U srijedu 7. rujna o.g., bio sam pozvan kao gost na TV Al Jazeera Balkans iz Sarajeva. Tema emisije bila je presuda srpskom generalu Momčilu Perišiću kojeg je Haški sud osudio na 27 godina zatvora zbog ratnih zločina na području BiH i Hrvatske. Arapska TV je, usput rečeno, izuzetno profesionalna. Pitanja su mi poslali unaprijed e-mailom kako bih se pripremio, objasnili su mi kako ću preko skypea komunicirati s njihovim studijem u Sarajevu, a javili su mi se točno u dogovoreno vrijeme bez jedne minute zakašnjenja. Kad su me nazvali zamolili su me da pričekam na vezi još minutu dok prethodni gost ne završi svoju izjavu. Slušao sam zadnje rečenice tog gosta i nisam mogao vjerovati vlastitim ušima.

Gost je, po mojoj procjeni, bio iz Republike Srpske i sav je začuđen i konsterniran zborio: "Prosto ne mogu da verujem da ima ljudi koji i dalje tvrde da je JNA - armija jedne humane socijalističke države - mogla da počini nekakav ratni zločin. Mislim da će jednog dana i Haški sud morati da reviduje sve te presude Srbima koje su zasnovane na lažima i izmišljotinama..."

Dobro ste pročitali! Nakon Vukovara, Ovčare, Srebrenice, Škabrnje, Dubrovnika itd., tip se pojavi na TV Al Jazeera i tobože zgrožen količinom laži o Srbima, JNA i ratnim zločinima te pada u nesvijest kakve su to oni zločine uopće mogli počiniti da se sada sudi srpskim generalima kao što je Momčilo Perišić.

Laži, te neprekidne laži...

Potom sam ja došao na red i kad sam završio svoje izlaganje promislio sam malo i zaključio da ovaj moj prethodnik i veliki odvjetnik JNA i nije tako lud. U prvi mah mi se učinilo da je riječ samo o jeftinoj demagogiji, te da će većina gledatelja shvatiti kako je riječ o liku koji je predstavnik određene etničke skupine u BiH i to onog njenog dijela kojeg obilježuje izuzetno konzervativni svjetonazor. Međutim, nakon nekog vremena sinulo mi je pitanje: što ako je lik iz Republike Srpske svojim tvrdnjama uspio uvjeriti dio gledatelja, osobito onih mlađih, da je to što on trabunja ustvari istina? U tom slučaju je njegova izjava na liniji borbe za srpske nacionalne interese. Na stranu što će ga oni gledatelji, koji znadu pravu istinu, najblaže rečeno poslati u vražju mater. Ipak, dobar dio gledatelja će možda i povjerovati u njegove nebuloze. Zbog ovih drugih lik iz Republike Srpske puno je napravio za širenje "svoje istine" u javnosti i zaslužuje od onih koji misle kao i on svaku pohvalu. Josef Geebels je rekao: "Laži, i neprekidnim ponavljanjem laži, one će jednog dana postati istinom!"

Ovaj bizarni primjer koji sam upravo opisao predstavlja jednu od tajni uspjeha srpske za razliku od hrvatske diplomacije. Srbi uporno i hrabro, bez ikakvog kompleksa, plasiraju na sve strane svoje viđenje "istine", odnosno svoje laži o ratu na ovim prostorima. Za razliku od njih mi Hrvati se nekad čak ne usudimo iznijeti ni stvarne činjenice da ne bismo njima uznemirili bilo susjede, bilo strance, bilo vlastite komunjare.

Kao primjer, eto, navest ću predsjednika HSLS-a darinka Kosora koji je ovih dana putem tiska javno zamolio svoju rođakinju predsjednicu Vlade da, između ostaloga, prestane pozdravljati hrvatske generale osuđene u Hagu. Time je javno dao do znanja kako smatra da nije dobro javno pozdravljati osobe nepravomoćno osuđene za ratni zločin. Darinko, koji je pametan koliko je lijep, trebao bi znati za čl. 28 Ustava RH koji kaže da je netko kriv samo ako je to utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom. Međutim, kmetsko-podanički mentalitet nalaže Kosoru oprez u smislu: "Ne bi' se štel zameriti strancima!" U suprotnom bi mogao neki treći sekretar nizozemske, britanske ili slovenske ambasade pozvati predsjednike hrvatskih stranaka i zaprijetiti nam da nema ulaska u EU jer se ne znamo europski ponašati. Ako se tako nastavimo ponašati, hrvatskim će guskama biti otežan odlazak u maglu! Međutim, lika iz Republike Srpske sigurno nitko neće doma pozvati na razgovor, jer svi takvi ambasadori već dobro znaju da se takve likove i Srbe kao narod ne da zastrašiti s par riječi stranaca. Stoga, ma kako lažne i smiješne bile tvrdnje lika iz Republike Srpske, svaka mu čast. Goethe je rekao: "Pametnom čovjeku je gotovo sve smiješno, mudrom gotovo ništa!"

