Izborna sjednica započela Prskalovim incidentom, a završilo prekidom zbog nejasnoća oko riznice!

Izborna sjednica Hrvatskog svjetskog kongresa u Hainburgu, koja je na kraju prekinuta zbog nejasnoća oko riznice, započela je incidentom, a kasnije nastavljena izbacivanjem troje novinara koji nisu bili podobni čuti izvješće o riznici. Prvi incident izazvao je vlasnik restorana Miljenko Prskalo koji je, uz prešutnu podršku predsjednika Mije Marića i najužeg mu predsjedništva, želio iz dvorane udaljiti nepoćudnog mu novinara i urednika Večernjeg lista Stipu Puđu. U obranu novinara prva je stala kolegica Aleksandra Bmetić koju je Prskalo grubo odgurnuo. Nakon gužve koja se stvorila i Prskalove galame i uvreda, kao da on ima pravo određivati tko će mu biti gost u ugostiteljskom objektu kojeg je iznajmio, u obranu novinara stao je dr. Veselko Jovanović a potom i velika većina članova kongresa.

Tek tada je Mijo Marić, skrušeno poput Mate Granića, počeo moliti Prskala da napusti dvoranu, nakon čega je sjednica započela. Lošu pripremu sjednice najavio je i razglas koji nije radio, zbog čega je hrvatska himna otpjevana od strane svih sudionika. To je, ne računajući smirujući govor generalnog konzula Josipa Spoljarića te profesionalno izvješće Franje Pavića, bio jedan od rijetkih pozitivnih trenutaka koji se taj dan dogodio. Verbalni napadi na pisanje medija, pogotovu na portal Fenixa, bili su konstanta najvećeg dijela sjednice na kojoj novinari nisu dobili mogućnost za repliku.

Skrušen kao Granić

Hvala i samohvala za ono što su "napravili za Kongres" jednako su se čuli od strane predsjednika Mije Maricća kao i, po svemu sudeći, njegova skrivenog favorita za predsjednika Edija Zelića, kojemu je Marić prije vlastite detronizacije već bio odredio da će raditi monografiju o 20 godina rada HSK Njemačke. To je izazvalo pozamasno čuđenje, kako članova kongresa tako i medija, jer su se Marić i Zelić već ranije verbalno sukobili oko zahtjeva Kongresa da se Titu oduzme najviše njemačko odličje. Zelić je u jednom svom tekstu "Uzalud vam trud pljuvači" oponirao Mariću i neizravno kongresnike nazvao pljuvačima. Ali nedugo nakon toga, sam je pristupio Kongresu i postao jedan od najodanijih Marićevih suradnika. Nakon svađe oko Tita, teško je bilo znati koji je to interes ujedinio Marica i Zelića?

Stidljivo priznanje primanja honorara

Na samoj izbornoj sjednici, a nakon što je noć ranije Fenix objavio iz dokumenata HSKNJ pozamašne iznose honorara koje su, uz putne i ostale troškove, primali pojedinci okupljeni uglavnom oko užeg kruga predsjedništva Kongresa, za koje javnost i većina članova Kongresa nije znala, nagnala je i Marića i Zelića da, doduše stidljivo, priznaju primaiye honorara za sebe i svoje supruge.

Ti honorari, kako se nazivaju u dokumentima HSKNJ ili, kako Marić kaže, naknade za njegov i rad njegove supruge na pojedinim projektima, neuvjerljivo su obrazlagani radom na projektima za koje su navodno imali pravo na isplate. Ne ulazeći u istinitost njihovih tvrdnji, njemačka praksa rada u sličnim udrugama je suprotna, kao što je suprotna i samom Statutu kongresa u kojem stoji da članovi ne dobivaju naknade iz sredstava Saveza.

Da nešto nije u redu sa financijama u HSKNJ i isplatama honorara, već ranije su ukazivale ostavke nekih ljudi iz Kongresa poput rizničara Denisa Burčula, kontrolorke riznice Ivane Đerek te drugog tajnika, inače odvjetnika, Tomislava Čunovića. Unatoč njihovim upozorenjima, nastavilo se sa starom praksom, zbog čega su oni i izišli iz Kongresa.

Marić svima prijeti - Može li ga tko zaustaviti?

Nakon izborne sjednice i objave o isplatama honorara, Mijo Marić nastavlja svoju praksu pisanja i dilanja mailova svojih poslušnika, šaljući ih na različite strane. On nastavlja sa optužbama, vrijeđa i prijeti kao što to čini kolegici iz Berlina koja na portalu Hrvatskog Glasa Berlina prenosi Marićeve riječi: - Svima ću reći kakvi su tvoji politički stavovi! Ti zavađaš berlinske Hrvate! Svima ću otkriti kakvo je to tvoje hrvatstvo! Udbašica, titoisti, jugonostalgičari itd.

Fenixu pak prijeti sudskom tužbom. Ako je Mijo Marić u pravu, zašto ne podnese privatnu tužbu a ne preko Kongresa? Neće, jer zna da nije u pravu, da su i on i supruga mu primali pozamašne honorare, koje nisu izmislili novinari već ih potvrđuje dokumentacija Kongresa. Zato prijeti tužbom Kongresa jer se ionako ne radi o njegovim novcima.

Izvor: FENIX, broj 14

HKZ-naslovnica