"The Dogs of War" ili "psi rata" stari je pojam za ratne
plaćenike. Bore se i ubijaju uglavnom za novac gdje ih
pozivaju oni koji su u tom ratu uglavnom "u pravu".
"Moš' mislit!", rekla bi Tanja Torbarina. Tako su
nedavno četnici ubijali u Ukrajini za otprilike 10'000
dolara mjesečno. Da ne nabrajamo romantične primjere iz
naše bliže i dalje prošlosti. Uglavnom nešto dobro i
humano kod njih možete vidjeti samo u filmovima C
kategorije. U stvaranom životu prava je sreća ne
naletiti na pse rata.
Zašto ovaj lirski uvod, zapitat će se
netko? Zato što je očito da su se nakon predsjedničkih
izbora pojavili i "psi politike". Laju, grizu,
izmišljaju. Jedan zalaje, a ostali pojma nemajući
zašto je taj zalajao, u čoporu laju i laju. Psi
politike uglavnom zavijaju jednu te istu pjesmu. Nije
izbore izgubio Ivo Josipović. Izbore je izgubio Zoran
Milanović. Dr. Ivo bi se prošetao da Zoran nije tako
prokleto neuspješan, da nije tako sirov. Izravan,
iskren. Tko je vidio napadati tako nekavalirski
Kolindu i njezinu stranku. I to je naravno
iziritiralo, neki kažu i iziridiralo, glasače u Lici,
Imotskom, Dalmatinskoj zagori, Hercegovini i
Slavoniji. Ognjištarska Hrvatska, zbog neotesanog
Zokija, okrenula leđa dr. Ivi i dala svoj
neofašistički glas Kolindi.
Da je Zoki pokazao malo demagoškog talenta i finih
kriptokomunističkih manira, oni bi svoj glas dali najpopularnijem hrvatskom
političaru, dr. Ivi Josipoviću. A sve je kao i inače bilo fino i rafinirano
zamišljeno. Barbiku su već bili s laganim smješkom prežalili naši peseki
politike. Prvi su veselo zalajali frendovi iz raznih agencija za ispitivanje
javnosti. Oni znaju svoj posao. Narod je svoje oduševljenje izražavao od 80 % pa
do bijednih 60 %, naravno za Ivu. Ispod 60 % nitko se nije htio blamirati. Da se
Ivo ne naljuti. Kolinda je žensko, ili kako bi rekli moji Ličani, ženskinja.
Homo balcanicus vidi predsjednika kako
na konju s topuzinom u ruci jaše u rat protiv "ustaške
zmije", a vjerna Kolinda čuči kraj vatre i čeka
staro-novog predsjednika s večerom i vijestima o tome
koliko je U-zmija potamanio. Nakon večere, opere mu
noge i on tradicionalno zahrče... I predsjednik, na
opće zaprepaštenje progresivnog dijela nacije, popuši.
Tijesno, ali ipak popuši. Konsternacija! Nisu pomogle
čak ni tri hrvatske zastave u stožeru predestiniranog
pobjednika. Nije pomogao ni ples Tamare Obradović na
stolu kad je dr. Ivo na čas prešao u kratkotrajno
vodstvo. Čak se ni stol nije slomio pod šarmom naše
Tamare. To je uglavnom i ostalo sve što se pozitivno
desilo u stožeru "građanki i građanina".
Nije upalila ni krasna ideja da se malo uškope ustašoidni
Herecegovci. Za 110'000 birača otvorena je samo jedna osnovna škola u Mostaru.
Ne zato da bi klasni neprijatelji išli na partijsko doškolovanje nego da bi u
njoj glasovali. Inače u RH bilo je otvoreno 6'000 biračkih mjesta, a u BiH samo
4! Dragec Pilsel i Aleksandra Kolarić bili zaprepašteni. Zašto toliko mjesta za
strance u BiH. Ako već žele odlučivati o našoj sudbini, a ne plaćaju porez, neka
lijepo - kao naši komšije Srbi - sjednu u autobuse i preko Iloka dođu k nama.
Lepo glasaju za onog tko nas ne želi da deli! Neki SDP-ovci s malo jačom
imaginacijom imali su ideju da Hercegovci sjednu u autobuse k'o Srbi te da u
njima glasaju za dr. Ivu i nakon toga odu kući.
