Nina Violić - Vili Matula

Hasanbegović je jedan od rijetkih ministara kulture koji nema govornu manu. Pri izgovaranju ne guta 'hrvatsko slovo'

Da je Vili u pravu potvrdila je i slavna, sjajna glumica Nina Violić. Ni ona nema pojma tko je Hasan. Došao čovjek iz Prijedora, misli Nina. "Nije zaje...cija. Čak ni registar izdajnika nije zabavan. Sve je realno i sve je gore nego u najcrnjoj mori". Uhvatila Ninu crna depresija.

Ne spominjem Brain Tracyja, Kanađanina, autora bestselera "Obogatite se na vlastiti način" već drugi put zbog savjeta kako se obogatiti na njegov način. Naše političko-poslovne elite pronašle su u ovih dvadesetak godina stotine daleko lucidnijih, pragmatičnijih i efikasnijih načina kako da se obogate bolje od savjeta naivnog Kanađanina. Mudri Brain napisao je nešto što je u RH ovog trenutka izuzetno aktualno: "Ako želite uspjeti, morate naučiti živjeti sa svojim neuspjesima."

Naime, ljevica je neakademski rečeno ipak popušila ove izbore malo više od HDZ-a. Peti put i dijelom i konkludentno pokazala je, međutim, kako nikada neće naučiti živjeti sa svojim neuspjesima. Pomalo imam razumijevanja za njih. Čitajući bisere bivših ministara, zahtjeve - i to ultimativne - kulturnih Jugoslavena i nekulturnih orjunaša teško je spriječiti suzu da ne kane niz oko.

U nogometnom smislu ljevičari sebe poistovjećuju s Barcelonom i Realom, a desničarske ognjištare s recimo Hrvatskim dragovoljcem i Interom iz Zaprešića. Sad politički pikzibneri, dragovoljci i "Zapreščani" nadmudre velikane na izborima. Tko ne bi nakon serije neuspjeha postao "živčan"? A "skladna" Domoljubna koalicija još namjerno dolijeva malo ulja na rasplamsalu vatru. Postavili su za ministra kulture osobu koju oni, da su slučajno na vlasti, ne bi postavili ni za dostavljača bureka Andreji Zlatar Violić. Zlatko Hasanbegović, slažem se, predstavlja tzv. "nepodesan pokušaj".

Kao da recimo s kuhanim rezancem pokušate pogoditi u centar Pikada. Kako netko može biti na čelu ministarstva i to kulture, a osobno ga ne poznaje hrvatska glumačka veličina Vili Matula, bivši član Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske. Da je slučajno na tu funkciju imenovana moja favoritkinja Anja Šovagović, bivši član CK bi također bio protiv, ali zato jer Anju predobro poznaje!

Da je Vili u pravu potvrdila je i slavna, sjajna glumica Nina Violić. Ni ona nema pojma tko je Hasan. Došao čovjek iz Prijedora, misli Nina. "Nije zaje.cija. Čak ni registar izdajnika nije zabavan. Sve je realno i sve je gore nego u najcrnjoj mori". Uhvatila Ninu crna depresija pa kaže: "Očajna sam što ću do smrti živjeti u šupku (ovaj dražesni izraz bez točkica) svijeta i što se nikad ništa neće promijeniti. Naša djeca isto. Njihova djeca isto. Gonite se u tri pi.ke materine cijela fašistička Europa i naša primitivna prčija. Nisam odavde".

Mislim da je naša Nina pomalo fatalist. Mora vjerovati da će opet progresivni dio Hrvatske doći na štih. Opet će netko od Violića postati ministar kulture i onda nas onako kulturno poslati u tri pi.ke materine. Iako mogu razumjeti senzibilnu Ninu. Nina je dugo živjela u balkanskom Parizu, tj. u Beogradu s 19 godina mlađim glumcem. Umjesto da uživa po "belom svetu", iznenada se vratila u "tamni vilajet." To je isto kao kad se nakon briljantne karijere s Broadwaya vratiš u Grossmutter Traversedorf. tj. u Babinu Gredu.

Naravno, na jednu apsolutno normalnu reakciju i slanje u tri pi.ke materine, ustašoidna desnica je započela s prijetnjama našoj Nini. Najprije će Ninu ubiti, a onda silovati. Nešto kao u filmovima Quentina Tarantina. Sad se treba odlučiti tko je Barbara iz TV serije "Bitange i princeze?" Ja sam se odlučio. A vi?

