog tjednika. Novinarka je željela razgovor s temom: "Zašto ste potpisali peticiju "Za dom spremni" koju je inicirao akademik Josip Pečarić, a vlasnik tjednika me zamolio da napišem članak za njegov tjednik te ga naslovim "Zašto sam potpisao peticiju ZDS". S novinarkom sam obavio razgovor, a vlasniku tjednika sam obećao članak s naslovom "Zašto nisam potpisao peticiju ZDS" koju je potpisao velik i respektabilan broj vrhunskih hrvatskih intelektualaca, akademika, profesora, doktora, biskupa. Navodno do sada više od 3500 zadrtih ustašoida.

Najprije da odgovorim na pitanje zašto nisam potpisao peticiju. Jednostavno zato što mi nitko nije ponudio da je popišem. Da su mi ponudili, potpisao bih je brže nego je Usain Bolt pretrčao 100 metara na Svjetskom atletskom prvenstvu u Pekingu. Čim je peticija ugledala svijetlo dana, na sve četiri noge digla se kriptokomunistička, neoboljševička, jugonostalgičarska, ultraljevičarska, orjunaška i udbaška javnost. Čitajući Večernji, Jutarnji, Slobodnu i slične ljevičarske biltene, zalutali putnik stekao bi dojam o općem zgražanju progresivne hrvatske javnosti protiv "mračnog pozdrava iz mračne prošlosti."

Predsjednik HBK mons. Želimir Puljić stavio je jugonostalgičarima "ljutu travu na ljutu ranu" prijedlogom da se pozdrav ZDS stavi na referendum. Naravno, dočekalo ga je zgražanje sa svih strana. Zar smo zato četiri godine bježali od Nijemaca i ustaša, povlačili se u sedam ofenziva i dočekali saveznike s istoka i zapada, pokazali neviđenu hrabrost u Bleiburgu, na Križnom putu, iskopali udarnički skoro tisuću jama u Sloveniji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj da sad idemo na neoustaški referendum? Imaju neoboljševici pravo.

U tom referendumu, koji se nikada neće održati, prošli bi kao Dinamo u ligi prvaka. Igrali bi i jedva čekali da se taj fijasko završi. Sve progresivne novine i njihovi još progresivniji "intelektualni proleteri" kako je lijepo tepao Lav Trocki novinarima, nastojali su pljuvačkom iskazati svoju progresivnu potenciju. Jako se bojim da su u pravu! Neoustaška agresija na demokratsku RH doživjela je farizejsku osudu. SDP, HDZ, režimski i pseudodemokratski mediji.

Njihovi istomišljenici u prestolnici regiona - Beogradu rezolutno traže "krivični progon" potpisnika. Hvala Bogu da nema mog potpisa. Pročitavši što od hrvatske Vlade traži četničko demokratski istok, počeo sam se tresti. Od smijeha! Hrvatski novinari pokazali su da su za progon spremni. Pazite! Radi se o peticiji. Boris Vlašić u Jutarnjem podučava nas: "Potpisnici peticije su ljudi kojima ne smetaju tijela ustaških žrtava. I rugaju se Hrvatskoj". Mladi neoboljševik Marko Špoljar je užasnut: "Ustašluk akademika šokirao javnost", piše Marko i pjevuši internacionalu uz vokalnu pratnju Pofuka, Despota i Ivkošića.

Naravno, "javnost" prije ili kasnije dozna da je bila šokirana. Kako je ta "javnost" bila šokirana kad je doznala da se je u Domovinskom ratu ginulo sa uzvikom ZDS? I tako akademici, biskupi, profesori i doktori postadoše nacionalni primitivci o kojima ocjene daju vrhunski medijski intelektualci od koji mnogi imaju tek srednju školu, a mnogi čak i Fakultet političkih znanosti.

Ajmo, sad kad smo malo osvijetlili one koji zavijaju k'o gladni vukovi, na meritum ovog što je tobože šokiralo javnost u Lijepoj našoj. Uzmimo da su zbog peticije, koja je u svojoj osnovi demokratski način da se pokrene i riješi neki problem, iskreno pogođeni senzibilni i progresivni "intelektualni proleteri" Tanja Rudež, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Marko Špoljar, Zvonimir Despot i Milan Ivkošić. O novinarina Novog lista i Slobodne Dalmacije neću trošit tintu. Ti isti novinari zabezeknuti su što potpisnicima peticije "ne smetaju tijela ustaških žrtava".

