Nemoj upletati u svoj hrvatski govor riječi tuđinske
(njemačke, talijanske ili turske), jer tim odaješ, da si
rob tuđincu, ili da ne znaš svoga jezika. Uči i cijeni
također strane jezike, ali govori njima samo u krajnjoj
potrebi i kad si u tuđoj zemlji. U svojoj domovini, u
Hrvatskoj, ne vrijeđaj majke svoje tuđim govorom.
Najmanje pak da to činiš tuđincu za volju, koji dolazi s
trbuhom za kruhom. Neka tuđinac nauči najprije hrvatski,
ako želi da se zakloni u Hrvatskoj.
Ako tuđinca susrećeš njegovim jezikom, on će te
omalovažavati i prezirati; ako ga prinudiš, da govori
tvojim jezikom, on će te cijeniti i poštivati.
Svom snagom pako poradi, da ti porodica vazda govori
samo hrvatski, da hrvatski misli, osjeća i radi. Jer
hrvatska porodica najjači je bedem hrvatstva: jedna
jednita svijesna obitelj hrvatska vrijedi za čitavu
regimentu na bojnom polju!
II. Radi!
Bog ti je stvorio dvije ruke, - ne da
ih prekrstiš i dangubiš, već da njima radiš. Raditi
možeš i nogama, i te kako! A i glavu imaš, da njome
misliš i radiš, a ne da blejiš u zrak. Jer čovjek baš
je i stvoren za rad kao malo koje drugo stvorenje
Božje.
Raditi nije sramota nego dika. Nije onaj gospodin,
koji ništa ne radi, trateći vrijeme i novac, što ga je
baštinio, - već je gospodin onaj, koji je radom svojim
stekao imetak. Radi stoga dan i noć, a radi sustavno i
razložito, da ti rad bude koristan. Pregni raditi svim
žarom i oduševljenjem: ne radi samo od nužde i
potrebe, nego i za zabavu. Neka se želja za radom
uvriježi u tvojoj duši tako, da ne budeš mogao ni
živjeti bez ustrajnog rada.
Ustrajan i razložit rad koristi tijelu i duši. Nije
istina, da rad ubija. Od samoga rada nije još nitko
umro. Nasuprot stoji, da se ustrajnim i sustavnim
tjelesnim radom samo tijelo jača i krijepi. Ne smije
se doduše raditi u jedan mah do krajnjega umora, ali
od dangube do krajnjega umora dalek je put. Ako si se
umorio tjelesnim radom, odmaraj se radeći glavom; ako
te je umorio duševni rad, a ti se prihvati rada rukama
ili nogama.
Rad je koristan i za dušu. Besposlica mora uroditi
grijehom i porokom svake vrsti. Tko radi, zlo ne
misli. Radom ćeš smiriti i strasti svoje. Jer kad
radiš izdašno i neprekidno, tako te obuzme rad, da za
drugo nijesi ni podoban.
A ni zli sni ne će te mučiti, ako si umoran od rada
tvrdo usnuo. Napokon ti podaje rad i zemaljskog blaga.
Ako i ne postaješ brzo i uvijek bogat, privredjuješ
bar toliko, da možeš pošteno i pristojno živjeti. Ne
treba ti ničije milostinje, ne treba ti moljakati, a
nijesi također u napasti da se dočepaš čega
nezakonitim ili nedopuštenim načinom. Slatko jedeš
krušac, koji si privrijedio u znoju lica svoga.
III. Štedi!
Lijepo kaže narodna poslovica: "U
radiše svega biše, u štediše jošte više". Treba dakle
ne samo raditi, nego i štedjeti. Jer zgodno kaže opet
druga narodna poslovica; "Tko ne zna štedjeti, brzo će
mu nestati". Teško onome, za koga se može reći: "Što
je ruha, na njemu je, a što kruha, u njemu je". A još
teže je po onoga, koji je raspikuća, pa se tješi
pjevajući: "Što dobijemo, to zapijemo".
