Homofobija se valja Lijepom našom! Kad bi netko sposoban i pametan skupio sve homofobe u jednu stranku i pod jednu zastavu sasvim sigurno bi dobio slijedeće lokalne, a kasnije i parlamentarne izbore. U društvu koje svakodnevno srećem po sudskim hodnicima i kafićima svi smo grubo rečeno protiv pedera. Ali kad su u pitanju lezbijke odmah postajemo moderni, liberalni i puni razumijevanja za te hrabre žene. Nemojte odmah pomisliti kako smo farizeji, dvolične muške gnjide ili muške svinje kako nas nazivaju feministkinje. Mi jednostavno koristimo svoje ustavno pravo na slobodu mišljenja i biramo opciju koja je sukladna europskim pravnim stečevinama.

Moj kolega Marijan Hanžeković uvijek ističe kako nema ništa protiv pedera. Kaže što je više pedera više žena ostaje na milost i nemilost nas homofoba ili heteroseksualaca. Međutim, kako sve više homića izlazi iz ilegale, bojim se da će toliki broj žena postati preopasan za naše kapacitete. Uostalom, uvijek se možemo hvaliti s našim "uspjesima". Indijska poslovica kaže: "Kad bi muškarci bili tako dobri ljubavnici kao što to pričaju, žene ne bi imale vremena ni da se počešljaju!"

Krajnja destinacija parade - Modro jezero

Moram priznati da sam odahnuo kad sam u petak u Jutarnjem pročitao kako Francuzi i Britanci dolaze u Split štititi gay paradu. Sad se vidi tko su nam pravi prijatelji. Još da se jave Slovenci i Nizozemci, a Grci i Arapi da se zajedno s braniteljima uključe u povorku, na čijem čelu Fred Matić, zvan Punjena ptica, nosi sliku Claudije Schiffer koja je njegov nedosanjani san, i sve bi bilo riješeno.

Probleme, međutim, opet stvara onaj homofob Kerum. Stvarno nema veze sa istinskom demokracijom. On se ne boji ni ministra Ostojića, Arsena Bauka, Vesne Pusić, a ni Punjene ptice. Njemu je očito stalo samo do pizze. Opterećen ognjištarskom tradicijom zabranio je dolazak povorke na Rivu. Koliki su samo roditelji htjeli sa svojom malom djecom uživati u spektaklu ljubavi i tolerancije, gledati kako se brkati muškarcu ljube, grle i love za guzu na javnom mjestu, a dječica bi zapitkivala roditelje kako se zove taj cirkus koji gostuje u njihovom gradu. Kerum je očito preširoko shvatio svoje ovlasti gradonačelnika. On se tek treba kultivirati i svojim postupcima zaslužiti ovlasti koje kod nas ima recimo gradonačelnik Pule. On je europejac, demokrat i odmah bi se i sam uključio u paradu ponosa. Upravo stoga odmah je zabranio homofobu Thompsonu da nastupi u pulskoj Areni. Znao je on da bi Thompson u Areni širio mržnju i nacionalizam, a ne ljubav i toleranciju kao sudionici gay parade. To je pozitivan primjer za sve nas što je to demokracija.

Bilo bi dobro da i Kerum razmisli hoće li dopustiti Thompsonu da održi koncert u Splitu. Priča se da je pulski gradonačelnik pristao ipak na neki kompromis. Rekao je da Thompson može sa svojim ustašama u Arenu, ali uz uvjet da zajedno s njim u Arenu uđe pedesetak gladnih lavova. Stvarno je nerazumljivo zašto Thompson nije prihvatio tu tolerantnu i demokratičnu ponudu pulskog gradonačelnika.

