Vrcat će stopala zrakom
gorske kristale soli;
koraka čežnju mrakom,
kamenjar poznat će, goli.
Zorom izbit na Vaganj
i stati kod Husine jame;
žalošću rastočen klanac
grotlom će gledati na me.
Sijevnut će dubina plamom
zamrli jecaj mučenika i moje opaliti lice.
Krotkost običaja ću prosuti iz zobnice
Kada na vrata grada dođem...
I bit će više od pukog namjernika
il' prosjaka prosta u habitu trošnom iz Rame.
Nosit ću aureol dostojanstva Dinarskih Pravednika
i gdje god prođem, za mnom, hrlit će mnoštvo.
Podastrijeti vijernosti i pobožstva dar
u Prošteništu, pred Njenim, patnjom prožetim likom
i biti Njojzi oslonac i snaga. Hod iz Rame
za čudotvornom slikom, mojih je otaca žar,
glasnik ljubavi čiste, urod svijetla iz jame.
Autor: Zdenka Bilobrk |
