Ne spominjem Brain Tracyja, Kanađanina, autora
bestselera "Obogatite se na vlastiti način" već drugi
put zbog savjeta kako se obogatiti na njegov način.
Naše političko-poslovne elite pronašle su u ovih
dvadesetak godina stotine daleko lucidnijih,
pragmatičnijih i efikasnijih načina kako da se obogate
bolje od savjeta naivnog Kanađanina. Mudri Brain
napisao je nešto što je u RH ovog trenutka izuzetno
aktualno: "Ako želite uspjeti, morate naučiti živjeti
sa svojim neuspjesima."
Naime, ljevica je neakademski rečeno
ipak popušila ove izbore malo više od HDZ-a. Peti
put i dijelom i konkludentno pokazala je, međutim,
kako nikada neće naučiti živjeti sa svojim
neuspjesima. Pomalo imam razumijevanja za njih.
Čitajući bisere bivših ministara, zahtjeve - i to
ultimativne - kulturnih Jugoslavena i nekulturnih
orjunaša teško je spriječiti suzu da ne kane niz
oko.
U nogometnom smislu ljevičari sebe
poistovjećuju s Barcelonom i Realom, a desničarske
ognjištare s recimo Hrvatskim dragovoljcem i Interom
iz Zaprešića. Sad politički pikzibneri, dragovoljci
i "Zapreščani" nadmudre velikane na izborima. Tko ne
bi nakon serije neuspjeha postao "živčan"? A
"skladna" Domoljubna koalicija još namjerno dolijeva
malo ulja na rasplamsalu vatru. Postavili su za
ministra kulture osobu koju oni, da su slučajno na
vlasti, ne bi postavili ni za dostavljača bureka
Andreji Zlatar Violić. Zlatko Hasanbegović, slažem
se, predstavlja tzv. "nepodesan pokušaj".
Kao da recimo s kuhanim rezancem
pokušate pogoditi u centar Pikada. Kako netko može
biti na čelu ministarstva i to kulture, a osobno ga
ne poznaje hrvatska glumačka veličina Vili Matula,
bivši član Centralnog komiteta Saveza komunista
Hrvatske. Da je slučajno na tu funkciju imenovana
moja favoritkinja Anja Šovagović, bivši član CK bi
također bio protiv, ali zato jer Anju predobro
poznaje!
Da je Vili u pravu potvrdila je i slavna, sjajna glumica Nina
Violić. Ni ona nema pojma tko je Hasan. Došao čovjek iz Prijedora, misli Nina. "Nije
zaje.cija. Čak ni registar izdajnika nije zabavan. Sve je realno i sve je gore
nego u najcrnjoj mori". Uhvatila Ninu crna depresija pa kaže: "Očajna
sam što ću do smrti živjeti u šupku (ovaj dražesni izraz bez točkica) svijeta i
što se nikad ništa neće promijeniti. Naša djeca isto. Njihova djeca isto. Gonite
se u tri pi.ke materine cijela fašistička Europa i naša primitivna prčija. Nisam
odavde".
Mislim da je naša Nina pomalo fatalist. Mora vjerovati da će
opet progresivni dio Hrvatske doći na štih. Opet će netko od Violića postati
ministar kulture i onda nas onako kulturno poslati u tri pi.ke materine. Iako
mogu razumjeti senzibilnu Ninu. Nina je dugo živjela u balkanskom Parizu, tj. u
Beogradu s 19 godina mlađim glumcem. Umjesto da uživa po "belom svetu", iznenada
se vratila u "tamni vilajet." To je isto kao kad se nakon briljantne karijere s
Broadwaya vratiš u Grossmutter Traversedorf. tj. u Babinu Gredu.
Naravno, na jednu apsolutno normalnu reakciju i slanje u tri
pi.ke materine, ustašoidna desnica je započela s prijetnjama našoj Nini.
Najprije će Ninu ubiti, a onda silovati. Nešto kao u filmovima Quentina
Tarantina. Sad se treba odlučiti tko je Barbara iz TV serije "Bitange i
princeze?" Ja sam se odlučio. A vi?