No, to nije kraj za nesretnog Ministra. Napredna kriptokomunistička ljevica nikako da shvati koje reference on ima za tako važno mjesto na kojem se dijeli lova tzv. nevladinim udrugama koje su sada prvi put zaista nevladine. Da je barem rođen u Bosni kao recimo "talentovani" Frljo Frljić, Miljenko Jergović ili Mile Kekin pa bi bio dio hrvatske ekstremne ljevice. Ali on je rođen u Zagrebu, a to je gore nego da je iz Babine Grede. U toj purgerskoj vukojebini završio je osnovnu i srednju školu, Filozofski faks te napravio magisterij i doktorat. Primijetili ste, nema visoku Kumrovečku.

I još nešto. Kako je netko s tako retrogradnim i nedijalektičkim stavovima završio Filozofski faks? Kako je izmigoljio Vesni Pusić, Hrvoju Klasiću, Tvrtku Jakovini, nasljednicima tvrdih partijca Mladena Zvonarevića i Milana Kangrge? Uspio se čak dokopati diplome, magisterija i doktorata! Drugovima je očito popustila budnost pa su na trenutak zaspali. Ali neprijatelj nikada ne spava. I intelektualni pušači i kunski potrošači spremni su na razumni kompromis. Kaže jedan tobože od pametnijih: "Ja sam za Jasena Mesića", misleći pri tome na Stipu. "Em'se razme", rekli bi Zagorci. Za to vrijeme ministar bez srca i duše kao zadnji dušmanin odmah je raspustio "Povjerenstvo za medije."

To je stvarno potez koji je za srce ujeo izvjesnu HRT zvijezdu Mimu. "Što to znači?" zasiktala je Mima. "Bez da je izvršena revizija našeg poslovanja". Revizija koja bi sigurno trajala par godinica. Dok traje revizija, pometeno povjerenstvo bi filalo i nadalje lovom udrugu "Muf" za koju je Mima emocionalno i kunski vezana. Što će Forum.tm bez 250 000 kunića, a tek Portal H.alter koji je također ostao bez 250 000 kn. Skupi halteri! Lupiga.com ostao bez 250 000 kuna samo zato što je ministra Hasanbegovića nazvao "ministrom iz Pavelićevog šinjela."

Mogli su lupiti ministra s Titinim i Rankovićevim šinjelima koje nose godinama na sebi, ali ih je legendarna ljevičarska briga za čovjeka zadržala sa smiješkom u kosi. Nešto je skromnije, skoro pastoralno, u svojim zahtjevima bilo Hrvatsko novinarsko društvo koje je po mišljenju zlobnih ognjištara više Sjevernokorejsko nego hrvatsko. Platforme 112, ma što god to značilo, i Hrvatski Pen centar zatražili su da se Ministar pospe pepelom po glavi i skrušeno ispriča radikalnoj ljevici, a oni će ispriku uvažiti uz uvjet da odmah da ostavku. Kod njih je vidljivo da još nisu shvatili da nema više viceva. Mali Ivica je završio školu, plavuša se ofarbala, a Mujo i Haso su odavno u staračkom domu.

Kao debela crna muha u čaši mlijeka istakla se notorna Sanja Sarnavka premudrom procjenom da je apsolutno nedopustivo proglasiti antifašizam floskulom u 2016. godini kako se to "omaklo" nespretnom Ministru. Ako bi se dijelio Nobel za glupost, Sanja bi imala najviše nominacija, kao nekada tako dragi film intelektualnom habitusu naše Sanje "Moje pjesme moji snovi." Imam zločesto slonovsko pamćenje. Pamtim osamdesetih godina kad je na Okružnom sudu u Zagrebu sudac Hamilton osudio Marka Veselicu na 14 godina strogog zatvora, jer je doktor ekonomije Veselica u razgovoru za Švedsku televiziju ustvrdio da devize od turizma trebaju ostati u onoj republici koja ih i ostvari. Pazite, zbog ovakve izjave dobio je 14 godina, zatvora.

