Ni u Lijepoj naÅ¡oj nema mira meÄ‘u maslinama. Nema mira ni meÄ‘u strankama ni meÄ‘u ideologijama. Lijeva trećina zemlje kao da ne shvaća da je nadu zamijenila slutnja. Slutnja nužnosti pomirbe s gorkom Äinjenicom da su svoje karte, i to dobre karte, odigrali u prazno.
Njihov omiljeni politiÄar Ivo Sanader je zbog “30 srebrnjaka“ otvorio put SDP-u i HNS-u da se mirno proÅ¡eću kroj barem tri mandata. Svojom arogancijom, agresivnošću i jugo-nostalgiÄarskim mentalitetom izdržali su na vlasti jedva jedan.
Danas podsjećaju na Titanic koji joÅ¡ nije udario u santu leda, ali je vrlo blizu. U saborskim raspravama izgledaju jadno. Rasprava o ministru BariÅ¡iću i njegovom tzv.: “plagijatu“ bila je rekvijem za snove hrvatske ljevice o nekakvoj njihovoj ozbiljnoj ulozi u hrvatskom politiÄkom životu.
Barem u doglednoj budućnosti. Nakon Å¡to su se vrlo “inteligentno“ rijeÅ¡ili jedinog konja s kojim su u budućnosti mogli opet prvi ući u cilj, Zokija Milanovića, ostale su im stari i potroÅ¡eni konji za trku kao Maras, Stazić, GlavaÅ¡ević, Sabina Glasovac… Nakon “prekomjernog granatiranja“ ministra BareÅ¡ića, koji se joÅ¡ pred sedam godina ispriÄao za greÅ¡ku zbog jedne nepotpune fusnote, nakon svih oporbenih histeriÄnih tvrdnji o “dokazanom plagijatoru“, na red je doÅ¡ao premijer Plenković.
Intonacijom glasa koja je primjerenija kurtoaznom razgovoru sa župnikom, bez politiÄke uspaljenosti, krajnje obazrivo da nekog ne uvrijedi, Plenki je doslovno obrisao pod u Saboru s olinjalom oporbom. Nije bilo Milanovića, ÄŒaÄića ili Linića… da podignu atmosferu svaÄ‘om i pogrdama.
Ostali su samo kaÅ¡ljucavi Stazić, nesuvisli Maras, Sabina Glasovac za koju bi bila sreća da u opće nema glasa i nebulozni Fred Matić kojeg su voljeli Äak i u srpskim logorima, a SDP ga podcjenjuje. Sabina je, u TV emisiji, deranjem na sugovornika kako laže, ostavila dojam sliÄan Vedrani Rudan iz mlaÄ‘ih dana.
I Å¡to sad? Treba to i Ustavom proklamirati tako da svaka ljeviÄarska Å¡uÅ¡a, u stilu loÅ¡e programiranog robota, ne može viÅ¡e kreÅ¡tati da smo postali država zahvaljujući Ustavu iz 1974. g. Dobro da Tito nije u taj i takav ustav unio i svoju umotvorinu kako će “prije Sava poteći uzvodno nego Hrvatska postati država.“ Kolinda i Plenković dulje vrijeme ne moraju brinuti o SDP-u i naroÄito HNS-u koji je već sad “kliniÄki mrtvac“.
MeÄ‘utim, morat će jednim okom motriti na petu kolonu koja je dobro zabunkerirana u medijima. Kad bi sad iÅ¡ao nabrajati naÅ¡e drage i nabrijane petokolonaÅ¡e u novinama, na televiziji, u portalima itd., prostor za ovu kolumnu bi u Äas nestao. Oni koji su sa strepnjom pratili pobjede naÅ¡ih Gardijskih brigada u Domovinskom ratu joÅ¡ su tu k’o neugodni liÅ¡aj. Već su u ljeto 1995. godine imali osiguran rezervni položaj – medije.
Kad je Stipe Mesić “penzionisao“, pet godina kasnije, pobjedonosne hrvatske generale, mediji su demaskirali sami sebe. Razni Butkovići, Lovrićke, Feralovci, Furlanice i Pukanići … nisu krili oduÅ¡evljenje dragim Stipom. Za napomenuto je kako su i onda kao i danas sve znali o dvoliÄnom karakteru naÅ¡eg elitnog antifaÅ¡ista. No, tada nisu ni rijeÄ spomenuli o svjedoÄenju Mesića protiv svoje države u Haagu, o “izgubljenim“ Äekovima u Australiji, o pjevanju Juri i Bobanu itd. I kako bi rekao Akademik PeÄarić â€niÅ¡ta se nije promijeniloâ€!