Štedjeti je lako, samo ako hoćeš. Neka ti bude prvo
pravilo, da nikad ne potrošiš sve ono, što si svojim
radom privredio nego da svakom prigodom bar nešto od
svoje zarade otkineš i pohraniš. A to ćeš tako
udesiti, da trošiš tek za ono, što ti je od najpreče
potrebe, a da se kaniš onoga, što je suvišno.
Štedjeti je slast. Zrno do zrna pogača, kamen do
kamena palača, a para do pare gotov imetak. Samo
pripazi, da ti se slast štednje ne izrodi u strast, pa
da od štediše ne postaneš škrtac.
Štedjeti je tvoja sveta dužnost, koju moraš vršiti i
zbog sebe samoga, i zbog svojte svoje, i zbog naroda i
domovine svoje. Štedi za sebe samoga, jer kad te snađe
nevolja ili kad ti nestane privrede, kako da se
goloruk proturaš u svijetu? Zar s dugom, koji je zao
drug? Stoga čuvaj bijele novce za crne dane. Štedi
zbog svojih milih i dragih, da starcima roditeljima
vratiš, što su te u svijet opremili, a djeci svojoj,
koja nijesu kriva što si ih porodio, da pomažeš, dok
stanu na svoje noge. Napokon je i rođena gruda, iz
koje si nikao i koja te hrani, zavrijedila, da joj se
odužiš makar u smrtnom času, kad se opet vraćaš u
blago krilo njezino.
Štedimo dakle svi: staro i mlado, muško i žensko!
Naročito vi, žene hrvatske, kanite se gizde i raskoši
svake. Dobra kućanica drži tri ugla kuće, mnogo puta
još i četvrti. Samo brižna i štedljiva žena vjerna je
ljuba svome bračnome drugu, a dobra majka djeci
svojoj. Slabo će pomoći svi politički programi, kojima
se nastoji pridići i spasiti narod hrvatski, da ne
propadne u silnoj vrevi naroda. Hrvatski narod održat
će se tek onda, ako se nauči raditi i - štedjeti.
IV. Budi umjeren i trijezan!
Nema traga ni radu ni štednji, ako ne
živiš umjereno i trijezno. Umjereno u svemu i svačemu,
a naročito kad jedeš i piješ.
Uči nas Sveto pismo, da je Bog stvorio čovjeka na
sliku i priliku svoju. Pa zar da presit i pijan čovjek
bude slika božja? Nije ni slika životinjska, jer se
nerazumna životinja ne prejeda i ne opija. Ili zar si
kad vidio konja da se je prejeo, ili pseto da se je
opilo? Životinji brani pusti nagon, da se naždere i
napaja preko mjere; a ti, razumno stvorenje, da budeš
gori od nje?
I sam puk hrvatski, gdje ga nije još zarazila kuga
neumjerenosti, zgraža se gledajući gurmanca ili
pijanduru. Nikad sita zove puk izjelicom, proždrlicom,
žderonjom, pače i izjedi-pogačom: a netrijezna
vinopiju pijanicom, lokalom, pijančinom, a i
ispičuturom.
Neumjerenost kod jela i pila zametak je mnogomu zlu
i poroku. Dobro kaže narodna poslovica: "Pijanoj snaši
mili djeveri".
Neumjereno jelo škodi i tijelu i duši. Tijelo slabi
i čini ga tromim, a svakako nesposobnim za ustrajni
rad; dušu pak posve poništuje i ubija. Koliko je ljudi
od vina i rakije pomahnitalo! Koliki su ljudi opet
neumjerenošću svojom prekratili svoj vlastiti život,
te tako postali samoubojicama! Gdjekada i sama priroda
kao da hoće žigosati izjelice i pijandure, pa ih
iznakazuje omašnim trbušinama i crvenim nosovima. A
tek da vidiš želudac i džigericu okorjela pijanice!
Teško narodu, koji nije navikao "boraviti trijezne
dane". Kukavne li vojske, koju moraš opijati, kad ju
šalješ u boj! Velika rimska država stala je propadati,
kad se je za Rimljane počelo govoriti: "Jedu da
bljuju, a bljuju da jedu." Mletački poslanici opet
više puta javljaju u svojim izvještajima, kako su se
ugarske čete u 15. stoljeću opijale, da budu srčanije
u boju. Zar je onda čudo, da je Ugarsku stigla
katastrofa na Mohačkom polju?
