Mržnje je naravno bilo i puno, puno ranije. Magla u koju su guske odgegale 1914.g. poÄela se razilaziti nakon bahatog ubojstva Radića, BasariÄeka i drugova u beogradskoj skupÅ¡tini 28. lipnja 1928. g. te Äinjenice da je ubojica, radikal PuniÅ¡a RaÄić, u krugovima beogradske ÄarÅ¡ije bio tretiran kao heroj. Od 1928. g. pa do 10. travnja 1941. g. radili su uglavnom žandarski kundaci, zatvaranje, ubijanje, prebijanje. Sve je zavrÅ¡ilo 27. srpnja 1941. g. u epskom Srbu, okretanjem svećenika na ražnju i herojskim tamanjenjem svega Å¡to je bilo hrvatsko u tim krajevima. Tada je obostrana mržnja već eskalirala i njena spirala je vertikalno zahvatila dva “bratska narodaâ€. Tada mržnja postaje konstanta koju neće zaustaviti ni 45-godiÅ¡nja Ävrsta i sirova jugodiktatura. ÄŒovjek je tada u pravilu mrzio u sebi, a ako je sluÄajno taj iracionalni osjećaj pokazao javno, postojala je Äitava lepeza odgojnih mjera da se shvati koliko je takav glup. Goli otok, Stara GradiÅ¡ka, Lepoglava, Sremska Mitrovića, Požarevac, a u ranijim razdobljima i Huda jama, te sve ostale jame u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji. I zahvaljujući takvim “odgojnim†mjerama viÅ¡e od 500 tisuća mrzitelja je prestalo mrziti svoje “oslobodioceâ€.
I onda je, kako je to u pjesmi lijepo rekao Matin otac, doÅ¡la devedeseta “i otac reÄe sad ili nikadaâ€. Stoga je Å korin Mata krenuo “k’o u snu†te je, nakon duge i krvave borbe, osvanuo i dan 5. kolovoza 1995. g. TuÄ‘man nam je s Kninske tvrÄ‘ave objasnio da smo rat dobili, izmeÄ‘u ostalog, i “pomirbom†partizana i ustaÅ¡a. DoÅ¡ao je dan koji su generacije Äekale, a sve osim naÅ¡e nisu ga nikada doÄekale. Potom je doÅ¡ao i Haag, ratni zloÄini i domaći cinkeri koji su danas “ugledni“ gosti na HRT-u, RTL-u, TV-Novoj, N1 itd. Oni koji su rat dobili imaju Bujicu, ali ni to nije tako loÅ¡e. I medijski rat treba postupno dobivati. Ratni pobjednici to nisu znali, a za vrijeme dok su ratovali i obnavljali ratom uniÅ¡tenu Hrvatsku nisu imali ni vremena osvajati medije. Dok su jedni uz “Čavoglave†slavili, drugi su radili k’o pÄelice, ali u Haagu. Festival obraÄuna s mrakom i klerofaÅ¡izmom u Haagu primicao se kraju. Srbi i jugovići su proÅ¡li kako su proÅ¡li. Mnogi od njih bili su osuÄ‘eni za genocid i ubojstva, na kazne Äak i iznad 40 godina. Nažalost, ni Praljak, ni Kordić ni neki drugi Hrvati iz BiH nisu se iz Haaga vratili s lovorovim vijencem. Praljak je platio životom borbu za hrvatske ideale. Ali to se sve dogaÄ‘alo u drugoj državi. Barem formalno. Tamo su Hrvati i danas “ravnopravni†pa zato imaju Sejdu KomÅ¡ića u PredsjedniÅ¡tvu. Ironija bosansko-hercegovaÄke sudbine je danas u tome da bi bez Srbina Dodika Hrvatima u BiH bilo joÅ¡ gore.
MeÄ‘utim, â€play of the year†je bila fino i taktiÄki smiÅ¡ljena utakmica s hrvatskim generalima u Haagu, s Gotovinom, MarkaÄem i ÄŒermakom. Prvo poluvrijeme je zavrÅ¡ilo toÄno onako kako su svjetski i domaći lijevi “coachevi†predvidjeli. Ostao je samo žalbeni sud i sudac Theodor Meron. RoÄ‘enom 1930. g. u Poljskoj, Meronu nisu pomogli ni Harvard ni Cambridge da izbjegne opću, tvrdu i bezobzirnu mržnju progresivaca u Lijepoj naÅ¡oj. On im je svojom presudom generalima Gotovini, MarkaÄu i ÄŒermaku uniÅ¡tio sve strateÅ¡ke kombinacije da zabiju “zadnji Äavao u lijes TuÄ‘manove države†i tako dokažu cijelom svijetu kako je hrvatska država nastala na zloÄinu.