SDP i lijevi mediji zgroženi su “plagijatom“ ministra BariÅ¡ića. Puca se iz svih oružja u ime Äasti i poÅ¡tenja. MeÄ‘utim, joÅ¡ pred par mjeseci su ti isti (SDP, HNS i druÅ¡tvo) zbog vulgarne politiÄke majorizacije, glasovali za izbor ustavne sutkinje koja je prije toga sama glasno i jasno priznala da je poÄinila plagijat.
To se zove Äista ljeviÄarska dvospolna farizejÅ¡tina. Nikome od njih ne smeta predsjednik jedne stranke osuÄ‘en za provalnu kraÄ‘u jer je on poželjan koalicijski partner. Ali se zato BariÅ¡ića srame. MeÄ‘utim, svi su ti i sliÄni dogoÄ‘aji sruÅ¡ili neke uvriježene dogme o opoziciji. Mantra o kradljivom HDZ-u polako ustupa mjesto osvjeÅ¡tavanju ljudi kako su i ljudi iz sadaÅ¡nje oporbe – Željko Sabo, VlahuÅ¡ić, Marina Lovrić, Tomislav Saucha itd. – takoÄ‘er crveni ispod kože i skloni kriminalu.
Ali kad se o njima radi, Žikisti odmah postaju suzdržani i oprezni. Odmah se pozivaju na Äl. 28 Ustava RH koji predviÄ‘a presumpciju nevinosti. Slažem se, samo pitam odnosi li se taj Älan 28. Ustava, recimo, i na ministra BariÅ¡ića, na Božidara Kalmetu itd.? Koliko samo puta “nisu mogli prosto da veruju“ kako Kalmeta nije u Remetincu, osuÄ‘en za neupitna kaznena djela.
Tako neupitna k’o Å¡to je neupitan “plagijat“ ministra BariÅ¡ića. Kalmeta, dokazani kriminalac, a suÄ‘enje joÅ¡ nije ni poÄelo. MeÄ‘utim, a po SiniÅ¡i HajdaÅ¡-DonÄiću, afera Saucha u kojoj je Äovjek već i u pritvoru, je pomalo smijeÅ¡na i “na kraju će ispasti jedna ćorava kokoÅ¡ ili jedan ćoravi pijetao“. Bojim se da iza vlade Zorana Milanovića, osim dvostrukih kriterija, nije ostalo puno dobrog. I u tome se oÄituje bit poraza SDP-a. Jer bez jake i nabrijane oporbe Hrvatska gubi demokratsko ozraÄje. Postaje jedna ustajala bara. DoduÅ¡e s puno krokodila… Å to se pluralizma i demokracije tiÄe, ovaj fijasko SDP-a pomalo sliÄi na “samoubojstvo iz zasjede.“
Nizozemski pedofili nedavno su zatražili da se u â€Amsterdam Theatre†izvede Å ekspirova komedija pod atraktivnijim naslovom “San maloljetne noći.“
Zgodna je priÄa o HAVC-u i Hrvoju Hribaru. Hrvojica je dao neopozivu ostavku nakon Å¡to je jednoglasno smijenjen! U zraku se osjeća ganuće. Nenad Polimac je u Å¡oku: â€NajstraÅ¡nije Å¡to bi nam se moglo dogoditi je balkanizacija HAVC-a“. KatastrofiÄari Äak predviÄ‘aju da bi odlazak Hrvojice mogao znaÄiti povratak soc-komunistiÄkom modelu snimanja filmova. Priznajem to bi bio kulturoloÅ¡ka strava.