Kanimo se dakle gošćenja i pijanaka, osobito u ovo
teško doba. Budimo umjereni i trijezni, pače kojiput
otkidajmo od usta za narodne - hrvatske - potrebe. Jer
tek nakon velikoga i dugoga posta narodnoga može
jednom svanuti vedri dan uskrsnuća hrvatskoga.
V. Čuvaj zdravlje!
Umjereno i trijezno življenje koristi
u velike i zdravlju. Ali to nije dosta. Moraš još
naumice i sustavno poraditi, da svoje zdravlje uščuvaš
i život svoj produljiš do najdublje starosti.
Kažu, da je zdravlje najveće blago, što ga čovjek
može na ovome svijetu imati. Kad je tako, a jest tako,
onda si najveći zločinac spram samoga sebe, kad to
najveće blago svom pomnjom ne čuvaš. A sačuvat ćeš ga
svakako, ako se svega kloniš, što bi ti zdravlju
nauditi moglo. Ako ti škodi lula i duhan, a ti razbij
lulu i razaspi duhan; ako tebi, hrvatska ženo, smeta
steznik ili tijesne cipelice, a ti ih baci na stran.
Kome si mila, ostat ćeš i dalje draga sve bez steznika
i paklenih muka na nogama.
Ali treba zdravlje i krijepiti. Zdravlje se troši
godinama, pa treba istrošene sile svedjer
nadoknadjivati. To ćeš postići sustavnim jačanjem
tijela svoga, jačanjem udova svojih, mišica svojih i
živaca svojih. A to možeš lako postići, pa bio i gola
sirotinja, jer za to treba tek čvrste volje, pa hladne
vode i svježeg zraka. Pa da vidiš čuda golemoga!
Ne boj se hladne vode! Ne kaže se zaludo: "Zdrav kao
riba", jer ribi daje zdravlje voda, za koju mnogi
tvrde, da je praizvor svega života. Vodom čistiš i
krijepiš svoje tijelo, a čistoća je prvi i glavni
uvjet zdravlju i snazi. Sluti to i puk hrvatski, kad
snagom krsti tako čistoću kao i jakost tijela. Snažan
momak u jednu je ruku čist i pristao, a u drugu zdrav
i jak.
Ne boj se svježeg zraka ni sunčanoga žara! Pod
nebeskim svodom, a na svježem zraku i na sunčanom žaru
živi čitava priroda sa tri carstva svoja. Tu se radja,
niče, raste, svate, hrani i dozrijeva nebrojeno
mnoštvo stvorova Božjih. Jedini čovjek da se je
izrodio i da se je stisnuo u tamne nezračne odaje?!
Prirodno jačanje tijela podupri, razumni čovječe, još
i umijećem svojim. Tako su nekad radili grčki
Spartanci, tako rade uz druge narode u naše doba
slavenski Česi. U Češkoj je postala lozinka: "Tko je
Čeh, taj je Sokol", i tako je češki narod dobio svoju
narodnu vojsku. I u hrvatskom narodu neka prevlada
lozinka: "Tko je Hrvat, taj je Sokol." Čuvajmo
zdravlje, jačajmo tijelo, krijepimo mišice i živce.
Mišice da nam budu tvrdje od kamena, a živci jači od
željeza. Jer trebat će nam jedno i drugo.
VI. Ženi
se!
Govore: Teško je breme života, jedva se sam
proturaš, pa da se još ženiš! A ja ti velim: Ženi se i
udavaj, jer ako je breme života teško, lakše ćeš ga
snositi u dvoje, nego svaki za sebe. Od krajnjeg
istoka, gdje se roče ruski "Božji ljudi" i "Skopci" pa
do dalekog zapada, gdje se u Francuskoj okupljaju
pobornici slobodne ljubavi, čuje se po Evropi lozinka;
Ne ženi se, kad možeš i bez toga živjeti! Ali kud i
kamo jače ozvanja glas velike prirode, koja ti
dovikuje: Ženi se i udavaj, jer si društveno biće, a
prvi zametak čovječjemu društvu je brak i obitelj!
