|
|
Suze suspregni, pogleda svela,
kad svoga dragog ugledaš mrtva;
ta, ti si znala, da, on je žrtva,
kad si ga davno, prvi put srela...
Srce priguši, da kuca
tiše,
neka mu duša iznađe spokoj;
za njeg si bila, od žene više,
sestra i majka, supatnik... Heroj!
Sa nijemim krikom, kad padneš nice,
samo ga zagrli, dragano nježna...
U krilu tvome, nek smiraj nađe,
umorna srca, ta ptica snježna.
|