Mržnja koja traje i buja još i danas
Nakon naÅ¡e briljantne pobjede u Bljesku i Oluji, ostalo im je joÅ¡ jedino da Äekaju presude HaÅ¡kog suda kao â€the Final Solution†(konaÄno rjeÅ¡enje). Isto kao Å¡to su nacisti “konaÄno rijeÅ¡ili†židovsko pitanje, tako su i naÅ¡i ljeviÄari, kriptokomunisti, orjunaÅ¡i, udbaÅ¡i, oznaÅ¡i, jugonostalgiÄari i ostala “klatež†(kako ih je nazvao MatoÅ¡) sanjali rijeÅ¡iti pitanje stvaranja samostalne hrvatske države po kojoj gmižu ustaÅ¡ke zmije (Josipović u Izraelu), retrogradni desniÄari, pjevaÄi “ustaÅ¡kih†pjesama kao Å¡to su ÄŒavoglave, Vila Velebita…
Sva ta svoja ljeviÄarska slinjenja, maÅ¡tanja, žal za bratstvom i jedinstvom, evociranje “herojstva†Sutjeske i Neretve, brisanje iz kolektivne svijesti i sjećanja komunistiÄkih zloÄina (pomoću Klasića, Jakovine i Markovine…), sve se to pretvorilo u hladnu, crnu i ružnu maglu nakon Å¡to Meron proÄitao drugostupanjsku presudu Gotovini i MarkaÄu. Kod svih tih ljeviÄara nastao je tada ne samo Å¡ok i nevjerica, nego se rodila joÅ¡ jaÄa i intenzivnija mržnja. Mržnja koja traje i buja joÅ¡ i danas. Prvenstveno se oÄituje kroz medije. Na primjer, zamislite samo kako je danas izvjesnoj novinarki Jutarnjeg koja je veÄer prije “skandalozne†presude na prvoj stranici novina, u “svom specijalnom javljanju iz Haaga†napisala epsku reÄenicu “kako će sutraÅ¡nja presuda biti zadnji Äavao u lijes TuÄ‘manove države…â€? Zamisao je bila savrÅ¡eno precizno isplanirana. MeÄ‘unarodni sud treba cijelom svijetu obznaniti da je vrh HV-a zloÄinom, genocidom, krÅ¡eći meÄ‘unarodno ratno pravo stvorio državu. Da stvar za ljeviÄare bude gora, od pet Älanova žalbenog vijeća trojica su glasovali za oslobaÄ‘ajuću presudu Gotovini, MarkaÄu i ÄŒermaku, a Äak dvojica za potvrdnu i osuÄ‘ujuću prvostupanjsku presudu. Dakle, usfalio im je bio samo jedan jedini glas da mogu likovati. I od tada, od te Meronove, za njih nesretne presude, mržnja prema ovoj državi joÅ¡ je viÅ¡e narasla. U srcu im neprekidno odjekuje “fuj sudija†nadajući se da će im jednog dana zvijezda s istoka ponovno zasjati punim i krvavim sjajem.
Ali uzalud vam trud sviraÄi! Vlade treba mijenjati kad nisu dobre, za to i služe izbori. Ali državu, e to zaboravite da ćete sruÅ¡iti ma koliko bljuvali mržnje protiv nje. Naravno, vi ćete otići i u “vjeÄna loviÅ¡ta†sa svojom patoloÅ¡kom mržnjom. Ako gore sluÄajno susretnete TuÄ‘mana (Å¡to sumnjam jer vi nikako ne možete stići na isto mjesto na nebu), možete ga i tamo nastaviti mrziti. Boli njega ona stvar za vas. Ono Å¡to je strastveno želio to nam je i stvorio. Sve ostalo su palanaÄki traÄevi vaÅ¡ih istoÄnih sponzora.
Zdravko Sertić je brutalno iskren na fejsu kad kaže: “Dok u Austriji na izborima pobjeÄ‘uje mlaÄ‘ahni Kurz, kod nas pobjeÄ‘uju pizdekiâ€.
