Hrvatski jezik je neuništiv, ne mogu mu ništa ni Snjegulica ni svi jugoslavenski patuljci!

Nataša Bašić, jezikoslovka i urednica u Leksikografskom zavodu 'Miroslava Krleže'

Hrvatsko kulturno vijeće organiziralo je prošloga tjedna u Zagrebu vrlo posjećenu tribinu 'Hrvatski jezik (opet) u političkom vrtlogu'. Tom prigodom govorili su književnik Hrvoje Hitrec i jezikoslovci Nataša Bašić i Mario Grčević. U svezi s iznesenim stavovima na tribini, razgovarali smo s urednicom u Leksikografskom zavodu 'Miroslava Krleže' i povjesničarkom hrvatskoga jezika i pravopisa dr. Natašom Bašić.

Njemački slavist Leopold Auburger predložio je hrvatskim jezikoslovcima prevladavanje novoga jezičnog unitarizma. Što nam je činiti?

Samo jedno: zatražiti od hrvatske Vlade da napokon počne provoditi Ustav Republike Hrvatske i da sukladno njegovu čl. 12. pokrene postupak za izradbu potrebnih zakona i podzakonskih akata. Tu u prvom redu mislim na Zakon o hrvatskom jeziku koji bi imao dvije važne sastavnice: prvu kojom bi se uredila njegova službena poraba i drugu koja bi osigurala njegov naravan i slobodan razvitak.

Kako gledate na Lesarovu inicijativu o Zakonu o službenoj uporabi hrvatskoga jezika?

Sama je inicijativa dobra, ali nije dobro pripremljena. U izradbi zakona trebaju sudjelovati kompetentni jezikoslovci i vrsni pravnici, on treba biti izraz konsenzusa hrvatske kulturne zajednice te istodobno moderan politički akt sukladan srodnim aktima država visoke demokracije: ne smije biti utemeljen na zabranama, nego na propisima koji promiču jezičnu kulturu i odgovornost svakoga pojedinca za javne jezične nastupe.

PODRIGOTINE BALKANSKOG MENTALITETA

Može li se takav dokument izraditi u ovako podijeljenom hrvatskom jezičnom i pravopisnom okružju?

Može. Podijeljenost nije unutarnja, nego se potiče i umjetno stvara izvan Hrvatske. Točno se zna iz kojih krugova dolazi i zašto: to su oni krugovi koji imaju učilišta, kolegije i ljudstvo osposobljeno za vođenje posebnih programa kojima je cilj destabilizacija država što se ne uklapaju u novi poredak. Hrvatsku se ponizuje i demoralizira dvjema za nju osjetljivim temama: nabijanjem na nos ustaštva i rastakanjem hrvatskoga jezika. Već nam je poručeno da će ustašama biti i oni koji će se rađati za dvjesto godina, što smo primili na znanje i, dakako, proslijedili Božjoj providnosti. Hrvatski jezik i pravopis rastežu i mavlače već totinu godina i ne mogu im ništa. Ovih sam dana, pretražujući u bazi NSK podatke o suvremenoj hrvatskoj leksikografiji, dobila impresivan broj: u razdoblju 1991. - 2011. Objavljena su 894 rječnička sveska u kojima je standardni hrvatski jezik polazni ili predmetni stupac. Taj broj nije konačan, jer moramo pretpostaviti da NSK ne raspolaže svom tiskanom građom, ali on kazuje jako mnogo onima koji znaju čitati.
Ukratko: uz ovakvu leksikografsku proizvodnju, hratski je jezik neuništiv. Zamislite koje je blago u tim rečnicima i što sve možemo naučiti listajući samo jedan dijalektalni ili strukovni rječnik. Zar to nije pametnije nego čitati škrofulozne članke novinara Jutarnjega lista, čiji fond riječi ne prelazi brojku 500? Upravo zbog toga blaga, koje su stvarali naraštaji, treba pravno učvrstiti opstojnost i razvitak hrvatskoga jezika.

Ovo su opet ključni trenutci za hrvatski jezik, iako će hrvatski biti 24. službeni jezik EU? Što se događa?

Hrvatski će biti 24. jezik Europske Unije ako se ona do ulaska Hrvatske ne raspadne, na čem naveliko rade oni krugovi koje sam već spomenula, odnosno ako se ratificiranje ne odulji radi čekanja 'regionskih' kandidata.

Rekli ste da se od Žikina kola do Žikine dinastije malošto u nas promijenilo i u životu i u jezičnoj politici?

