Prije nekoliko dana Deklaraciju o zajedniÄkom jeziku potpisali su stari jugonostalgiÄari, mahom Älanovi nekadaÅ¡nje kazaliÅ¡ne družine KazaliÅ¡te, PozoriÅ¡te, GledaliÅ¡Äe, Teatar (KPGT).
Deklaraciju su, osim jugosa Rade Å erbedžije, potpisali Dubravka UgreÅ¡ić, Edo Popović, Ante Tomić, Damir KarakaÅ¡, DaÅ¡a Drndić, Slobodan Å najder, Snježana Banović, Boris Dežulović, Rajko Grlić, Srećko Horvat, Viktor IvanÄić, Dejan Jović, Lenka UdoviÄki, Drago Pilsel, Marinko ÄŒulić, Zdravko Zima...
Oko Deklaracije se okupilo staro i poznato druÅ¡tvo. To se druÅ¡tvo okupilo već nakon raspada Jugoslavije, zamijenivÅ¡i propalu državu “zajedniÄkim kulturnim prostoromâ€. To je tim Jugoslavenima bila zamjena za nekadaÅ¡nju državu. U tom su se prostoru jugonostalgiÄari osjećali najbolje. KPGT teatar, pod vodstvom LjubiÅ¡e Ristića, svojedobno je napravio nekoliko kultnih predstava kao Å¡to su OsloboÄ‘enje Skoplja i Braća Karamazovi. Kada je propala Jugoslavija, nestao je i taj teatar. Umjesto njega stvorena je ideja o zajedniÄkom kulturnom prostoru.
SadaÅ¡nja Deklaracija samo je nastavak ideje o jugoslavenskom jeziku. Ona je ujedno i protuteža nedavnoj obljetnici Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskoga književnoga jezika. Ispada da Jugoslaveni ne razumiju hrvatski jezik. TakoÄ‘er ispada da je Snježana Kordić vrsnija lingvistica od akademika Radoslava KatiÄića, a da su Edo Popović i Damir KarakaÅ¡ tolerantniji prema tuÄ‘icama od samoga Miroslava Krleže.
Deklaracija o jugoslavenskom jeziku baÅ¡ i nije bezazlena. Na taj je naÄin poÄela i zamisao o prvoj Jugoslaviji. Tada je na slikarskoj izložbi u Rimu, hrvatska slikarska grupa DruÅ¡tvo Medulić (Ivan MeÅ¡trović, Jozo Kljaković, Tomo Rosandić, Miroslav RaÄki, Tomislav Krizman, Emanuel Vidović) izlagala u srpskom paviljonu.
SliÄna se zamisao pojavila i u naÅ¡e vrijeme, kada je hrvatski Jugoslaven Oliver Frljić odluÄio da na PraÅ¡kom kvadrijenalu nastupi unutar srpske reprezentacije. Na taj je naÄin poÄetkom proÅ¡log stoljeća poÄela i Jugoslavija. Možda bi naÅ¡im Jugoslavenima, u sklopu preslaganja Balkana, trebalo dati distrikt gdje bi oni slobodno govorili jugoslavenskim jezikom i izražavali svoje balkanstvo. Jugoslavenstvo je uvijek poÄinjalo kao bezazlena, akademska ideja. Ni danaÅ¡nja ideja o zajedniÄkom jeziku nije daleko od nekadaÅ¡njega jugoslavenskoga zaÄetka. Pogotovo Å¡to je podržava i novi miljenik Europske unije Aleksandar VuÄić. A naÅ¡i jugofili oÄito misle kao i on.
Milan JajÄinović, VeÄernji list
|
