Sastaše se dvojica profesionalnih antifašista da bi nam
objasnili noviju hrvatsku povijest. Klasić je kod
Stankovića većinom iznio teze koje je pred nekoliko
tjedana već obrazlagao u intervjuu za portal "Lupiga", i
tamo je zapravo otvorenije rekao što stvarno misli, no
očito da Klasić svoj radikalizam prilagođava ciljanoj
publici.
On smatra da je do obrata u mišljenju
i stavu spram "antifašizma"- komunizma i sličnih
stvari u Hrvatskoj došlo zbog načina na koji je
Hrvatska izašla iz Jugoslavije, i da se petokraka i
JNA danas doživljavaju nečim negativnim zbog
Domovinskog rata u kom se ratovalo protiv JNA i
petokrake, pa da zato ljudi danas smatraju da JNA nije
bila dobra i da partizani nisu bili dobri. No, smatra
da za razliku od nacizma komunizam na razini ideje
nije nešto što je loše i štetno (?). Možda bi bilo
dobro da je dao koji primjer gdje je ta ideja dala ma
kakve rezultate koji nisu bili u konačnici loši.
Ja sam profesor, dakle ne trebam
argumente
Uglavnom, Klasić kaže da "neslaganje s
dotadašnjim režimom tražimo u nečem što je kontra
komunista a ne onom što je liberalno i demokratsko" -
što nije istina, jer komunizam nije bio niti liberalan
niti demokratski. On je time međutim ciljao na to da
postoje simpatije za ustaštvo u Hrvatskoj temeljem
"kontriranja komunizmu", što je zapravo je skretanje
pozornosti s bitnog, odnosno suptilan pokušaj obrane
komunizma kao antidemokratskog i nedemokratskog
sustava.
"Ljudi imaju svoje istine oblikovane u
obiteljskom okruženju", kaže Klasić, sugerirajući da
će djeca partizana uvijek podržavati onu
prokumunističku i projugoslavensku stranu, a djeca
ustaša - prohrvatsku i proustašku, pri čemu su obje
zapravo nedemokratske. No ja recimo nisam iz ustaške
obitelji, imao sam i nešto slavodobitnika partizanskih
mirovina u široj obitelji, pa svejedno nemam nikakvih
simpatija za komunizam jer sam u njemu - živio. Dakle,
ne temeljem obiteljskih priča, već vlastitog
negativnog iskustva s "antifašizmom".
Klasić sugerira da bi povijest trebalo
ostaviti povjesničarima, jer u Hrvatskoj svi imaju
stav o svemu bez ikakvog čitanja knjiga i znanja.
Potonje je uglavnom točno: prvo nije, to je
"argumentum ab auctoritatem", jedna od brojnih
logičkih greški, odnosno spinova, koji se prodaju
naivcima. Naime, na taj način se ljude navodi na
pogrešne zaključke, a umjesto argumentacije se poziva
na stručnost govornika. Primjer toga je stara reklama
koja kaže da najviše doktora puši Camel, pa je prema
tome on zdrav, jer doktori najbolje znaju što je dobro
za vas i njih. To što je netko stručnjak za neko
područje, ne znači da su njegove tvrdnje istinite,
niti da nije svoju stručnost zloupotrijebio za
prodavanje političke agende pod firmom stručnosti.
Isto ćete vidjeti na prezentacijama raznih čudotvornih
mardaca i sličnih "zmijskih ulja" koja liječe sve
bolesti, gdje se govornika u pravilu predstavlja kao
profesora doktora i tako dalje.
Za dom spremni i druge ustaške zmije
U nastavku smo slušali podulje
lamentiranje o pozdravu "Za dom spremni" na
stadionima, gdje se Klasić dao u objašnjavanje zašto
je to pogrešno. Promaklo mu je da klinci na stadionima
ne viču "Za dom spremni" zato što su ustaše, nego zato
jer žele napakostiti mrskom HNS-u izbacivanjem iz
reprezentacije, i usput nanervirati političare. Kad bi
UEFA kažnjavala povike "Živio drug Tito", vjerojatno
bi vikali upravo to! U nastavku se osvrnuo na
rehabilitaciju Draže Mihajlovića, gdje je ispravno
naveo da je sudac je jasno rekao kako je to bilo
suđenje suđenju, i tu se moram složiti. Draža je samo
proglašen neosuđivanim, ali je sporno što tvrdi daj je
četnički pokret u praksi bio zločinački ali ne i
fašistički (?).
