Njemački slavist Leopold Auburger predložio je hrvatskim
jezikoslovcima prevladavanje novoga jezičnog unitarizma.
Što nam je činiti?
Samo jedno: zatražiti od hrvatske
Vlade da napokon počne provoditi Ustav Republike
Hrvatske i da sukladno njegovu čl. 12. pokrene
postupak za izradbu potrebnih zakona i podzakonskih
akata. Tu u prvom redu mislim na Zakon o hrvatskom
jeziku koji bi imao dvije važne sastavnice: prvu kojom
bi se uredila njegova službena poraba i drugu koja bi
osigurala njegov naravan i slobodan razvitak.
Kako gledate na Lesarovu
inicijativu o Zakonu o službenoj uporabi hrvatskoga
jezika?
Sama je inicijativa dobra, ali nije
dobro pripremljena. U izradbi zakona trebaju
sudjelovati kompetentni jezikoslovci i vrsni pravnici,
on treba biti izraz konsenzusa hrvatske kulturne
zajednice te istodobno moderan politički akt sukladan
srodnim aktima država visoke demokracije: ne smije
biti utemeljen na zabranama, nego na propisima koji
promiču jezičnu kulturu i odgovornost svakoga
pojedinca za javne jezične nastupe.
PODRIGOTINE BALKANSKOG MENTALITETA
Može li se takav dokument izraditi
u ovako podijeljenom hrvatskom jezičnom i pravopisnom
okružju?
Može. Podijeljenost nije unutarnja,
nego se potiče i umjetno stvara izvan Hrvatske. Točno
se zna iz kojih krugova dolazi i zašto: to su oni
krugovi koji imaju učilišta, kolegije i ljudstvo
osposobljeno za vođenje posebnih programa kojima je
cilj destabilizacija država što se ne uklapaju u novi
poredak. Hrvatsku se ponizuje i demoralizira dvjema za
nju osjetljivim temama: nabijanjem na nos ustaštva i
rastakanjem hrvatskoga jezika. Već nam je poručeno da
će ustašama biti i oni koji će se rađati za dvjesto
godina, što smo primili na znanje i, dakako,
proslijedili Božjoj providnosti. Hrvatski jezik i
pravopis rastežu i mavlače već totinu godina i ne mogu
im ništa. Ovih sam dana, pretražujući u bazi NSK
podatke o suvremenoj hrvatskoj leksikografiji, dobila
impresivan broj: u razdoblju 1991. - 2011. Objavljena
su 894 rječnička sveska u kojima je standardni
hrvatski jezik polazni ili predmetni stupac. Taj broj
nije konačan, jer moramo pretpostaviti da NSK ne
raspolaže svom tiskanom građom, ali on kazuje jako
mnogo onima koji znaju čitati.
Ukratko: uz ovakvu leksikografsku proizvodnju,
hratski je jezik neuništiv. Zamislite koje je blago u
tim rečnicima i što sve možemo naučiti listajući samo
jedan dijalektalni ili strukovni rječnik. Zar to nije
pametnije nego čitati škrofulozne članke novinara
Jutarnjega lista, čiji fond riječi ne prelazi brojku
500? Upravo zbog toga blaga, koje su stvarali
naraštaji, treba pravno učvrstiti opstojnost i
razvitak hrvatskoga jezika.
Ovo su opet ključni trenutci za
hrvatski jezik, iako će hrvatski biti 24. službeni
jezik EU? Što se događa?
Hrvatski će biti 24. jezik Europske
Unije ako se ona do ulaska Hrvatske ne raspadne, na
čem naveliko rade oni krugovi koje sam već spomenula,
odnosno ako se ratificiranje ne odulji radi čekanja
'regionskih' kandidata.
Rekli ste da se od Žikina kola do
Žikine dinastije malošto u nas promijenilo i u životu
i u jezičnoj politici?
