Što rade ministri
Ministri ne rade ništa, a i to je bolje nego kada
nešto rade. Eto, o Bauku se malo čulo jer se
oporavljao od stožernih i ustavnosudskih udaraca, ali
je satisfakciju našao u civilnoj registraciji
homoseksulanih veza koju mediji drsko i protuustavno
nazivaju gay-brakovima. Dok i vrapci na krovu znaju da
je upravo javna uprava jedan od najvećih hrvatskih
problema, ministar uprave dijeli kravate "vjenčanim"
pederastima. Ničega se boljeg nije sjetio jer "ne zna
kakvi su običaji". (A običaji su u Hrvatskoj da se
vjenčaju žena i muškarac.)
Drugi
ministar, Vrdoljak, istodobno hoda u tzv. paradi
ponosa u Osijeku, gdje hrpica ljudi od kojih je možda
trećina doista homoseksualno orijentirana - maršira
gradom pod pancirnom zaštitom policije, gradom u
kojemu se istospolci mogu na prste nabrojati. Dotle
propada sve što može propasti u Vrdoljakovu resoru.
Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić zalaže se za
hrvatske interese, to jest da Crna Gora uđe u NATO, a
Srbija za sada barem u EU. Ministrica piše i nedjeljnu
kolumnu o "našoj odgovornosti za balkanske države", ne
spominjući genocid i tužbu, ne spominjući nestale
Hrvate niti nevraćeno kulturno blago, pa ni hrvatski
teritorij preko Dunava na kojemu se bani srbijanska
država.
Branko Grčić natječe se sa Zoranom Vakulom,
meteorologom koji od svibnja svaki idući mjesec
najavljuje kao suh i sunčan, pa kada kiša i nadalje,
lije kao iz kabla, a on se pravi nevještim - tako i
Grčić od početka mandata ove bijedne vlasti najavljuje
med i mlijeko za sljedeću godinu, a kad med izostane,
prebaci mednu prognozu za godinu koja slijedi.
Ministri prometnog okoliša Dubrovnik nazivaju
kokošinjcem - hitno im treba pojačati prehranu
(ministrima) u obliku mozga s jajima.
Ministrica kulture (HNS) navodno funkcionira do
deset sati ujutro, Lalovac i Milanović uvode nove
poreze nakon što je javno rečeno da novih poreza ne će
biti. I tako dalje. Sve su to ionako detalji
programirane katastrofe. Jedno od objašnjenja takvom
ponašanju Vlade jest izjava iz visokog izvora da se
oveći asteroid približava Zemlji pa ništa nije važno,
ionako će sve otići u vražju mater.
Đaci veseljaci
Krenuli u školu. Prvaši radosno jer još ne znaju što
ih čeka, već iskusna djeca od drugoga razreda pučke
nadalje vesele se samo drugoj djeci iz razreda, ali ne
i školi koja ih melje, a od toga brašna nema pogače.
Jedini način da djeca ne postane žrtvama hrvatskoga
školstva jest da se uopće ne rode, a upravo to zadnjih
godina čine u velikim količinama - ne znajući, nevina,
da tako drastično kvare demografsku sliku.
Ipak, službena statistika kaže da je zahvaljujući
Zagrebu i Splitu nešto malo prvašića više nego lani.
Vrlo malo, ali raduje.
Na sud s Jovanovićem
Željko Jovanović više nije ministar, ali se početak
školske godine odvija među gustim klicama koje rastu
iz posijanoga sjemena zla. Roditelji moraju kupovati
nove školske udžbenike premda su isti kao stari (!),
samo "usklađeni s novim pravopisom" novosadskih
korijena. Na taj je način, kako su dobri matematičari
izračunali, hrvatskim građanima izvučeno iz džepa oko
četrdeset milijuna kuna, i to u vrijeme općega
siromaštva, a djeci uz pomoć Instituta za jezik i
jezikoslovlje podvaljen pravopis koji to nije jer je
pun pravopisnih pogrješaka.
Pa dobro, ako netko građaninu ukrade četiri tisuće
kuna, vjerojatno mu se sudi i ide u zatvor. A što se
događa s ministrom koji građane ošteti za četrdeset
milijuna kuna? Kako se njemu ne sudi? A trebalo bi. I
moralo. Sisačka je županica navodno poplašila nešto
više od milijuna kuna ili koliko već, pa ju strpalo u
Remetinec...
