Moj prijatelj, popularni Boljanin Ufo (jednom su mu
prijatelji poslali sa Roland Garrosa razglednicu
naslovljenu samo na Ufo, otok Brač, Hrvatska, i
zamislite uredno ju je primio) "obožavatelj" našeg
Stipe, čuvši za ove klevete i laži samo je lakonski
procijedio: "To je jedan fin i krasan gospodin kojem
treba vjerovati i podržati ga!" Ufo je samo parafrazirao
Mesića i njegov cinizam prema jednom francuskom
odvjetniku kad ga je tužio zbog klevete.
Stari lav misli da još nije došlo
vrijeme za njegovo umirovljenje. Stalno nešto
kombinira, priziva medije, traži saveznike, pojavljuje
se tamo gdje ga pozovu i ne pozovu, komentira sve i
svašta itd. Međutim, kao svakom starom lavu vrijeme mu
je da prihvati biti ono što uistinu i jest. Arapi
lijepo kažu: "Nema tog starog lava koji ne bi htio
biti mladi magarac". A Mesić je bio oboje!
Hrvatski neokomunisti i danas tvrde kako je 10
godina (1990.-2000.) bilo vrijeme tzv. Tuđmanovog
mraka. I dalje su čvrsto uvjereni kako je period od
1945.-1990. bio idilično doba bratstva i jedinstva
naroda i narodnosti Jugoslavije kad smo svi bili
jednaki, a naročito neki. Priznaju tek da je bilo
nekih sitnih devijacija, ali uostalom svako ih društvo
ima.
U Staroj Gradišci, Lepoglavi,
Jasenovcu, na Golom otoku bilo je zatvorenika kao u
priči, mnogi su streljani bez ikakvog suda i zakopani
u raznim jamama diljem Hrvatske i Slovenije, a udbaši
su batinali i posvuda pronalazili i progonili domaće
neprijatelje i neprijateljsku emigraciju. Nakon
mučenja i ubijanja zabavili bi se uz janjetinu i
nikšićko pivo i evocirali na koji su način smaknuli
narodne neprijatelje. Nakon tog demokratskog i
svijetlog razdoblja bivše Juge, dolaskom hrvatske
države za neokomuniste je nastalo razdoblje Tuđmanovog
mrklog mraka.
Pitaju se drugovi: tko je taj Tuđman
koji je "počinio" genocid Srba u Vukovaru, Dubrovniku,
Zadru i drugdje po Hrvatskoj. Nenaoružan srpski narod
u Hrvatskoj miroljubivo je postavio barikade kako bi
okupirao bar 1/3 hrvatskog teritorija. Sa suzama u
očima morali su pobiti ranjenike na Ovčari. A znate li
tko je najemotivnije proživljavao prijelaz iz
jugo-idile u Tuđmanov mrak? Denis Kuljiš. Čovjek koji
već godinama lije krokodilske suze za neposrednom
socijalističkom demokracijom, omladinskim radnim
akcijama, za Koktom, Divkom, nesvrstanima, Fijatom
1300 (popularnim iljadutristačem), Čkaljom, Mijom
Aleksićem itd.
Neki dan je
u Rovinju, u sklopu Weekend Media Festivala trebala
biti održana panel diskusija na temu: Fenomen
Dnevnika. Moderator skupa je bio Denis Kuljiš - naš
borac za neposrednu socijalističku demokraciju.
Ugledni gosti, ljudi koji svakodnevno uređuju Dnevnik
bili su sa TV Nova Iva Gačić, sa RTL-a Ivan Lovreček i
sa HTV-a Zoran Šprajc. Umjesto jalove diskusije i
potom krkanja janjetine došlo je do pravog fijaska.
Zašto? Naš Denis je, u svojoj demokratskoj maniri,
odbio dati gore navedenim gostima riječ da govore.
Stoga su gosti napustili dvoranu bježeći od Denisove
neposredne socijalističke demokracije.
Oni koji vole Kuljiša, a ima i takvih, reći će: "Pa
što onda? Ne moraju na svakom skupu svi govoriti".