To je slika stoljetnoga života
Hrvatske u dvjema jugoslavenskim državama, koje su,
kao neuspio eksperiment međunarodne zajednice, već
odavno mrtve, a još uvijek žive u glavama svojih
ideoloških sljednika u Hrvatskoj. Kada Slavenka
Drakulić na Trgu bana Jelačića u Zagrebu potpisuje
svoju knjigu s datacijom "u Zagrebu, na Trgu
Republike", sve je jasno, pa i onaj bijes i mržnja
kozmičkih razmjera na Franju Tuđmana, koji je oteo
Hrvatsku iz "bratskoga" zagrljaja. Jezična politika
koja je vođena u objema jugoslavenskim državama bila
je katastrofalna: u kraljevskoj Jugoslaviji nasilna
srbizacija i ekavizacija, progon hrvatskoga leksika
štokavskoga i neštokavskoga podrijetla, sastavljanje
lista nepoćudnih hrvatskih riječi u beogradskom
časopisu Naš jezik, seljakanje hrvatskih učitelja po
srbijanskim nigdinama, dovođenje u Hrvatsku učitelja
iz Niša, Vranja, Surdulice, a u komunističkoj
Jugoslaviji trgovanje riječima i pismima, ponovni
progon leksika i ljudi, ponižavanja, sudski procesi,
primitivizam najgore vrsti. I ono što je najstrašnije:
podrigotina balkanskoga mentaliteta: laž i
zaplotnjaštvo. Ovo posljednje kobno je određenje
balkanluka protiv kojega ne ustaje samo hrvatski
građanin nego i svaki moralan čovjek. Sve je to živo i
danas, opet se sastvaljaju liste zabranjenih riječi,
prozivaju ljudi, dijele na desne i lijeve,
nacionaliste i internacionaliste, laže se i mulja na
sve strane i na svim razinama, od predsjedničkih do
Kulberovih dvora
Ukidanje pridjeva 'državni' u imenu
Hrvatskoga sabora
Što se to događa s hrvatskim
jezikom u vrijeme predstavničke demokracije? Zar je i
on pao, kako to kažete, žrtvom politike skrivenih
očiju?
Na žalost jest. Poltiku skrivenih
pčiju nazivam veliku hrvatsku političku laž. Nju je
zorno utjelovio današnji visoki predstavnik Republike
Hrvatske u Ujedinjenim narodima, koji je pristao lažno
svjedočiti u Haagu protiv generala Gotovine uz uvjet
da u sudnici bude posjednut tako da mu se oči nikada
ne susretnu s genera lovim.očima. To je strašno.
Hrvatska politika nije mogla pasti niže nego što je
pala. Hrvatski građani zahvaljujući WikiLeaksu
upoznali su naličje jada koji se zove hrvatska
politika.
Što onda očekivati od takvih ljudi kada je riječ o
hrvatskom jeziku? Jedno su govorili, drugo radili:
nominalno osnivali Vladin ured za lekturu, a nikada ga
ne stavljali u funkciju, utemeljivali Vijeće za normu
standardnoga jezika, a kada bi ono donijelo odluke,
odmah izjavljivali kako oni ne će pisati 'ne ću'.
Ukidanje pridjeva 'državni' u
imenu Hrvatskoga sabora ipak je bilo mnogo
znakovitije?
Hrvatski je sabor najviša zakonodavna
vlast u Republici Hrvatskoj. Nekoć se zvao Hrvatski
državni sabor. Prije 12 godina kad je otpočeo pomno
pripremljeni proces rastakanja hrvatske države i
njezinih institucija, najprije je uklonjen pridjevak
državni uz imenicu sabor. Promjena imena nije bila
samo formalne naravi: uz nju je išla i promjena
sadržaja. Hrvatska se državna politika, danas je to
bjelodano, više ne vodi u Hrvatskom saboru ni pod
svjetlima ondje upaljenih TV kamera.
Gdje se onda vodi?
Ona se vodi u Londonu i Washingtonu i
svi koji hoće ući u tzv. visoku hrvatsku politiku
najprije moraju dobiti propusnicu u tim dvama
središtima svjetske moći, a nakon izbora moraju se
onamo otići pokloniti i zahvaliti. Što se pri tom
potpisuje i na što se obvezuje, doznat će se tek za 50
godina kad budu otvoreni državni arhivi za ovo
razdoblje. Pretpostavljam da se ne će onesvješćivati
oni koji budu čitali imena osoba i iznose svota
dobivenih od Sorosa ili Intelligence Servicea.
Ako je mogao, kako pokazuju britanski arhivi,
godinama primati mjesečnu apanažu od Britanaca jedan
Vladko Maček, što ne bi mogli i današnji 'Mački '.
Britanci nam u državne urede otvoreno posjedaju svoje
ljude, a mi tek čekamo svoga Willyja Brandta. Koliko
velesilama vrijede zakoni i Ustav Republike Hrvatske,
pokazale su suglasnošću s posljednjom skandaloznom
promjenom Ustava samo da bi prošao referendum za
ulazak u EU. U takvim okolnostima, kada se guši sama
bit referenduma kao najviše tekovine demokratskih
građanskih državnih sustava i najviši izraza volje
apsolutne natpolovične većine, opravdan je strah za
opstanak hrvatskoga jezika kao ustavne i zakonodavne
kategorije.
Stvara se stalno prividna slika da
nemamo pravopis, gramatiku, rječnik hrvatskog jezika?
Želi se revidirati dio hrvatskih
jezičnih norma, u prvom redu pravopisnih, i tako
približiti Hrvatsku državama u 'regionu' ne bi Ii,
kojom srećom, 'region' u trećem pokušaju procvao. Sad
će najprije krenuti povlačenje novca iz europskih
fondova za 'regionske' projekte pa ne bi bilo lijepo
da se previše ne razumijemo. Onda slijede druge
'regionske' veze i poveznice dok narod ne podivlja, a
onda će po nama svima istresati bombe oplemenjene
uranom i raditi svoja posla dok mi budemo vidati
degenerirane potomke.