Nakon Zokija pronađen je i drugi
krivac. Tzv. dijaspora. Iako matematika pokazuje da bi
Kolinda pobjedila i bez glasova iz dijaspore, naša
draga jedinica za objektivnost Jelena Lovrić piše 12.
siječnja u Jutarnjem: "Hrvatska se oštro podijelila, a
onda je odluka o predsjedniku Hrvatske donesena izvan
Hrvatske. Očekivani manjak svojih birača HDZ je uspio
nadoknaditi u Hercegovini gdje su mu osigurali prevagu
što se još nikada nije dogodilo. Nikada se još nije
dogodilo da ishod hrvatskih izbora odluče glasovi iz
takozvane ili stvarne dijaspore. Hrvatska je tako
praktično pretvorena u zemlju ograničenog
suvereniteta."
Mora da je Jeli stvarno bilo teško kad je uspjela smisliti,
napisati i objaviti ovakovu glupost. Kako je tek bilo Aleksandri Kolarić, bivšoj
Račanovoj glasnogovornici, koja je preko noći postala "politički analitičar" i
stručnjak za teške tjelesne ozljede. Aleksandra se otvorenih usta čudila
početničkim gafovima naivne Kolinde. Stoga je odlučila obavijestiti
zainteresiranu javnost da se je neoprezna i oružju nevična Kolinda u jednom danu
dva puta upucala u nogu. Naravno, zatucani desničari su odmah počeli nazivati
zagrebačke bolnice u brizi za svoju ljubimicu. Neki su čak zvali i u NATO te
tražili da intervira u zemlji "ograničenog suveriniteta".
Aleksandra je naravno uvjerena da je za ovaj fijasko kriv njen
omiljeni Zoki Milanović. Dr.Mirjana Kasapović, kuma glavnog favorita, još se
nije javila, ali nekako mi se - kako kažu u Dalmacji "pari"- da će zločesti Zoki
opet dobiti po prstima. Ni Dragec Zvonimir Carlos i ne znam kako se sve zove
nije u svom najboljem razdoblju. On uglavnom smatra da smo se vratili u crni
mrak. Zato jer se njemu smračilo pred očima. Dodatno ga je pogodilo što je
"neoustaška gamad" u Vukovaru tako prostački slavila poraz njegovog frenda.
Javila se i napredna i nazadna Tatjana
Jurić te navodno pobjesnila na bezobrazluk da hrvatski
državljani koji žive izvan domovine imaju pravo glasa.
Njoj to nije jasno. Utješno je što nitko nije ni
očekivao da ona to shvati. Neće se ona baviti
suhoparnim odredbama hrvatskog Ustava koji to pravo
daje našim državljanima koji ne žive u Lijepoj našoj.
Tatjana misli, ako oni žive u Lijepoj njihovoj, neka
tamo i glasuju ili neka k'o komšije Srbi na izbore
dolaze u kolonama autobusa ili traktora.
Malo su pokisli i naši dragi Zagorci.
Osim u Bednji. Oni su sigurni da "leve treba iti".
Kada su se otrijeznili od kvalitetnog tuduma i
direktora shvatiše što se desilo, pa poslaše čuvenu
poruku "mi Zagorci smo s Hrvati bili nevek jake
dobri!". Što je lijepo i pragmatično od njih. Jednom
davno za vrijeme jednog Krapinskog festivala oko pola
noći šetao sam Krapinom u društvu sa Arsenom Dedićem.
Genijalni je pjesnik u jednom trenutku pogledao u
vedro nebo i sa sjetom u glasu rekao: "Herojska
Krapina koja je svakom agresoru uvijek energično rekla
da!" Bojim se da bi se to moglo reći i za malo šire
područje od Krapine.
Aj'mo sada empirijski utvrđivati zašto
je Zoran Milanović izgubio predsjedničke izbore, a da
na njima uopće nije sudjelovao. Malo čudno, ali u
hrvatskoj zemlji nemogućih mogućnosti sve je moguće.
Vlada, kojoj je na čelu Zoki, u tri godine nije
učinila ništa, osim genijalnih predstečajnih nagodbi
od koji je pola hrvatske dobilo PTSP. Pred godinu dana
situacija, akademski rečeno, bila je koma! Ali i
Jelena i dr. Mirjana, Aleksandra, Tatjana, svi
Zagorci, svi Pilseli, svi u zagrebačkoj Općini centar,
čitav SDP, osim Linića, Komadine i još nekih
frakcionaša, čvrsto su vjerovali u crvenu luč, tj., u
aktualnog Predsjednika. Njegova popularnost mogla se
mjeriti sa svim već znanim "dragim vođama."
