HRVATSKA NIJE SLUČAJNA DRŽAVA
Nije, jer
"NIKNUT ĆE PLOD IZ SLAVNOG SJEMENA!"...
Onoga dana srela sam ga u centru, ili
me mama poslala da ga pronađem, ne sjećam se. Toga je
popodneva trebao ići na odsluženje vojnog roka u JNA.
Njegova ležernost i nezainteresiranost, a osobito
odbijanje bilo kakvih proslava, opraštanja i sličnih
običaja, upravo nas je svih doma izluđivala. Našla sam
ga u kafiću s prijateljima, igrao je bilijar. Pogledao
me je "ispod oka", nagnut nad bilijarski stol i
namignuvši mi dao do znanja da kuži kako sam ja
odabrana da ga "dovučem" doma. Izokola sam ga pokušala
nagovoriti da odemo kod frizerke da ga ne bi nagrdili
JNA brice. "Znaš da takve poput tebe jedva čekaju",
rekla sam mu. "Prošetat će ti škarama preko glave i
pitat, rocker, a? Takve najviše volimo. Ajmo molim te
ošišaj se ovdje". "Misliš?", rekao je i otpuhnuo
pramen duge smeđe kose koji mu je smetao dok je
namještao bilijarski štap za novo ispucavanje. "Onda
ajmo" i tako smo otišli kod frizerke i usput se šalili
kako ga vodim kao dijete, kao da će pobjeći.
Sjedila sam iza njega i gledala kako
mu se otkriva lijepo lice, čelo, male pravilne uši,
ispred mene se preobrazio iz lijepog dugokosog mladića
u zgodnog muškarca. Maštala sam kako će, kad se vrati
iz JNA doći u Zagreb na fax, kako ćemo zajedno
izlaziti, obilazati klubove, imali smo naime isti
glazbeni ukus. Već sam sve bila isplanirala, sljedeće
godine ću, mislila sam, Zagrebom šetati s najzgodnijim
bratom.
Maštajući tako gledala sam kako na pod
padaju njegovi sjajni, smeđi uvojci i tada, ne znajući
zašto, ustala sam se i s poda uzela najduži uvojak i
učvrstivši ga gumicom, omotala u papirnatu maramicu i
spremila u torbicu. Kasnije sam shvatila da sam bila
vođena silom Duha Svetoga. Frizerka mi je rekla kako
nisam normalna, da će se moj brat vratiti iz JNA i
pustiti da mu naraste još duža kosa. On se nasmijao
onako napola, imao je karakterističan "zaustavljeni
osmijeh" i rekao kako meni nema pomoći.
Kada smo došli doma dala sam mami njegov pramen
kose. Mama ga već 20-ak godina zalijeva suzama...Taj
je uvojak jedino ovozemaljsko što nam je od njega
ostalo.
Zato Hrvatska nije slučajna država,
gospodine Zorane Milanoviću, predsjedniče Vlade
Republike Hrvatske. Da ste doista i razumjeli Bibliju,
kako volite citirati ili parafrazirati ("... nek mi se
osuši desnica ako te zaboravim Slavonijo..."), znali
bi ste da "AKO PŠENIČNO ZRNO PAVŠI NA ZEMLJU NE UMRE,
OSTAJE SAMO, AKO LI UMRE, DONOSI OBILAT ROD" (Iv 12).
Znali biste da je Hrvatska zasijana u prolivenoj krvi
najboljih hrvatskih muževa, vitezova Krbavske bitke.
Zasijana je u žrtvi Nikole Šubića Zrinskog i njegove
subraće branitelja Sigeta. Zasađena je Hrvatska u
časnoj smrti do kraja odanih Frana Krste Frankopana i
Petra Zrinskog. "Navik on živi ki zgine pošteno!"
Klijala je Hrvatska iz žrtve bezbroj
znanih i neznanih heroja kasnijih stoljeća poput
pobijenih 5. prosinca 1918. godine u Zagrebu, pitajte
gospođu prvu potpredsjednicu Vlade Republike Hrvatske
i ministricu vanjskih i europskih poslova Republike
Hrvatske. Ona bi trebala znati što se tog prosinca
1918. godine dogodilo u Zagrebu. Vjerojatno bi i za te
vojnike, prosinačke žrtve, predstojnik Vašega Kabineta
golobradi Saucha, da im je bio suvremenik, rekao da se
"dolje okupila rulja", kako je rekao za slavlje i
sreću Hrvata okupljenih radi dočeka oslobođenih
zapovjednika hrvatskih pobjedničkih vojnih operacija.
Bubrila je Hrvatska iz jauka nevinih
Hrvata pobacanih u Biokovske jame, Kevine jame, iz
zadnje molitve Svemogućem Bogu Spasitelju pobijenih
franjevaca u Širokom Brijegu. Klijala je Hrvatska iz
muke i patnje ubijenih na hrvatskim križnim putevima i
na Blajburgu. Klijala je u patnji i čežnji po svijetu
rasutih protjeranih Hrvata.
Klijala je Hrvatska iz života, službe
i žrtve i moga dida nestalog na jednom takvom
hrvatskom križnom putu. Kao i iz nevine krvi svih koji
su i kasnije bez suda ubijeni i poslani roditeljima u
metalnim zapečaćenim sanducima. Hrvatska je morala
proklijati iz žrtve Brune i Zvonka Bušića. Što je dugo
moglo niknuti iz fascinantne ljubavi Zvonkove supruge
Julie, osim Hrvatske. Zar hrvatske Penelope poput
Katarine Zrinski., bezbroj neznanih žena patnica,
današnjih Slavice, Julie, Venere, Dunje, .u svojoj
patnji i strpljivoj vjernosti nisu nosile neuništivu
klicu Hrvatske? Što je žrtva Mile Gojsalić osim klice
Hrvatske? Nije Kata Šoljić mogla izdržati takvu bol
bez vjere u Boga i utjehe u proklijaloj Hrvatskoj.
Proklijala je Hrvatska iz žrtve Josipa
Jovića. Gdje ste danas predsjedniče Vlade Republike
Hrvatske Zorane Milanoviću, na Plitvicama Vas nije
bilo. Nije spomendan pogibije prvog hrvatskog
branitelja u Domovinskom ratu Josipa Jovića, dostojan
Vaše nazočnosti. Što li Vam je bilo preče? Možda ručak
u ugodnom društvu u "fancy" restoranu na zagrebačkom
Vrhovcu? Sve upućuje kako bi moglo završiti kao i s
jednim drugim restoranom u kojega je također volio
zalaziti premijer..
Proklijala je Hrvatska iz junačke
smrti Mate Vučka Čigre koji je umirući zadnje rekao
"ja umirem živjela Hrvatska". Jeste li ikada čuli za
Matu Vučka? Jeste li se ikada zapitali, dok sjedate u
udobnu premijersku fotelju, tko su ti dečki, Vaši
vršnjaci, koji su Vam osigurali tu fotelju?
Zato Gospodine Zorane Milanoviću,
predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, Hrvatska nije
slučajna država. Nije jer "NIKNUT ĆE PLOD IZ SLAVNOG
SJEMENA!"
Hrvatska nije slučajna država i živjet
će vječno jer je niknula iz pramena kose moga brata!
31. ožujka
2015. A.D., Sokolova sestra
(106)
|