Te iste senzibilne glave u Zagrebu svakodnevno prolaze pokraj Trga maršala Tita. Naravno da im ne smetaju tijela stotine tisuća pretežno Hrvata koje je Maršal poslao na onaj svijet bez suđenja. Nenaoružane muškarce, žene, djecu, trpao je u jame od Bleiburga do Macelja. Te zločine nam je ovih dana lijepo pokušao objasniti još jedan guru istine iz BiH, naš Sejo Sexon, odnosno Davor Sučić, koji nas mudro podučava: "Svaka čast žrtvama Bleiburga, ali nisu sve žrtve Bleiburga bile nevine". Svaka čast, Sejo! Što bi mi zatucani ognjištari da nam komšije iz BiH nisu poslale tebe, Frljića i Milu Kekina da nas malo prosvijetlite. Ustaška zmija bi nas sve udavila bez vaše mudre pomoći.

Vas tri mudraca trebalo bi poslati u Muenchen k'o svedoke Perkovića i Mustača. Treba samo dokazati da sve žrtve UDB-e nisu bile nevine. Smatraju li možda likovi koje sam nabrojao da je trošenje kuna po novinarskim kafićima "ruganje žrtvama"? Jednog dana kad će neokomunistički harangeri pomoću gerijatrije u vječna marksistička lovišta, netko pametniji od nas utvrdit će što je prije, kokoš ili jaje? Odnosno, ZDS ili NDH. Međutim, "kuna" je originalna Pavelićeva izmišljotina. Prije NDH u Hrvatskoj kuna nikada nije bila novac. Nekad su ovce služile kao novac, a danas služe kao jamci za dizanje kredita. Kuna nije služila ni za jedno ni za drugo. Kako to da Marko Špoljar ili Boris Vlašić nisu skužili da kuna šokira javnost RH?

Što je s himnom? Iz starih žurnala znamo da su Pavelić, Artuković, Dido Kvaternik i ostali narodni neprijatelji slušali Lijepu našu u zanosu. K'o je dozvolio da danas, za vrijeme intoniranja tako kompromitirane himne, moraju mirno stajati recimo drugovi Stazić, Jovanović, Komadina, a da o Dragecu Zvonimiru Carlosu, Miloradu Pupovcu, Branimiru Pofuku i sličnima ni ne govorimo.

Potom, grb RH je sumnjiv. Neki zatucani i rigidni u isto vrijeme dižu tlak progresivnima pa na društvenim mrežama objave "ustaški" grb s prvim bijelim poljem. Tu su drugovi i drugarice u pravu. NDH je nastao kao što znamo 10. travnja 1941. godine. Crkva svetog Marka ili Markova crkva nastala je sredinom 13. stoljeća. Već kod gradnje ustaše su prislili proleterijat koji je gradio crkvu da na grbu prvi kvadrat bude bijeli kako bi digli tlak Hrvoju Klasiću i Tvrtku Jakovini.

Nedavno sam bio na Trgu sv. Marka i stao pokraj skupine južnokorejskih turista. Onako umorni od ovih vrućina, posjedali su na svoje ruksake i svako malo snimajući grb na crkvi - cvrkutali "ustase, ustase". Bio sam šokiran k'o Marko Špoljar. Ma što Špoljar. K'o Marko Špoljarić. Prizor koji je uslijedio oborio me s nogu. Pomislih, zar smo se zato nabježali po šumama i gorama naše zemlje ponosne? Naime, došao je vodič i nešto rekao sjedećim Koreancima. Na to oni kao jedan USTAŠE i odcvrkutaše. Meni, starom nostalgičaru, u jednom trenutku se učinilo da pjevaju "Boj se bije ."

Kod ljevičara uvijek isti problem. Ne mogu napraviti stoj na glavi ni da se na glavu postave.

Iz Srbije, koja uvijek jednim okom gleda preko Drine, dolazi zahtjev da se 59 potpisnika peticije strpa u apsanu. Da je ta peticija potpisana na primjer osamdesetih godina svi bi već ležali u podrumima čuvene sedmice na Zrinjevcu. Danas u RH ima iznenađujući broj "europskih liberala" proizašlih iz UDBA-e i KOS-a koji bi "sa smiješkom na usnama i vjetrom u kosi hapsili". Oli, Sejo, Mile, Vedrana vjerojatno bi odsjekli glavu ustaškoj zmiji. Milijun gledatelja Žikine dinastije, zapeti ko puška, čekaju proročanske poruke Aleksandra Vulina.