Klasić je u pravu i kad kaže da
četništvo nije rehabilitirano ovim činom, ali jest
devedesetih, na političkoj razini. No kad je govorio o
tome kako je kralj krajem 1944. povao Srbe da se
priključe partizanima nije rekao da je zapravo pozvao
četnike da se priključe partizanima, što su oni
masovno i uradili. Čime je četnički pokret zapravo
postao partizanski, pa smo tako nakon rata brojnim
četnicima plaćali partizanske mirovine, a to radimo i
danas. On je to jasno upotrijebio kao paralelu kako bi
osudio to što "ustaše u Hrvatskoj imaju pravo na
mirovine" - što zapravo nije istina, to pravo imaju
samo pripadnici domobranstva kao regularne vojske.
Naime takvo pravo postoji i u
Njemačkoj, što je također izbjegao spomenuti: dok
pripadnici Wehrmachta, kao regularne vojske pandana
hrvatskom domobranstvu, imaju pravo na mirovinu, dotle
pripadnici SS-a (pandan ustaša) kao stranačke vojske
takvo pravo nemaju. On je rekao i da niti jedan četnik
nije dobio mirovinu temeljem takvog zakona u Srbiji
jer mu trebaju dva svjedoka partizana koji po njemu ne
žele svjedočiti četnicima - što nije istina, jer je
većina srbijanskih partizana služila u četnicima do
pred sam kraj rata, a nije istina niti da u Hrvatskoj
pod firmom služenja u "domovinskoj vojsci" ustaše mogu
dobiti mirovinu, radi se zapravo o poluistinama i
konstrukcijama. Spomenuto je, na upit Stankovića, i da
je zakon o mirovinama za pripadnike hrvatske
domovinske vojske 1993. potpisao današnji najveći
hrvatski antifašist, Stipe Mesić.
Osvrnuo se i na broj Srba i Hrvata u
partizanskoj vojsci, pa je ispravno naveo da je taj
broj je na početku bio 70% hrvatskih Srba a 20% Hrvata
(u Srbiji nije bilo partizanskih jedinica do pred kraj
rata), a nakon 1943. i nakon kapitulacije Italije, kad
je vrh HSS-a pristupio partizanima, to je dovelo do
toga da je na kraju rata bilo 60% Hrvata i 20% Srba.
Naravno, on taj podatak koristi kako bi se dokazalo da
je partizanska vojska bila "naša, Hrvatska", no to
čija je vojska ne ovisi o tome tko se u njoj borio,
nego za što se borio. Naveo je i da je na kraju rata
domovinska vojska brojala 250.000 ljudi, ustaša i
domobrana, "od toga više domobrana". Oko deset puta
više, po mojim podacima.
Na Bleiburgu nisu ubijeni nedužni
ljudi.
Rekao je da ga je razočarao prijenos
iz Bleiburga gdje su počinjeni su brojni zločini pa je
čak naveo i da je Tuđman umanjio broj poginulih. No,
rekao je da "ne možemo govoriti o nevinim žrtvama",
jer je među njima svakako, uz mrtve civile, bilo i
krivaca za zločine! Naravno da možemo: tko je te ljude
ikad proglasio krivima, tko im je sudio? Osnovno je
načelo zapadne civilizacije da je svatko nedužan dok
mu se na sudu ne dokaže krivnja: Tito je pokoljem na
Bleiburgu zapravo odbacio sve veze s civilizacijom!
