NaÅ¡ “bezduÅ¡ni Å¡upak“ je, najblaže reÄeno, zbunjen. Ili kako bi rekli LiÄani: “j… lud zbunjenogâ€. Zbog Äega to KGK “isprekidano diÅ¡e i brada joj drhti, kako joj se oÄi pune suzama…“? AntiÅ¡a sa svojim talentom JNA vodnika “prosto ne može da veruje“. Å to se to dogodilo u Vukovaru da “trećerazredna Antigona“ svojim suzama izaziva bijes “elitnog“ komuniste, oprostite - kolumniste Jutarnjeg. Ante nas blago, onako podoficirski, poduÄava da “suzama ne treba vjerovati. Bez nekog posebnog povoda plaÄu pijanci, ciganski violinisti…“. Tomić neuspjeÅ¡no â€duma†iliti â€konta†koji se to vrag dogodio u Vukovaru da Predsjednica svako malo pusti suzu. Je li se to u jednom trenutku dogodio “veliki prasak“ u njegovoj glavi pa se možda sjetio OvÄare, bolnice, ubojstva 16-ogodiÅ¡njeg zarobljenika, razorenih domova Vukovaraca, odvoÄ‘enja branitelja i civila u srpske logore…
Ma neee! To je bilo u proÅ¡lom stoljeću, umorio se Ante od silnog razmiÅ¡ljanja. On se rasplaÄe kad Äuje kako pjeva Dolly Parton. Bog te maz'o, kakve sise! Tomić, Josipović, Stazić, Rade i Rada “rasplaÄu“ se Äim se legendarnom bravaru skine ploÄa s fasada HNK-a. Sjetite se kako su se nedavno jugovići “rasplakali“ kad su u JuriÅ¡ićevoj ulici u Zagrebu ugledali povijesnu hrvatsku zastavu s grbom na kojem je prvo polje bijelo, a ne crveno. Odmah su to “ustaÅ¡e“ â€odcinkali†policiji i to brzinom na kojoj bi im pozavidjela i Cinkarna Celje. Na tako munjevitu reakciju svjesnih drugova Ivan Brodić se na fejsu poÄeo tresti… od smijeha dok je to komentirao: “OÄekujem skoro ruÅ¡enje crkve sv. Marka u Zagrebu, nakon upada policije. Zbog prvog bijelog polja na hrvatskom grbu“.
Rasplakala se naÅ¡a farizejska ljevica i kad je ovih dana dr.sc. Sanja BilaÄ na fejsu objavila sliku spomen ploÄe bl. Alojziju Stepincu u… Jeruzalemu. Å to je to sad? Tko nas to provocira? Umjesto Milanu Nediću koji je poslao 1942. g. Äuvenu kratku depeÅ¡u Adolfu Hitleru u Berlin “Srbija je Juden frei“, oni tamo u Jeruzalemu otkrivaju spomen ploÄu “ustaÅ¡kom“ kardinalu. Umjesto spomen ploÄe trebalo mu je otkriti â€Å¡per-ploÄuâ€, sigurno se negdje smijulji i naÅ¡ Ante. Bilo je nekog plaÄa, ali diskretnog kad je novinarka Ivana Petrović javno izrekla podmuklu herezu: “Svaka civilizirana zemlja bi davno odvojila novac, iskopala Jasenovac i s dokumentacijom znanstveno u znanstvenoj istini zatvorila priÄu…“. Neki su cmizdrili, neki u HND-u su se križali, a neki Äak i krstili “prosto ne verujući“ Å¡to se ta žena usudi javno govoriti.