No, to nije kraj za nesretnog
Ministra. Napredna kriptokomunistička ljevica nikako
da shvati koje reference on ima za tako važno mjesto
na kojem se dijeli lova tzv. nevladinim udrugama
koje su sada prvi put zaista nevladine. Da je barem
rođen u Bosni kao recimo "talentovani" Frljo Frljić,
Miljenko Jergović ili Mile Kekin pa bi bio dio
hrvatske ekstremne ljevice. Ali on je rođen u
Zagrebu, a to je gore nego da je iz Babine Grede. U
toj purgerskoj vukojebini završio je osnovnu i
srednju školu, Filozofski faks te napravio
magisterij i doktorat. Primijetili ste, nema visoku
Kumrovečku.
I još nešto. Kako je netko s tako retrogradnim i nedijalektičkim
stavovima završio Filozofski faks? Kako je izmigoljio Vesni Pusić, Hrvoju
Klasiću, Tvrtku Jakovini, nasljednicima tvrdih partijca Mladena Zvonarevića i
Milana Kangrge? Uspio se čak dokopati diplome, magisterija i doktorata!
Drugovima je očito popustila budnost pa su na trenutak zaspali. Ali neprijatelj
nikada ne spava. I intelektualni pušači i kunski potrošači spremni su na razumni
kompromis. Kaže jedan tobože od pametnijih: "Ja sam za Jasena Mesića", misleći
pri tome na Stipu. "Em'se razme", rekli bi Zagorci. Za to vrijeme ministar bez
srca i duše kao zadnji dušmanin odmah je raspustio "Povjerenstvo za medije."
To je stvarno potez koji je za srce
ujeo izvjesnu HRT zvijezdu Mimu. "Što to znači?"
zasiktala je Mima. "Bez da je izvršena revizija
našeg poslovanja". Revizija koja bi sigurno trajala
par godinica. Dok traje revizija, pometeno
povjerenstvo bi filalo i nadalje lovom udrugu "Muf"
za koju je Mima emocionalno i kunski vezana. Što će
Forum.tm bez 250 000 kunića, a tek Portal H.alter
koji je također ostao bez 250 000 kn. Skupi halteri!
Lupiga.com ostao bez 250 000 kuna samo zato što je
ministra Hasanbegovića nazvao "ministrom iz
Pavelićevog šinjela."
Mogli su lupiti ministra s Titinim i Rankovićevim šinjelima koje
nose godinama na sebi, ali ih je legendarna ljevičarska briga za čovjeka
zadržala sa smiješkom u kosi. Nešto je skromnije, skoro pastoralno, u svojim
zahtjevima bilo Hrvatsko novinarsko društvo koje je po mišljenju zlobnih
ognjištara više Sjevernokorejsko nego hrvatsko. Platforme 112, ma što god to
značilo, i Hrvatski Pen centar zatražili su da se Ministar pospe pepelom po
glavi i skrušeno ispriča radikalnoj ljevici, a oni će ispriku uvažiti uz uvjet
da odmah da ostavku. Kod njih je vidljivo da još nisu shvatili da nema više
viceva. Mali Ivica je završio školu, plavuša se ofarbala, a Mujo i Haso su
odavno u staračkom domu.
Kao debela crna muha u čaši mlijeka
istakla se notorna Sanja Sarnavka premudrom
procjenom da je apsolutno nedopustivo proglasiti
antifašizam floskulom u 2016. godini kako se to
"omaklo" nespretnom Ministru. Ako bi se dijelio
Nobel za glupost, Sanja bi imala najviše nominacija,
kao nekada tako dragi film intelektualnom habitusu
naše Sanje "Moje pjesme moji snovi." Imam zločesto
slonovsko pamćenje. Pamtim osamdesetih godina kad je
na Okružnom sudu u Zagrebu sudac Hamilton osudio
Marka Veselicu na 14 godina strogog zatvora, jer je
doktor ekonomije Veselica u razgovoru za Švedsku
televiziju ustvrdio da devize od turizma trebaju
ostati u onoj republici koja ih i ostvari. Pazite,
zbog ovakve izjave dobio je 14 godina, zatvora.
Osamdeset posto današnjih antifašista nije tada ni muknulo. Ne
sjećam se Sanje Sarnavke ni Saše Lekovića ni Zorana Pusića ni Stipe Mesića ni
Josipa Manolića ni Ivana Fumića ni jednog jedinog današnjeg antifašistu da je
javno protestirao protiv jedne izrazito fašističke presude. A oni su navodno
istaknuti antifašisti. Jedini modus postojanja današnjih antifašista je
isključivo izmišljanje fašista.