Osamdeset posto današnjih antifašista nije tada ni muknulo. Ne sjećam se Sanje Sarnavke ni Saše Lekovića ni Zorana Pusića ni Stipe Mesića ni Josipa Manolića ni Ivana Fumića ni jednog jedinog današnjeg antifašistu da je javno protestirao protiv jedne izrazito fašističke presude. A oni su navodno istaknuti antifašisti. Jedini modus postojanja današnjih antifašista je isključivo izmišljanje fašista.

Antifašizam kao isprazni pojam postoji još samo u RH. Srbija, koju često podcjenjujemo u odnosu na demokratske dosege, daleko je od nas odmakla. Svi Srbi koji su se zalagali, borili i izborili za srpske nacionalne interese su rehabilitirani ili će to uskoro biti. U nas intelektualno zacementirani boljševici još uvijek uz svesrdnu ljevičarsku medijsku falangu skaču kao opareni na samu pomisao da bi mogli biti demaskirani. Ne pada snijeg da prekrije brijeg nego da svaka zvjerka prikrije svoj trag. ili tako nekako.

Ideja kratkotrajnog ministra Crnoje bila je genijalna. Genijalni mamac za praznoglave antifašističke somove. Prvi je zagrizao Anto Nobilo koji u Saranavkinom stilu kaže: "Svaki pošten čovjek morao bi biti ponosan ako je na listi izdajnika". Bravo za advokata Nobila!!! Pravilan stav. Bez obzira na to što je ta lista realno neizvediva barem u ovakvoj RH, upotrijebite malo maštu. Lista "izdajnika" izlazi recimo u katoličkom dnevniku 24Sata. Prvi na listi ponosno blista drug iz grupe Labrador koji su devedesetih postavili eksploziv ispred Židovske općine u Zagrebu. Zatim slijede ponosni snajperisti u Karlovcu i Sisku. Sad vide da se isplatilo skidati civile i trenirati za Olimpijske igre 1992. g., u Barceloni.

Zatim, puni sebe, slijede haaški svjedoci tipa Mesića i Puhovskog, pa oni koji su slali dokumentaciju o 30.000 ubijenih Srba u Oluji. Nema smisla dalje nabrajati jer kamo bi me odvelo nabrajanje svih "poštenih i ponosnih" denucijanata. Hrvatska je zaista premala za sve svoje izdajnike. Zato je sreća za Antuna Gustava Matoša što ne živi u realnom vremenu sa Sanjom Saranavkom i Antom Nobilom jer bi zbog stiha "Vidje' Hrvatska puno čuda, al' ne nađe štrika za toliko juda." u isti čas morao napustiti mjesto tadašnjeg ministra kulture. Mjesto na koje bi vjerojatno i Matoš bio imenovan samo pod uvjetom da su Nina Violić i Vili Matula za njega čuli.

Zlatko Hasanbegović je jedan od rijetkih ministara kulture RH koji nema govornu manu. Naime, on pri izgovaranju ne guta "Hrvatsko slovo!"

Marko Jurič bi, po nekim relativno dobro obavještenim izvorima mogao dobiti nogu s TV Z1. Rekao je četnicima da su, zamislite, "četnici". Time, naravno, nije uvrijedio nikog u Srbiji. Ali je uvrijedio hrvatsku orjunu koja je žilava kao lišaj. "Komentator" Viktor Ivančić otvoreno tvrdi "Hrvatskom puzi korporativni fašizam". Bravo mudri Viktore!!! Problem je da u Hrvatskoj nažalost nema toliko fašista da bi fol-antifašisti mogli od toga ugodno živjeti.

Bi li imalo bilo kakvog smisla citirati što su sve do sada o RH izgovorili ili napisali Mirt, Babić, Teršelič, Pusić, Ilinčić, Juras, Frljić, Matula, Neda Raukar, Dežulović, Tomić, Margetić, Sarnavka, Richembergh, Stazić, Kolman, Rakić, Mesić, Pupovac, Josipović, Vedrana Rudan. Recimo "istraživačka novinarka" Nataša Škaričić. Zatražila od ministra kulture račun na koji može uplatiti novac koji je dobila od Ministarstva kulture za svoje novinarsko-istraživačke radove, što god to značilo. Ogorčilo našu Natašu što je Ministar razriješio dužnosti članove Stručnog povjerenstva za neprofitne medije. Večernji je spremno ustupio prostor konzekventnoj i ogorčenoj Nataši.