To je li tamo bilo više vojske, više civila, ili više koga god -
jednostavno ne znači ništa! Zašto bi to bilo bitno, bitno je tek da su ti ljudi
pobijeni indiskriminativno, bez suđenja! U krajnjoj liniji, slijedom Klasićeve
logike, bilo bi moralno opravdano bombama srušiti zgradu sa stotinama civila jer
se u njoj krije jedan osumnjičenik za ubojstvo! No prema Klasiću, nije u redu da
se svi koji su ubijeni automatski proglašavanu nevinim žrtvama nego su
"stradalnici"? Vjerojatno bi se onda Klasić složio da eto ni u Jasenovcu nisu
nevine žrtve, jer je među ubijenima svakako bilo i krivaca za ovo ili ono,
četnika i neprijatelja režima, a ostali su eto tako kolateralna šteta?
U pokušaju glumatanja objektivnosti, Stanković postavlja pitanje
zašto krivci za Bleiburg nisu kasnije procesuirani? Zašto nitko nije odgovarao
za 50'000 ubijenih? Vjerojatno zato jer im komunisti ionako nisu htjeli suditi,
već su ih postavili na najviša mjesta u sistemu, zar ne. Klasić pita i zašto
nakon Domovinskog rata nije procesuiran vrh JNA, što također nije istina.
Procesuirani su, samo nisu bili dostupni. Kadijević se i danas skriva negdje u
Rusiji, primjerice. Uostalom, čemu služi sud u Haagu? Time se zapravo želi
sugerirati teorija "dogovorenog rata", a pričom o Tuđmanu kao "partizanu s dna
kace", kako ga je nazvao Klasić, se zapravo pokušava reći, eto, partizani su
bili i vaši, zašto ih se odričete? Bi li Klasić mogao objasniti, ako su Tuđman,
Hebrang, Bobetko i brojni drugi bili hrvatski partizani, a jesu, zašto onda nema
njihovih slika na skupovima antifašista, već ih se tamo tretira kao zlotovore i
neprijatelje? Odgovor je očit, zar ne. I ne govori ništa o Tuđmanu, ali govori
mnogo o tome što zapravo glorificiraju "antifašisti".
Zanimljiv je i njegov stav o Titu.
"Tito je morao znati za sve što se događa", kaže on za
Bleiburg, ali ga odmah iskupljuje: "Ne možemo gledati
situaciju s današnjeg aspekta poimanja društva".
Ukratko, on tvrdi da je eto bilo takvo vrijeme,
ubijalo se ljude. Spomenuo je atomske bombe, Hirošimu,
Dresden - kako bi dokazao da Tito nije bio ništa veći
zločinac od Churchilla ili Roosevelta. To je međutim
laž i spin: baciti bombu na neprijateljski grad u ratu
nije isto niti usporedivo u bilo kom pogledu s
organiziranim i masovnim pogubljenjem zarobljenih
neprijateljski vojnika NAKON rata! To saveznici nisu
radili! Samo komunisti!
On zločin u Bleiburgu relativizira time da je tada praksa bila
drukčija, da je svijet bio drukčiji - no to nije istina. Nigdje u demokratskom i
civiliziranom svijetu ni tada ni danas praksa nije bila takva! Ubijanje ratnih
zarobljenika je napušteno u srednjem vijeku! Ne i u Jugoslaviji. On relativizira
pokolj i time što su vojnici na Bleiburgu bili spremni staviti se na stranu
demokratskih zapadnih država u eventualnom budućem ratu protiv komunističkih
zemalja, relativizira ga time da Tito nije htio da ti isti vojnici danas sutra
dođu ratovati protiv Jugoslavije: znači li to da bi bilo opravdano da smo mi
pobili 200 000 izbjeglica 1995., kako se ne bi oni ili njihovi potomci vratili
jednog dana ratovati protiv Hrvatske?
Naravno, Klasić će opet reći "druga su bila vremena". Jesu,
komunistička. Osvrnuo se i na to da se katolička crkva na Bleiburgu nije
pokajala npr. za "pokrštavanja Srba", iako je brojnima upravo tim prijelazima
(ne postoji pokrštavanje pravoslavaca, jer čovjeka nije moguće krstiti dvaput
ako je već kršten), crkva zapravo spašvala od progona brojne Srbe. Sam čin je
upitne moralnosti, jasno, no bio je iznuđen od politike, a ne od crkve. Smatra
li da bi se tko u Jasenovcu trebao ispričati za 45 godina komunističke
diktature? To nismo čuli.