Istina: sveti Pavao kaže, da dobro činiš kad se
ženiš, a još bolje kad se ne ženiš. Ali sam Bog
blagoslovio je već Adama i Evu u raju, i rekao je
njima: "Rastite i množite se, i napunite zemlju."
A hrvatski puk zgodno kaže: "Čovjek bez žene, glava
bez tijela, a žena bez čovjeka, tijelo bez glave", ili
"Čovjek je sam kao dub posječen", pa još dodaje: "Ni u
raju nije dobro samomu".
Ženite se dakle i udavajte se, hrvatski sinci i
kćeri, svi redom, ako i kako samo možete! Ženite se
razborito, a ne ludo. Ženite se rano, kad ste u naponu
snage i u cvijetu djevičanstva svoga. Velika je
nevolja, kada čovjek uzima ženu, nakon što je istrošio
svoju snagu: a gotova je rugoba, kad djevojka hoće da
dodje pod kapu, pošto je promijenila desetak
ljubavnika. To nije sveti brak, već ili nemoćnica ili
opskrbilište!
Rađajte djecu! Djeca su blagoslov Božji, te ih nikad
u kući suviše nema. Divno veli narodna riječ: "Ženidba
bez djece onako je kano i dan bez sunca."
Djeca su briga roditelja, ali su slatka briga i
veselje njihovo. Ima i u najskladnijoj porodici tuge i
žalosti, ali redovito pretežu srećni i radosni dani. A
domovina ti je milija, kad u toj domovini boravi tvoja
porodica koja je dijelak tvoga naroda.
Gotovo bi mogao sumnjati, da li mogu mrzovoljasti
bećar i samoživa žena domovinu onako žarko ljubiti,
kao otac i majka brojne porodice? Jesi li kad vidio
taj prizor? U priprostoj, čistoj sobi sjedi za stolom
ljudina, vrativši se s teška posla, pa će da užina.
Oko njega posjedalo šestero nejačadi, jedno drugomu do
uha. Gojna majka metnula na stol pladanj kaočisto
zlato žutih žganaca, pa ih dijeli djeci, koja s
viljuškama stoje pripravna, da ih progutaju.
Podsmijeva se srećna majka, a ćaćko uživa. Krasna li
prizora, koji je zavrijedio, da ga umjetnik slika
proslavi kistom svojim!
Često se čuje tužba: "Malen je nas Hrvata broj!" Do
nas je, da nas bude što više, da nas za dva pokoljenja
bude dva puta i tri puta toliko. U Ruskoj i Njemačkoj
broj se je naroda za ciglih četrdeset godina
podvostručio! Jedno stoji neoborivo: Ako ne bude
Hrvata, ne će biti ni Hrvatske.
VII. Uči i
napreduj!
Kaže se, da je u zdravu i jaku tijelu takodjer
zdrava i jaka duša. Ali i duša zardja, ako je ne
njeguješ. A ponjegovat ćeš ju poglavito tako, da
svedjer učiš i napreduješ. Ne uči tek iz pisanih i
štampanih knjiga, uči iz knjige života. Ona stara
narodna: "Pleti kotac, kao što i otac", ne vrijedi za
nauk i napredak, nego tek za posvećene običaje i
kreposti predaka tvojih.
Uči svagdje i od svakoga. Uči i od tuđina, koji se
je u tvojoj domovini naselio. Ne mrzi toga tuđina,
niti ne jadikuj, da ti kruh otima; već pregni svom
snagom, da naučiš sve, što on znade i umije. Ori i
kopaj, kako on čini, sij i sadi poput njega, pa ćeš
žeti i kositi kao i on. Gradi poput njega kuću od
kamena i opeka, a ne od pletera i slame. U jednu
riječ: nastoj da ga dostigneš i prestigneš, pa ne ćeš
kukati, da te kruha lišava i s rođene grude tjera. Ako
može marljivi Bugarin kao baštovan čitavu Hrvatsku
povrćem hraniti, kako ne bi mogao i ti, koji imaš
svoje zemlje na pretek! Samo treba znati i umjeti, a
to ćeš postići tek učenjem.
