![](images/kolinda_grabar_kitarovic_003.JPG)
|
Uopće me ne zanima tko će ovaj put biti izabran za
Predsjednika RH - samo neka bude žensko
Svaki narod
na svijetu, i svaki u cjelokupnoj svojoj povijesti,
imao je i još ima svoju dušu kao svoj nomen, kao čelo
i lice po kojem ga mogu prepoznati svi drugi narodi,
ali i svi pojedinci u svijetu. Narod je poput
pojedinog čovjeka, on želi biti prosperitetan,
uspješan, istaknut, prepoznatljiv, sretan, on ima
svoju kuću, svoju slobodu, ima svoje mislioce,
filozofe, umjetnike, svoje znanstvenike, svoje
kraljeve, predsjednike, svoje vladare, svoje
političlare i sl. ovisno kako ga pratila sreća kroz
povijest. Ali on ima i svoje tragedije, svoje ratove,
svoje nesreće, vrijeme svog ropstva i poniženja -
ukratko kroz tisućljetni život prate ga i sreće i
nesreće, poput svakog čovjeka kao pojedinca.
|
Svaki narod ima svoju dušu. Zato budite oprezni prema
narodu, vrlo lagano je možete povrijediti, naškoditi
joj, jer duša naroda je poput krhke biljčice - ona je
vrlo osjetljiva, osjeća bol nepravde, osjeća strah ali
istovremeno i ponos, dostojanstvo, prkos, ponekad i
silnu buru i oluju ako joj je ugroženo njeno biće, njen
corpus, njena povijest, sadašnjost i budućnost.
Političari,
budite posebno oprezni prema narodu. Izvažite svaku
riječ koju izgovarate, prije toga dobro promislite
njen smisao, jer vaša kriva riječ ako je javno
izgovorena ranjava narod poput mača koji prodire u
samo njegovo srce. A dobra i mudra riječ političara je
poput melema koji se stavlja narodu na ranu. Politička
blebetala u narodu, su poput dvorske lude na
kraljevskom dvoru.
Političar ili vođa naroda mora biti mudar,
pronicljiv, oprezan, ponekad i suzdržan, a ponekad i
čvrst, nepokolebljiv i hrabar - ovisno o situaciji u
kakvoj se trenutno narod nalazi. Čovjek koji nema
senzore za svoj vlastiti narod ne smije ni pod kojim
uvjetima postati njegov vođa, predsjednik i slično.
Narod takvom čovjeki ne smije dati povjerenje, pa ni
ono najmanje. Ako se takav čovjek progura na vrh
države, pa otkrije svoj pogubni karakter, narod ga
treba odmah smijeniti, ponajprije pravnim sredstvima,
a ako se tome odupire treba primijeniti i druge metode
da ga se udalji s funkcije koja mu ne pripada.
"Dok je jedan narod prisiljen pokoravati se i dok se
pokorava, on čini dobro, ali čim može ubaciti svoj
jaram i zbaci ga, on čini još bolje, jer povrativši
svoju slobodu na osnovu onog istog prava na temelju
kojeg mu je i oduzeta, ili je on bio u pravu da je
povrati ili drugi nisu bili u pravu da mu je oduzmu"
(Tako je govorio veliki francuski filozoif Jean-Jack
Rousseau u svom Društvenom dogovoru.)
A svakom narodu sloboda se može oduzeti na različite
načine, ponajprije vanjskim utjecajem, agresijom, ali
nerijetko i unutrašnjim izopačenjem njegovih
političara, pa čak i u situacijama da nema niti
najmanje vanjske ugroze. Kad je u pitanju ugroza
naroda bilo ona vanjska ili ona unutarnja, postoji
prirodno pravo ali i dužnost samog naroda da tu ugrozu
ukloni svim mogućim raspoloživim sredstvima. Ta
unutarnja ugroza može biti različita - od
nesposobnosti političara da uspješno vode gospodarstvo
države, pa sve do njihovih kriminalnih aktivnosti,
krađe, korupcije ili nerijetko i izdaje vlastitog
naroda na ovaj ili onaj način.
Naši hrvatski političari, koje u pravilu iznjedre
različiti stranački interesi, a što je još tragičnije
i različiti svjetonazori grupa i grupica koje ne
predstavljaju matični tijek samog naroda - u pravilu
ne osjećaju hrvatsku nacionalnu dušu, nemaju za to
ugrađene senzore, pa zato djeluju i podmuklo,
nastupaju kao blebetala koja i u domovini i u
inozemstvu javno sramote svoj vlastiti narod. Oni su
počesto strano tijelo u nacionalnom corpusu. Oni
nikako ne mogu usaglasiti svoj svjetonazor s
svjetonazorom naroda kojeg ima njegova populacija u
vrlo visokom postotku. Obzirom na različiti
svjetonazor od velike većine naroda, ti političari ne
mogu imati ni ljubav prema svom narodu i što god
naprave nema usaglašenosti s njime, oni su poput krivo
nasađenog alta i što god se s njim napravi ispadne
krivo.