To je slika stoljetnoga života Hrvatske u dvjema jugoslavenskim državama, koje su, kao neuspio eksperiment međunarodne zajednice, već odavno mrtve, a još uvijek žive u glavama svojih ideoloških sljednika u Hrvatskoj. Kada Slavenka Drakulić na Trgu bana Jelačića u Zagrebu potpisuje svoju knjigu s datacijom "u Zagrebu, na Trgu Republike", sve je jasno, pa i onaj bijes i mržnja kozmičkih razmjera na Franju Tuđmana, koji je oteo Hrvatsku iz "bratskoga" zagrljaja. Jezična politika koja je vođena u objema jugoslavenskim državama bila je katastrofalna: u kraljevskoj Jugoslaviji nasilna srbizacija i ekavizacija, progon hrvatskoga leksika štokavskoga i neštokavskoga podrijetla, sastavljanje lista nepoćudnih hrvatskih riječi u beogradskom časopisu Naš jezik, seljakanje hrvatskih učitelja po srbijanskim nigdinama, dovođenje u Hrvatsku učitelja iz Niša, Vranja, Surdulice, a u komunističkoj Jugoslaviji trgovanje riječima i pismima, ponovni progon leksika i ljudi, ponižavanja, sudski procesi, primitivizam najgore vrsti. I ono što je najstrašnije: podrigotina balkanskoga mentaliteta: laž i zaplotnjaštvo. Ovo posljednje kobno je određenje balkanluka protiv kojega ne ustaje samo hrvatski građanin nego i svaki moralan čovjek. Sve je to živo i danas, opet se sastvaljaju liste zabranjenih riječi, prozivaju ljudi, dijele na desne i lijeve, nacionaliste i internacionaliste, laže se i mulja na sve strane i na svim razinama, od predsjedničkih do Kulberovih dvora

Ukidanje pridjeva 'državni' u imenu Hrvatskoga sabora

Što se to događa s hrvatskim jezikom u vrijeme predstavničke demokracije? Zar je i on pao, kako to kažete, žrtvom politike skrivenih očiju?

Na žalost jest. Poltiku skrivenih pčiju nazivam veliku hrvatsku političku laž. Nju je zorno utjelovio današnji visoki predstavnik Republike Hrvatske u Ujedinjenim narodima, koji je pristao lažno svjedočiti u Haagu protiv generala Gotovine uz uvjet da u sudnici bude posjednut tako da mu se oči nikada ne susretnu s genera lovim.očima. To je strašno. Hrvatska politika nije mogla pasti niže nego što je pala. Hrvatski građani zahvaljujući WikiLeaksu upoznali su naličje jada koji se zove hrvatska politika.
Što onda očekivati od takvih ljudi kada je riječ o hrvatskom jeziku? Jedno su govorili, drugo radili: nominalno osnivali Vladin ured za lekturu, a nikada ga ne stavljali u funkciju, utemeljivali Vijeće za normu standardnoga jezika, a kada bi ono donijelo odluke, odmah izjavljivali kako oni ne će pisati 'ne ću'.

Ukidanje pridjeva 'državni' u imenu Hrvatskoga sabora ipak je bilo mnogo znakovitije?

Hrvatski je sabor najviša zakonodavna vlast u Republici Hrvatskoj. Nekoć se zvao Hrvatski državni sabor. Prije 12 godina kad je otpočeo pomno pripremljeni proces rastakanja hrvatske države i njezinih institucija, najprije je uklonjen pridjevak državni uz imenicu sabor. Promjena imena nije bila samo formalne naravi: uz nju je išla i promjena sadržaja. Hrvatska se državna politika, danas je to bjelodano, više ne vodi u Hrvatskom saboru ni pod svjetlima ondje upaljenih TV kamera.

Gdje se onda vodi?

Ona se vodi u Londonu i Washingtonu i svi koji hoće ući u tzv. visoku hrvatsku politiku najprije moraju dobiti propusnicu u tim dvama središtima svjetske moći, a nakon izbora moraju se onamo otići pokloniti i zahvaliti. Što se pri tom potpisuje i na što se obvezuje, doznat će se tek za 50 godina kad budu otvoreni državni arhivi za ovo razdoblje. Pretpostavljam da se ne će onesvješćivati oni koji budu čitali imena osoba i iznose svota dobivenih od Sorosa ili Intelligence Servicea.
Ako je mogao, kako pokazuju britanski arhivi, godinama primati mjesečnu apanažu od Britanaca jedan Vladko Maček, što ne bi mogli i današnji 'Mački '. Britanci nam u državne urede otvoreno posjedaju svoje ljude, a mi tek čekamo svoga Willyja Brandta. Koliko velesilama vrijede zakoni i Ustav Republike Hrvatske, pokazale su suglasnošću s posljednjom skandaloznom promjenom Ustava samo da bi prošao referendum za ulazak u EU. U takvim okolnostima, kada se guši sama bit referenduma kao najviše tekovine demokratskih građanskih državnih sustava i najviši izraza volje apsolutne natpolovične većine, opravdan je strah za opstanak hrvatskoga jezika kao ustavne i zakonodavne kategorije.

Stvara se stalno prividna slika da nemamo pravopis, gramatiku, rječnik hrvatskog jezika?