Zamislite da jednog dana Denis Kuljiš ne-daj-Bože
postane Predsjednikom Vlade. Kad može Kosor zašto ne
bi mogao i Kuljiš! Stara izreka kaže: "Daj čovjeku
vlast i odmah ćeš vidjeti kakav je!" Denisu se na
vlasti ne bi moglo dogoditi 10 godina mraka. Njemu je
mrak na oči pao već nakon par sekundi čim su sudionici
skupa koji je vodio zatražili riječ da i oni nešto
kažu. Stoga su mu sudionici skupa pobjegli iz dvorane
jer oni poznaju Denisa, a Denis poznaje sebe.
Aristotel je davno rekao: "Poznavanje sebe početak je
svake mudrosti!"
Ideja koja je pala na glavu Jadranke Kosor
Nikad prežaljeni drug Tito je 1972. g., izrekao
povijesno-pravnu rečenicu: "Drugovi ima sudija koji se
drže zakona kao pijani plota!" Možete samo zamisliti
koje je nastalo oduševljenje tada napredne
inteligencije kad su čuli takvu Titovu doskočicu.
Međutim, to je bilo vrijeme kad su dominirali izrazi
kao socijalističko zakonodavstvo, sudovi udruženog
rada, djela protiv naroda i države i sl. O svemu tome
su razni Kuljiši, Plešei, Butkovići, Lovrićke i drugi
ljevičarski novinari s ushitom izvještavali svekoliku
javnost.
Tu i takvu socijalističku idilu
pokvario je namrgođeni starac Franjo Tuđman koji je
štoviše naredio da suci u Hrvatskoj moraju suditi samo
po zakonu. Dr. Tuđman je u međuvremenu detuđmaniziran,
ali pravi ljudi uvijek imaju pokoju bistru ideju.
Takva jedna ideja pala je na glavu Jadranke Kosor!
Usred borbe protiv korupcije ona se odlučila malo
relaksirati te je u ime Vlade predložila Saboru zakon
kojim će poništiti sve optužnice koje će Srbi podići u
Srbiji protiv genocidnih Hrvata, a osobito ako je
riječ o optužnici protiv njenog mentora Šeksa. Ako pak
Srbi optuže Sanadera da je noću sa specijalcima ulazio
u SAO Krajinu i likvidirao srpsku nejač, Vlada će
izdati posebno priopćenje kako pažljivo prati
situaciju, a neka srpske institucije rade svoj posao.
Kad bude u Saboru izglasan ovaj zakon
koji je smislila Kosorica u Srbiji će nastati panika
slična onoj kad su ustaše 1995. g., napali Knin i
usmrtili jednog civila. Hrvatski branitelj Veljko
Marić, koji je ovih dana u Beogradu osuđen na 12
godina zatvora, bit će odmah pušten na slobodu uz
"izvinjenje" Tadića & co. Srbi će se vaditi kako nisu
znali da smo mi već ranije poništili sve optužnice i
presude protiv njih. Tadić će se čak osobno
Josipoviću i predat će mu još jedan broj časopisa
Zenit (u kojem Micić tvrdi kako je znanstveno dokazano
da su Hrvati vanbračni plod papige i majmuna).
Javio se i bivši Mesićev savjetnik za
vanjsku politiku Tomislav Jakić, liberalni demokrat
rankovićevskog tipa i dao izjavu za novosadski
Dnevnik. Tužan je jer smatra da će 44 optužnice koje
je Srbija digla protiv hrvatskih državljana na neki
način narušiti odnose dviju prijateljskih zemalja.
Uvjeren je kako je to sigurno iznenadilo te pogodilo i
same Srbe u stilu "prosto ne mogu da verujem". Navodno
je Srpska akademija znanosti i umetnosti na čelu sa
starijim Tadićem odmah naredila tužiteljstvu da malo
zastanu sa štancanjem optužnica protiv ustaša. Ostalih
356 isporučit će se Hrvatima prigodom narednog
prijateljskog sastanka dvaju Predsjednika. Mogli bi ih
tiskati kao prilog uz primjerak časopisa Zenit. Na
kraju bivši savjetnik Stipe Mesića zaključuje kako je
sve to dio predizborne kampanje u Srbiji i Hrvatskoj i
da se tu više vodi računa o stranačkim negoli o
interesima regiona.
Winstomn
Churchill je jednom rekao: "Najviše se laže u ljubavi,
lovu i predizbornoj kampanji". No, na našu žalost Srbi
ne lažu. To je najbolje na svojoj koži osjetio
hrvatski branitelj Veljko Marić.