Antifašizam kao isprazni pojam postoji još samo u RH. Srbija,
koju često podcjenjujemo u odnosu na demokratske dosege, daleko je od nas
odmakla. Svi Srbi koji su se zalagali, borili i izborili za srpske nacionalne
interese su rehabilitirani ili će to uskoro biti. U nas intelektualno
zacementirani boljševici još uvijek uz svesrdnu ljevičarsku medijsku falangu
skaču kao opareni na samu pomisao da bi mogli biti demaskirani. Ne pada snijeg
da prekrije brijeg nego da svaka zvjerka prikrije svoj trag. ili tako nekako.
Ideja kratkotrajnog ministra Crnoje
bila je genijalna. Genijalni mamac za praznoglave
antifašističke somove. Prvi je zagrizao Anto Nobilo
koji u Saranavkinom stilu kaže: "Svaki pošten
čovjek morao bi biti ponosan ako je na listi
izdajnika". Bravo za advokata Nobila!!!
Pravilan stav. Bez obzira na to što je ta lista
realno neizvediva barem u ovakvoj RH, upotrijebite
malo maštu. Lista "izdajnika" izlazi recimo u
katoličkom dnevniku 24Sata. Prvi na listi ponosno
blista drug iz grupe Labrador koji su devedesetih
postavili eksploziv ispred Židovske općine u
Zagrebu. Zatim slijede ponosni snajperisti u
Karlovcu i Sisku. Sad vide da se isplatilo skidati
civile i trenirati za Olimpijske igre 1992. g., u
Barceloni.
Zatim, puni sebe, slijede haaški svjedoci tipa Mesića i
Puhovskog, pa oni koji su slali dokumentaciju o 30.000 ubijenih Srba u Oluji.
Nema smisla dalje nabrajati jer kamo bi me odvelo nabrajanje svih "poštenih i
ponosnih" denucijanata. Hrvatska je zaista premala za sve svoje izdajnike. Zato
je sreća za Antuna Gustava Matoša što ne živi u realnom vremenu sa Sanjom
Saranavkom i Antom Nobilom jer bi zbog stiha "Vidje' Hrvatska puno čuda, al' ne
nađe štrika za toliko juda." u isti čas morao napustiti mjesto tadašnjeg
ministra kulture. Mjesto na koje bi vjerojatno i Matoš bio imenovan samo pod
uvjetom da su Nina Violić i Vili Matula za njega čuli.
Zlatko Hasanbegović je jedan od
rijetkih ministara kulture RH koji nema govornu
manu. Naime, on pri izgovaranju ne guta "Hrvatsko
slovo!"
Marko Jurič bi, po nekim relativno
dobro obavještenim izvorima mogao dobiti nogu s TV
Z1. Rekao je četnicima da su, zamislite, "četnici".
Time, naravno, nije uvrijedio nikog u Srbiji. Ali je
uvrijedio hrvatsku orjunu koja je žilava kao lišaj.
"Komentator" Viktor Ivančić otvoreno tvrdi
"Hrvatskom puzi korporativni fašizam". Bravo mudri
Viktore!!! Problem je da u Hrvatskoj nažalost nema
toliko fašista da bi fol-antifašisti mogli od toga
ugodno živjeti.
Bi li imalo bilo kakvog smisla citirati što su sve do sada o RH
izgovorili ili napisali Mirt, Babić, Teršelič, Pusić, Ilinčić, Juras, Frljić,
Matula, Neda Raukar, Dežulović, Tomić, Margetić, Sarnavka, Richembergh, Stazić,
Kolman, Rakić, Mesić, Pupovac, Josipović, Vedrana Rudan. Recimo "istraživačka
novinarka" Nataša Škaričić. Zatražila od ministra kulture račun na koji može
uplatiti novac koji je dobila od Ministarstva kulture za svoje
novinarsko-istraživačke radove, što god to značilo. Ogorčilo našu Natašu što je
Ministar razriješio dužnosti članove Stručnog povjerenstva za neprofitne medije.
Večernji je spremno ustupio prostor konzekventnoj i ogorčenoj Nataši.