Priča se kako i Kerum ima pakleni plan kako se riješiti parade ponosa. Navodno je izjavio kako je spreman i financirati paradu pod uvjetom da se ona umjesto u Splitu održi u Imotskom. Tada bi svi sudionici parade mogli navući pancirke, a paradu bi nadlijetali ratni zrakoplovi Francuske i Britanije. Na čelu parade bi bio sveprisutni Fred Matić s mitraljezom u rukama da smakne sve neprijatelje homića. Ako ga nakon takvog herojstva Claudia Schiffer ipak odbije, onda ga stvarno nije ni zaslužila! Ova sjajna ideja još nije zaživjela jer se čeka ishod parade 9. lipnja. Kako Imoćani nemaju rivu, uvjet parade ponosa mogao bi biti da krajnja destinacija na kojoj će se parada završiti bude Modro jezero u vrijeme najvećeg vodostaja. U paradi obvezatno trebaju sudjelovati Ante Tomić i Boris Dežulović.

Borisa Dežulovića su vjerojatno u Beogradu uvjerili da je japanski car. Iz povijesti znamo da su japanski carevi često sami sebi postavljali pitanja i na njih odgovarali, pa tako usmjeravali lijene Japance da počnu raditi. U Jutarnjem od 1. lipnja, Dežulović kaže: "Pitanje za gnjide glasi: Zbog čega točno splitska policija." Nejasno mi je zašto si to pitanje Dežulović postavlja u Beogradu, pa ga preko zagrebačkog Jutarnjeg upućuje splitskoj policiji. U istom broju Ante Tomić kaže: "I vama bi jednu stvar toplo preporučio." Nisam siguran na što to toplo misli Tomić. Može mu se desiti da ga sudionici povorke priupitaju što je on to toplo mislio, pa bi bilo dobro da unaprijed smisli suvislo obrazloženje da mu ne bi postalo previše toplo.

Dosta sam ogovarao sve one koji misle drugačije od nas homofoba. Oscar Wilde, koji također uvijek misli drugačije, jednom je rekao: "Samo je jedna stvar gora od ogovaranja - ne biti ogovaran!"

Konstanta srpske politike

Toma Grobar - Nikolić i dalje vlada hrvatskom medijskom scenom. Hrvatska politička elita našla se u velikoj dilemi ići ili ne ići na inauguraciju novog srpskog Predsjednika. Kad je nakon jednotjednom čvrstog kolebanja konačno došlo odobrenje iz Bruxsselesa da se ne mora ići ako se ne želi (to je tek izuzetak koji se ubuduće neće tolerirati Hrvatima), hrvatski je Predsjednik silno je porastao u očima Hrvata. Toliko da onima koji imaju male TV aparate nije stao u ekran. Predsjednik Josipović nam je neki dan u Bruxsselesu održao predavanje pod nazivom: "Obnova europskog sna". Za sad se još ne zna je li u tom snu bilo mjesta i za do sada neostvarene snove četničkog vojvode. Ako se već obnavlja neki europski san onda Srbi opravdano smatraju da u njemu mora biti mjesta i za njihov san o srpskim granicama do Mokrica. Taj veliki san je prilika i za Freda Matića koji je tako "duhovito" ismijao Tomu svojim snom o Claudiji Schiffer. Takvu usporedbu ne bi smislili ni naši prononsirani šaljivđije Ante Tomić i Stipe Mesić zajedno.

I dok naš Predsjednik obnavlja europski san, naši novinari s puno urođenog opreza analiziraju psihološki profil Tome Nikolića. Naše medijske elite otkrile su kako kod Tome ima svega pomalo. Četničke ideologije, pravoslavne teologije, egzistencijalizma, podstrukturalističke teorije diskursa, političke parodije, svetosavske mudrosti i iskrene ljutnje što srpski neprijatelji srpsku državu definiraju kao beogradski pašaluk. Međutim, nijedan se nije usudio napisati golu i jedinu pravu istinu o Tomi Nikoliću - on je običan četnik! Ipak je jedan novinar, na moje iznenađenje, shvatio bit stvari. Shvatio je da Hrvatima nije problem ni Toma Nikolić, ni Boris Tadić, ni Vuk Drašković ni Draža Mihajlović.