Nije teško složiti se s njima da nije
bitno cjenkanje brojevima u Jasenovcu. Njegov
"beskompromisan stav da je u Jasenovcu počinjeno zlo"
nije sporan, no zašto onda ne zauzme isti takav
beskompromisan stav o Bleiburgu? Već traži milijun
načina kako bi to zlo relativizirao! Ustvrdio je i da
su na Bleiburgu ubijeni ne Hrvati nego "neprijatelji
države " - je li bilo onda, opet slijedom iste logike,
opravdano pobiti recimo 200'000 Srba koji su bježali
na traktorima 1995? Ili je li bio opravdan Jasenovac
time što su tamo ubijani neprijatelji države?
Naravno, ubijeni na Bleiburgu su bili Hrvati, a za Hrvate se,
osim onih u partizanima i to ne svih, pretpostavljalo da će biti neprijatelji
države - jer ionako nije bila njihova. Pa su tako neprijatelji države svedeni na
isti zajednički nazivnik s Hrvatima, na Bleiburgu. Još je to jedan povijesni
spin vrlog profesora. Osvrnuo se i na polaganje vijenaca tim vojnicima, pitajući
kako će to Kolinda objasniti, recimo, Izraelu. Pa i Angela Merkel polaže vijence
poginulim vojnicima Wermachta, zar ne? Zašto bi to trebalo nekom posebno
objašnjavati? Namjera komemoracije je po njemu revizija povijesti, no najveću
reviziju povijesti je u nastavku napravio upravo on sam, proglasivši Domovinski
rat - građanskim!
Tuđman je bio 'partizan s dna kace'
Za Tuđmana je rekao da je bio
"partizan s dna kace", i da je Zagrebački korpus kojeg
je Tuđman bio član pobio osam tisuća ljudi.
Insinuacija da u lustraciji "Tuđman ne bi dobro
prošao" je također pljuckanje po mrtvom osnivaču
države u namjeri da se omalovaži ne njega već
Hrvatsku. Inače, u lustraciji bi Tuđman vjerojatno
prošao sasvim dobro, jer se lustracija nigdje nije
odnosila ni na koga osim na pripadnike komunističke
tajne policije te vrhušku partije. Ne i na generale
ili vojna lica. U svojim pokušajima da oblati Tuđmana
a eskalupira Tita, rekao je i kako je "Tito
evoluirao".
Krasno, tko kaže da i Pavelić ili Hitler ne bi "evoluirali"
tijekom 45 godina? I u čemu se ta "evolucija" ogledala, je li Tito možda
evoluirao kad u demokratskog lidera i dozvolio slobodne izbore? Raspustio
svemoćnu tajnu policiju koja je i nakon Tita ubijala u ime Tita? "Da je tito bio
diktator onda bi to tako izgledalo", kaže Klasić. On nije neuk čovjek, i
vjerojatno zna kako je definiran diktator: drugim riječima, on svjesno i
otvoreno laže. Tito, naravno, jest bio diktator, jer u političkoj teoriji se
diktatora smatra automatski svakog onog tko prigrabi apsolutnu vlast, zabrani
sve stranke osim svoje, i ne održava demokratske izbore.
Molim, Klasiću, to je definicija. Neki je proširuju i stupnjem
poštivanja ljudskih prava, koji je za Tita bio nula, tako da je on diktator po
svim ozbiljnim kriterijima, i kao takav naveden u svim povijesnim knjigama i
dokumentima. "Diktator" nije neka etiketa koja se lijepi pa se može raspravljati
o tome, postoje jasni i čvrsto definirani kriteriji po kojima netko jest ili
nije diktator! Tvrditi da Tito to nije bio nije samo neozbiljno, to je i glupo i
bezobrazno!