Bilo je i ozbiljnog ideoloÅ¡kog plaÄa radi oÄiglednog “nerazumevanja“ rafinirane kampanje u Lijevoj naÅ¡oj za film “Zadnji Srbin u Hrvatskoj“ Predraga LiÄine. Pojavili su se plakati u Splitu s pitanjem “Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj?“. Srbin je napisano ćirilicom koja je joÅ¡ i danas kod nas vrlo popularno pismo, ali samo u nekim dijelovima Splita. Kako u Splitu “neprijatelj nikada ne spava“, na plakatu su odmah izvrÅ¡ene “gramatiÄke“ izmjene s novom sintaksom. I sve to zbog jednog edukativnog plakata i jednog priliÄno teÅ¡kog pitanja. ProÅ¡la su ona legendarna vremena o kojima sam Äesto pisao. Pisao sam, a da me nitko nije ni demantirao, ni prijavio “etiÄkom povjerenstvu“ ili Lori Vidović, naÅ¡oj vidovitoj pravobraniteljici svega Å¡to je progresivno i lijevo.
Naime, o Äemu se radi? Podatak je objavljen mitske 1971. g. u vrijeme kad su “ustaÅ¡e“ Tripalo, Savka, Pirker, Haramija, braća Veselica i Äodan pokuÅ¡ali zavladati â€Lepom njihovomâ€. Po tom nikada demantiranom podatku u Željezari Sisak bilo je u jednom vremenu 33 direktora, od kojih su 32 bili, Å¡to je i normalno, Srbi, ali da netko ne bi pomislio da se tada radilo i o nekoj srpskoj dominaciji u Å¡irem predgraÄ‘u Zagreba, jedan direktor je bio… Makedonac! Evo odgovora na malo modificirano pitanje: kako je bilo nekad, u doba ravnopravnosti, biti Srbin u Hrvatskoj? Moram priznati, kad sam prvi puta 1971. g. proÄitao u tadaÅ¡njem Hrvatskom tjedniku taj podatak bio sam sklon povjerovati da je izmiÅ¡ljen.
Ne znam je li se možda Ivo Josipović rasplakao nakon svega Å¡to je proÄitao o sebi, ne samo kao â€komunistiâ€, već i kao pravniku nakon njegovog epohalnog historiografskog otkrića o fratrima sa Å irokog Brijega kao “legitimnim ciljevima“ na niÅ¡anu 29. hercegovaÄke divizije, 2. crnogorskog korpusa NOV-a i 9. dalmatinske divizije te 8. dalmatinskog korpusa. Uz zapadno-hercegovaÄki NarodnooslobodilaÄki pokret naletjeli su na fratre koji su Ävrsto odluÄili “prekrstiti“ partizane. Silom ili milom. Borislav Ristić je na tu temu neumoljivo logiÄan u subotnjem VeÄernjaku: “Ako ubijeni franjevci nisu sudjelovali u borbama, oni su civilni zarobljenici. Ako su sudjelovali u borbama, oni su ratni zarobljenici. Kad profesor kaznenog prava izjavi kako je likvidacija zarobljenika legitiman vojni cilj - to je da ti pamet stane“. InaÄe, naslov Ristićeve odliÄne kolumne “Pogled kroz dvogled“ glasi: “Odvjetnici Ratka Mladića sigurno žale Å¡to se nisu pozvali na pravni autoritet Ive Josipovića“. Ha, ha, ha! Ako tko žali za tim neoboljÅ¡eviÄkim cinizmom onda je to sam Josipović. To je u svari razlog za plakanje. Josipović nakon toliko godina ponovno puca fratrima u potiljak i u leÄ‘a. Stvarno da ti pamet stane…
Oprezni Hrvateki šuškaju po špici da je u ona vremena Carla de Ponte donijela u Zagreb spisak na temelju kojeg će nas hapsiti sve po spisku.
Mutti Merkel ante portas!
Izbori za EU parlament su pred vratima. Mutti Merkel je ante portas! ÄŒitatelje moje kolumnice silno zanima koga ću ja zaokružiti na tim izborima. Jednoj gospoÄ‘i iz Zadra sveÄano sam obećao da ću u danaÅ¡njoj kolumni otkriti svoj sveti izborni gral. Prije nego li vam otkrijem svog favorita, moram biti iskren i priznati da sam mnogo puta pogodio kao da sam kuhanim rezancima gaÄ‘ao pikado! Do sada sam svega dva puta nepogreÅ¡ivo pogodio ishod izbora. Prvi puta je to bilo joÅ¡ davne 1960. g. kad sam tvrdio da će John Fitzgerald Kennedy, kao prvi katolik, postati 35. predsjednik SAD-a, a drugi puta, kad sam s Marcelom Holjevcem, prognozirao da će Donald Trump pobijediti na predsjedniÄkim izborima u SAD-u. Ovo drugo je izazivalo salve smijeha naÅ¡ih lijevih intelektualnih proletera. Komentari su bili vrlo blagi i pouÄni - Trapavi Trump da pobijedi Hillary?
