Kako se nije uspjelo osuditi čelne ljude hrvatske države
(prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana i
ratnog ministra obrane Gojka Šuška) zbog njihove prerane
smrti, preostalo je preko hrvatskih generala suditi
projektu Tuđmanove Hrvatske. Osudujući hrvatske generale
Antu Gotovinu, Mladena Markača i Ivana Čermaka sudilo se
legitimnoj i oslobodilačkoj akciji u kojoj je Hrvatska
vratila svoj dio teritorija u ustavno-pravni poredak
okupiran od strane četničkih terorista uz potporu
Srbije. Tu se akciju željelo prikazati kao etničko
čišćenje tzv. Republike Srpske Krajine i tako
kriminalizirati Domovinski rat optužujući hrvatsko,
političko i vojno vodstvo za tzv. udruženi zločinački
pothvat.
Je li skrivena namjera tužiteljstva bilo reći kako
Hrvatska stvorena na zločinu ne smije opstati kao
država (barem u pravnom smislu)? To se osobito
odnosilo na dio koji su Srbi proglasili svojom tzv.
Republikom Srpskom Krajinom? Bi li tada mogla opet
zaživjeti stara ideja SANU-a o svim Srbima u jednoj
državi? Reakcije koje su dolazile ovih dana sa srpske
strane su prije svega govorile o nezadovoljstvu i
ogorčenju. Nisu više mogli skriti da je svima jasno
kako su izgubili još jedan rat, te da je san o velikoj
Srbiji utopija.
Dok smo slušali odbacivanje jedne po
jedne točke optužnice dolazi trenutak koji će imati
jednaku važnost kao i sam oslobodilački rat. Hrvatski
generali Ante Gotovina i Mladen Markać oslobođeni su
po svim točkama optužnice. Istina je nanijela teški
poraz Haaškom tužiteljstvu.
O tom su događaju pisali brojni
mediji. "Haaški sud je u petak presudio da je
operacija Oluja u kontekstu obrane bila legitimna,"
pisao je Frankfurter Allgemeine Zeitung. "Presuda
znači da nema Hrvata iz Hrvatske koji su osuđeni u
Haagu," piše BBC.
Što su pisali mediji u domovini ne treba ni isticati. Narod je
oduvijek znao da naši generali nisu zločinci. Da je Hrvatska stvorena kao
povijesna težnja hrvatskog naroda za svojom domovinom u koju nas je poveo dr.
Franjo Tuđman. Istina, nisu baš svi bili za samostalnu i neovisnu Hrvatsku.
Neki su se i nakon oslobađajuće presude zapitali: Pa tko je
onda kriv za počinjene zločine? Dobro je da su se to zapitali. To pitanje
valja postaviti hrvatski narod. I to onima koji su te iste generale smjenjivali
kada su se oni pobunili zbog toga što se o Domovinskom ratu govorilo kao o
kriminalu. Valja ga postaviti i današnjem vrhovnom zapovjedniku OS i
predsjedniku RH koji je tražio istragu zbog nastupa vojne klape HRM-a na
splitskom koncertu potpore našim generalima u Haagu. Valja pitati dva
predsjednika (bivšeg i sadašnjeg), dva najodgovornija autoriteta u državi: Tko
je odgovoran za žrtve? Nemamo pravo ostati nijemi i prešutjeti istinu, treba
osuditi svakoga agresora i zločinca iz pijeteta prema žrtvama. Ali krenimo
redom: Vukovar, Škabrnja, Borovo Selo, Aljmaš, Erdut, Dalj.i nemojte stati sve
do Knina. Sve do posljednje žrtve.
Autor: Sanja Bilač
Izvor:
croatia-presse.de
|