Da opet snimamo filmove kao Å¡to je Vrdoljakov “U gori raste zelen bor“ iz 1971. g., pa “Život sa stricem“ Krste Papića, potom “Sokol ga nije volio“ Branka Schmidta… U ona olovna vremena bez umjetniÄkih sloboda bilo bi nemoguće snimiti film “15 minuta – Masakr u Dvoru“. Film juriÅ¡a s festivala na festival. ÄŒas je u Bosni, pa u Kanadi. Zahvaljujući, izmeÄ‘u ostalih, i HAVC-u prenosi “istinu“ o jednom malom i hrabrom narodu koji je, dok si rekao keks, smaknuo opasne i nenaoružane duÅ¡evne bolesnike u Dvoru na Uni. DuÅ¡evni bolesnici koji su se uspjeli Äudom spasiti, nakon Oluje snimiÅ¡e potresnu laž s hrvatskim novcem. Ministrica Nina i Hrvoje nisu to shvatili jer oni ipak nisu nacionalistiÄke mimoze. Rat je rat. DogaÄ‘aju se gadosti. Tko je ubio te jadnike? Jel’ to uopće važno?
Bitno je da je to prikazano umjetniÄki, dirljivo i da bere nagrade. Pa nije film preferans pa da se licitira jesu li ih pobili Srbi, Hrvati, JNA ili netko treći. Grah je pao na Hrvate. Hrvateki vriÅ¡te da imaju dokaze kako taj dan nisu bili ni blizu lokacija na kojima se snimao film. MeÄ‘utim, u filmovima i onako prevladava imaginacija.
Tamo nema previÅ¡e istine, k’o na primjer u filmovima o Sutjesci i Neretvi. OgnjiÅ¡tari Å¡ire glasine da će “Bitka na Neretvi“ bit poniÅ¡tena jer je DNK analizom utvrÄ‘eno da je legendarni Sava KovaÄević bio dopingiran. Sad se javiÅ¡e udruge iz Domovinskog rata i zapeli da Hrvoje mora, nakon drugarske samokritike, podnijeti ostavku. On je to i uÄinio, onog Äasa kad su ga smijenili.
Naredni legitimni cilj je Nina. Premijer je već kod sluÄaja BariÅ¡ić pokazao lojalnost prema svojim ministrima. To je za opću osudu. Ministri trebaju biti lojalni Premijeru, a ne on njima. Nenad Polimac je prokužio i demaskirao Državni ured za reviziju. Naime, zakon kaže da Hrvojica nije smio potpisivati plaćanje sredstava za filmove iznad 200.000 kn, te da je u takovim sluÄajevima morao tražiti odobrenje Ministarstva kulture. Kako je lijepo rekao ljubimac Antonia Nuića, dragi drug Tito, Hribar se nije držao zakona “k’o pijan plota.“
Da ga se držao, famozni film “15 minuta – Masakr u Dvoru“ ne bi nikada bio snimljen. A Nenad misli kako su film i šport jedine dvije djelatnosti s kojima se odmjeravamo na svjetskoj razini. Ni manje ni više. Spoj kulture i športa trebao se desiti, apstraktno govoreći, na nedavnom finalu Davis Cupa u Zagrebu. U pauzi između setova trebalo se na centralnom ekranu prikazivat “15 minuta…“, a ako se pauza malo odulji onda i film “Što je muškarac bez brkova“ Antonia Tomića. Osim toga, zar itko može relevantno potpisati par milja kuna Jasmili Žbanić za njen hrvatski film o ljubavi srpskog vojnika i muslimanke?
Sjećam se kad je ta redateljica opalila simboliÄno nogom u tur Zorana Milanovića kad je, od nje nepozvan, doÅ¡ao u Mostar u kojem su neobjaÅ¡njivo poÄele gorjeti hrvatske institucije. “MarÅ¡ u Hrvatsku!†dražesno je zaurlala Žbanićka. Onda su se Hrvateki kao malo zacrvenili i tobože naljutili. Smirio ih je jednim dobro odmjerenim udarcem u glavu upravo naÅ¡ Antonije Nuić oÄitavÅ¡i im lekciju iz multietniÄke demokracije. PodsjetivÅ¡i nas da je Žbanićka odreÄ‘ena Daytonskim sporazumom da bude pobjednica Berlinskog festivala te da dobije “Zlatnog medvjeda“.
To u prijevodu znaÄi da su HAVC, Hribar, Nuić, Nina i ostali likovi iz hrvatskog filma zaÅ¡tićeni k’ o liÄki medvjedi. I Äitavo ovo “ploveće kazaliÅ¡te“ oko HAVC-a, Hribara, Nuića i Nine moglo bi se svesti pod zajedniÄki nazivnik jednog Nuićevog svjetski nepoznatog filma “Život je truba.“ Osobito kad neke “mrak“ hrvatske filmove gleda po 500 gledatelja. To je Äak manje nego Å¡to u 90 minuta gledaju neku tekmu Dinama.