No, da ne rastežem previÅ¡e, moj favorit za kojeg ću i glasovati je Mislav KolakuÅ¡ić, sudac TrgovaÄkog suda u Zagrebu. ÄŒovjek je mnogima kontroverzan, a osobito onima koji su joÅ¡ i danas fascinirani pravnim talentom bravara kad je izrekao mitsku mudrost: “Drugovi, ima sudija koji se drže zakona k'o pijani plota“. KolakuÅ¡ić se pokazao kao dobar sudac kojeg sada žele na brzinu pretvoriti u loÅ¡eg suca koji â€sramoti†sudstvo kritikama na rad sudova i politiÄkom ambicijom. Kao da se suci ne bi smjeli kandidirati za EU Parlament. No, to je ne samo netoÄno već i nebitno. Ono Å¡to je daleko bitnije je da KolakuÅ¡ić već dulje vrijeme argumentiranom kritikom i iznoÅ¡enjem po pravosuÄ‘e sramotnih Äinjenica demaskira jednu profesiju koja je danas dotakla dno. Od trenutka kada su bilo Smiljko Sokol bilo Å eki nagovorili TuÄ‘mana da se suci biraju doživotno i mogu raditi do 70. godine, dobili smo sudaÄku kastu u kojoj su nepravedno pomijeÅ¡ani sposobni i nesposobni, radiÅ¡ni i lijeni, kompetentni i nekompetentni suci, karakterne osobe i politiÄki poltroni. Doživotni izbor ih Å¡titi, Äak i od politiÄkih pritisaka, ali na žalost one loÅ¡e jednako kao i one dobre. Je li uopće potrebno podsjećati kakve smo sve sudaÄke odluke morali probavljati i to one donesene kako pred općinskim sudovima tako i one Vrhovnog suda RH i Ustavnog suda (kod kojeg srećom nema doživotnih mandata).
Mislav KolakuÅ¡ić je za mene jedan od onih dobrih sudaca koji poznaje tehnologiju sudaÄkog poziva, ali i sve manjkavosti kao i nelogiÄnosti pravosudnog sustava. Sve Å¡to je do sada u javnosti izrekao o sucima i sudovanju stoji. Može li itko poreći milijunske zaostatke u rjeÅ¡avanju predmeta, prije na nižim sudovima opće nadležnosti, a danas na Vrhovnom sudu. Novi Zeland koji ima oko pet milijuna stanovnika, znaÄi neÅ¡to viÅ¡e od RH, godinama ima 99 sudaca bez i jednog nerijeÅ¡enog predmeta. Hrvatska ima neÅ¡to viÅ¡e od Äetiri milijuna stanovnika, 58 prvostupanjskih sudova sa 122 ispostave i 18 drugostupanjskih sudova. Nizozemska ima 16 milijuna stanovnika, 11 prvostupanjskih sudova i Äetiri žalbena suda. Kad bi Nizozemci mislili o svom pravosuÄ‘u isto kao i Hrvati o svom, nastao bi opći kaos. U roku odmah mijenjali bi se ministri, zakoni, sustav i ljudi. U RH, meÄ‘utim, vlada tipiÄna pravosudna nirvana, iako svaki novi ministar pravosuÄ‘a mantra o reformama pravosuÄ‘a koje obiÄno zavrÅ¡e joÅ¡ tragiÄnijim stanjem.
