Odlučno smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored
nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi
okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče.
Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu
crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja
u svijetu.
Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije
više uporište, dok nabraja "svoju" materijalnu imovinu
što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog
čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor,
vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske.
Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna
crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim
prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava
ignorirati stvarnost.
Ubuduće, neka
popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj
slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe
kršćanskim vrijednostima - životu, što im i jest
zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno.
Dakle,
okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi
zakoni, po kojima su se kao zlo sami urušili, bez
Božjih zakona po kojima čovjek jest. Napokon, srpski
popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli
iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941.
godine.
Neka ukupno sa
sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako
vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i
eksploatirali Hrvate.
POPOVI JOŠ
UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA
IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI
OPĆE DOBRO
Odzvonilo je
srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg
su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na
uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati
naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima
su išli u prilog - Srbima.
Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem
Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u
Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala
Udruga hrvatske pravoslavne crkve.
Na divljački
način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom
kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju
hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku
pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih
hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod.
Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je
brojčano Hrvate preko sedam milijuna.
HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA
POTREBA
Kakva je to Srpska pravoslavna crkva,
koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u
svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili
na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918.
do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine
uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do
1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi
i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti.
Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva
sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i
normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici
koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog
eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko
stradanja.
Nakon što je
stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili
milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa
sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije).
Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima
što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom
crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se
vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje
države uz duhovni centar Vatikan.
Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941.
godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili
pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv
poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši
Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu
koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast,
kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što
se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili
Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju.
Drugo je što se
Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija
nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala
protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i
više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još
drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao
kolonija.
Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska
pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj
crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to
ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali
grčka kolonija.
Nije slučajno
da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj
Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske
pravoslavne crkve.
Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada
je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da
je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija,
i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s
Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba.
Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao
znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan
služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen
u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik
misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941.
godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć
janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u
Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u
Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i
katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945.
godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne
crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom
teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine.
Istina je da
Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u
svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala
zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile
Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju.
Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni
predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan
kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka,
Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne
crkve postanu srpske kolonije.
Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe,
Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene
ruke matice Srbije, tu je u pravu.
Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako
proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge
Hrvatske pravoslavne crkve.
Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas
više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na
akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara.
Na kraju
Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva,
Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga
ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže
člankom tri stavkom jedan zakona . . . države.
DOLAZAK SRBA U
NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
Od Srbije do Bosanskog Petrovca i
dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako
bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na
tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako
nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa.
Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći
je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi.
Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske
interese radili isključivo zbog osobnih interesa.
Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala
na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i
prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul
imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine
Jugoslavije.
Paralelno dok je Marko Kožul radio za
kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao
poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident
Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja
i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski
grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste
kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su
odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban
trofej, pa su imali i silan razlog materijalno
stimulirati Marka i Krstu.
Kada je
Marko Kožul "reponja" imenovan za ministra
građevinarstva, Krste Predovan "reponja" kao pomoćnik
Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine
Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko
imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to
vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok
Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću
mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće
benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme
radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest
stotina dinara.
Pomoću volova Srbi ostvarili san . . .
Doista oni su
to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje,
osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji
Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji,
koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i
naziva u težnji za Velikom Srbijom.
Evo razloga
i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i
do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990.
godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični
Hrvati.
Poznato je, dok
je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj
izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske
pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima,
manastir s kojim sada rukovodi pop "Srpske pravoslavne
crkve u Hrvatskoj" Fotije, koji razmišlja kako i
pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske
pravoslavne crkve u Hrvatskoj... , neka on razmišlja
da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna
vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili
u hrvatskim zemljama.
Isti Marko
na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao
je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz
Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate
ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame
uz more kod Starigrada i drugih.
Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . .
(vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala
hrvatsko biće. . .
Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski
kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki
trag i zauvijek padne u zaborav.
Mještani
spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti
kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali,
kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i
vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija.
. .
HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE
I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH
PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE
Hrvatska
vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima
odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo
protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska
vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji
institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod,
a po preuzetim dužnostima su i odgovorni.
Ukoliko nosioci
hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema
hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda
to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su
poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava
opće dobro.
U ovom tekstu
je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj
pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i
zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od
1918. - 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po
uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa
Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala,
baš "elita" Srpske pravoslavne crkve kroz povijest.
Srbi kao nacionalna manjina u
Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao
koordinatorom pod maskom "duhovne institucije",
šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i
eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz
povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način,
kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta
kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska
pravoslavna crkva kao "duhovna institucija" i više je
za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno
potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se
zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv
čovjeka.
Istina,
pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i
glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije
svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije
slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom
pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog
svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj
crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo
pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga
je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao
prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja
naroda u okruženju Srbije.
Da nije toliko u relativno kratkom
vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i
uništiti.
Nakon poraza, koji je relativno
doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom
šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava
nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska
pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je
Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe
zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa
dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih
nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo
razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki
drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su
se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na
Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi.
Očito, preko
repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su
nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj
brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju
koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske
mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije
svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po
djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se
tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno.
Hrvati pravoslavci su već od 1918.
-1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od
strane srpskog okupatora, silom i milom ih se
asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod
pritiskom zbog "života" poneki su čak po navici
služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po
Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti,
izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom
Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao
konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate
pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku
pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske
pravoslavne crkve.
I pored tolike dokumentacije i
argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje
zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim
ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji.
Zato kao
nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu
crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički
podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu
svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca
Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike
Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću
repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e,
JNA i dr. ).
Pravoslavna crkva svake države, veže
se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da
se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena
ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale
u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska
pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku,
Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati
Hrvatska.
Kada je
riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko
god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po
nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke
samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli
bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao
nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na
Zemlji.
Za razliku od
Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj
nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića,
kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka,
Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog
korpusa.
Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva
bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države
Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok
se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj
domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već
prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj
pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok
obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce
Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im
je zaštita Države Hrvatske.
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
Zagreb-Zadar, 1. travnja 2011. godine
Poslano
1. Hrvatskom
Saboru
2. Predsjedniku Hrvatske
3. Vladi Republike Hrvatske
4. MUP-u Republike Hrvatske
|