|
U iščekivanju
Ja
sam, kao i mnoga djeca svijeta, jako nestrpljiva u
zadnjim danima prosinca u iščekivanju najslavnijeg
kršćanskog blagdana na svim kontinetima, rođendana
Isusa Krista, Božića.
Svi znamo da se naš Isus Krist
rodio u Betlehemu u oskudnim uvjetima, da mu njegova majka nije imala mnogo toga
pružiti u njegovu djetinstvu, kao što nama danas pružaju naše majke. Ali mu je
najvrijednije pružila, veliku ljubav i pažnju, zato je on znao uvijek isto
toliko ljubavi i dobrih djela prenijeti na osbe koje su živjele u njegovo
vrijeme.
Ne samo zato što je Isus Krist
sin našeg Boga, nego osoba koja je žrtvovala svoj život za sve nas na planeti
Zemlji da bi nama bilo bolje, ostao nezaboravan i njegov rođendan bit će
slavljen za svih vjekova.
Božić
je postao blagdan obitelji, okupljanja, darivanja i
naravno sjećanja na mnoge koji su ponekad
zaboravljeni. Sav kršćanski narod slavi Božić, ali
postoje razlike u slavljenju, različiti običaji i
tradicije koji utječu na način slavljenja Božića.
Svaka zemlja slavi drugačije, tako i mi Hrvati imamo
svoju tradiciju u slavljenju Božića.
|
Ja sam rođena u Švicarskoj, otac mi je Švicarac, a mama
Hrvatica, tako da u našem slavljenju blagdana Božića se
isprepliću običaji iz obadvije zemlje. Sam ugođaj
pred Božić ovdje u Švicarskoj mi se jako sviđa, sve je
drugačije, ulice i izlozi su ukrašeni, osvijetljeni
posebnim svjetlima, još zimski ugođaj, pa izgleda kao u
bajci. Sam ambijent pokazuje da se nešto veliko
iščekuje, tako se i mi osjećamo, iščekujemo sa
nestrpljenjem i radujemo se Božiću.
U naše obiteljsko blagdansko
slavljenje Božića je moja mama prenijela mnoga
obilježja načina slavljenja hrvatskog Božića, tako i u
načinu pripreme hrane. Na Badnju večer ne jedemo meso,
nego ribu i različite salate i tipičnu hrvatsku salatu
od graha i desert gibanica, tipičan kolač od oraha iz
rodnog kraja moje mame, mada je u obitelji mog tate
bio običaj jesti meso. Sve ostalo je slično ili isto
kao i blagdansko slavlje Božića kod Švicaraca. Već
početkom prosinca se ukrašava božićno drvce (jelka)
ispod kojeg se stavljaju pokloni, tako da do Badnje
večeri nema mjesta za nove poklone. Cijeli stan je
ukrašen, na stolu uvijek je neizbježan adventski
vijenac sa četiri svijeće, kad se zadnja zapali, znam
Božić je blizu i dan otvaranja priželjkivanih poklona,
ali znam i značenje da se završio četvrti advent,
vrijeme priprema za Božić.
Na Badnju večer večeramo u užem krugu
obitelji, tipično jelo koje moja mama pripremi (već
sam prije navela), zatim je vrijeme otvaranja poklona,
a poslije idemo u crkvu na misu polnoćku, da
proslavimo sa drugima rođenje našeg Isusa. Sutradan se
još jedanput ide u crkvu i na kršćanski način
proslavlja Božić, ja i moj brat većinom ministriramo
za vrijeme Božićne mise.
Poslije uživamo u obilnom i svečanom
ručku uz upaljene sve četiri svijeće, a popodne su
mnogi telefonski razgovori, pošto moja mama želi sve
svoje koji su daleko, čuti i zaželjeti im sretan
Božić. Iz priče moje mame sam saznala da se prije u
njenom djetinstvu, na Badnju večer prvo dugo klečalo
na prostrtoj slami u prostoriji gdje su postavljene
božićne jaslice i molilo dragom Bogu za sve što im je
darovao u životu. Večeralo po već navedenom običaju,
zatim bi išli na misu plonoćku, išli su svi, cijelo
selo, crkva je bila uvijek prepuna, a poslije mise se
slavilo vraćajući se kući pješice u velikim grupama se
pjevalo i veselilo. Tek sutradan, i to poslije duge
molitve, se jelo stavilo i otvarali su se mali
pokloni. Ručak je na Božić bio izrazito tradicinalan
pečena prasetina (pečenica, tako to zovu u rodnom
kraju moje mame) sa ražnja i salate, većinom salata od
kiselog kupusa, a desert je bila tipična gibanica ili
baklava.
Meni osobno
se jako sviđa vrijeme pred Božić i naravno dan samog
Božića, sam ugođaj i osjećaj vrijednosti tog velikog
blagdana, ali i ljudi, jer u to vrijeme mnogi čine
dobra djela, koja se inače kroz cijelu godinu
zaborave.
Sarah Imhof, učenica 8 razreda, Brig, Wallis
Nagrađeni rad u HKZ projektu "Za hrvatsku djecu"
objaljeno u Društvenim obavijestima br. 102, 2008. g.
05.12.2010. |