"Hrvatska priča" gostovala u Švicarskoj na poziv Hrvatske kulturne zajednice

Prije 30 godina, točnije 16.06.1973. udruga "Prijatelji Matice hrvatske" (osnovana 11. srpnja 1971.), mijenja svoje ime u "Hrvatska kulturna zajednica".

Tokom dugih 30 godina udruga je imala svojih uspona i padova, ali kontinuirano živi i radi, te ostavlja svoje tragove u divnoj zemlji Švicarskoj, koja je mnogim Hrvatima postala drugom domovinom.

Za svoj okrugli jubilej Hrvatska kulturna zajednica je odlučila svojim članovima i prijateljima ponuditi nešto posebno, što sa ponosom mogu pokazati svojim švicarskim i drugim prijateljima. Djelić drage nam Hrvatske, njene povijesti i sadašnjosti, njene kulturne baštine.

"Hrvatska priča", koja prenosi svjetlo ljubavi i mira bl. Alojzija Stepinca, bila je upravo to nešto posebno. Ideja na kojoj je "Hrvatska priča" nastala - svijetom nosit i širiti svjetlo mira i ljubavi - oduševljava svakog čovjeka sa srcem na pravom mjestu, a mišljenje Lejdi Oreb: "Ne smijemo se zamarati grijesima u politici, kulturi i ekonomiji, nego moramo u zajedništvu krenuti prema svijetu i s ponosom pokazati bogatstva koja posjedujemo", identično je onome Upravnih tijela HKZ.

Istomišljenici se nađu i prepoznaju, pa su se tako našle i prepoznale "Hrvatska priča" i Hrvatska kulturna zajednica.

"Hrvatska priča" se odazvala pozivu Hrvatske kulturne zajednice i bila njen gost od 20. do 22.06.03.

21.06.03. održan je svjetovni koncert u elitnoj dvorani Kongresshaus Zuerich. Koncertu je predhodila mala turistička i privredna izložba izlagača "API-HERBA" - ljekovito bilje, "Umweltkontor" - Inženjering obnovljivih izvora energije, poljoprivredne zadruge "Primosten Burni", "Dalmata fina" - morske spužbe i suvenira, te izložba uljanih slika Davora Vukovića.

Svima dobro poznat Tamburaški orkestar radio i televizije Zagreb i njihov dirigent Siniša Leopold, sami po sebi garancija su za uspjeh. A kada uz njihovu pratnju nastupe takove umjetničke veličine kao što su to gospođa Mira Vlahović - sopran, Hrid Matić - tenor i Miroslav Živković - bariton, onda publika ustaje sa svojih mjesta i neumornim pljeskom nagrađuje umjetnike. Upravo takve stojeće ovacije dogodile su se i u Zuerichu i to više puta.

Autorica i voditeljica projekta Lejdi Oreb, te švicarska pjevačica i kazališna glumica Monica Amrein, šarmantno su na hrvatskom i njemačkom moderirale cijelu priredbu. Na samom početku ispričale su nam priču o najstarijem žičanom glazbalu u ovom dijelu Europe, o maloj tamburi koja se zove samica, jer je nekoliko stoljeća svirala sama. Tek od sredine 19. stoljeća dobila je veliko društvo - svoju obitelj tambura: bisernicu, brač, čelović, čelo, bugariju i kontrabas, te od onda mala samica zvući mnogo veselije, što nam je na primjeru pokušala dočarati Lejdi.

Nakon uvodne melodije "Tamburaško sijelo", publiku je očarao prekrasan sopran gospođe Mire Vlahović u ariji "Daleko mi biser mora" iz operete "Mala Floramy", te čardaš ariji "Gdje živi ljubav" iz operete "Grofica Marica".

Na pitanje "gdje živi ljubav?" voditeljice Monica i Lejdi zaključile su jednoglasno: "danas u Zuerich-u!"

Ljubav publike osjetili su i Miroslav Živković nakon otpjevane "Pisi mi mati" i "Pjevat će Slavonija", jednako kao i Hrid Matić nakon "Voljeli smo iste pjesme" i napitnice iz opere "La Traviata" koju je otpjevao u duetu sa Mirom Vlahović.

Ne manju pažnju privukla je na sebe i mlada dalmatinska klapa Bilice iz Šibenika, koju su Lejdi i Monica najavile riječima:
"Neponovljivost bogatstva hrvatske zemlje, oblika ptice raširenih krila, jest i u glasovima pučkih pjevača koji su tijekom stoljeća obitavanja na obali s tisuću otoka, stvorili dalmatinsku klapu. Slušamo je samo u Hrvatskoj, i to u sastavu od 5 do 8 pjevača. Upravo zbog tog čuda od dalmatinske terce, kojoj se klanjaju poznavatelji polifonog pjevanja, pitamo se je li čovjek najprije pjevao ili govorio. Budući da uz dalmatinsku obalu šume glasovi više stotina klapa poput morskih struja, cijela Dalmacija je zapravo veliki zbor klapa, ali u Zuerichu će u ime svih pjevati samo jedna, ona iz Šibenika - klapa Bilice. Ovog puta u posebnoj diplomatskoj misiji - kao spomen na hrvatskog kralja Zvonimira i njegovu prijestolnicu - grad Knin".