On ubojstva koja je Tito vršio pravda
time da je "bilo i terorista koje je Tito ubio, koji
su ubijali diplomate". Zanimljivo, Mandela je radio
isto, služio se terorizmom, pa se smatra borcem za
slobodu! Koji je sud te teroriste osudio na smrt? Niti
jedan? Opet se vraćamo na isto: ako je Tito kao vladar
bilo koga dao ubiti mimo suđenja - onda je politički
kriminalac, odnosno zločinac. Ako su ti ljudi bili
teroristi, trebalo im je suditi! Ne slati tajnu
policiju sa sjekirama. No on pita, bi li i Obamu i
Tony Blaira radi Iraka trebalo proglasiti
zločincima??? To su fore na razini internetskog trola,
koje je moguće prodavati neukima. Da je Obama dao
jednog američkog državljanina likvidirati mimo suda,
bio bi zločinac, da! Ali ubijati neprijatelje u ratu,
nije isto što ubijati vlastite građane u miru,
Klasiću! Nije isto baciti bombu na Irak ili zabiti
sjekiru u glavu disidenta! I demokratske države
ponekad ratuju, no samo diktatori ubijaju političke
protivnike!
. A DR je bio građanski jer su Srbi
bili Hrvati.
On kaže da se Tito obračunao sa
staljinizmom na staljinistički način, i to stoji. Ono
što međutim ne stoji, je laž koju stalno ponavlja: da
je Domovinski rat u Hrvatskoj bio - građanski rat! Po
njemu, rat je bio građanski jer su Srbi koji su
sudjelovali u njemu 1991. bili građani Hrvatske, a
"bilo je i agresije, ali nema građanskog rata bez
stranih trupa"! No karakter rata - je li on građanski
ili ne - ne određuje tko u njemu sudjeluje, nego za
što se vodi! A rat se vodio za teritorij, ne za vlast,
pa nije niti mogao biti građanski! Laž je i da su Srbi
koji su u njemu sudjelovali bili "građani Hrvatske" -
oni su bili građani nama neprijateljske države SRJ,
eventualno marionetske SAO Krajine! On tvrdi da su po
popisu iz 1991. oni bili građani Hrvastke, no to
jednostavno nije istina: oni hrvatske dokumente nikad
nisu imali, ni prije ni za vrijeme rata, pa se s toga
ne mogu smatrati građanima Hrvatske! Mogli su biti
samo građani SFRJ/SRJ/SAO Krajine (dok smo mi pak bili
građani RH).
Pokriće za svoje lamentacije pak traži
u tome što je navodno bio u HV, iako mu imena nema u
registru. Kaže da "nije ratovao protiv Srba ali je
branio svoju obitelj grad i prijatelje i razočarao
se". Nije rekao da je branio Hrvatsku, jer očito i
nije, za njega je to bio građanski rat. A protiv koga
je ratovao, ako ne protiv Srba? Protiv Kineza?
Japanaca? Je li tako teško reći, prevaliti preko usta,
da su s druge strane barikada bili Srbi, i da su
ratovali zato jer su Srbi, a mi Hrvati, i da već zato
rat nije mogao biti građanski već međunacionalni?
Protiv koga se ratovalo u Drugom svjetskom ratu?
Nijemaca, jasno.
Na kraju, on priziva društvo dijaloga
jer mi živimo u društvu monologa. To je točno, evo
danas smo slušali još jedan monolog i recitaciju
naučenih floskula kod Stankovića. Kaže da bi ga
zanimalo da mu tko ukaže gdje je pogriješio. Ja sam to
eto uradio i nedavno, pišem i sad, i pozivam ga na
javni dijalog pred kamerama ako mu je već do dijaloga.
No znajući što stvarno znači kad "antifašisti"
pozivaju na dijalog, ne nadam se odgovoru.
Svoj recital je završio time kako
"nije sve u Jugoslaviji bilo loše". No nije ni u
Trećem rajhu sve bilo loše, zar ne? Hitler je gradio
ceste, stanove, bolnice, dao ljudima velika socijalna
prava. znate već kako ide pjesmica o Titu. Za kog,
ispravno, kaže da nije bitno tko je bio, je li bio
vanbračno dijete ili sin Franje Broza. Što bi uostalom
trebalo ustanoviti DNK analizom. Slažem se da je
nebitno tko je stvarno bio Tito, no bitno je reći: bio
je diktator. Radi povijesne istine, nesporne.
Autor:
Marcel Holjevac, dnevno.hr
(107) |