Nisu svi ljeviÄari isti – neki su isti a neki joÅ¡ i gori
Ujutro me Facebook podsjetio Å¡to sam objavio 3. listopada 2017. g. ToÄno prije dvije godine napisao sam: “IDS predlaže da se kažnjava pozdrav ZDS kaznom zatvora od pola do dvije godine. OdliÄan prijedlog, ali za oporavak graÄ‘evinarstva jer bi tada trebalo izgraditi desetke novih zatvoraâ€. Za ‘smrt faÅ¡izmu’ treba prvo sloboda narodu. Srp i Äekić poslužit će za hitne neurokirurÅ¡ke zahvate na osuÄ‘enim ognjiÅ¡tarima…â€. Bila su to zlatna vremena za istarske lijeve progresivce. Tada je već bilo transferirano oko 650 milijuna kuna iz 3. maja u Uljanik. Ili tu negdje. IDS-ova vrhuÅ¡ka se tada, umjesto da se bavi sudbinom radnika Uljanika, bavila idejom da mlazni avioni ne lete nad Istrom jer ometaju mir turista i njih – politiÄke vrhuÅ¡ke. Pojavljivale su se i slike Istarskog “pasoÅ¡a†vile direktora Uljanika dobivale su zadnji “glanc†itd. Danas, meÄ‘utim, u IDS-u je sve manje partizanske sirove borbenosti protiv ““ustaÅ¡a, klasnih neprijatelja, ostataka poraženih snaga…â€. ViÅ¡e oprezno žale Å¡to Uljanik i 3.maj nemaju isti rejting u Banskim dvorima kao druge industrije. RijeÄka lijeva politiÄka elita je uspjela spasiti 3. maj, ali istarskim ljeviÄarima to nije uspjelo s Uljanikom. To je samo joÅ¡ jedan dokaz viÅ¡e da nisu svi ljeviÄari isti. Naime, neki su isti, a neki joÅ¡ gori.
Maja Å tampar objavila je na fejsu: “Mozak je nevidljiv, ali kad nekome fali to se itekako vidiâ€.
Diana pokorila Lisinski a “General†pokorio 77 tisuća gledatelja
Na mom bivÅ¡em portalu “dnevno.hr†vriÅ¡ti naslov “Diana Budisavljević pokorila Lisinskiâ€. Na premijeru filma stigla je hrvatska ‘elita’. Možda je Diana, s ljeviÄarskom elitom, zaista i pokorila Lisinski, ali Å¡to je s “Generalom†koji je pokorio Hrvatsku. Pokorio ju je do sada sa 77.000 gledatelja. O tome ushićeni autor S.V. nije ni beknuo. No ipak je bio oprezan pa je rijeÄ â€elitu†stavio pod navodnike. “General†je, naime, domaći film s dosad najvećom gledanošću u RH, a po S.V. “elita†pokorava Lisinski zbog filma Diana Budisavljević. Zanimljiva je Äinjenica da je producent Vrdoljakova filma bila HRT. Oni se “ne bi Å¡teli meÅ¡ati†u banalnu i umjetniÄki prizemnu temu kao Å¡to je gledanost “Generalaâ€. U ozbiljnom filmskom svijetu producenti Ävrsto i argumentirano stoje iza svog filma, a to se vidi i kod filma Diana Budisavljević. “Producenti†koji su “pokorili Lisinski†prate Dianu od Pule do Lisinskog i užarenih oÄiju uživaju u svom remek djelu. Film je gledala “elita†u likovima Jadranke Kosor, Milorada Pupovac, Stjepana Mesića, Davora Bernadića, Vinka BreÅ¡ana, ÄŒede Prodanovića, Jadranke Sloković, Arsena Bauka… Uz navedene, uzbuÄ‘eni autor S.V. je vjerojatno, zbog pretjeranog ushita, zaboravio spomenuti i Juricu PaviÄića, Nenada Polimca, Nenada Stazića, Vedranu Rudan, Budu LonÄara, Jožu Manolića itd.