Ovih dana Vule se u svom toru opet očešao o Antu Gotovinu. Nije mu jasno zašto mu se Gotovina nije javno izjasnio da nije ustaša. Zna Vule da su ustaše pripadale fašističkom pokretu, a četnici antifašističkom. Kako su Dražini "antifašisti" kroz cijeli rat bili kuhani i pečeni s Talijanima, ispada da ni digići nisu bili fašisti. Iako su ga izumili. Kaže Pupovčev frend: "Najveći problem u Hrvatskoj je što nisu napravili jasan otklon od ustaštva". Slažem se. Onakav otklon koji su Srbi napravili od četništva takav su Hrvati trebali napraviti od ustaštva pa Marko Špoljar ne bi dobio mlade zbog nekakve peticije.

Vuleta nas blago kori: "Ubijeni u Bleburgu nisu zaslužili poštovanje za razliku od Jasenovca". Sad mi je jasno tko je duhovni i intelektualni mentor Hrvoju Klasiću, Tvrku Jakovini i Stipi Mesiću. I nakon musake, uvijek dolazi boza. Malo po Stepincu, inače srpskom dragovoljcu na Solunskom frontu. Osobno mu je Efraim Zuroff rekao da je pok. Kardinal sramota za Rimokatoličku crkvu. Možda je, ako Efraim to kaže, a Vule to slaže. Ali za Kato-ličku crkvu u Lici Alojzije Stepinac je svetac.

Drago mi je što Sveti Otac o kanonizaciji Stepinca želi čuti što misli Srpska pravoslavna crkva. To kao da pita Tursku što misli o genocidu u Armeniji 1915. g. Osnivanjem mješovitog povjerenstva Katoličke i Pravoslavne crkve, papa Franjo oduševio je niži kler u Hrvata. To drveno oduševljenje imao sam prilike osjetiti ovog ljeta na Braču. I povjerenstvo koje je osnovao papa Benedikt XVI za Međugorje, a kojem je na čelu bio kardinal Ruini završilo je rad. Ta dva povjerenstva izazivaju tihu gorčinu katoličkog puka u Hrvatskoj, a osmijeh starim komunjarama, ateistima i vjernicima SPC-e. Kakove god bile odluke, 30 milijuna ljudi iz cijelog svijeta zacementirali su uvjerenje o Međugorju kao svetom mjestu. A Alojzije Stepinac je svetac za Hrvate, a za Jožu Manolića i gledatelje Žikine dinastije vrijedi ona misao Oscara Wildea: "Život nije pravedan, ali je pravedniji od smrti."

Iz Munchena diskriminirajuće vijesti. Sudac Manfred Dauster odbio saslušati svjedoka obrane - Slavka Goldsteina. Slavek je svjetski raritet. Nikada nije studirao povijest, ali sam siguran da povijest zna i razumije bolje od Hrvoja Klasića i Tvrtka Jakovine. Nobilo ga je predložio u skladu sa starom rimskom maksimom: ako je do svjedoka, krava je naša. Nju su gruntovčani u Hrvatskom zagorju u praksi doveli do savršenstva. Sudovi kod Švaba imaju malo arhaičan pristup instituciji svjedoka. Svjedok mora biti ili ekspert ili očevidac. Slavek nije ni jedno ni drugo. On sve zna o ustaškoj zmiji koja gmiže Hrvatskom, o udbaškom udavu je nešto načuo u Gradskoj kavani, ali se ne bi štel mešati. Ni svjedok Svetoslav Bilušić "nije se štel mešati" pa je obavijestio sud da je bolestan i da ne zna ništa jer kao službenik SDS-ti nije "bio u toku".

Navodno je Stipe Mesić jednom na Sinjskoj alci u svom mudroslovnom stilu objašnjavao društvu bit alke ovako: "Za pogodit u sridu valja se dobro usridotočit!"

I sad nešto iz paralelnog majmunskog svijeta. U Jutarnjem zanimljiv članak: "Boris odabrao mladu Nežu. Iduće godine postaje tata?" Naime, čimpanza Boris je, prije dosta vremena, otišao iz zagrebačkog ZOO u ljubljanski jer je inače "dobar u onim stvarima". Genetski apsolutno kontaktibilan, dobio je zadatak parenja s tri ženke. Očito da je Boris opravdao nade i osvjetlao obraz hrvatskim majmunima! Nezgoda je što moj prijatelj Ufo iz Bola na otoku Braču kategorički tvrdi da je potražnja za hrvatskim majmunima naglo porasla nakon potpisivanja sporazuma o arbitraži između Jadranke Kosor i Boruta Pahora. Nisam do kraja shvatio što je Ufo htio reć?

Dio Zagrepčana kupa se u moru, a dio u bazenima, recimo u bazenu u Utrinama pa je prije nekoliko godina Arsen jednima pjevao "S okusom mora.", a drugima "sa okusom klora."

Autor: Zvonimir Hodak, dnevno.hr

(112)

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch