Na danaÅ¡nji dan 10. prosinca 1999.g. umro je dr. Franjo TuÄ‘man. Bio je državnik, povjesniÄar, akademik, prvi predsjednik neovisne države Hrvatske. Za Hrvate je bio – politiÄki Zlatko Dalić.
Stotine naÅ¡ih politiÄara pokuÅ¡alo je stvoriti državu Hrvatsku, ali uspio je samo jedan. Tako imamo milijun selektora, ali samo je jedan uspio dva puta doći do polufinala svjetskog prvenstva – Zlatko Dalić. Hrvatski tjednik objavljuje na naslovnici da smo postali „Nogometna Država Hrvatska“. U proÅ¡li petak je pala i Äetvrta najmnogoljudnija zemlja na svijetu – Brasilien. Bilo je teÅ¡ko, ponekad i komatozno, ali pobijedili smo ih!!!
Kad je Dalić pobjedu posvetio braniteljima, nekima je tlak skoÄio na tristo
Izvjesni Ivica IvaniÅ¡ević je objavio kako je Dalić sluÄajno postao izbornikom i da smo sluÄajno pobijedili kao „miljenici sreće“. Njemu i svima onima koji žive za „dabogda sve izgubili“ moja iskrena sućut. Pati Baby, Pati!
Uz ostale komšije tuguje i brazilski izbornik Tito. Tito nije ni sanjao da će izgubiti od „Nogometne Države Hrvatske“ kao što ni onaj drugi Tito nije vjerovao da Sava može poteći uzvodno. Narod se iskreno veseli i ta radost, nakon svih nedaća koje nas biju, ulijeva povjerenje da smo neslomljivi.
Ipak, napose opÄinjava veselje i sreća na licima Ante Tomića, Vedrane Rudan, Borisa Dežulovića, Jurice PaviÄića, Miljenka Jergovića i drugarica iz 6. liÄke kao i ostalih „liberalnih demokrata“. Kod mene izaziva grižnju savjesti. Ne znam zaÅ¡to? ÄŒitam na fejsu poruke komÅ¡ija u srpskim portalima. ZajedniÄki nazivnik svih tih poruka je „imali ste sreće“. Nisam Siguran. Da smo imali sreće ne bi nam vi bili susjedi!
Zamislit samo kako je sad „naÅ¡em“ Sandi Blagoniću koji je, onako mudar kakvim ga je Bog već stvorio, istresao iz sebe svu muÄninu rekavÅ¡i: „Navijam, ne gledajući jedino kad igra Hrvatska, za njene protivnike. Malo me Å¡to tako rastužuje kao pogled na razdragano i sretne Hrvate… Å¡to u meni izaziva mizantropsku egzistencijalnu muÄninuâ€.
Stresem se na samu pomisao da se, apstraktno govoreći, moram odluÄiti izmeÄ‘u Vedrane Rudan i Sandi Blagonića. Bio bi to izbor izmeÄ‘u kolonoskopije i gastroskopije.
Evo joÅ¡ primjera kako jugofili i mrzitelji Hrvatske s grÄem u trbuhu prate uspjehe naÅ¡e hrvatske repke.
Tomić toliko obožava Hrvatsku da se želi što prije vratiti kući
Recimo, Ante Tomić toliko obožava Hrvatsku da se želi Å¡to prije vratiti kući. Tamo su mu njegovi ljubimci bliže. NaÅ¡ Ante posebno pazi na jezik kojim se služe Dalić i igraÄi. ÄŒini mu se da tu vlada „velika zbrka“. Tako Ante umuje: „Meni je ipak jedna rijeÄ vrhunac užasa: poniznost. Kad govori o poniznosti, selektor Dalić osobito je sveÄan i pompozanâ€.
U svojoj kolumni „Klasa Optimist“ Ante pokazuje svu raskoÅ¡ svog antitalenta. Okomio se suptilni jezikoslovac, kojem je hrvatski jezik uÅ¡ao u vene u Podoficirskoj akademiji JNA, na izraz – poniznost. On koji je nedavno s prijateljima na graniÄnom prijelazu prema Srbiji ponizno Äkomio i muÄao. Ponizan k'o miÅ¡ u miÅ¡olovci kad su ih „njihovi“ malo maltretisali. E, moj Ante… I Isus je na brdu Corcovado iznad Rio de Janeira obukao hrvatski kockasti dres. Je*i ga! Znamo da je ovo vrijeme „bakara“ situacije za orijunu, jugo-nostalgiÄare, komunjare… loÅ¡e kao puni mjesec za vampire. Kamo se god okreneÅ¡, ein ono crveno-bijele kockice. Hrvatska zabije gol, a oni svi ustaÅ¡e pa pjevaju „Oj hrvatska mati…“ i deru se „Hrvatska, Hrvatska!“.
Kaže naÅ¡ drugi dragi jugofil Stanković na Hrvatskoj televiziji u emisiji Nedjeljom u 2: „Pitat ćete se Å¡to je s onom Lukinom izjavom da mu je hrvatska reprezentacija svetinja. Tko vam je kriv Å¡to vjerujete u to. Tko vam je kriv Å¡to vjerujete u frazu da su nogometaÅ¡i naÅ¡i najbolji ambasadori. Oni su, kao i svi mi, najbolji ambasadori sami sebe…. To vi imate dojam da netko na travnjaku gine za vas, moguće da je to vaÅ¡ problem. Priznajte sebi da vjerujete u zubić vile…â€
Plasman u polufinale dokazao je da upravo Stanković vjeruje u zubić vile…
Najbolji odgovor svim ovakvim jugofilima je pjesmica na fejsu koja kruži uokolo:
Pitaju nas svi: „Od kuda ste vi?
Iz zemlje nogometaša, gdje se pjeva Lijepa naša…
Naša srca krasi snaga!
DuÅ¡a nam je Äista, draga!
Nek' se svijet ne Äudi, kakvi smo to ljudi!
Pa mi smo Hrvati, od Boga smo dati!
Zvonimir Hodak, projektvelebit.com
Priredila D. Gaupp
|