Stara narodna riječ kaže: "Bolje je umjeti nego
imati." U nekoj zemlji, daleko od Evrope, haračio neki
paša. Narod u onoj zemlji bio tada još neuk, pa
mislio, da tako mora biti. Ljubio pače paši skute i
rukave, te bi bio za nj i krv svoju prolio. Uz pašu
bio kao desna ruka njegova neka ulizica, pa htio
zaslijepiti ostali svijet izvan onoga pašaluka, neka
znade, kako je u pašaluku sve skladno i sretno. Stao u
to ime uvoditi u zemlju nauke i umijeće, zidati
palače, podizati škole i prigoniti narod učenju. Ali
jednoga dana dosjetio se paša jadu, pa otjerao smjesta
svoga doglavnika i obustavio svaki dalji napredak.
Poslije bi paša govorio: "Učenjem postaju ljudi
pametni, a pametni su ljudi - nezadovoljni". Da,
nezadovoljni, jer razlikuju vlast od vlastodršca! Oni
znadu, da je svaka vlast od Boga, ali znadu i to, da
vlastodržac, koji ne poštiva Božje i ljudske zakone,
nije od Boga, nego od samoga crnoga vraga. Pa neka i
pođe do vraga. Učenjem stičeš znanje, a znanje je
imanje. Sve možeš izgubiti, što imadeš, ali znanje
nikada. Znanje je moć, ono je sila jača od ma koje
sila na svijetu. Znanje je prva i najveća velevlast,
koja se ničim ne da oboriti. Zato se i svi siledžije
ovoga svijeta žacaju znanja i onih, koji su se snagom
znanja opasali. Znanjem se stvara prosvjeta, a
prosvjeta vodi do slobode, nakon što su raspršeni
tmasti oblaci neznanja i gluposti.
Hrvatski sine, uči i napreduj! Rasprši tminu
neznanju i oslobodi se duševnoga ropstva. Sve ostalo,
za čim ti duša gine, tada će samo sobom nefaljeno
doći.
VIII. Budi svoj
Nije dosta
da prosvijetliš um i da ga nakrcaš znanjem, treba da
podaš stegu i svojim osjećajima i svojoj volji. Što ti
kaže um, da je pravo i zdravo, neka i tvoje srce
osjeća, a voljom pregni, da ono i izvršiš. Neka bude
potpun sklad izmedju misli, osjećaja i volje tvoje,
jer samo tako bit ćeš skladan, čitav čovjek, samo tako
bit ćeš svoj, a ničiji drugi. Samo tako bit ćeš pravi
značaj.
Budi svoj i značajan. Nikomu za volju, nikomu za
ljubav ne skreni s puta, koji si jednom odabrao i
kojim si pošao. Ne gledaj ni lijevo ni desno, već
uvijek ravno preda se. Ne daj se odvratiti s puta
istine, poštenja i ljepote ni milom ni silom, ni mitom
ni prijetnjom: radi onako, kako ti skladno nalažu
pamet, srce i volja tvoja.
Pa neka se sav svijet drma i ruši naokolo tebe, ti
stoj neustrašivo sred ruševina, koje su se nagomilale
oko tebe, pa prijete da te pokopaju.
Budi svoj i vrši nada sve svoju dužnost. Vrši
dužnost, makar i tegotna bila. Vrši svoju dužnost
prema bližnjemu, prema domovini i narodu, prema vlasti
i državi. Vršeći svoje dužnosti ne traži i ne očekuj
ni pohvale ni nagrade; najljepšom i najvećom nagradom
neka ti bude živa svijest, da si svoju dužnost
ispunio. Daj Bogu što je Božje, i caru što je carevo;
- ali traži i brani uporno svoje sveto pravo.
Jednako, tako vrši svoju dužnost, brani i traži
svoje pravo. Ne popuštaj ni sili, ni zaklinjanju, kad
se radi o tvojem pravu. Stoj za svoje pravo, makar se
svi vrazi pakleni urotili protiv tebe. Nije sila jača
od prava; svaka je sila za vremena, a pravo je vječno,
tek ne smije da se pogne onaj, koga pravo zapada.
