|
1. rujna 2008., hrvatski jezik je dobio novu
bibliografsku oznaku (hrv).
Bibliografska primjena
novoga koda, omogućava jednoznačnu identifikaciju
hrvatskih fondova u svjetskim knjižnicama i međunarodnim
bibliografskim bazama podataka. Dokumente vezane uz taj
povijesni događaj priredili su prof.dr.sc.Tihomil
Maštrović i Lobel Machala u knjizi Međunarodno priznanje
hrvatskoga jezika. Postignuće Nacionalne i sveučilišne
knjižnice u Zagrebu, NSK, Zagreb, veljača 2011.
Po jeziku narodi gospoduju, kada im ga oduzmeš -
sluguju
Fran Kurelac
Jezik je i štit naroda kojemu pripada, a to ne mora
biti vidljivo onima čiji jezik nije u pitanju
Stjepan Babić |
Borba za hrvatski jezik traje neprikidno još od početka
devetnaestoga stoljeća, odnosno od hrvatskoga narodnoga
preporoda, s većim ili manjim uzletima, sve do naših
dana, a posebno je bila snažna od osamostaljenja
Hrvatske.
Riznica hrvatske pisane riječi, Nacionalna i
sveušilišna knjižnica u Zagrebu, pokrenula je početkom
godine 2008. pred nadležnim međunarodnim tijelom izmjenu
dotadanje kodne oznake za hrvatsko-srpski jezik (scr) u
važeći jezični kod hrv kao međunarodnu oznaku za
hrvatski jezik u bibliografskoj upotrebi. 1. rujna iste
godine to je nastojanje i ostvareno. Premda se može
činiti malim korakom, ostvareni uspjeh istinsko je
priznanje razlika hrvatskoga jezika u odnosu na
nakaradni "srpsko-hrvatski", poslije čega više ništa
nije isto, osobito kada je riječ o položaju i korištenju
hrvatskoga jezika u međunarodnim okvirima.
Poticaju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u
Zagrebu (glavni ravnatelj Tihomil Maštrović) za
medjunarodno priznanje hrvatske bibliografske kodne
oznake , pridružio se i Hrvatski zavod za norme
(ravnatelj Dragutin Funda), a pokrenuto je i
usklađivanje zahtjeva s Narodnom bibliotekom Srbije te s
Institutom za standardizaciju Srbije. Zajedničkim
zahtjevom, upućenom međunarodnom tijelu za norme ISO
Registration Authority u Washingtonu, tražena je izmjena
postojećih troslovnih oznaka hrvatskoga i srpskoga
jezika iz norme ISO 639-2 za bibliografsku uporabu i
njihovo usklađivanje s oznakama u ostalim dijelovima
norme ISO 639, na način kako to najbolje odgovara
realitetu vremena i nacionalnim interesima svih stranaka
potpisanih u zahtjevu, tako da se umjesto dotadanjega
srpskohrvatskoga jezika u međunarodnu klasifikaciju
jezika uvedu dva potpuno odvojena jezika: hrvatski jezik
(s kodom hrv) i srpski jezik (s kodom srp).
Bibliografska primjena novoga koda hrv, službeno
započeta 1. rujna 2008., omugućava jednoznačnu
identifikaciju hrvatskih fondova u svjetskim knjižnicama
i međunarodnim bibliografskim bazama podataka.
Pokrenute aktivnosti na obavještavanju javnosti o
značaju ovoga iznimnoga postignuća rezultirala su
brojnim pismima potpore brojnih hrvatskih kulturnih i
znanstvenih institucija, najviših crkvenih
dostojanstvenika te mnogih uglednika hrvatskoga
društvenoga života.
Pozitivni učinak važnoga postignuća NSK i drugih
institucija može se prepoznati i dobrim vijestima
pristiglim krajem 2010. godine iz Europske zajednice
koja prihvaća hrvatski jezik kao svoj 24. službeni
jezik, čime se definitivno odustaje od dotadanjega
nakaradnoga "srpsko-hrvatskoga jezika", što su
predlagali neki europarlamentarci.
U svjetlu izrjeke uglednoga hrvatskoga književnika i
jezikoslovca Frana Kurelca: "Po jeziku narodi gospoduju,
kada im ga oduzmeš - sluguju", ostvareno je prevažno
postignuće za hrvatsku pisanu riječ, a hrvatski jezik,
to najvažnije obilježje hrvatskoga nacionalnoga
identiteta, napokon je dobio ravnopravan međunarodni
suvereni položaj.
Iz knjige:
Međunarodno priznanje hrvatskoga jezika. Postignuće
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, NSK,
Zagreb, 2011.
Pripremio: Artur Bagdasarov
http://hu-benedikt.hr
|