Bušenje Hrvatske neprekidnim kapanjem ljevičarskih
floskula
WikiLeaks postaje nepresušni izvor istina o našoj
političkoj eliti. Bivši američki veleposlanik Ralf
Frank napisao je 2003. g., svojevrsni vodič kroz našu
političku scenu. Odmah se nameće jedno jednostavno
pitanje: koji su to izvori na kojima je Frank zasnivao
svoje analize koje ponekad više sliče na Divku negoli
na Franck. Tako ugledni veleposlanik u jednoj svojoj
analizi izražava čuđenje kako to da Ivić Pašalić,
unatoč lošem imidžu, nije bio optužen. Njega ne zanima
je li Pašalić bio upleten u krađu glasova na Saboru
HDZ-a, na organiziranje unutarstranačkih izbora uz
pomoć Borbaševaca, je li možda izvlačio novac iz
državnih javnih tvrtki za osobnu korist, je li
ugovarao nezakonite provizije prigodom sklapanja
državnih poslova i sl. Jako mu je čudno kako netko s
tako lošim medijskim imidžom (kao Pašalić) može biti
na slobodi.
Kad bi loš imidž bio kazneno djelo,
zamislite na koliko bi godina robije bio u SAD-u
osuđen George Bush ml. Mudrom veleposlaniku Franku
Stipe Mesić je pak kvalitetan, popularan, ljudi mu
vjeruju te je on, po njegovu mišljenju (zamislite!) -
savjest hrvatske politike! Šteta što taj gospodin nije
kao svoj izvor iskoristio Antona Kačinarija. Dobro, ne
mora američki veleposlanik poznavati svakog Hrvata,
ali za Gadafija i Fidel Castra je sigurno čuo, a onda
i za njihovo neraskidivo prijateljstvo sa "savješću
hrvatske politike"!
Frank je vjerojatno ljubitelj horor
filmova jer za Miroslava Tuđmana kaže (diplomatski
uvijeno) da mu je politički kapital "jezovita sličnost
sa ocem". Jezovit otac, jezovit sin! Tog uličarskog
rječnika ne bi se posramio ni Miljenko Jergović. Kako
mu je Mesić oličenje pozitivnog, Budiša mu je oličenje
negativnog. Smatra ga čovjekom imperijalnog stava,
tragičarem Hrvatskog proljeća koji je srozao svoju
stranku na pišljivih 26 zastupnika u Saboru. Kad ga se
Stranka napokon uspjela riješiti načinila je ogroman
korak naprijed - ravno u provaliju! Tako danas HSLS
ima u Saboru tek jednog zastupnika, ali je zato valjda
za g. Franka sad simpatična stranka.
Naš se veleposlanik malo zapetljao u matematici.
Tako tvrdi da je Vesna Pusić, sa svojih 7-8 zastupnika
spasila vladajuću Račanovu koaliciju, a Budiša ju je
rušio sa svojih 26 zastupnika koji su također bili dio
koalicije. Probajmo pogađati tko su ti izvori na čijim
podacima je američki veleposlanik sastavljao svoja
izvješća i slao ih u Washington. Jesu li mu osnovne
podatke o hrvatskim političarima davali Ivan Aralica,
Milan Ivkošić, Davor Ivanković, Ante Gotovina, netko
iz jezive obitelji Tuđman, netko iz braniteljske
populacije ili su mu podatke servirali Ivan Zvonimir
Čičak, Žarko Puhovski, Davor Butković, pok. Ivo
Pukanić, Jelena Lovrić, Miljenko Jergović, Boris
Dežulović i slični likovi.
Ja ne mogu pogoditi, a možete li vi? I
tako strani veleposlanici, na temelju "vjerodostojnih"
izvora, kap-po-kap indoktriniraju svoje vlade o
jezivom Tuđmanu, Pašaliću, Budiši te naprednom Mesiću,
Sanaderu, Pusićki, Kosorici, a da nisu ni osjetili
pravo bilo hrvatskog naroda.
Kineska poslovica glasi: "Kap buši
kamen, ne snagom već neprekidnim kapanjem". A
veleposlanici u Hrvatskoj i danas buše Hrvatsku
neprekidnim kapanjem ljevičarskih floskula!
Autor: Zvonimir Hodak
www-dnevno.hr
26.09.2011.
![](images/mesic_gadafi.jpg)
|