Taj samo-reklamirajući oglas nije
našoj hrabroj Nataši naplatio ni kune. Hvale
vrijedan potez bivšeg "Narodnog lista". Ljevoruka
novinarka daje do znanja "nekompetentnom" Ministru
da je onako bistra k'o što ju je Bog stvorio
prokužila da se tu radi o "blitzkriegu" na
novinarske slobode, pluralizam informacija,
humanističke i ljudsko-pravaške platforme,
kolektivno haluciniranje da ćete uvesti stanje
političke i svjetonazorske diktature koja će iz
javnog polja istisnuti sve one koji se ne bave
zaštitom svetosti nacije i njenih ratničkih temelja,
obračuna s "komunjarama", "Jugoslavenima" i
"ubojicama tek začete djece" i svim ostalim
retrogradnim akcijama na koje je novinarstvo i
formalno kontraindicirano".
Ali kaže skromna i talentirana novinarka da dalje neće o tome
"jer Vam je to sigurno prekomplicirano". Tu je Nataša u pravu. Ovakvo
prepotentno haluciniranje rijetko se susreće. Sad mi je još jasnije zašto je
genijalni Lav Trocki davnih godina prozvao novinare "intelektualnim
proleterima." Za Ministra, doktora znanosti, zaista je malo prekomplicirano što
je sa svojim "nepročešljanim" mislima htjela izreći genijalna novinarka. Hrabra
i konzekventna Nataša vraća oko 6000 kn neto zločestom Ministarstvu.
Međutim, ima problema s "memorijom pamćenja" pa ne navodi
koliko je love do sada dobila u mandatu Andreje Zlatar i zašto ne bi i to
vratila ustašoidnom Ministarstvu? Izgleda da je malo "prekomplicirano" za
"intelektualnu proleterku" i sama pomisao da je Ministar došao na to mjesto
voljom hrvatskih birača. Kao što je tom istom voljom ministrica svojedobno bila
postala i Andrea Zlatar. Njezin retrogradni ljevičarski kod (o pijanstvu da i ne
govorim) isti je k'o kod Viktora Ivančića, Ante Tomića, Vedrane Rudan, Sanje
Sarnavke, Rade i ostalih nevladinih usisivača novca na projekte tipa "Seksualni
život muha u Ukrajini."
Dok nekad dobrostojeći građani
kopaju po kontejnerima dotle ljevičarske udruge
žderu milijarde kuna godišnje. I sad kad je došlo
vrijeme da se ta pipa konačno zavrne odmah
eksplozija bijesa, etiketiranja, sve sami ustaše,
nacisti, fašisti i poštena komunistička
inteligencija. No, uzalud vam trud svirači! Gotovo
je sa zlatnim vremenima kad je Veselica dobivao 14.
g., zatvora za izgovorenu riječ. To što više nije
moguće ni na Kubi, vi bi 2016. g., u RH.
Pijane novembarske Krležine noći su prošlost! Ima magle, ali
više nema gusaka. Ali lijeva razmišljanja su više nego zanimljiva. Ili mi ili
nitko!!! Ante Tomić sanjari "na svijetu uskoro neće biti ni jedne Hrvatice i
nijednog Hrvata" jer da bolje nismo ni zaslužili. Bravo Ante premudri!!! Već
spomenuti Viktor Ivančić k'o da se našmrcao, kaže: "A kad jednom od te Hrvatske,
zaslugom onih koji je danas po dužnosti vole, ne ostane ni kamen na kamenu.."
Tko bi to mogao razvaliti Hrvatsku?
Nema Slobe, Kadijevića, Adžića, Ferala! Jel' mislio
na svoje istomišljenike tipa Sanja Sarnavka, Nataša
Škaričić, Savo Štrbac, Zoran Pusić, Stipe Mesić?
Hrvatska, tko god bio na vlasti, ima dobru momčad.
Možda neće biti prva, ali će u ligi uvijek ostati. A
Viktor, Ante, Nataša, Sanja i ostale Babe-vange mogu
preko Nataše, u farmaceutskoj industriji uz pomoć
novog Premijera, nabaviti tablete protiv čireva na
želudcu.
Nedavno je osuđen moj klijent, inače
dugogodišnji blagajnik u banci, zbog manjka. U kaznu
mu je sud uračunao i godine provedene iza rešetaka
blagajne!
Zvonimir
Hodak, dnevno.hr
|