Pravo se može gaziti, ali pogaziti se ne može. Budi
svoj: vrši svoju dužnost, drži svoje pravo i ne boj se
nikoga osim jedinoga Boga. Ne moli ni traži pomoći ni
od koga, ne očekuj nagrade ni od koga, već drži čvrsto
samo ono, što si krvlju i znojem stekao. Ne nadaj se
ničemu, jer je nada varava. Ne uzdaj se ni u koga,
nego u se i u svoje kljuse. Kad je pred sto i nekoliko
godina veliki Napoleon gotovo smrvio njemački narod,
njemački je mudrac Fichte zdvojnim zemljacima svojim
ovako govorio: "Nijedan bog, nijedan čovjek, nijedan
događaj ne može nam pomoći; mi sami moramo si pomoći,
ako nam ima pomoći."
Tijekom dugog niza godina mi Hrvati kao da nešto
očekujemo od nekih vanrednih događaja. Naša lozinka
kao da je: "Nadajmo se". Odasvud budi nam lozinkom:
"Ne dajmo se". Pomozimo si sami, pa će nam i Bog
pomoći!
IX. Pomaži
Hrvatu
Pomaži Hrvatu, jer pomažeš bratu!
Suviše nam jada zadavaju naši dušmani, koji hoće da
nas zatru, pa da nas nestane s lica zemlje. A da mi
sami budemo ortaci njihovi, gložeći se među sobom i
izjedajući jedan drugoga?
Čestit čovjek ne radi nikome o glavi, pa ni
zatorniku sreće svoje. A kamo li da čestit Hrvat kopa
grob svome bratu Hrvatu!
Pomaži Hrvatu, gdje možeš i kako možeš. Pomaži
rataru, zanatliji, trgovcu; pomaži svakomu tko radi
kao pravi Hrvat. Ako ti je birati između Hrvata i
tuđina, odaberi Hrvata, pa bio i manje vrijedan od
tuđina. Neka ti bude vazda geslo: "Svoj k svomu!"
Pomaži Hrvatu, ne pitajući ga, da li je iz Zagorja ili
Primorja, iz Dalmacije ili Istre, iz Bosne i
Hercegovine ili Slavonije. Ta svi ste sinovi jedne
majke, svi ste Hrvati!
Pomaži ne samo Hrvatu, nego i svemu, što je
hrvatsko. Podupiraj hrvatsku knjigu, hrvatsko
slikarstvo i kiparstvo, hrvatsku pjesmu i glazbu,
hrvatske družine i zborove; pomaži svemu, što promiče
napredak, čast, sreću i slavu hrvatskoga naroda i
domovine. U današnje doba, gdje svaka ptica k svojem
jatu leti, gradi i kiti samo svoje gnijezdu. U tuđe
međutim ne diraj; ali zašto da pomažeš tuđinu, često
jačemu i imućnijemu, a u tvojoj kući gola sirotinja
vapi za svagdanjim hljebom. Ljubi brata Hrvata i
pomaži mu, jer zgodno veli stara narodna: "Tko ne
priznaje brata za brata, priznat će tuđina za
gospodara."
Dvije su teške rane, s kojih hrvatski narod
stoljećima krvari. Jedna je rana hrvatska zavist ili
"hrvatski jal", a druga je rana slavenska nesloga.
Hrvatska je zavist daleko na zlu glasu, te nam se
svijet zbog nje već i podrugiva. A što je još gore,
hrvatski je jal otac još težim grijesima: kleveti,
potvori, zlobnom douškivanju i još zlobnijem opadanju.
A kleta nesloga, taj istočni grijeh svih slavenskih
naroda, upropastila je već toliko slavenskih plemena,
te prijeti propašću i onima, koja još nekako dišu.
Braćo hrvatska, iščupajmo iz grudi naših korov
zavisti i nesloge, te podignimo u srcima našim oltar
bratske ljubavi i pažnje.
Teče etočetvrto stoljeće, što su se brojni
pradjedovi naši pred turskom silom sklonili u Ugarsku
i Austriju, pa se u tim zemljama nastanili pokraj
Madžara i Nijemaca. Potomci njihovi, okruženi odasvud
tuđim življem, koji hoće da ih proguta, brane se i
nastoje, da se održe. Svake godine sastaju se tisuće i
tisuće hrvatskoga puka u nekom selu tik na medji
Austrije i Ungarije, pa onda pod vedrim nebom i pred
Božjim hramom slave i obnavljaju svoje "hrvatsko
bratimstvo". Baš kao nekad stari Grci prigodom svojih
narodnih igara.