Želi se revidirati dio hrvatskih jezičnih norma, u prvom redu pravopisnih, i tako približiti Hrvatsku državama u 'regionu' ne bi Ii, kojom srećom, 'region' u trećem pokušaju procvao. Sad će najprije krenuti povlačenje novca iz europskih fondova za 'regionske' projekte pa ne bi bilo lijepo da se previše ne razumijemo. Onda slijede druge 'regionske' veze i poveznice dok narod ne podivlja, a onda će po nama svima istresati bombe oplemenjene uranom i raditi svoja posla dok mi budemo vidati degenerirane potomke.

ZAKON TRAŽI PRIJEVODE ŽIKINE DINASTIJE

Zašto se odlučnije nije reagiralo na knjigu 'Jezik i nacionalizam' Snježane Kordić koja je ipak dio projekta novog uređenja jezika u regiji i podčinjavanja Hrvatske?

Svi su jezikoslovci odreda reagirali, i to odlučno. Uz Snjeguljicu su ostali samo jugoslavenski patuljci. Državne institucije ne smiju reagirati jer bi odmah dobile po prstima od svojih londonsko-washingtonskih šefova. Nema hrvatskoga dnevnika ili tjednika u kojem Snježa posljednjih dana nije dala intervju i pokazala svoje nožice u dopičuljku iliti minisuknjici. Riječ je o žalobnoj manipulaciji jednom ženom koja je svoje mjesto pod suncem mogla naći u struci, a ne raditi kao plaćenica. Njezina je knjiga napisana ispod svake razine: suditi o tom postoji li ili ne postoji hrvatski jezik u knjizi s literaturom u kojoj kao izvora nema ni jednoga književnoga djela napisanoga na tom jeziku, ni jednoga općega ili strukovnoga rječnika od onih 894 o kojima sam govorila, bez ijedne pjesme, romana, putopisa, drame, za osobu koja se predstavlja kao lingvistica, i više je nego porazno. Snježana nije problem, nego su problem oni koji vode politiku skrivenih očiju koja Snjeguljicama otvara javni prostor.

Nova vlada promjenu naziva dvaju ministarstava provela je po obrascu 'kukavičjeg jaja'?

Nova je Vlada, na žalost, napravila veliku pogrješku i iznevjerila dio onih koji su joj iskazali povjerenje. Dirnula je u nešto u što nije smjela dirati i okrenula protiv sebe mnoge građane, što je gore od bilo koje jezikoslovne akcije jer dovodi u pitanje svoj tek osvojeni mandat. Posebno je neprihvatljiv način na koji je to napravila. Reakcije nisu bile pojedinačne, dapače, većinsko je stajalište hrvatske javnosti da joj to nije trebalo. O njezinim idućim potezima ovisit će i budući potezi hrvatskih jezikoslovaca. Očekuje se da se preimenovanja povuku.

Što je s prevođenjem srbijanskih filmova? Kako komentirate ministričin stav o tome?

Ministrica kulture istaknula je da govori u svoje ime, da je srpski strani jezik, ali da taj jezik mi u Hrvatskoj dobro razumijemo, kao što i hrvatski razumiju u Srbiji. To je točno, ali to nije meritum. Ovdje je riječ o nečem sasvim drugom: o poštivanju ili nepoštivanju Zakona. Pri tom je čak i nevažno što jezik filmova beogradske produkcije nije jezik srpske manjine u Hrvatskoj, počevši od ekavice, leksika, metafora, sintakse, reda riječi. Bit je u tom što Zakon mora zadovoljiti sve: oni koji razumiju srpski, ne će čitati prijevod, oni koji ne razumiju dio teksta ili sav tekst, čitat će ono što im treba i tu ništa nije smiješno niti može biti smiješno. To je jednostavno demokracija i poštivanje drugoga. Isto tako treba prevoditi s čakavskoga i kajkavskoga zbog onih koji slabije razumiju te hrvatske idiome. Ono što je opasno u priči sa Žikinom dinastijom jest ponovno manipuliranje srpskom manjinom u Hrvatskoj, napose u Vukovarsko-baranjskoj županiji, gdje se njezino političko vodstvo namjemo segregira, ekavizira i suprotstavlja hrvatskoj zajednici, kao da nije ništa naučilo iz nedavnih tragičnih zbivanja i kao da će živjeti u nekoj drugoj zemlji a ne u Hrvatskoj.

Posla ima za cijeli odred mladih ljudi

Koji su zadatci pred hrvatskim jezikoslovcima?

Izradba višesvezačnoga rječnika hrvatskoga jezika s primjerima iz suvremenoga jezika svih stilova, velikoga općega pravopisa, strukovnih pravopisa, jednosvezačne gramatike nenapametnoga korpusa i još mnogo toga. Posla za cijeli odred mladih ljudi koji namjesto da rade u svojoj zemlji, moraju prati suđe po europskim i svjetskim hotelima, u kojima se sa svojim mlađahnim ljubovcama u šlafrocima prešetavaju burzovni mešetari radeći nam svima o glavi.

Piše: MARKO CURAĆ

Hrvatski list
16.02.2012.