Recimo, upravo se kozmetiÄki po tko zna koji puta mijenja zakon o zloglasnim ovrhama. Umjesto socijalno uravnoteženog zakona dobivamo joÅ¡ loÅ¡iji, tromiji i sporiji zakon. Å to ovrha dulje traje kamate i troÅ¡kovi će biti veći, a dužnici će plaćati joÅ¡ viÅ¡e. Drugi primjer, Vrhovni sud RH godinama nije želio ujednaÄavati razliÄitu praksu presuÄ‘ivanja na niže-stupanjskim sudovima, a kad je i zauzeo neki stav Äesto je bio pravno problematiÄan tako da je dovodio u praksi nižih sudova opet do novih problema u primjeni prava. Sustav je katastrofalno loÅ¡e postavljen, tako da sam iz sebe generira nove predmete, a intervencije vlasti bilo u organizaciju sudova bilo u zakonodavstvo su uglavnom nedostatne, loÅ¡e ili kozmetiÄke. Zato je hrabro kad jedan od sudaca koji poznaje tu pravosudnu hobotnicu bolje od obiÄnih graÄ‘ana želi ući u bitku protiv oÄito kompromitiranog pravosudnog sustava. Ne znam hoće li uspjeti, ali će moju skromnu podrÅ¡ku imati. Dok će Hrvatska imati 43,2 suca na 100 tisuća stanovnika, a Irska 3,3 suca na 100 tisuća stanovnika, dotle će 75% graÄ‘ana imati negativnu percepciju o neovisnosti sudova u RH.
ZavrÅ¡imo ovu pravosudnu priÄu s dva konkretna primjera. Ubojice 12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu i nakon 28 godina su bez pravomoćne presude. Bravo za DORH! Å to je s institutom â€suÄ‘enja u odsutnostiâ€? MeÄ‘utim, obavjeÅ¡tajac SAO Krajine Dane Lukajić osuÄ‘en je nepravomoćno na Å¡est godina zatvora radi premlaćivanja pripadnika HV-a i HOS-a u logoru ManjaÄa. Uhićen je u lipnju 2018. g, a prije toga je devet puta ulazio u RH, a da ga nitko nije niÅ¡ta pitao. Samo zbog pritiska politike sad je na Županijskom sudu u Zagrebu poÄelo “ekspresno“ suÄ‘enje Ratku Andriću za zloÄine iz 1992.g. Sad su na red doÅ¡li predmeti iz 1991. i 1992. godine. A rodbina ubijenih i masakriranih može sve to samo nijemo gledati “oÄiju punih suza“ pa kad to ugleda naÅ¡ Ante Tomić opet će mu “doći loÅ¡e“.
Zagorsko-sudska uzreÄica glasi: “Ako je do svedoka krava je naÅ¡a“ otiÅ¡la je u povijest. Ovce su, naime, zamijenile krave. Zagorci sad pouÄavaju: “Nekad su ovce služile kao novac, a danas samo kao jamci za kredite“.
Nitko nije nevin, samo ih ima puno neosuđenih
U polemiku o fratrima iz Å irokog koji su zadrto i zloÄesto napali dvije, tri divizije slabo naoružanih partizana uz Josipovića i Nevena Sesardića ukljuÄio se iznenada i Slaven Letica. Tvrd i verziran polemiÄar. Josipović se oÄeÅ¡ao o njegovu snahu vjerujući da će Slaven saviti glavu pred njegovim autoritetom. ÄŒudan optimizam. Kad znamo da je optimist obiÄno loÅ¡e obavijeÅ¡teni pesimist, onda je sve manje ili viÅ¡e jasno. Ivo Josipović ima protiv sebe tzv. neprincipijelnu koaliciju koju će naÅ¡ Ivo u zgodnom trenutku jednostavno proglasiti â€ustaÅ¡amaâ€. Tko im je kriv da bivÅ¡em prezidentu dižu tlak s tzv. presumpcijom nevinosti. Kako je lijepo rekao nedavno jedan psihić: nitko nije zdrav, samo ima puno nepregledanih. Analogno tome - nitko nije nevin, samo ih ima puno neosuÄ‘enih.