ZAKON TRAŽI PRIJEVODE ŽIKINE
DINASTIJE
Zašto se odlučnije nije reagiralo
na knjigu 'Jezik i nacionalizam' Snježane Kordić koja
je ipak dio projekta novog uređenja jezika u regiji i
podčinjavanja Hrvatske?
Svi su jezikoslovci odreda reagirali,
i to odlučno. Uz Snjeguljicu su ostali samo
jugoslavenski patuljci. Državne institucije ne smiju
reagirati jer bi odmah dobile po prstima od svojih
londonsko-washingtonskih šefova. Nema hrvatskoga
dnevnika ili tjednika u kojem Snježa posljednjih dana
nije dala intervju i pokazala svoje nožice u
dopičuljku iliti minisuknjici. Riječ je o žalobnoj
manipulaciji jednom ženom koja je svoje mjesto pod
suncem mogla naći u struci, a ne raditi kao plaćenica.
Njezina je knjiga napisana ispod svake razine: suditi
o tom postoji li ili ne postoji hrvatski jezik u
knjizi s literaturom u kojoj kao izvora nema ni
jednoga književnoga djela napisanoga na tom jeziku, ni
jednoga općega ili strukovnoga rječnika od onih 894 o
kojima sam govorila, bez ijedne pjesme, romana,
putopisa, drame, za osobu koja se predstavlja kao
lingvistica, i više je nego porazno. Snježana nije
problem, nego su problem oni koji vode politiku
skrivenih očiju koja Snjeguljicama otvara javni
prostor.
Nova vlada promjenu naziva dvaju
ministarstava provela je po obrascu 'kukavičjeg jaja'?
Nova je Vlada, na žalost, napravila
veliku pogrješku i iznevjerila dio onih koji su joj
iskazali povjerenje. Dirnula je u nešto u što nije
smjela dirati i okrenula protiv sebe mnoge građane,
što je gore od bilo koje jezikoslovne akcije jer
dovodi u pitanje svoj tek osvojeni mandat. Posebno je
neprihvatljiv način na koji je to napravila. Reakcije
nisu bile pojedinačne, dapače, većinsko je stajalište
hrvatske javnosti da joj to nije trebalo. O njezinim
idućim potezima ovisit će i budući potezi hrvatskih
jezikoslovaca. Očekuje se da se preimenovanja povuku.
Što je s prevođenjem srbijanskih
filmova? Kako komentirate ministričin stav o tome?
Ministrica kulture istaknula je da
govori u svoje ime, da je srpski strani jezik, ali da
taj jezik mi u Hrvatskoj dobro razumijemo, kao što i
hrvatski razumiju u Srbiji. To je točno, ali to nije
meritum. Ovdje je riječ o nečem sasvim drugom: o
poštivanju ili nepoštivanju Zakona. Pri tom je čak i
nevažno što jezik filmova beogradske produkcije nije
jezik srpske manjine u Hrvatskoj, počevši od ekavice,
leksika, metafora, sintakse, reda riječi. Bit je u tom
što Zakon mora zadovoljiti sve: oni koji razumiju
srpski, ne će čitati prijevod, oni koji ne razumiju
dio teksta ili sav tekst, čitat će ono što im treba i
tu ništa nije smiješno niti može biti smiješno. To je
jednostavno demokracija i poštivanje drugoga. Isto
tako treba prevoditi s čakavskoga i kajkavskoga zbog
onih koji slabije razumiju te hrvatske idiome. Ono što
je opasno u priči sa Žikinom dinastijom jest ponovno
manipuliranje srpskom manjinom u Hrvatskoj, napose u
Vukovarsko-baranjskoj županiji, gdje se njezino
političko vodstvo namjemo segregira, ekavizira i
suprotstavlja hrvatskoj zajednici, kao da nije ništa
naučilo iz nedavnih tragičnih zbivanja i kao da će
živjeti u nekoj drugoj zemlji a ne u Hrvatskoj.
Posla ima za cijeli odred mladih
ljudi
Koji su zadatci pred hrvatskim
jezikoslovcima?
Izradba višesvezačnoga rječnika
hrvatskoga jezika s primjerima iz suvremenoga jezika
svih stilova, velikoga općega pravopisa, strukovnih
pravopisa, jednosvezačne gramatike nenapametnoga
korpusa i još mnogo toga. Posla za cijeli odred mladih
ljudi koji namjesto da rade u svojoj zemlji, moraju
prati suđe po europskim i svjetskim hotelima, u kojima
se sa svojim mlađahnim ljubovcama u šlafrocima
prešetavaju burzovni mešetari radeći nam svima o
glavi.
Piše: MARKO CURAĆ
Hrvatski list
16.02.2012. |