Kao jedan od idejnih začetnika (uz Josipa Jurčevića i Gorana Rubića) i utemeljitelja političkog pokreta Hrvatski rast (Hrast), kao svojedobni koordinator njegova Izvršnog odbora, obraćam se svima na koje sam utjecao da pristupe pokretu i onima kojima moje stajalište može biti korisno.

Odmah na početku moram reći da sam se zbog gaženja temeljnih principa na kojima se pokret prvotno okupio, morao povući, ne mogavši podržati one koji su preuzeli pokret jednostavnom prijevarom svojih dojučerašnjih kolega.

Kao predsjednik Obiteljske stranke koju sam predstavljao i podredio pokretu, u znak moralne odgovornosti, podnio sam ostavku na tu i svaku drugu dužnost u Obiteljskoj stranci. Što me se više smatra zaslužnim za sudjelovanje u pokretanju i promicanju Hrasta, to se smatram odgovornijim za sve ono što se u njemu događalo i što se događa, stoga izražavam svoje razočaranje te se ograđujem od svih postupaka koji se u ime sadašnjeg Hrasta čine prema polovici utemeljitelja pokreta i većini članova predsjedništva stranke.

Hrast je trebao promicati nove političke načine ponašanja na temelju nesebičnosti i povjerenja. No, baš je na tome i počeo "pucati". I onda je nekoliko članova svjesno odlučilo izmanipulirati Veliko vijeće kao središnje tijelo pokreta i izvršiti prevrat u Hrastu. To su i učinili 17. lipnja ove godine. Ubrzo nakon toga Ladislav Ilčić je otvoreno priznao da je on bio taj koji je brifirao novonaručene članove, braneći to tvrdnjom da je povjerenje relativna stvar. Svi koji su u tome sudjelovali, ma kako tada bili zavedeni pričom o "spašavanju Hrasta" od nekakvih "agentura", "zgubidana" i "vizionara", o borbi "kršćanskog" i nekog drugog Hrasta, danas su suodgovorni za manipulaciju pokretom koji je u značajnom dijelu biračkog tijela budio nadu u to da je moguća politika koja nije "prljava".

Da bi Hrast kao pokret mogao koristiti svoje ime na izborima, osnovana je i istoimena politička stranka Hrvatski rast. Stranku na ravnopravan način čine predstavnici raznih skupina pokreta. Nakon prevrata u pokretu većina članova predsjedništva stranke zatražila je i sazvala sjednicu predsjedništva. Na sjednicu su, osim članova predsjedništva, nepozvani došli i neki članovi pokreta (opet predvođeni Ladislavom Ilčićem), iako uopće nisu članovi stranke, a još manje njezina predsjedništva. Ometali su rad sjednice, da bi se u krajnjoj nuždi poslužili i fizičkim nasiljem, pozivajući desetak novih osoba u prostoriju. Nakon fizičkih nasrtaja i prijetnji, morala je biti pozvana i policija. Izazivanje nereda organizirano od strane prevratnika izvršeno je s ciljem sprječavanja odvijanja sjednice predsjedništva, jer su tu njima skloni članovi bili u izrazitoj manjini (među prisutnima na sjednici omjer je bio 7:4). A predsjedništvo stranke moglo im je zapriječiti korištenje imena Hrast prigodom predaje kandidacijskih listi Državnom izbornom povjerenstvu, pa su svoj politički život spašavali i pod cijenu fizičkog nasilja.

Nedavno su organizirali i sabor sranke bez ikakava prava na uključivanje u donošenje odluka njezina predsjedništva, pa su mogli raditi štogod su htjeli i što im je trebalo da pokriju svoje nečasne tagove. Svi koji danas podržavaju takve "nove političare", spremne na izazivanje nereda i fizičkog nasilja kako bi ostvarili vlastite ciljeve, moraju biti svjesni (čak i ako su nakon toga pristupili pokretu s najplemenitijim namjerama) da time i sami opravdavaju fizičko nasilje, prijetnje i prijevaru kao sredstva političke borbe za valjda nekakve "uzvišene demokratske i kršćanske ciljeve" koji zbog svoje dobrobiti za hrvatsko društvo pokrivaju i hvatanje za vrat tamo nekog njima neposlušnog i nebitnog "zgubidana".

Budući da su prevratnici iz pokreta preuzeli internetsku stranicu (na kojoj je odmah uvedena rigorozna cenzura nad komentarima ispod priloga), i budući da je predsjednica stranke od početka bila uz njih, iskoristili su formalne mogućnosti da na svaki način (priopćenjima i nastavkom djelovanja pod imenom Hrast) opravdavaju svoje postupke, prebacujući na drugu stranu odgovornost za rušenje Hrasta.

Čak su u jednom priopćenju članove nad kojima je izvršena glasačka prijevara, a zatim i stvarno fizičko nasilje, obilježili kao one s kojima ne samo oni nego čak ni bilo koja druga "domoljubna politička opcija" (jer "oni" su mjera pravovjernosti!) u budućnosti ne treba računati. Usudili su se, dakle, vječnom stigmom obilježiti ljude koje su najprije izigrali, a zatim još i fizički napali! Solidarizirajući se s tim politički trajno stigmatiziranim "gubavcima" spreman sam doživjeti da me svi koje sam ikada motivirao na društveni aktivizam u udrugama, stranci ili političkom pokretu (ako im je Hrast šansa za osobni politički probitak pa ga pošto-poto čuvaju), slobodno izbjegavaju, kleveću ili napadaju.