Most do obećane zemlje

WikiLeaks nas svakodnevno uvodi u svijet intriga, zakulisne diplomacije, ogovaranja, neobjektivnih i zlonamjernih procjena veleposlanika, a što se tiče Hrvata i u svijet izdaje vlastite zemlje. U pravu je Večernjak kad je u izdanju od 6. rujna o.g., na naslovnici donio, uz sliku generala Gotovine, naslov: Izdaja generala! Često mi prijatelji koji čitaju moje umotvorine u ovoj kolumni ističu kako previše naglašavam loše osobine Hrvata. Ljute ih izrazi kao "kmetsko-poltronski mentalitet", "Hrvati kao guske u magli" itd. Sve te sintagme više su izraz moje ogorčenosti hrvatskom političkom elitom (koju je narod izabrao) negoli samim narodom. Međutim, kad netko stalno bira da u njegovo ime vlada takva vrsta političke elite odgovoran je za njeno djelovanje ako ne drugačije bar po tzv. zapovjednoj odgovornosti.

Pojavom WikiLeaksa potvrđene su moje najcrnje sumnje i slutnje. Antu Gotovinu žrtvovale su političke elite u Hagu kao nevažnu šahovsku figuru. Odjeljak 23 pristupnih pregovora bio je za hrvatsku političku elitu važniji od herojstva naših generala i branitelja koji su obranili teritorijalni integritet hrvatske države. Gotovina nije došao u Hrvatsku iz jedne "humane" armije kao što je to po mišljenju lika iz Republike Srpske bila JNA već iz Legije stranaca. Tom činjenicom postao je obilježen i nezaštićen, napose nakon smrti Šuška i Tuđmana. Zato je ministar Šimonović, prema WikiLeaksu, mogao bez ikakvih skrupula reći: "Optužit ćemo Gotovinu da je ukrao topničke dnevnike, ali mu ne želimo pogledati u oči jer je on nacionalni heroj."

Naravno da preparirani svjedoci koji su potom optužili Gotovinu nisu se usudili pogledati Gotovinu u oči, ne stoga jer je on i za njih nacionalni heroj nego samo zato jer su gnjusno lagali kako bi uništili čovjeka. Tako je 2000. g., Bruxellesu, Londonu i Hagu, uz Gotovinu, bila žrtvovana i cijela Hrvatska ne bi li se uvukli što prije u EU. Lov na Gotovinu postao je tako i lov na Hrvatsku. Uspješno je završen, Gotovina i Markač su osuđeni, Hrvatska s njima, ali po hrvatskoj političkoj eliti to je tek mala cijena da se dođe pred vrata raja.

Zanima me kakva će biti lica onih koji jedva čekaju ulazak u EU kad shvate da će samo za početak sve poskupjeti bar za 30-40 %. Tada će general Gotovina živjeti, čak i u haškom pritvoru, bolje negoli većina Hrvata koji su dopustili da ga se tako olako izda, naivno vjerujući da će si tako osigurati bolji i lagodniji život u tzv. "elitnom klubu EU-a". Za svaku izdaju uvijek postoji i nagrada. Juda je dobio srebrnjake, Šimonović je dobio svoje toliko željeno mjesto u UN-u, a i ostatak hrvatske političke elite dobit će svatko poneku mrvicu sa bogatog europskog stola.

Ne tako davno nagradu su bili dobili i grčki političari, a sad njihov narod uživa u dimu suzavca, polagano shvaćajući u što su upali. I Hrvate sve to možda dočeka! Konačni zaključak o tome tko će odgovarati za moguću grčku sudbinu Hrvatske lijevi novinari i likovi poput Butkovića, Lovrićke, Plešea, Jergovića, Mesića i ostalih već imaju: kriv je naravno Tuđman, jer je rušio Jugu i stvarao Hrvatsku. Da toga nije bilo sada bi svi zajedno, sve bivše republike, zagrljeni ponosno i s pjesmom marširali preko mosta s Balkana u obećanu zemlju - EU. Španjolska poslovica kaže: "Nekad je najteže pogoditi koji most prijeći, a koji spaliti." Pametni Norvežani su znali koji most treba spaliti.

