Famozna šestorka koja se sprema pobijediti na izborima -
SDP, HNS, HSS, HSLS, LS i IDS - hodočasti u Ameriku na
dogovor s državnom tajnicom Madeleine Albright, kao da
je to nešto normalno a ne izraz sramotne podložnosti
strancu, njegovu političkom proračunu i interesu. To
hodočašće bilo je uvod u gubitak suverenosti i
pretvaranje Hrvatske u koloniju SAD-a i Europske unije,
pa je ono što danas, zahvaljujući WikiLeaksu, čitamo o
Bajićevim, Šimonovićevim, Stierovim... denuncijacijama
hrvatskih generala Amerikancima očekivana posljedica
"detuđmanizacije" Hrvatske.
Štoviše, te denucijacije i nisu tako velik grijeh u
usporedbi s izdajama svih vlasti poslije Tuđmana.
Račanova i Budišina koalicija u Saboru proglašava Haag
nadležnim za Bljesak i Oluju. Stjepan Mesić na sve
strane razdaje Tuđmanove transkripte i u Haag
neovlašteno šalje dokumente niječući tako suverenost
države kojoj je na čelu. Ivo Sanader u potrazi za
Gotovinom pušta u državu strane, britanske
obavještajce gazeći tako Ustav. Jadranka Kosor zbog
topničkih dnevnika progoni članove Gotovinina
braniteljskog tima tako bjesomučno da je obuzima očaj
kad joj Haaški sud zabranjuje daljnju pretragu
njihovih dokumenata i računala...
Izdaja
nacionalnih interesa i progon svih u koje se prstom
upre iz Haaga ili iz središta svjetske moći postala je
navika, i to navika svih. Čovjek bi pomislio da je
velika politička razlika između Ivana Šimonovića, koji
je obojen lijevo i liberalno, i Davora Stiera, koji je
nosio nekakve ustaške stigme, ali s istom izdajničkom
strasti američkom veleposlaniku govore o Gotovini i
njegovim odvjetnicima.
O svakom lošem postupku vladajućih obično čujete
brze i zlurade reakcije slijeva, a jeste li ih čuli
ili pročitali nakon otkrića WikiLeaksa? Naravno, niste
ih čuli ni od Josipovića, ni od Milanovića, ni od
Pusićke, jer je riječ o istom mentalitetu namjesnika u
koloniji kojima je normalno da se gazde o svemu
obavještava.
Pri tome se svakako računa na osobne probitke koji
su važniji od Hrvatske. Ako se Ivan Šimonović vinuo do
zamjenika glavnog tajnika UN-a, dobro plaćenih mjesta
bit će i u hijerarhijama i tijelima Europske unije kad
postanemo njezinom članicom. Na žalost, pomirenost s
podaništvom opća je pojava, ni u jednoj parlamentamoj
stranci nema mu otpora, Hrvatska je kao kolonija i
materijatna činjenica i mentalitet.
U takvoj Hrvatskoj Ante Gotovina i
Mladen Markač morali su doživjeti ono što su
doživjeli. Jer vlasti poslije 2000. godine nisu
proizašle iz "Oluje", iz oslobođenja i suverenosti
Hrvatske nego iz nove okupacije zemlje koju nisu
učinili Srbi nego veliki krojači sudbina malih naroda.
Presude Gotovini i Markaču ucrtale su granice te
okupacije koje više nisu granice "krajine" nego
granice skraćene suverenosti, podložništva i ropstva.
Te granice hrvatske vlasti od početka 2000. godine ne
prelaze, nego ih, dapače, slave kao dobitak i sreću.
Račan, Mesić, Sanader i Jadranka Kosor sa svojom
servilnošću i ne bi znali voditi suverenu Hrvatsku,
ona bi im bila teret i odgovornost, pa su se uporno i
sustavno rasterećivali brige za njezinu sudbinu koju
su i u gospodarstvu, i u financijama, i u
zakonodavstvu, i u odnosu prema Domovinskom ratu i
agresoru, i u obrani... prepustili strancima.
Milan Ivkošić
Večernji list, 09.09.2011.
|