Vajni novi ministar Mornar ne može ništa poduzeti,
veli, jer "su udžbenici već tiskani". A za svoga
prethodnika kaže da "su mu namjere bile dobre". Nisu,
gospodine Mornar, Jovanovićeve namjere bile su isto
tako zloćudne kao i realizacija.
Nakon solidnoga početka i pomirljivih poteza, Mornar
je u opasnosti da umjesto kapetanskih vrlina ostane
tek mornar na brodu koji propušta vodu.
Kolonija
Jedan proizvođač, to jest punitelj boca vodom, na
etiketama svojih flaša nudi velike misli književnika
Coelha. Vjerojatno je piscu dobro plaćeno. Poduzeće je
hrvatsko. Drugim riječima, hrvatski proizvođač nije
našao pametnih rečenica i misli u hrvatskoj
književnosti. Da se prisjetilo samo Matoša, već je
mogao naći štošta. Ali ne možeš ti istjerati iz naših
glava kolonijalni mentalitet, pa da se na glavu
postaviš.
Kolinda i Alfier
Mislim da je bio četvrtak. Prilog o velikom i važnom
NATO-skupu najavljen je u foršpanu Dnevnika HTV-a - u
jednom vrlo kratkom trenutku od stotoga dijela
sekunde, gledatelji su mogli vidjeti i Kolindu Grabar
Kitarović u razgovoru s Obamom. Gledatelji koji su u
tom trenutku trepnuli, nisu vidjeli Kolindu.
A onda je u tijeku Dnevnika prikazan prilog o
NATO-skupu u kojemu se Kolinda uopće nije mogla
vidjeti ili ju barem ja nisam vidio, premda je tisak
drugoga dana pisao da je stalno bila uz šefa NATO-a, a
često i uz Obamu. Zato je u nekoliko kadrova snimljen
Josipović koji nije bio ni uz koga, nego je sjedio sam
i zabrinuto zvrljao.
Tako Informativni biro HTV-a (Alfier) informira
hrvatsku javnost, u informativnoj službi kampanje Ive
Josipovića. Možda se sve pretvori u nagradnu igru -
gledatelj koji zapazi Kolindu u stotinki sekunde,
dobiva pravo na plaćanje još jedne pretplate.
Dileri i buka
Slučaj Azimut, to jest slučaj terora bukom u
Šibeniku, dobiva nove dimenzije nakon što je sjajni
novinar Josip Jović otkrio da je jedan od vlasnika
Azimuta (sad je li Đorđe ili Hrvoje, nije rečeno),
svojedobno dilao heroin i bio osuđen, a 2000. godine
pomilovao ga je predsjednik RH (navodno je tada bio
Mesić). Je li taj bivši (?) diler bio drogiran i kada
je zajedno sa suvlasnikom vrijeđao policajce, ne znam,
ali da su bukači bili pijani, očito je. A je li
istraga u tijeku, ni to ne znam, ali bi trebala biti
ne samo zbog terora bukom podno katedrale, nego i
poradi vrijeđanja službenih osoba.
Dobro je imati dobre novinare kao što je Josip
Jović, jer ja sam se kao nanovo priučeni novinar tek
nejasno sjećao slučaja oslobađanja dilera nalogom s
Pantovčaka. Bilo je to u vrijeme kada se tek počelo
šuškati o izručenju hrvatskih generala Haagu, pa bi se
moglo reći da je tada na Pantovčaku konstruirano
načelo - generali u zatvor, dileri na slobodu.
Bosanski kalifat
Kao što treba imati dobre novinare, tako treba imati
i dobre političke analitičare. Koliko sam vidio, samo
je admiral Domazet odmah povezao izvješće SOA-e u
Hrvatskoj i uhićenje islamista u BiH. Izvješće SOA-
koje je izazvalo malu senzaciju već samim time što
uopće postoji, bilo je na stanovit način priprema
hrvatske javnosti na pojačano vehabističko djelovanje
u susjedstvu, ali i na mogućnost da i Hrvatska bude
njihovo poprište.