Ovih dana prezentiram knjigu akademika Josipa Pećarića o Dariju Kordiću. Sudbina Äovjeka koji je izdržao 25 godina u tamnici za ubojstvo civila u Ahmićima. Dario Kordić je civil koji nikada nije bio u Ahmićima, ali koji je tobože naredio vojnicima, na sastanku na kojem nije ni bio, da poubijaju druge civile. Na prezentaciji se oÄekuju i predstavnici “RadniÄke fronte“. To je naÅ¡a masovna ultra lijeva organizacija koja broji oko 400 Älanova, a koja ima veze s radnicima k'o Anka TaritaÅ¡ Mrak s atletskom disciplinom skok s motkom. OÄekuje se i dolazak naprednog omladinca Davida Bilića, specijalca kojem medijski put krÄi Iva Boban ValeÄić iz VeÄernjaka. “Specijalac“ kojem je “prekipjelo“ pa je prekinuo predavanje Darija Kordića u studentskom domu Stjepan Radić i za to je dobio od naÅ¡e Ive raskoÅ¡ni tretman. To je odmah oduÅ¡evilo i “specijaliziranog“ svjedoka Žarka Puhovskog koji se pod firmom politiÄkog analitiÄara povjerio Bobanici: “Ovakve akcije ne mogu im donijeti glasove, ali mogu donijeti neku vrstu druÅ¡tvenog ugleda… a to je dugoroÄna investicija“. Eto, tako misli naÅ¡ doživotni haaÅ¡ki svjedok. A Å¡to ako jednog dana prekipi onima koji su Äetiri godine stvarali ovu državu? Bez Davida, Ive i Žarka Puhovskog. Uostalom, stara je narodna: vrÄ ide na vodu dok se ne razbije.
U Parizu na 6'000 tisuća prosvjednika koji su demonstrirali protiv sile, bilo je 9'000 policajaca koji su demonstrirali silu.
NakladniÄka kuća Ljevak izdala knjigu lijevog povjesniÄara Hrvoja Klasića. Zgodan naslov: “Bijelo na crno: lekcije iz proÅ¡losti za budućnost“. Pretenciozna knjiga pretencioznog povjesniÄara. Vlado VuruÅ¡ić predstavlja mladog titoistu koje odluÄio “reći - Ne“. Kome? Vjerojatno istini. Oscar Wilde je jednom napisao: “PovjesniÄar je osoba koja daje toÄan opis dogaÄ‘aja koji se nikada nije zbio.“Klasić je, prema VuruÅ¡iću, krenuo u borbu “s avetima naÅ¡e proÅ¡losti“. Budite sigurni da te aveti nisu jednopartijski diktatorski komunizam, Goli otok, ubojstva emigranata po svijetu, Hude jame, egzekucije bez suda i presuda, gubitak posla i odlazak u Staru GradiÅ¡ku zbog priÄanja viceva… Tito i Mika Å piljak i sliÄe na aveti. Aveti nisu ni oni koji su nas okupirali 1991., razarali, ubijali na OvÄari, u Vukovaru, Å kabrnji, Petrinji, Dubrovniku… To je za njega bio graÄ‘anski rat. Aveti se znaju. To je samo NDH. ÄŒetrdeset i pet godina komunistiÄke diktature jedne boljÅ¡eviÄke partije ima svoje mlade nove borce za bolju povijest: Klasić, Jakovina, Perica, Markovina… uzalud vam trud drugovi. ProÅ¡ao vaÅ¡ vlak, vaÅ¡ Plavi vlak, potonuo je vaÅ¡ Galeb… ostaje vam samo da piÅ¡ete i riÅ¡ete. Uzalud vam i Vlado VurÅ¡iÄ i Net.hr… VaÅ¡ problem je u tome Å¡to ste vi davno proÄitani…
I kao Å¡to je napisao Oscar Wilde: “Ponovno pisanje povijesti, naÅ¡ je dug prema povijesti“. Ali ne vaÅ¡e boljÅ¡eviÄke povijesti, zagaÄ‘ene vaÅ¡im ideologijama i vaÅ¡im otrcanim zabludama.
Zvonimir Hodak / direktno.hr
|