Joža je vjerojatno za vrijeme projekcije filma u ruci držao Titov kipek koji mu je s PantovÄaka poslala Kolinda nakon “generalke†u svom uredu. Ta ekipa bi sigurno osvojila i nekadaÅ¡nje kino “Kosmaj†u JuriÅ¡ićevoj ulici kao Å¡to je ne tako davno “osvojila†i Kerempuh kad je Frljić u predstavi “Šest likova traži autora†rezao glave klerofaÅ¡istima, na Å¡to je skoro ista ekipa iz Lisinskog urlala od smijeha. Dana 17. rujna 2018. g. Frlja je sa svojih Å¡est likova gostovao u Beogradu i takoÄ‘er oduÅ¡evio publiku. Slobodna Dalmacija je izvijestila da je publika u slobodarskom Beogradu scene – kad Frlja reže glave ustaÅ¡ama i klerofaÅ¡istima – gledala na nogama. BaÅ¡ je cool i atraktivno kad se klerofaÅ¡istima skidaju glave! To ljeviÄarima i jugonostalgiÄarima bar donekle ublažava bijes i gorÄinu zbog “genocida†nad “zeÄevima†koje je Sloba bio posadio na traktore i poslao kući. I na kraju ne mogu ne spomenuti Aleksandru Grdić koja je sretna i oduÅ¡evljena jer je “potresan i istinit film†o Diani Budisavljević doživio pljesak “elitista†od punih petnaest minuta. To je Äak dulje nego li je na nogama stajala u Beogradu na Frljinom Pirandelliju. Samo kratka informacija za naÅ¡u Aleksandru: kad se u doba “samoupravnog socijalizma†naÅ¡em ljubljenom MarÅ¡alu na “Stadionu Partizana†u Beogradu predavala “štafeta mladosti†pljesak “oduÅ¡evljenih titoista†znao je trajati i preko sat vremena. Kako je to tek bio “potresan i istinit filmâ€?
Misli Andrija KaÄić-Karlin: da bi se u ta davna i draga vremena Äuo glas naroda, mnogi graÄ‘ani su bili ozvuÄeni.
HVIDRA – “politiÄki korektni†ratni pobjednici
Kako bi rekao moj vodnik JNA u Bitolju: “U Hrvatskoj je i dalje status quo vadisâ€. Na sceni je od sada samo “politiÄka korektnostâ€, ma Å¡to god to znaÄilo. Oni koji su vjernici i idu na mise znaju jednu izreku iz Sv. Pisma: “U ona doba Isus reÄe farizejima…†ili laiÄki reÄeno – licemjerima. Na tom tragu, neki je dan u Francuskoj policajac uÅ¡ao u policijsku postaju u kojoj je inaÄe radio i nožem ubio Äetvoricu svojih kolega. MeÄ‘utim, nitko nije spomenuo jednu zanimljivu Äinjenicu vezanu uz taj sluÄaj, a to je da je taj policajac pred par mjeseci preÅ¡ao na islam. Je li se to preÅ¡utjelo iz politiÄke korektnosti ili licemjerja? Mario Vargas Llosa, nobelovac iz Perua, kaže: “PolitiÄka korektnost je napad na slobodu, a njeni advokati su sitni, neautentiÄni ÄovjeÄuljciâ€.
Idemo dalje. HRT-ova emisija Poligraf. Voditeljica je Jasmina Popović, a gosti su joj bili Tomislav KlauÅ¡ki, Ivanka Toma i Branko Mijić. Ni da je na vlasti “RadniÄka fronta†ne bi se u jednoj emisiji skupilo toliko radikalnih ljeviÄara. Jasmina je joÅ¡ samo trebala pozvati KriÅ¡ko Stipana koji promovira svoj stav na fejsu da je “Oluja zloÄin bez kazne…â€. Gosti Jasmine Popović bi se složili… I na to nitko nije ni beknuo, valjda i opet iz Äiste politiÄke korektnosti. Sitni ÄovjeÄuljci pa ne znaju drugo nego Äkomiti..
ÄŒitam kako je Hrvatska treća u EU po siromaÅ¡tvu. Izbit ćemo mi i na prvo mjesto ako baÅ¡ zapnemo. Jeb…. vam m…, ne znate vi Å¡to je hrvatski inat! Važno je samo da pri tome ostanemo uvijek politiÄki korektni. HVIDR-a moljaka Pupovca da popiju zajedno ‘kafu’ pa da malo prodivane s njim. Jadnici su u ratu bili pobjednici, a u miru su se pretvorili u “politiÄki korektne†kad to treba HDZ-ovoj vlasti.
Zamislite politiÄara koji se rodi na carski rez, a kasnije ispadne obiÄna budala… (T.Mihanović)
Autor Zvonimir Hodak, projektvelebit.com
|