Javnost je u Hrvatskoj tek na žličicu obavještavana
o džihadistima u lijepoj našoj katoličkoj zemlji, te
razumjela da Hrvatska nije samo tranzitna zemlja
islamističkih skupina koje preko nje ulaze u BiH ili
iz BiH izlaze, nego i sjedilačka. Jesu li te skupine i
pojedinci pod nadzorom, teško je znati, možemo se samo
nadati.
Hrvati u Herceg-Bosni imaju već debela iskustva s
militantnim fundamentalistima koji su u mudžahedinskoj
verziji u ratu ubijali sve što je kršćansko, a potom
ostali u Bosni kao mostobran za buduća vremena. Ta se
budućnost upravo pretvara u sadašnjost, a ide na ruku
i muslimanskom (bošnjačkom) projektu stvaranja
islamske države (kalifata) u koju treba pretvoriti
sadašnju Federaciju BiH nakon što se unište Hrvati, a
zatim i šire.
Nego, izvješće SOA-e je vrlo jednostrano i ne daje
uvid u sve ugroze s kojima je Hrvatska suočena. Ako u
izvješću nema Pantovčaka, a nema ga, ako nema recimo
Dejana Jovića, a nema ga, izvješće treba vratiti na
doradu.
Prehrambeno izvješće
Nema soli u solanama, nema (dovoljno) meda (i
mlijeka), nema maslina, nema mesa, samo kosti, od
žitarica bolje prinose ima samo kukuruz, biblijska
kiša uništila voćnjake, prehrambena industrija
izbačena iz strategije ove sulude vlasti, zajedno s
drvnom industrijom - barem u prvoj verziji. I to je
potvrda teze o namjernom uništavanju Hrvatske: samo
protuhrvatske štetočinje mogu izbaciti iz strategije
dvije tako važne i razvojno (uz još neke) stožerne
industrijske grane. Osim ako rečena Strategija nema
podnaslov - Strateška razmišljanja o neprijateljskom
preuzimanju Hrvatske u suradnji s hrvatskom državnom
vlasti.
SDP odlučio podržati Josipovića
Eto, sada je sigurno da Josipović ulazi u prvi krug.
Škotska
U stvari, isti se scenarij događa u Mezopotamiji i
na Otoku. Raspada se što se raspasti mora. U
Mezopotamiji i nešto šire mogle bi nastati tri države
- sunitska, šijitska i kurdska umjesto dosadašnjeg
Iraka koji su projektirali Britanci. Isti ti Britanci
usporedo doživljavaju rasap Velike Britanije na tri
države. Škotska će uskoro biti nezavisna, a od dvije
Irske nastat će jedna - u skoroj budućnosti. Tako ćemo
imati Englesku, Škotsku i Irsku.
Hrvati šalju oružje Kurdima. Vrlo dobro, premda mi
se oružje u načelu duboko gadi. Nakon što su Hrvati
prije dvadesetak godina i više prestali biti Kurdima,
sada je vrijeme da napokon i Kurdi postanu Hrvatima.
Hrvatistan i Kurdistan, dvije države koje spaja
empatija.
Zaborav
Dojmio me se nastup na televiziji nekog sociologa,
psihologa ili što je već. Kaže čovjek da u Hrvatskoj
sjećanje ljudi traje dva mjeseca.
Moje su se procjene do sada kretale oko šest
mjeseci, tako da sam pomalo depresivan.
Putin
Što su doista dogovorili Putin i Porošenko, znaju
samo Putin i Porošenko, ukrajinski kralj čokolade. No
može se iščitati: Ukrajina ne smije u Europsku uniju,
a nekmoli u NATO. Drugo: Ukrajina će ostati cjelovita
država (bez Krima) s nekoliko istočnih SAO krajina
koje će biti jednako zastupljene u parlamentu kao i
ukrajinski zapad, sa zadaćom da nadziru Europejce i
slične pustolove. Tako se kompromisom na štetu
Ukrajine ne realizira ruski projekt "Svi Rusi u jednoj
državi", nego naoko blaži u-krajinski - koji ne će
držati vodu.