Kao svoju temeljnu novost i prepoznatljivost Hrast je najavio sastavljanje kandidacijskih lista na temelju rezultata javno otvorenih i provjerljivih predizbora. Nitko u Hrastu, uključujući i idejne začetnike takvog modela (Josipa Jurčevića, Gorana Rubića i mene), nije dobio jamstvo prvog mjesta na listama. S vjerodostojno održanim ili neodržanim predizborima Hrast stoji ili pada. Prevratnici u pokretu upravo su taj argument iskoristili u svojim prvim klevetama, optužujući neke među nama za odustajanje od prvotnog modela Hrasta zato što se plašimo da nećemo zauzeti prva mjesta na listama. Uz prvotno izrugivanje manjih, poglavito desno orjentiranih stranaka (koje ti isti sada mole za koaliciju), prevratnici su izrugivali i koalicijski način dogovora o mjestima na listama. Sada čujemo da upravo prevratnici koji su se zaklinjali u predizbore i javnu provjeru svakog prikupljenog glasa, s potencijalnim koalicijskim partnerima razgovaraju o određenim mjestima na listama.

No od predizbora ne smiju odustati javno, jer bi time pokazali tragove u snijegu koji već pada, pa su najprije najavili "pojednostavljene predizbore", a sada kruži glas da će i takvi "pojednostavljeni predizbori" biti odrađeni više zbog marketinga i medija, negoli stvarnog rasporeda na listama. Prema tim informacijama, oni će biti dirigirani i za neke kandidate unaprijed dogovoreni. Ako to zaista bude tako to će biti posljednji i najnemoralniji čin prijevare kojim se privatni interesi pretpostavljaju golemom razočaranju probuđenog dijela građana, spremnih na nesebično žrtvovanje za bolju, novu, drugu i drukčiju Hrvatsku.

Pred nama su dakle četiri pitanja.

1. Jesu li neki članovi Hrasta svjesno i planski izmanipulirali i namjestili tijek sjednice Velikog vijeća pokreta od 17. lipnja kako bi ga preuzeli?
2. Jesu li bili unaprijed spremni upotrijebiti fizičko nasilje (a onda ga i upotrijebili) kako bi spriječili održavanje njima štetne sjednice predsjedništva stranke od 4. srpnja?
3. Jesu li u svojim priopćenjima namjerno lažno stigmatizirali one koje su najprije 17. lipnja prevarili, a zatim 4. srpnja i fizički napali?
4. Jesu li, na kraju, odlučili obmanuti javnost namještenim predizborima za ključna mjesta na kandidacijskim listama?

Ako je na samo jedno pitanje odgovor pozitivan (a znam da barem na jedno jest), tada kao jedan od idejnih začetnika i pokretača, mogu samo konstatirati da prvotno zamišljeni Hrast više ne postoji.

Zbog svega navedenog, zbog manipulacija idejama stvarnih začetnika tog političkog projekta, zbog javnosti i zbog mnogih koji i danas surađuju s prevratničkim dijelom pokreta, smatrajući me na neki način još uvijek dijelom svega toga, zbog vlastitog dijela odgovornosti za rast i pad ideje Hrasta, javno se ograđujem od sadašnjeg djelovanja pokreta Hrast, pa makar cijena tog čina bila i moje osobno "političko samoubojstvo". Više volim nakon svega osobno biti "politički mrtav", nego graditi vlastitu karijeru na prijevari dojučerašnjih suradnika. Više volim nestati s političke scene prije negoli sam i počeo, nego da moja šutnja sutra dovede u zabludu jednu jedinu osobu, jednog jedinog prevarenog birača.

Ako netko smatra da se u ime "viših ciljeva" treba o svemu šutjeti, jer bi eventualno neki "dobri ljudi" ipak mogli na listama Hrasta ući u Hrvatski sabor (iako je danas u Hrastu sve usmjereno na realnu važnost i ulazak u Sabor samo jedne ili dviju osoba, što je izričita suprotnost nakanama idejnih začetnika pokreta); ako neki drže da treba šutjeti, jer će ružna istina nanijeti štetu budućim sličnim projektima, onda je nagrađivanje prijevare i laži šutnjom najbolji način uništavanja svake nade u buduće stvarne političke promjene u Hrvatskoj. Ali dopuštam da netko ima pravo izabrati ovakav Hrast, pretvoreno u još jednu malu "sto-i-neku strančicu", kao "(naj)manje zlo" od svih drugih ponuđenih političkih opcija. Ja nešto takvo ne želim birati, jer bi to bio izbor prijevare.

U ime vjerodostojnosti i šanse za buduće slične projekte, pa i zbog vraćanja povjerenja javnosti prema svakom osobno u Hrastu (bez obzira u kojoj je njegovoj sadašnjoj polovici tko bio i što je činio), sve one koji to još mogu i žele (s jedne i druge strane) pozivam da nesebično ugase politički projekt Hrast, jer on nije uspio postati priželjkivani nacionalni pokret, niti više kao pokret ima ikakvih izgleda za uspjeh.

Ivica Relković, idejni začetnik (uz J. Jurčevića i G. Rubića) i utemeljitelj pokreta Hrvatski rast (Hrast)

U Zagrebu, 27. rujna 2011.