Sve te godine radili smo marljivo, uporno, s puno, puno ljubavi. Sve te godine Vi ste čitali Hrvatsko slovo, davali mu svoje povjerenje i čuvali za njega svoj novac, otkidali od svoje mirovine, ili plaće.
Tako da dobro znate da smo većinu tog vremena, pokušavali složiti financijsku konstrukciju, no odavno nam nedostaje sredstava za sve što je potrebno plaćati, a posljednje dvije godine su ozbiljno ugrozile i prodaju i pretplatu, a i puno čitatelja nas je zauvijek napustilo. S godinama smo reducirali i reducirali, sve što smo mogli, no troškovi tiskanja i distribucije se moraju plaćati, te uz najamninu prostora i skromne plaće s, na kraju, troje urednika koji rade sve, više nismo mogli i zapravo ne možemo objasniti ljudima koji razmišljaju iz pozicije bubrega u loju, da poduzeće ili d.o.o., koje se bavi nakladništvom ne može plaćati samo honorare. I u vremenu pandemije svi su mogli shvatiti kako su poduzetnici bili u najtežim prilikama.
Za ovu godinu i s takvim obrazloženjem, nakon što nije bilo odgovoreno na zamolbe za prijamom kod ministrice kulture i medija, kako bi joj se prethodno objasnile krajnje loše prilike u kojima izlazi Hrvatsko slovo i zamolilo za višu potporu, a što smo zamolili u rujnu, ove godine nismo dobili namjenska sredstva za časopis Hrvatsko slovo. Mišljenja smo da su ovakve naše prilike, koje su odavno poznate i način na koji raspoređujemo sredstva i u skladu s time kako možemo, poslužile kao povod da nam se ne dodijeli sredstva i da nas se, kao zapravo odavno nepoželjne, „odstrani“ s državnog proračuna. Nas, a ne srpske Novosti, kod kojih se primjenjuje argumentacija kako su manjinsko glasilo i kako Srpsko narodno vijeće dobiva skoro 5 milijuna kuna pa više od 3 milijuna daje za glasilo koje iz broja u broj vrijeđa i hrvatsku državu i hrvatske ljude.
Činjenica je da Hrvatsko slovo odlazi u povijest upravo sada i upravo zbog toga što za časopis koji je bio vrijednim čuvarem hrvatskoga identiteta, nitko nema novaca. Možda bismo zarađivali više kada bismo pisali protiv nekoga, kada bismo vrijeđali i insinuirali, no težimo plemenitijim ciljevima. Uzvišenijim. No, sada zaista ne možemo opstati i ne možemo zaraditi za osnovne potrebe i troškove.
Možda ćemo i u budućnosti nešto raditi, oživjeti internetske stranice, početi raditi internetski portal…. no, u ovom trenutku ne možemo o tome razmišljati, jer 27 godina i na početku 28. godine, moramo skupiti svoje stvari iz prizemlja Nacionalne i sveučilišne knjižnice, odakle smo odavno trebali otići zbog preskupe najamnine za nas, ali nam je bilo žao ostaviti prostor u koji smo toliko uložili, od parketa do polica za knjige, stolica i svega… a to je i bilo mjesto našega okupljanja… predstavljene su tolike knjige, prikazani filmovi, tu je izlagalo preko stotinu i pedeset uglednih hrvatskih likovnih umjetnika; posljednjih godina održavao se i Svjetski festival hrvatske književnosti, kojemu su nazočili sjajni svjetski pisci hrvatskoga podrijetla. No, ni taj Festival nije zaslužio potporu Ministarstva kulture i medija, dok drugi jesu…
Dali smo sve od sebe, priznajemo da smo umorni i tužni i nadamo se da ćete nam oprostiti. Ukoliko se osjećate pomalo izdanima ili prevarenima, pišite nam, poslat ćemo Vam knjige kao nadomjestak za časopis, a oni koji su u mogućnosti, neka prate i internetske stranice Hrvatskoga slova: www.hrvatsko-slovo.hr.
Hvala Vam. Uvijek Vaše,
Hrvatsko slovo, 14. veljače 2022.
https://www.hrvatsko-slovo.hr
Priredila D. Gaupp
|