Gunja, Rajevo Selo
U Dnevniku Informbiroa HTV-a, veli Sanja Miklaušević
Pavić da se "ljudi u poplavljenim područjima osjećaju
prevareni". Na stranu što voditeljica ne poznaje jezik
i uporabu instrumentala (jer ljudi se mogu osjećati
prevarenima, a ne prevareni), ali ne radi se o
osjećaju nego o iskustvu s obnovom kuća. Znači, ili
jesu prevareni ili nisu. Ako su prevareni, to treba
reći i argumentirati. Tako isto i neki meteorolog
usred užasnih kiša veli da će "ljudi imati dojam
kišovitoga vremena". Eto, puni smo dojmova i osjećaja.
A glede nasipa koji je "popustio" i dalje je sve
tajnovito. Čak se ni Milanović sa svojim vrhunskim
intelektualnim sposobnostima ne može domisliti zašto
je vražji nasip popustio. I sve nekako vuče natrag
prema tezi da se tu dogodila eksplozija, kao što su
tvrdili ljudi iz najbližih kuća. Predlažem nezavisno
povjerenstvo ispunjeno stranim stručnjacima (osim
Srbije).
Dnevnik 3
Ukidanje kasnovečernjeg Dnevnika 3 još je jedan
šarlatanski potez uprave HRT-a. Kada je dobro
uređivan, a ponekad i jest, treći Dnevnik natkriljuje
središnji, a i inače nema razloga za njegovo ukidanje.
Štoviše, treći Dnevnik je ponešto slobodniji od
partijske cenzure, o tradiciji da ne govorim. Jedno
sjećanje: u vrijeme dok sam privremeno obavljao
dužnost glavnoga ravnatelja HRT-a (Jugoslavija je još
postojala, makar na izdisaju), lagano umiveni
središnji Dnevnik bio je opterećen stanovitim oprezom,
ali je zato Hloverka Novak Srzić govorila točno što
narod misli u - noćnom Dnevniku.
Dnevnik 3, rečeno je, zamijenit će raspravna
emisija. Jedino što je u svemu dobro jest da se na
ekrane vraća Mislav Togonal - mlad, pribran, pametan,
objektivan. Ne ću ga dalje hvaliti, da mu ne naškodim.
Sušta suprotnost recimo mojem ljubimcu Stipi Alfieru
iz doba Leonida Brežnjeva, koji šarmira pokretima
glave viđenim u sjevernih medvjeda.
Kad smo već...
Naime, kad smo već kod televizije - jedan drčni
mladi areholog daje izjavu nad iskopinom
starohrvatskog groba (9. stoljeće) i najavljuje DNA
istragu koja će "napokon dokazati jesu li Hrvati iz
Irana, Poljske ili Ukrajine." Dragi, mladi arheolože,
Hrvati su i iz Irana (to jest s iranske visoravni) i
iz Poljske i iz Ukrajine.
"Muzička akademija"
Zgrada Glazbene akademije kojoj je pod utjecajem
Musikvereina a potom i srpskoga presinga (svršetkom
osamdesetih list "Komunist" osudio je riječ "glazba"
kao nacionalističku) ostalo ime Muzička akademija -
dovršena je ili se dovršava na Kazališnom trgu kojemu
je pod utjecajem zaostalih komunističkih struktura u
hrvatskoj državnoj vlasti ostao naziv po poznatom
zločincu. Držim ovu zgradu također zločinom prema
lijepome trgu, Zagrebu i Zagrepčanima, što sam već
elaborirao.
Nego, umjesto o zgradi, polemike su namjerno
skrenute na nevažnu i zločinački diletantsku kuglu
pred njom, u boji koja nije zlatna poput one na
Kožarićevoj kugli, nego nalik na sraćku koju ima moja
mačka kada pojede krivog miša. A polemika o samoj
zgradi gotovo i nema, o tom novom ruglu i ismijavanju
zagrebačke povijesti ni riječi, o bojama na vrhu
zgrade u obliku istospolnoga "barjaka" nitko se i ne
usudi govoriti jer su sada istospolci u modi pa vas
mogu proglasiti antigay osobom i isključiti iz javnoga
života i medija. Potonje se meni već ionako dogodilo,
pa nemam hemunga. Zato s ponosom gledam razne
književne festivale (!) i uopće krivotvorenje
suvremene hrvatske književnosti. Posao pisca jest da
piše, književnost nije estrada. Hvala na pozornosti, i
živjela nezavisna Škotska!
Autor: Hrvoje Hitrec, www.hkv.hr
|