Nakon što smo u idilična vremena, u “danima ponosa i slave“, otvorenih usta slušali i gledali Plenum Centralnog komiteta SKH s Jelenom Lovrić i Vili Matulom u prvim redovima, s novim redizajniranim plenumom obradovaše nas sada studenti Filozofskog faksa u Zagrebu. Neosporno je da se perjanice lijeve, humane i progresivne misli u RH nalaze na Filozofskom i Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Dok studenti političkih znanosti još nisu shvatili da je revolucija jedini odgovor desnici koja bezobrazno i beskrupulozno pobjeđuje na svim izborima i referendumima, studenti Filozofskog faksa su se, kao čvrsta avangarda, masovno digli na noge. Ogroman broj studenata zadojenih idejom naših velikana Hrvoja Klasića i Tvrtka Jakovine spontano se odazvaše na zov vlastite savjesti. Od 7.500 studenata njih 200 do 250 krenuše u lov na Dekana. Gledam u medijima slike tzv. “poštene inteligencije“, kako ih je lijepo nazvao neprežaljeni Maršal, kako daju punu podršku našoj mladosti u borbi protiv ustašizacije ljubljenog nam faksa.
Studentica Aleksandra Kolarić kao specijalna izaslanica Zorana Milanovića, prof. Neven Budak, član filozofskog politbiroa Mate Kapović, predstavnica napredne omladine Sanja Sravnite (sve sa zemljom), Urša-Neda Raukar policiji osobno poznata sa Cvjetnog trga, Branimir Pofuk izaslanik Beogradske filharmonije itd. Red i mir osiguravao je Ranko Ostojić. Punu podršku masovnoj revoluciji protiv “nečastivog na Filozofskom fakultetu” pružio je forum mladih SDP-a, Centar za ženske studije, Centar za muške studije, Centar za mirovne studije i slične nevladine udrugice. Jedino nije došao nitko iz Studentskog centra. Obzirom na činjenicu tko je sve predavao studentima Filozofskog fakasa od vremena Mladena Zvonarevića i Milana Kangrge pa do Jakovine, Pupovca, Klasića, Pusućke, Ivića itd., Dekan i “nepoštena inteligencija“ mogu biti sretni što su fizički barem do sada dobro prošli.
Sjetite se samo bisera u našem obrazovnom sustavu gdje po srednjim školama profesori prolaze sa šamaranjem u viši životni razred. Među naprednim lijevim profesorima koji su uvijek uz svoje studente navodno ima nekih koji su doktorirali na vrlo prestižnim temama kao što su seksualni život muha u petogodišnjem planu Ukrajine.
Saborski zastupnik Glasnović digao je tlak na 300 razjarenim ljevičarima. Javio se i nesuđeni ministar kulture Bojan Glavašević te Glasnovićev jasan i nedvojben stav “intelektualno“, u stilu “poštenog intelektualca“, analizira u skladu sa svojim svjetonazorom: “Nečuvena ejakulacija govora mržnje, mizoginije i poziva na nasilje od izabranog zastupnika. Zašto Glasnović mrzi demokraciju?“ Dobro ste čuli ”Ejakulacija i mizoginija”! Još je samo trebao zavapiti: “Tko to sme da bije našu decu?“ Jasno je kao dan da svaki onaj tko se ne slaže s reprizom slučaja Radija 101 mrzi demokraciju. Oni koji su pljuvali po prosvjednicima iz Savske 66 i prizivali specijalce da “riješe stvar“ stari su ljubitelji demokracije.
U propadajućem Telegramu je Borko Vukosav, jedan od ljubitelja “demokracije“, u šoku “od one idiotske izjave Željka Glasnovića”, piše naš Borko. O čemu će kurva nego o poštenju, a Borko Vukosav o idiotskim izjavama Glasnovića. Naravno, i ratni general zna pretjerati. Tvrditi da je “Zagrebački Filozofski fakultet oaza komunizma, lenjinizma i marksizma“ je apsolutno pretjerana. A što je onda s Fakultetom političkih znanosti?
Mislio sam da je ta ekipa koja je onako izvrijeđala Judith Reisman prilikom njenog gostovanja na Filozofskom faksu davno diplomirala. No oni su još tu. Čekaju sa svojim jugo-nostalgičarskim profesorima novu žrtvu. Bezočno ljevičarsko vrijeđanje ugledne znanstvenice isključivo zbog svjetonazorskih razloga dokaz je da je Željko Glasnović apsolutno u pravu. Ljevičarska gomila zajedno sa kriptokomunističkom profesorskom elitom zajahala je Filozofski faks i čvrsto ga zauzdala te čeka neku novu Reismanicu da po tko zna koji put pokaže što je prava demokracija . A ako im se pruži prilika i prava lustracija.
Rigidna ljevičarka Jelena Lovrić u Jutarnjem sikće: “Glasnovićeva retorika septičke jame…“. U svom komentaru s dna septičke jame punom mržnje Jelena retorički pita sama sebe ”zašto reagirati na riječi generala?” Potom odgovara: “Zato što je on skandalozan i krajnje opasan.. Truje javnost. Zagovara nasilje…“ Tipična komunistička percepcija.
