Samu ideju Europske unije, pokušaj stvaranja jedinstvene
europske države, sastavljene od mnoštva naroda i država,
smatram iluzijom. Ali, iluzije često obuzmu ljudske
glave da bi ih potom odvele u propast. Prisjetimo se
komunističkih iluzija, koje su zahvatile i oduševile
mnoge ljude i mnoge zemlje diljem svijeta, da bi se ti
isti ljudi kasnije pitali zašto to nije prethodno
iskušano na bijelim miševima.
Budući da je pred hrvatskim narodom
izbor između očuvanja samostalne i suverene države i
ponovnog ulaska u savez s drugim narodima i državama,
reći ću najprije nekoliko najopćenitijih razloga
protiv tog saveza. To je potrebno tim više, jer ima
kod nas ljudi koji govore: "Ne možemo mi sami, ne
možemo biti izolirani" ili čak "Nismo mi još zreli za
vlastitu državu"!
Što se tiče odnosa među ljudskim
zajednicama, dovoljno je baciti površan pogled na
povijest i uočiti da ona, od prahistorije do danas,
bilježi na desetke tisuća sukoba i ratova. Ratovala su
plemena, gradovi, narodi i države. Ratovali su da bi
jedni drugima otimali prirodna i materijalna
bogatstva, i na račun pobijeđenih bolje živjeli. Tako
se osvajao tuđi teritorij, poražene se odvodilo u
roblje, nametao im se danak, pljačkalo se zlato,
srebro, drago kamenje, nafta i druge sirovine.
I danas
ljudske zajednice međusobno ratuju i danas jači
otimaju slabijima. A, kada je privremeno mir, narodi i
države drže vojske i naoružavaju se da bi obranili
svoj teritorij ili, ako se pruži prilika, osvojili
tuđi. Moglo bi se postaviti pitanje zašto jači otima
slabijem i je li rat devijacija ili je to normalno
stanje u ljudskom društvu?
Jedini smislen
odgovor bio bi da je ratovanje u prirodi čovjeka, u
samoj njegovoj biti. A, budući da je priroda ljudskog
bića nepromjenjiva i ratovi su neiskorjenjivi. Zbog
opisane ljudske naravi, ljudima još nikada u povijesti
nije uspjelo uspostaviti ravnopravnu zajednicu naroda
i država.
To bi mogao
biti odgovor svima onima u Europskoj uniji, i njihovim
papagajima u Hrvatskoj (Mesić, Sanader), koji bahato
tvrde kako je Europska unija miroljubivi projekt,
uspostavljen zbog suzbijanja ratova u Europi.
Zamislite, nakon desetak tisuća godina pisane ljudske
povijesti i nakon stotina tisuća ratova, rodili su se
europski umovi Jean Monnet i Robert Schuman i otkrili
savez država i naroda kao recept protiv ratova! A,
dokaz tome je da Francuska i Njemačka nisu ratovale
već šezdeset i pet godina.
Dokaz ima snagu
poput tvrdnje da je Sovjetski savez bio miroljubivi
projekt, jer Rusija i Čečenija nisu ratovale preko
sedamdeset godina.
Sve što sam rekao o ratovima i
ljudskoj prirodi nije puka teorija nego su tvrde
činjenice iz faktografske povijesti i suvremenog
života. Nažalost, Hrvatska u tome ima bogato iskustvo.
Uostalom, zar hrvatski kifl to ne potvrđuje?
Zar netko misli da su se Hrvati ovdje naseljavali po
modelu kifla? Ne, kifl je ostatak,
posljedica otimanja hrvatskog teritorija od svih s
kojima smo bili u dodiru. I, Mađara, i Mlečana, i
Turaka, i Austrijanaca, i Francuza, i Srba, i
Slovenaca. Baš svi, bez iznimke, s kojima smo bili u
doticaju pokazali su nam svoje pljačkaško i otimačko
lice.
No, pustimo povijest. Pogledajmo što
se događa danas.
Srbija je,
željenim granicama svoje Velike Srbije, na crti
Virovitica - Karlovac - Karlobag, namjeravala
Hrvatskoj odsjeći krakove i tog kifla.
A, je li taj
"miroljubivi projekt" zvan Europska unija bolji?
Italija i Slovenija, članice Unije, žele naše kopno i
more. Italija lovi ribu u našem moru a sluganske
hrvatske vlasti su joj, prije ulaska u EU, otvorile
tržište nekretnina ne bi li ostvarila svoj davni san i
Jadransko more pretvorila u talijansko unutarnje more.
Slovenija pak, osim naše ribe, želi i Savudrijsku
dragu i dio kopna, kako bi imala dodir s otvorenim
morem. U tom ih poslu Bruxelles podupire i ne dopušta
Hrvatskoj, ni primjenu međunarodnog prava ni
presuđivanje međunarodnih sudova. Dakle, mogli bismo
reći ništa novo pod suncem.
I, usprkos svemu tome, političari i
mediji jednoglasno uzvikuju "EU nema alternative",
mijenjaju Ustav, krivotvore ankete i čine sve da
četiri i pol milijuna Hrvata utope među petsto
milijuna Europljana. U toj bi nas zajednici bilo manje
od jedan posto, bili bismo na razini statističke
pogrješke, a tolik bi bio i naš utjecaj. U Jugoslaviji
nas je bilo preko dvadeset posto pa znamo kako smo
prošli.