Da ih ne nabrajam. Dr. Ivo k'o da igra u Barci. Nije mogao
pogriješiti. Svaki njegov oksford dizao mu je popularnost daleko iznad 100 %.
Recimo: u Izraelu, u Knesetu, znajući koliko oni vole ustaše, izjavio je da
ustaška zmija itekako gmiže Hrvatskom. U BiH parlamentu posredno je potvrdio da
je njegova država izazvala rat u BiH i podjelila istu. Kako je RH podijelila
BiH, nažalost danas znaju i oni kojima je politika zadnja rupa na svirali. U
Vukovaru, nakon što je primio reprint predratnog časopisa "Zenit" koji mu je od
srca poklonio Boris Tadić, otišao s njim u Paulin dvor koji su mu prikazali kao
srpski Vukovar i Ovačaru.
Da je barem putem prolistao Zenit, možda bi bio još ponosniji.
Mogao je pročitati da Ljubomir Micić, izdavač Zenita, izuzetno cijeni Hrvate kao
križance između majmuna i papige. Za vrijeme posjeta Srbiji izljubio se sa
četničkim vojvodom Tomislavom Nikolićem tri puta!!! Tada mu je popularnost prvi
put prešla preko 100%. Koga je sve kao Predsjednik odlikovao, od onih 20 % za
koje je pok. dr.Tuđman rekao da nikada neće priznati hrvatsku državu kao svoju,
bolje da ne nabrajamo. Spomenut ćemo samo Documentu famozne Vesne Teršelič,
slovenske imigrantice, proglasivši je tom prilikom "Saviješću hrvatskog
društva". Teršelička, kao savjest hrvatskog društva, nedavno je predložila da se
izbaci iz upotrebe izraz "domovinski rat" jer taj izraz diže tlak Srbima. Oni bi
da se taj ustašoidni izraz zamijeni s internacionalnim izrazom "otažbinski rat
na zapadu Srbije".
I na kraju, nakon prvog pobjedničkog
kruga izbora, naš Predsjednik RH izlazi pred
razdragane birače koji, umjesto hrvatskim zastavama,
mašu rukama. Neki onako miroljubivi - mašu i šakama.
Kad je, nakon ovih samo nekoliko nabrojenih
briljantnih postupaka dr. Ive, na opće iznenađenje
pobijedila Kolinda, događa se tipičan ljevičarski
salto mortale. Krivac je Zoran Milanović. Vlada je u
zadnji čas podbacila. Namjerno, da bi srozala
briljantni rjeting koji je Predsjednik izborio u
Izraelu, BiH, Paulinom dvoru, Srbu, sanjarenjem o
lijepoj partizanskoj kapi, prijedlogom da čitava
Hrvatska bude crvena, gomilanjem nekretnina, ekipom
savjetnika kojih se ne bi postidio ni pok. Stipe
Šuvar.
Očito nitko od naših intelektualno superiornih ljevičara nije
ni trenutak pomislio da ovaj narod, iako često glup i zaluđen, ipak nije toliko
naivan da popuši te partizansko-antifašističke fore. O tome da je Hrvatska
stvorena na zasjedanju ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Da su Hrvatsku stvorili Tito sa
ustavom iz 1974. g., i antifašisti na čelu sa Stipom Mesićem, Jožom Manolićem,
Josipom Boljkovcem dočim je dan 5. kolovoza 1995. godine, samo jedna žalosna
epizoda građanskog rata kad je jedan miran i miroljubiv narod istjeran sa svojih
vjekovnih ognjišta.
Treba oprostiti svima propagandistima gore napisanog kao što su
to Davor Butković, Jelena Lovrić, Ante Tomić, Boris Dežulović, Jurica Pavičić,
Miljenko Jergović, Oliver Frljić i urednik kulturne rubrike Jutarnjeg - Mile
Kekin, te da ih ne nabrajam sve jer bi to bila debela knjižurina. Zašto
oprostiti? Zato što postoji barem apstraktna mogućnost da oni u to stvarno i
vjeruju. U tom slučaju to onda postaje ozbiljan zdravstveni problem.
Po uzoru na englesku letjelicu Beagle
2 koja se ima spustiti na Mars s ciljem da utvrdi ima
li ondje života, srpska svemirska sonda prizemljit će
se u Hrvatskoj da utvrdi ima li tu suživota!
Autor: Zvonimir Hodak, dnevno.hr
(102) |