Moj ljubimac Davor Butković ovaj je puta sasvim točno konstatirao da je jedini problem Srbije što se nikada odrekla a niti će se odreći svojih imperijalnih planova o širenju na zapad i jugoistok. To je vječna konstanta srpske države bili joj na čelu Tadić, Nikolić, Đinđić ili muž naše Severine. Srbija se nikada neće odreći Kosova, Crne Gore, a ni svojih zapadnih granica koje su zacrtali duboko u teritorij hrvatske države. Nema tog srpskog političara čiji pogled nije sa sjetom uperen preko Drine i koji nije u sebi duboko uvjeren da srpsko nacionalno pitanje nikada neće biti konačno riješeno dok ne uspostave granice Velike Srbije koje su si zacrtali u Memorandumu SANU. To je trajno stremljenje političke i intelektualne elite u Srbiji s kojom će se Hrvati jednom ponovno morat suočiti i za to pripremiti. Tako možemo zaključiti kako sa Srbijom imamo i nadalje sve, samo ne iskrene i dobro susjedske odnose dviju država od kojih nijedna nema teritorijalnih pretenzija. Bijorn Stejern Bjorson je napisao: "U neiskrenim odnosima najteže je izreći istinu!"

Obzirom na naš BDP preostaje nam još jedino Afrička unija

Dok hrvatska politička elita drhti od sreće što se bliži 1. srpnja 2013., kad ćemo se konačno ukrcati u Titanic koji je već tresnuo u santu leda. Hrvatskoj eliti ovih dana je pokvario veselje Washington Post koji je počeo pisati gluposti. To su inače novine koje naši ljevičari vole često citirati zbog njegove liberalne uređivačke politike. Sad odjednom naslov: "Europska unija neodoljivo podsjeća na ex-Jugoslaviju". Naš "vrsni analitičar", poznat po pljuvanju na sve i svakoga Denis Kuljiš kaže kako je to napisao netko tko je popio litru Jacka Danielsa na EX.

Kaže Washington Post: "I Jugoslavija je bila konfederacija koja je obećala da će zauvijek zaustaviti ratove koji su kroz povijest dijelili njezine narode. Gradila je jedinstvo kroz zajedničku valutu i slobodno kretanje rada i kapitala, ali se ipak raspala, nakon desetljeća eskaliranih sukoba, a raspala se 1991., obnovom sukoba krvavijih od onih u II. Svjetskom ratu, koje je svojim osnivanjem nastojala zaustaviti."

I što sad? Očito je da su desničarske četverouglaste glave uspjele ubaciti svoje agente u te američke novine kako bi unijele razdor među naivne hrvatske građane koji svaki dan čitaju sve što piše Washington Post. Kad ujutro u obližnjem Konzumu, zajedno s mlijekom i kruhom, zatražim Washington Post, pospana prodavačica koja smrdi po jegeru ljutito mi odbrusi: "Rasprodano!" To je još jedan dokaz kako neprijatelj nikada ne spava. Ako nam je perspektiva to što piše Washington Post zašto smo se onda tako masovno odazvali na referendum za EU. Ogromna većina od skoro 30% Hrvata čvrsto je rekla DA Uniji. Onih 70% koji su bili protiv ili nisu izašli na referendum sad se vidi da ogovaraju EU u Washington Postu. Taj list osobito čitaju u selima Like i Dalmatinske zagore. Tamo jedva dočekaju nedjelju jer tad im nije post nego mrs. Ali neka neprijatelj rovari, mi ćemo ipak 1. srpnja 2013., ponosno ući u EU, samo ako ona još tada bude postojala. U protivnom, obzirom na naš BDP preostaje nam još jedino Afrička unija. Francuzi lijepo kažu: "Ima istina u koje nije dobro vjerovati!"

I zadnja vijest: Predsjednik Josipović odbio doći u Međugorje na sastanak predsjednika bivših jugoslavenskih republika jer tamo dolazi i Toma Nikolić. Šteta što je vulgarna politika spriječila našeg Predsjednika da dođe u poznato svetište i ispuni se iskrenim optimizmom i vjerom u Boga. Uostalom ta vjera nam je još jedina nada i adut u ovoj gabuli u koju smo se doveli. Nije lako našem Predsjedniku! Španjolci kažu: "Nekad je teže pogoditi koji most prijeći, a koji spaliti!"

Autor: Zvonimir Hodak|

dnevno.hr