Klapa Bilice na koncertu u Dullikenu

U ime grada Knina pozdravili su nas njegovi predstavnici, gsp. Mato Milanović i gsp. Milivoj Marić, a u ime Hrvatske matice iseljenika gsp. Jerko Runje. Potom su nam voditeljice ispričale priču o nastanku Lijepe naše.

"Stvarajući svijet - kaže priča - BOG je svim narodima podijelio zemlju, svima osim Hrvatima. Hrvat mu se stoga požalio. BOG mu reče: 'Sada je kasno, sve sam već podijelio. Ostao mi je doduše mali komad zemlje, najljepši od svih, njega sam želio zadržati za sebe, ali dat ću ga tebi'. Maleni i prelijepi kutak zemlje postao je hrvatski, a narod je od radosti propjevao. Pjeva i danas!"

Koncertu su prisustvovali strani diplomati, gosti našeg Veleposlanika u Bernu, dr. Mladena Andrlića, konzul Toni Glowatzky i njegovi gosti, švicarski prijatelji naših ljudi, kao i Švicarci kojima je ovo bio prvi susret sa Hrvatima i Hrvatskom. Svi su, bez iznimke, izrazili svoje divljenje našim umjetnicima, a mnogi su iskreno priznali kako nisu očekivali niti ovakovu vrstu glazbe, niti ovakvu vrhunsku umjetničku kvalitetu, te da sada na Hrvatsku gledaju drugim očima.

Mnoge pohvale i zahvale primila je i Hrvatska kulturna zajednica kao organizator. "Ovakvu priredbu još nikada nismo doživjeli u Švicarskoj, ostanite na tom putu, s nestrpljenjem očekujemo slijedeće iznenađenje, hvala Vam na ovoj prekrasnoj večeri...." bile su primjedbe koje su nas jako radovale.

Nama najdraža pohvala stigla je od same autorice Lejdi Oreb: "Ovo gostovanje 'Hrvatske priče' zasigurno ne bi bilo moguće ostvariti bez Hrvatske kulturne zajednice, kojoj zahvaljujemo na izvanrednoj organizaciji i ljubavi s kojom smo dočekani u Švicarskoj, onom istom, kojom ovi vrijedni ljudi djeluju u svojoj udruzi koja upravo proslavlja svoj 30. rođendan. Naše iskrene čestitke!"

Članovi Upravnog odbora pozvani su na pozornicu, gdje su im u znak zahvalnosti predani prigodni darovi, a potom je Tamburaški orkestar Upravnom odboru (u kojem su večinom Zagrebčani) poklonio glazbenu čestitku "Moj Zagreb tak imam te rad".

Koncert u Zuerichu imao je i dodatnih iznenađenja. Na pr., tri su mlade Hrvatice - Marija, Sanja i Martina, te Švicarka Julia u ulozi hostesa, pobudile pažnju posjetitelja, koji su se onda i bez prave potrebe obraćali djevojkama sa pitanjima i zamolbama, kako bi mogli uživati u njihovom društvu. A mnoge su se oči u nevjerici raširile, kada su među posjetiteljima primijetile Roberta Ismajlovića, ovogodišnjeg "mister Schweiz" i njegovog ne manje atraktivnog brata. Zajednička fotografija Roberta i hostesa bila je logična posljedica tog susreta, a biti će i lijepa uspomena u albumu života.

U nedelju, 22.06.03. učesnici "Hrvatske priče" održali su čak tri duhovna koncerta u našim misijskim središtima Dulliken, Solothurn i Bern, gdje su također osvojili srca prisutnih. Još iste večeri krenuli su na daleki put kući u Hrvatsku, ostavljajući za sobom razdragane i sretne ljude.

Mi ne nalazimo prave riječi koje bi u potpunosti opisale našu zahvalnost svim učesnicima Hrvatske priče, a napose muzičkim veličinama - gospođi Miri Vlahović, te gospodi Hrid, Leopold i Živković - što su se odazvali našem pozivu i na sebe preuzeli napor putovanja i nastupa tokom ovih za lipanj neobično vručih dana.
Zahvaljujemo Matici iseljenika Hrvatske i Hrvatskoj radio i televiziji - glavnim nositeljima ovog divnog projekta, te sponzorima u Hrvatskoj i Švicarskoj. A članovima, prijateljima i čitateljima prenosimo riječi Lejdi Oreb kojima se i mi pridružujemo:

"Kada bismo sve jezike svijeta govorili, kada bismo razdali sav imutak, a ljubavi i mira ne bismo imali, ništa ne bismo postigli. "Hrvatsku priču" pričamo iz dubokog uvjerenja da na ovom svijetu trebamo biti primjerom ustrajnosti u dobru.
I molimo se svome zaštitniku, blaženom Alojziju Stepincu, da nam pomogne nositi naše malo svjetlo iz Hrvatske u svijet, otvarajući nove putove suradnje glasom naših umjetnika, a taj glas kaže: Imajmo razumijevanja i poštovanja prema sebi i drugima, snagom vjere u dobro!"