Sjećate li se bivÅ¡e heroine Ankice Lepej? Ona je hrabro objavila TuÄ‘manov bankovni raÄun i tako razobliÄila njegovu vladavinu kao diktaturu. No, uzimajući u obzir visinu TuÄ‘manovog konta, on je, u odnosu na danaÅ¡nje tajkunske koalicije, bio puki proleter. Pa mu je vladavina bila sukladno tome â€diktatura proletarijataâ€.
LGBT-ovci su se baÅ¡ super-super zabavljali kad je neki faÅ¡ist ubacio suzavac usred zabave. Da su, recimo, LiÄani ili Hercegovci u svom zaviÄajnom klubu neÅ¡to divanili i pomalo pijuckali pa da im je netko bacio suzavac bi li i tada doÅ¡lo do reprize “poljudske svastike“? Bi li i tada Anka Mrak TaritaÅ¡ bila zabrinuta “kao majka, kao ZagrepÄanka i kao odgovorna javna osoba“?
Notorni Bojan GlavaÅ¡ević, kartaÅ¡ki reÄeno, misli da je doÅ¡ao na Å¡tih. On zna da je to zloÄin iz mržnje. Poljudska svastika je vjerojatno â€zloÄin iz ljubavi†prema nacionalnoj momÄadi. Inteligentan, kakvim ga je njegov Bog već stvorio, odmah je ovaj huliganski akt povezao s generalom Glasnovićem. “Njegove su izjave bile prepune mizoginije i mržnje…“ Suzdržao se od tvrdnje da mu se Äini vjerojatnim kako je Glasnović osobno bacio suzavac. Zanimljivo kako kvalificiranog struÄnjaka za Molotovljeve koktele i suzavac, Drageca Carlosa Zvonimira Pilsela, nitko ne dovodi u vezu s ovim gnjusnim zloÄinom.
Mudri Bojan je efektno poentirao: “Premijer mora nedvosmisleno pokazati gdje mu je srce, s koje strane kuca njegovo srce“. Ako se na pregledu u SDP-ovoj ambulanti pokaže da Plenkovićevo srce kuca na desnoj strani evo nama novih izvanrednih izbora. A tu onda može biti svašta. SDP s Glavaševićem, Stazićem i Marasom u furioznom finišu prijeći će sigurno – izborni prag.
I tako, zahvaljujući suzavcu, sluÄaj Saucha je za SDP tek mala flekica koja se od umjetnog dima ni ne vidi. Borba protiv “zloÄina iz mržnje“ ide do kraja. Sve dok u braku ne dobijemo “roditelja 1. i roditelja 2â€. Treba se malo podsjetiti koliko je u ovoj državi do sada ubaÄeno suzavaca, dimnih bombi pa Äak i pravih bombi u razno razne klubove. NaroÄito u Dalmaciji i na otocima. Ali ovo je “suzavac spasa“ baÄen kao “zloÄin iz mržnje.“ Oni do sada bacani svi su bili iz ljubavi… Nekako imam perverzan dojam da je licemjernoj ljevici pomalo žao Å¡to nije baÄena bomba umjesto suzavca.
Kad se desni “mizoginije“ otmu kontroli onda i policija na njih baca suzavac, iako Bojan vjerojatno ne bi imao niÅ¡ta protiv da se baci neka bomba(stiÄnija) stvar. Sjećate se onog SDP-ovca iz Dubrovnika koji je, pun ljubavi za demokraciju, na svom profilu napisao da mu je žao Å¡to MIG 21 koji je pao kraj Velike Gorice nije pao 5. kolovoza na ÄŒavoglave? Sjećate li se da su se tada oglasili GlavaÅ¡ević i Anka Mrak te kazali neÅ¡to o mizoginiji.
Kad neki BBB ili torcidaÅ¡ vikne igraÄu da je majmun onda je to neodgojeni pojedinac. Kad to isto netko vikne crnom nogometaÅ¡u, kojih je danas na desetke tisuća u Europi, onda je on odvratni rasist. No, to nije mizoginija već je to samo ljeviÄarska ideoloÅ¡ka zatucanost koje oni ni do danas nisu u potpunosti svjesni. A možda i jesu…
Zvonimir Hodak / Dnevno.hr
|