Međutim, u istom Jutarnjem listu, na strani 6. doznajemo za kaznenu prijavu “Sokol Marića“ protiv jednog profesora Filozofskog fakulteta koji je na Facebooku poslao pastoralnu poruku revolucionarnim studentima: “Slomite noge zaštitarima!“ Tko onda zagovara nasilje? General koji traži da policija ureduje, a kad ureduje često se služi pendrecima ili profesorski boljševik koji traži od “napredne inteligencije“ da radnicima iz zaštitarske tvrtke lome noge. To je ta ljevičarska ofucana hipokrizija o kojoj će u nastavku ove kolumne još biti riječi.
Prisjećam se zanimljivih anketa u vrijeme lova na generala Gotovinu. Pitanje: “Što biste učinili da na ulici prepoznate generala Gotovinu?“ Mesić bi postupio po zakonu. Kosorica se nadala da ne bi prepoznala generala, a srpski lider Vojislav Stanimirović je odgovorio: “Nadam se da me general Gotovina ne bi prepoznao! “No, pustimo Ivića, Flegu, Budaka, Nadeždu Čačinović, Deana Dudu, Kapovića i ostale ljevoruke intelektualce koji su okupirali Filozofski fakultet još 1945. g. i drže ga u tzv. “giljotini“ sve do danas. Ništa nije do vijeka. Možda jednog dana onih 7.250 šutljivih studenata digne svoj glas. Kao mitske 1971. g.
Mobitelski lov na Pokemone je čista kamilica u odnosu na trenutni ljevičarski lov na Hasanbegovića. Iz dana u dan Jelena Lovrić, Vanje Nezirović, Rozita Vuković, Tomislav Krasnec i ostali lijevi novinarski falangisti ruše ministra Hasanbegovića. Ministra koji nije ni izbran, a vjerojatno ni neće biti izbran u buduću vladu. Ali oni to ipak rade, opreza radi.
Što ako ustašoidna desnica izvrši pritisak na Plenkija? A ona je itekako snažna, agresivna, beskrupulozna, prijeteća, proždrljiva i nasrtljiva prema mladoj i plahoj hrvatskoj demokraciji. Antifama ne predstavlja problem ni činjenica da je ta proustaška, agresivna… itd. desnica na izborima dobila manje od 1% glasova. Više bi dobile prave zmije da su se kojim čudom mogle kandidirati nego što su dobile “ustaške zmije“ koje gmižu hrvatskom kao u National Geographicu.
Zanimljiv je lik Tomislav Krasnec iz Večernjaka. Urođeni liberal. On je “pročitao“ Hasana i to već odavno. Stoga kaže: “I da, na kraju, ali ne najmanje važno, ako nam je stalo do ugleda Hrvatske među ministrima ne bi smio biti Zlatko Hasanbegović.“ Zašto? Zato jer je to ”Čovjek koji je 1998. g. i 1999. g. s deklariranim fašistom Mladenom Schwartzom imao potrebu sudjelovati u kontra-prosvjedu protiv onih mirnih(!!!) prosvjednika koji su (ispravno) tražili povratak imena Trg žrtava fašizma u Zagrebu…
Intelektualac koji je u stanju tvrditi da Ustav RH… zapravo uopće ne spominje antifašizam. Naravno, Krasnec krasno kuži pravo. Sve mu je jasno u pravu kao što kuži kako se izrađuje hidrogenska bomba. Iz pridjeva ”antifašistički” Krasnec u svom jugo snu vidi u kolovozu 1995. g. gardijske brigade, HOS-ovce kako s antifašizmom na usnama stvaraju ovu državu. No, taj njegov san nije toliko politički problem koliko vjerojatno zdravstveni. Mladi Hasan nije bio “napredni omladinac“ kao recimo Krasnec. S 18. godina je čak postao ”mala proustaška zmijica”. To je neoprostivo. Tu je Krasnec krasno poentirao. Međutim, mi ognjištari, koji imamo slonovsku memoriju (kao na primjer moja malenkost) sjećamo se idilične 2.000. g. kad se, na opće oduševljenje svih naroda i narodnosti u Lijepoj našoj, za predsjednika države kandidirao jedan od najvećih sinova – Stipe Mesić. Krasnec je i tada bio novinar.
Sjeća li se tko ikakvog njegovog komentara u kojem se zgražao što je budući predsjednik kao 50-godišnji maloljetnik 1992. g. u Australiji žustro i od srca pjevao najpoznatiju ustašku pjesmu “Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana.“ Sjeća li se itko Krasneca kako se čudi da će netko postati predsjednik države, a protiv te države je još pred par godina svjedočio u Haagu. Sjeća i se također to da je Krasnec osudio Mesića zbog financijskih donacija koje je bio prikupio u Australiji, a nikada nije predao HDZ-u ni tadašnjoj vladi? Siguran sam da je zaboravio na njih kao što je nekad Krasnec zaboravio što je Mesić pjevao.