Ej da bog da, da se "hrvatsko bratimstvo" naskoro
stane slaviti i obnavljati i u materi zemlji, pošto u
njoj nestane hrvatskoga jala i slavenske nesloge!
X. Sve za
domovinu, za Hrvatsku!
Slatko i dično je za domovinu živjeti, za nju
disati, raditi, za nju svaku žrtvu prinositi.
Španjolcu je domovina Španjolska, Talijanu
Talijanska, Nijemcu Njemačka, Poljaku Poljska, Čehu
Češka, a Bugarinu Bugarska. A Hrvatu? Hrvatu je
domovina Hrvatska, samo i jedino Hrvatska.
Domovina je čovjeku kao i rođjena majka. Kao što ima
samo jedna majka, tako je i jedna domovina. Nitko na
svijetu nema dvije domovine, a kamo li širu i užu!
U srednjem vijeku u doba plemićke i staleške
prevlasti, moglo se je naći hrvatske gospode, koja su
se razmetala, da su sinovi dviju domovina; ali u
današnje doba, u vijeku pučkoga vladanja i narodnosti,
toga više nema. Kaže doduše narodna poslovica:
"Umiljato janje dvije majke sisa"; ali da ih i ljubi i
za njih živi, toga poslovica ne kaže. Tko danas tvrdi,
da ima dvije domovine, taj naprosto laže: taki
dvoživac nema nijedne domovine, već mu je domovina
svagdje, gdje dobro i lagodno živi.
Za svoju domovinu Hrvatsku živi i radi, hrvatski
sine, da ti bude velika, slobodna, slavna i sretna!
Radeći za njezino dobro, radiš za sebe, za svoju
porodicu, za sve, što ti je milo i drago.
Bože sačuvaj, da bi toj domovini Hrvatskoj ikada
zaprijetila pogibija od kakova silnika. Ali ako
zaprijeti, ne žacaj se za spas domovine žrtvovati sve,
pače i dragocjeni život svoj. Jer bolje je pasti u
grob, nego biti rob. Narod, koji ljubi ruke svome
krvniku, koji i krv svoju lijeva za ropstvo svoje,
nije zapravo ni narod, jer gazi čovječje dostojanstvo
svoje. On je izmet naroda.
Slatko je i dično za domovinu živjeti, ali još je
slađe i dičnije, ako ustreba, za nju umrijeti. Ne
žacaj se, ako ustreba, poginuti za domovinu Hrvatsku i
na tankim vješalima. Isus Krist nije se kratio za
spasenje čovječanstva umrijeti na sramotnom drvu
križa! I prvi su kršćani, sljedbenici Kristovi rado i
veselo srtali u smrt, dovikujući rimskim carevima,
svojim krvnicima, ponosito: "Zdravstvuj, care, umirući
te pozdravljaju!" I umirali su bez straha i
jadikovanja, tisuće i tisuće. Ali što je više ginulo
mučenika, sve je više kao iz zemlje nicalo
oduševljenih kršćana, tako te je već Tertulijan mogao
doviknuti caru Septimiju Sever: "Krv mučenika sjeme je
za kršćane." Mučenička smrt tvoja, hrvatski sine i
hrvatska kćeri, rodit će također tisuće hrabrih
osvetnika! "Pleme naše izginuti ne će".
Deset
zapovijedi majke hrvatske svim vjernim sinovima i
kćerima
Zapisao Vjekoslav Klaić
Preštampano iz "Hrvatske njive" od god. 1917. broj
2-10
(Prema radu: Mira Kolar-Dimitrijević (Sveučilišna
profesorica u mirovini, Zagreb)
HRVATSKI POVJESNIČAR VJEKOSLAV KLAIĆ I NJEGOV
DOPRINOS ODGOJU HRVATA
(Povodom 80. godišnjice Klaićeve smrti)
|