Jedna
sličica.
Naš čovjek, zaposlen u australskoj državnoj službi,
upitan je od svojih začuđenih kolega Australaca zbog
čega se protivi učlanjenju Hrvatske u EU?
On im je odgovorio protupitanjem: Bi li vi željeli da
Australija stupi u savez s Kinom s tim da se Kinezi
slobodno naseljavaju, kupuju nekretnine u Australiji i
glasuju za mjesne organe vlasti?
Odgovor Australaca bio je: "Nikada, preplavili bi nas,
nestalo bi nas".
Eto vidite, odgovorio je naš čovjek, a vas Australaca
ima dvadeset milijuna dok Kineza ima oko milijardu i
dvjesto milijuna, dakle odnos je otprilike 1:50, a nas
Hrvata ima četiri i pol milijuna a Europljana petsto
milijuna, odnos je 1:100.
Australcima je
odmah sve bilo jasno. Pitanje je zašto to nije jasno
političkim elitama u Hrvatskoj?
Naša obala i more iznimno su lijepi, i
ne bi nikakvo čudo bilo da se jedan posto Europljana
odluči naseliti duž naše obale. A to je pet milijuna
ljudi.
Sama Europska unija sve više poprima
obilježje federativne nad-države. Odluke Bruxellesa
neposredno se primjenjuju na stanovništvo država
članica, sve se više povećava krug odluka koje se
donose većinom glasova, uvodi se zajednička valuta,
djeluje jedinstvena Središnja banka, postavljen je
jedan predsjednik Unije i jedan ministar vanjskih
poslova, osnivaju se veleposlanstva Unije i
neravnopravno postavljaju veleposlanici, nadziru se
samo vanjske granice i.t.d.
Ulazak na
jedinstveno europsko tržište od 500 milijuna ljudi,
koji političke elite navode kao prednost, za Hrvatsku
će biti prava propast. Ne ćemo imati što ponuditi tom
tržištu a bit ćemo preplavljeni njihovom skupom robom,
za koju će naši ljudi godinama otplaćivati kredite s
previsokim kamatama. Već danas, kada nam je to tržište
skoro potpuno otvoreno, naš izvoz iz godine u godinu
pada.
Europska unija
uzet će nam najbolje i najsposobnije mlade ljude, a
ostale će pretvoriti u kupce svojih proizvoda na
kredit. Zar već danas niste svjesni kako vas strane
banke, zbog visokih kamata, truju poticanjem potrošnje
na kredit? Zar svakodnevno ne nalazite u poštanskim
sandučićima ponude za kredite? To je posljedica
sramotne prodaje banaka strancima.
Samom brojčanom nadmoćnošću
Europljana, slobodnim naseljavanjem i kupovanjem
nekretnina, Hrvatska ne će moći sačuvati ni jezik ni
kulturni identitet. Već danas se u Upravnim odborima
poduzeća u stranom vlasništvu u Hrvatskoj, usprkos
zakonu, ne govori hrvatskim jezikom.
Zagovornike
hrvatskog članstva u EU valja također upozoriti, da
Unija, svojim tzv. regionalnim pristupom, što iz dana
u dan postaje sve očitije, želi Hrvatsku vratiti u
novi balkanski državnopravni okvir s bivšim
jugoslavenskim republikama, bez Slovenije a s
Albanijom. U tzv. Zapadni Balkan. A, to je područje
vječno promjenjivih granica, područje siromaštva i
neiskorjenjive korupcije, područja pod stalnim
međunarodnim skrbništvom.
Vratiti
Hrvatsku u taj okvir, što čini Europska unija u sprezi
s političkim elitama u Zagrebu, izdaja je Domovinskog
rata i hrvatske državne samostalnosti.
Ideal svakog
naroda je vlastita samostalna i suverena država, u
kojoj će slobodno odlučivati kako će živjeti. To je
ideal i hrvatskog naroda. Zašto, uz sve rečeno,
odustati od vlastite samostalnosti i suverenosti?
Po uzoru na Švicarsku, Hrvatska bi trebala sačuvati
samostalnost i malo po malo jačati svoje prednosti, a
to su svakako turizam i poljoprivreda. Kao brojčano
mala zemlja samo od toga mogla bi pristojno živjeti.
Također bi
morala dobrim plaćama, stambenim zbrinjavanjem i
razvijanjem osjećaja za domoljublje, spriječiti
odlazak mladih nadarenih ljudi u inozemstvo.
To sve nemoguće je izvesti u Europskoj
uniji.
Na kraju, znajte da je samostalna i
suverena hrvatska država jedini okvir koji vam može
osigurati život u slobodi i blagostanju. Ne će vam
stranci donijeti slobodu a niti blagostanje. Naprotiv,
odnijet će vam i uzeti sve što mogu. Zar hrvatski
kifl to ne dokazuje, a ljudska je ćud, kao što
sam rekao, nepromjenjiva.
Ako je cilj sloboda i život u
blagostanju onda: "Samostalna i suverena hrvatska
država nema alternative".
www.hkz-kkv.ch
|