Međutim, Krasnec ne zaboravlja što je radio 18-godišnji Hasan. Sve je to, kao što sam već gore napisao, klasična ljevičarska dreka u stilu “držite lopova.“ Hasanbegović, Glasnović, Bruna Esih i Stevo Culej u fokusu su Lovrićke, Krasneca i Pofuka. Uporna jugo haranga urodila je plodom. HDZ se skoro počeo javno distancirati od Hasanbegovića mada je žustro prigrlio njegove glasače i njihove glasove. Koliko je Hasan donio glasova “Tuđmanovoj stranci“ lako je izračunati. Te glasove u obliku fotelja podijelit će salonski dio HDZ-a, odnosno poltroni koji vire iz svakog Plenkovićevog džepa.
Dok traju postizborne transakcije i uvlačenja ljevica se budi iz izbornog knock-downa. TV-novinar godine je Zoran Šprajc, a novinar godine, po MediaNetu, je Ante Tomić. Čestitam drugovi i drugarice obrijanih nogu! Čestitam, ali se ne slažem. Ovo je godina Vedrane Rudan. Pokazala je puno više od Tomića i Lovrićke. Nadmašila je čak i Pofuka. “Živim za dan kad će Hrvatska goriti u plamenu!“ Dobro, za taj dan žive i mnogi gledatelji Žikine dinastije, ali je samo naša Vedrana kao iz vedra neba iskreno i iz srca poslala ustašoidnim ognjištarima poruku mira i ljubavi. Prema vatri vječnom čovjekovom prijatelju. Vedrana je više u Beogradu nego u RH. U Hrvatskoj nije sretna, a i lova je u Srbiji. Njoj je jasno da novcem ne možeš kupiti sreću, ali je bolje plakati u ferrariju nego na biciklu.
Branitelji nekako zaobilaze BiH. Najava o 900 optužnica protiv hrvatskih branitelja nije tako strašna pod uvjetom da imaš povjerenje u BiH pravosuđe. Ja imam. Recimo, Prizivno vijeće Suda BiH osudilo Jasmina Čolomana na tri godine zatvora zbog ratnog zločina. Ubio je trojicu Hrvata i ranio još desetoricu civila koji su bili zatvoreni u viteškom naselju Počulicama. Moram priznati da je kazna rigorozna. Mirko Norac svojevremeno je bio “popušio“ u Rijeci 15. godina za jedno ubojstvo. Za tri bi vjerojatno bio dobio 45. godina, a za deset ranjenih čak i doživotnu robiju. Tako nas sada optužuju i Srbi i Bošnjaci. Samo Hrvatska nikoga ne optužuje. Što je i normalno. Dobila je rat. Netko je napisao da je Hrvatska pravno retardirana zemlja. A što je onda BiH? Jedna Biblijska poslovica malo modernizirana mogla bi glasiti: ”Pomozi nekome kad je u nevolji i on će se sjetiti tebe kad opet bude u nevolji“. Svaka sličnost sa Srebrenicom i Bihaćem je namjerna.
Dragan Markovina, štovatelj Mesića i Pupovca, osniva novu Socijaldemokratsku stranku. Dragan je zvijezda i prije osnivanja. Ljubimac HRT-a, jugo-nostalgičar koji očekuje da će mu se pridružiti ”creme de la creme” hrvatskih jugo-ligaša Mesić, Zoran Pusić, Nadežda Čačinović, Rajko Grlić, Ante Nobilo, Čedo Prodanović, Vedrana Rudan, Ante Tomić… Ako u stranku navale i svi gledatelji Žikine dinastije i orjunaši onda će to biti stvarno respektabilna stranka. Hrvatska će se tresti – od smijeha!
Markovina je, za one koji to još ne znaju, profesor povijesti koji je diplomirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Da, istom onom kojeg masovno 200 studenata spašava od klero-fašista. ”Progresivniji“ je čak od Tvrtka Jakovine i Hrvoja Klasića. Evo dijela njegove verzije hrvatske povijesti: ”RH stvorena je za vrijeme ZAVNOH-a. Njen prvi predsjednik bio je Vladimir Nazor… dakle laž je da je Tuđman stvorio RH… on je samo raspisao referendum i izveo Hrvatsku iz jugoslavenske federacije. Ustvari, to ničim ne može zasjeniti činjenicu užasa buđenja fašizma, ustaštva, gospodarskog kriminala i agresije na BiH”.
Siguran sam da će s takvim povijesnim stavom o nastanku Hrvatske naš Dragan imati podosta glasača. Probao marihuanu, ateist je, ne voli Tuđmana, obožava Mesića. Prvi će mu uletjeti Stipe Petrina, jer i on ne voli Tuđmana. Dragan je samo zaboravio malo podrobnije opisati “referendum“ kojim je Tuđman uzeo za rukicu RH i izveo je iz Juge. Da ga podsjetim, referendum je održan 5. kolovoza 1995. g. u okolici Knina. Još jedna biblijska. ”Oprosti neprijatelju, ali zapamti njegovo ime!“
Autor: Zvonimir Hodak, dnevno.hr
www.hkz-kkv.ch |