Ovih dana je osnovan i počeo je u Hrvatskoj
djelovati Etički sud (po ugledu na onaj filozofa
Bertranda Russella u Velikoj Britaniji) i koji je
odmah za početak svog rada uzeo u obradu četiri
političara iz same hrvatske državne vrhuške. Već same
"optužnice" pokazuju da je njihov svjetonazor suprotan
svjetonazoru ogromne većine naroda - i iz te
suprotnosti nastali su silni nacinalni problemi, koji
gotovo generalno uništavaju i pokapaju hrvatsku državu
i doveli su je do tako visokog stupnja ugroze, da ćemo
upravo zbog njih uskoro doći u situaciju koju više
neće biti moguće kontrolirati i koja može rezultirati
s nesagledivim pa i tragičnim posljedicama. A već do
sada je narodu nanešena ogromna i nenadoknadljiva
šteta.
Ali oni i dalje ostaju na visokim političkim
pozicijama, jer njihove funkcije uglavnom nisu
usmjerene u pravcu dobrobiti naroda, već su svojim
postupcima i vladanjem pokazali da ih zanima samo
ostanak na vlasti. Takve pojave su poznate u povijesti
pojedinih država i predstavljaju nešto najnemoralnije
u politici. Iz brojnih njihovih postupaka proizlazi da
na nacionalnoj razini ne postupaju bona fide, osim
ponekad na građanskoj pa ih je teže prepoznati i
razotkriti. Rezultat njihovog vladanja je
katastrofalan, vidi se po plodovima kojih gotovo da
nigdje nema. Nema ih nigdje, ni na kojem području
gospodarske i društvene djelatnosti. Ne samo da nema
napretka, već i dosegnuti dometi se ubrzano smanjuju,
a oni su i dalje nasmijani. Čuvaj se vedrog neba i
nasmijanog gazde - kaže narodna poslovica.
Posebno su postali agresivni u borbi za naredni
mandat vladanja i na predsjedničkim i na
parlamentarnim izborima. Kako se čini da su spremni na
sve samo da zadrže svoje mandate, bolje kazano
sinekure, svoje i svojih brojnih prijatelja koji su se
dobrano uhljebili na račun poreznih obveznika. Poznati
su brojni slučajevi da je u velikim krizama svjesno
ili nesvjesno loptica predana narodu. I sada na
predsjedničkim i na parlamentarnim izborima to će se
dogoditi - jer je na narodu da odluči.
Ovi predstojeći izbori su povijesni sudbonosni
trenutak Hrvatske i cjelokupnog nacionalnog korpusa.
Pravi prijelomni trenutak ili hamletovski - biti ili
ne biti, pitanje je sad? Odgovor na to pitanje može
dati samo narod.
Ako ovaj put narod u velikom broju ne iziđe na
izbore i ne opredjeli se za nekoga koji predstavlja
hrvatsku nacionalnu dušu, koji predstavlja svjetonazor
ogromne većine naroda, tada nismo dostojni ni države
ni slobode. Tamo gdje je narod pasivan nema mu
budućnosti, ali mu nema ni slobode - on postaje
fizičko, moralno i duhovno roblje, pa slijedom takvog
vladanja drugačije nije ni zaslužio.
Zato svi trebamo izići na predstojeće izbore, i
zdravi i bolesni, i umorni i opterećeni, i radosni i
razočarani i dobrano otvoriti oči prije zaokruživanja
"za" ispred nečijeg imena - treba provjeriti je li ta
osoba iz našeg stada, nosi li u sebi hrvatsku narodnu
dušu, ima li u sebi ljubav za svoj narod, je li sprema
žrtvovati se i dati od sebe sve za dobrobit naroda i
države.
Sloboda i prosperitet naroda su kao miomiris
najljepšeg rajskog cvijeta, a Bog ga dariva narodima
preko njegovih dostojnih pojedinaca. Ovaj put na
izbornom meniju imamo takvu osobu. Na nama je da se
odlučimo - za biti ili ne biti, za svoju opstojnost
ili svoj nestanak.
Jedan moj prijatelj reče - "Uopće me ne zanima tko
će ovaj put biti izabran za Predsjednika RH - samo
neka bude žensko"!
Piše: Mile
Prpa, www.hkz-kkv.ch |