Nikada ne objašnjavaj i nikada se ne žali

Biti kolumnist u nekom portalu, bio on desni ili lijevi, poznat ili nepoznat, popularan ili marginalan, uvijek me podsjeća na boksača koji ulazi u ring. Možeš u kolumni pisati kako bi uvjerio svoje čitatelje da si duhovit, pametan, verziran i da iznosiš samo apsolutne istine, ali u ringu uvijek možeš očekivati iznenadni direkt u glavu od nekog tko smatra da si suhoparan, glup, slabo obaviješten i da ti iz usta izlaze same laži i nebuloze. Svatko tko piše za neki portal i reflektira na titulu kolumniste mora imati svog Danijela Kobetića. Kao što ga imam i ja. Drago mi je da ga imam! Samo naprijed Danijele! J.. činjenice i argumente. Ako činjenice nisu u skladu s tvojim stavovima, to gore po činjenice!

Međutim, u Hrvatskoj postoji jedan "genijalni, hipertalentirani i lucidni" kolumnist Jutarnjeg lista Miljenko Jergović. On bi u ring ušao, onako atletski građen, lagano navukao rukavice dok bi mu iz nozdrva sijevala vatra na sve protivnike, ali pod uvjetom da ga protivnici ne smiju ni taknuti za vrijeme meča! Poznato je da novi Ivo Andrić, kako mu tepaju njegovi ideološki prijatelji, objavljuje svoje kolumne na web stranici Jutarnjeg lista, ali on je zabranio komentare blogera na njegove članke. Možete li si zamisliti oduševljenje čitatelja kad Miljenko izjavi kako je Draža Mihajlović trodimenzionalan, a Tuđman tek lešina s Mirogoja, da je emisija Branke Kamenski "Pola ure kulture" nacistička, da je Kerum izvorni fašist itd.

U jednoj od svojih kolumni Jergović tvrdi kako su anonimni komentari na raznim portalima proizveli masovnog norveškog ubojicu Andresa Behringa Breivika. Naš "mudrac" smatra kako su anonimni komentari isto što su bile minhenske pivnice u kojima je začet Hitlerov nacionalsocijalizam. Za njega su anonimni komentari septičke jame čija se privlačnost sastoji u tome da se jednog dana pobiju svi Srbi, protjeraju Bosanci i Hercegovci, a u koncentracijske logore zatvore Dežulović, Tomić, otac i sin Goldstein, Puhovski i Pusić. Onda će, po njemu, sve biti jasno i jednostavno.

Srbi bi rekli: "Alal ti vera!" Znači da bi gore navedeni, prije odlaska u koncentracijske logore, mogli bez problema pisati svoje hvalospjeve Draži, pljuvati po prvom Predsjedniku i utemeljitelju hrvatske države, proglasiti nacistom i ustašom svakoga za koga im se prohtije, javno žaliti za bivšom Jugoslavijom, ali sve pod uvjetom da to nitko ne smije komentirati. Vidiš Danijele, tvoj idol - kojeg toliko cijeniš - želi ti zabraniti da ga čak i glorificiraš, a kamoli da ga kritiziraš. Jergović, naime, tvrdi kako i Šveđani razmišljaju o tome da zabrane komentiranje članaka na internetskim portalima. Međutim, Šveđani su zakasnili, jer je takvu zabranu već odavno uvela Kuba, Kina i Sjeverna Koreja. Kao što vidite naš Miljenko se zalaže za rješenja koja su već prihvaćena u najdemokratskijim državama svijeta! Za tzv. kolumniste trebalo bi vrijediti ono što je rekao Henry Ford II: "Never explain, never complain!" ("Nikada ne objašnjavaj i nikada se ne žali") Jergović je to već postigao u praksi - niti objašnjava što je sa svojim bljezgarijama htio postići, niti ih želi komentirati. Odluka o zabrani komentiranja donesena je jednoglasno i to samo s njegovim jednim glasom!

Zvonimir Hodak/dnevno.hr