Taj samo-reklamirajući oglas nije našoj hrabroj Nataši naplatio ni kune. Hvale vrijedan potez bivšeg "Narodnog lista". Ljevoruka novinarka daje do znanja "nekompetentnom" Ministru da je onako bistra k'o što ju je Bog stvorio prokužila da se tu radi o "blitzkriegu" na novinarske slobode, pluralizam informacija, humanističke i ljudsko-pravaške platforme, kolektivno haluciniranje da ćete uvesti stanje političke i svjetonazorske diktature koja će iz javnog polja istisnuti sve one koji se ne bave zaštitom svetosti nacije i njenih ratničkih temelja, obračuna s "komunjarama", "Jugoslavenima" i "ubojicama tek začete djece" i svim ostalim retrogradnim akcijama na koje je novinarstvo i formalno kontraindicirano".

Ali kaže skromna i talentirana novinarka da dalje neće o tome "jer Vam je to sigurno prekomplicirano". Tu je Nataša u pravu. Ovakvo prepotentno haluciniranje rijetko se susreće. Sad mi je još jasnije zašto je genijalni Lav Trocki davnih godina prozvao novinare "intelektualnim proleterima." Za Ministra, doktora znanosti, zaista je malo prekomplicirano što je sa svojim "nepročešljanim" mislima htjela izreći genijalna novinarka. Hrabra i konzekventna Nataša vraća oko 6000 kn neto zločestom Ministarstvu.

Međutim, ima problema s "memorijom pamćenja" pa ne navodi koliko je love do sada dobila u mandatu Andreje Zlatar i zašto ne bi i to vratila ustašoidnom Ministarstvu? Izgleda da je malo "prekomplicirano" za "intelektualnu proleterku" i sama pomisao da je Ministar došao na to mjesto voljom hrvatskih birača. Kao što je tom istom voljom ministrica svojedobno bila postala i Andrea Zlatar. Njezin retrogradni ljevičarski kod (o pijanstvu da i ne govorim) isti je k'o kod Viktora Ivančića, Ante Tomića, Vedrane Rudan, Sanje Sarnavke, Rade i ostalih nevladinih usisivača novca na projekte tipa "Seksualni život muha u Ukrajini."

Dok nekad dobrostojeći građani kopaju po kontejnerima dotle ljevičarske udruge žderu milijarde kuna godišnje. I sad kad je došlo vrijeme da se ta pipa konačno zavrne odmah eksplozija bijesa, etiketiranja, sve sami ustaše, nacisti, fašisti i poštena komunistička inteligencija. No, uzalud vam trud svirači! Gotovo je sa zlatnim vremenima kad je Veselica dobivao 14. g., zatvora za izgovorenu riječ. To što više nije moguće ni na Kubi, vi bi 2016. g., u RH.

Pijane novembarske Krležine noći su prošlost! Ima magle, ali više nema gusaka. Ali lijeva razmišljanja su više nego zanimljiva. Ili mi ili nitko!!! Ante Tomić sanjari "na svijetu uskoro neće biti ni jedne Hrvatice i nijednog Hrvata" jer da bolje nismo ni zaslužili. Bravo Ante premudri!!! Već spomenuti Viktor Ivančić k'o da se našmrcao, kaže: "A kad jednom od te Hrvatske, zaslugom onih koji je danas po dužnosti vole, ne ostane ni kamen na kamenu.."

Tko bi to mogao razvaliti Hrvatsku? Nema Slobe, Kadijevića, Adžića, Ferala! Jel' mislio na svoje istomišljenike tipa Sanja Sarnavka, Nataša Škaričić, Savo Štrbac, Zoran Pusić, Stipe Mesić? Hrvatska, tko god bio na vlasti, ima dobru momčad. Možda neće biti prva, ali će u ligi uvijek ostati. A Viktor, Ante, Nataša, Sanja i ostale Babe-vange mogu preko Nataše, u farmaceutskoj industriji uz pomoć novog Premijera, nabaviti tablete protiv čireva na želudcu.

Nedavno je osuđen moj klijent, inače dugogodišnji blagajnik u banci, zbog manjka. U kaznu mu je sud uračunao i godine provedene iza rešetaka blagajne!

Zvonimir Hodak, dnevno.hr