Premda je Domovinski rat već davno završio propagandne
rakete i dan danas padaju po Hrvatskoj. Svjedoci smo i
prošlotjednih koje su imale zadatak poništiti grandioznu
proslavu 20-godišnjice herojskog otpora grada Vukovara.
Usprkos svakodnevnim podmetanjima tko je agresor, a tko
branitelj, najnoviji medijski linč izveden je dva dana u
izvještajima glavnog Dnevnika HRT-a u prijenosima
trodnevnih proslava iz Vukovara.
U prilogu Dnevnika HRT-a je objavljeno kako se ni
nakon 20 godina još ne zna je li se Vukovar mogao
obraniti, te izvješće novinara Siniše Glavaševića, u
kojem za izdaju Vukovara proziva predsjednika Republike
Hrvatske Franju Tuđmana, Vladu Republike Hrvatske i
zastupnike u Hrvatskom saboru. K tome je dodan i
manipulativni Dedakovićev razgovor s Tuđmanom o proboju
preko Marinaca.
MANIPULACIJE RAŠETE I TUSA
Prvog dana manipulacija Vukovarskom proslavom HRT-a
započela je sudjelovanjem generala Andrije Rašete iz
Beograda koji je nudio hrvatskoj javnosti tvrdnju da
premda je postojao plan okupacije Hrvatske, te da
su hrvatske vlasti bile spremne na trgovinu
teritorijem, da su mu čelni ljudi u Hrvatskoj tada
otvoreno govorili da su spremni žrtvovati ako treba ne
samo Vukovar, nego i Osijek, Dubrovnik, Split po
cijenu samostalnosti. U istom Dnevniku HRT-a
sudjelovao je i general Tus tvrdio da je znao za plan
okupacije Hrvatske početkom 1991. i da je zbog toga
napustio JNA.
Osim toga dodao je da se Hrvatska nije na
vrijeme pripremila na srpsku agresiju jer je tadašnji
predsjednik Franjo Tuđman vjerovao Veljku Kadijeviću i
Slobodanu Miloševiću da će kriza biti riješena mirnim
putem, a da su ga na kraju oni prevarili.
Kome danas
trebaju takve podvale protiv predsjednika Tuđmana?
Očigledno to se sve događa u vrijeme izbora na samom
početku kampanje, ali i uz 20-obljetnica pada
Vukovara. Ono što ovdje zabrinjava je da se HRT
stavila u funkciju propagandnog rata i amnestiranja
Srbije i njene agresorske i genocidne politike u
Vukovaru. Zastrašujuće je da se u dva dana u glavnom
dnevniku upucava u hrvatski medijski prostor nikoga
drugog nego agresorskog generala Rašetu, a potom
generala Tusa, da bi to opet dan kasnije ponovilo da
je Tuđman taj koji je kriv za tragediju Vukovara.
Očito radi se o tipičnoj situaciji specijalnog
ratovanja koja je ne samo u funkciji da su Hrvati
zločinački narod, nego da je i sama tadašnja hrvatska
politika bila izdajnička, te da je Tuđman naprosto
izdao Vukovar. Tragično je da u tome sudjeluje HRT i
pojedini hrvatski generali, u ovom slučaju general
Tus. Nema nikakve dvojbe da je postojao srpski plan.
Admiral Davor Domazet Lošo opisao je u svoje dvije
knjige taj plan koji je postojao pod imenom "S2", koji
je planiran i uvježbavan sredinom osamdesetih godina,
dakle puno prije 91.
- U pripremi tog plana za Hrvatsku i BiH s obzirom
na dužnost koju je obnašao tada, sudjelovao je i sam
general Tus, koji je u to vrijeme bio zapovjednik
ratnog zrakoplovstva JNA. Bili su sigurni da će taj
plan ostvariti za 14 dana, jer su sa strateškog
stajališta Milošević i JNA imali sve u svojim rukama,
i vojsku i policiju i diplomaciju i tajne službe i
partiju i upad u monetarni sustav, a k tome i potporu
međunarodnih čimbenika, prije svega Velike Britanije i
jednim dijelom Francuske, kaže danas admiral Domazet.
- I kad su se stvorili ti uvjeti nakon memoranduma
SANU i kad je Hrvatska proglasila svoju samostalnost,
onda su nakon demokratskih izbora u Hrvatskoj krenuli
u ostvarivanje svojeg plana "S2".
TUĐMAN PORAZIO "PUZAJUĆU AGRESIJU"
Taj plan je imao svoje dvije dionice, prva je bila
tzv. "puzajuća agresija", a druga otvorena agresija na
Hrvatsku.
- Mislili su da će to ostvariti prvo "puzajućom
agresijom", balvanima, događanjima naroda, jogurt
revolucijama, a to su bile Plitvice, Pakrac, Petrinja,
To su sve rasporedili na granicama Velike Srbije, dok
Tuđman nije imao nikakvu organiziranu snagu, oružja, -
tvrdi danas Domazet Lošo. - Od 1991. uveden je embargo
na uvoz oružja, najsramotnija odluka zaslugom
Britanaca i Budimira Lončara. I Hrvatska i BiH ostale
su bez oružja, pa i onog teritorijalne obrane.
Zahvaljujući Tuđmanovoj politici "puzajuća agresija"
je propala. Kadijević najmjerodavniji vojni dužnik
naznačuje kao ministar obrane, u svojoj knjizi "Moje
viđenje raspada", pa i general Mamula, da ih je Tuđman
prešao jer nije nasjeo na onaj plan tzv. Špegeljov,
koji u ustvari nije ni postojao. Tako je dobio na
vremenu da bi se JNA pokazala kao agresor.
Kad su Srbi vidjeli da nisu uspjeli s "puzajućom
agresijom", a to je bilo 7. listopada, odlučili su
ubiti Tuđmana napadom na Banske dvore. Kad im ni to ne
uspijeva, još istog dana na zajedničkoj sjednici
krnjeg Predsjedništa i Zajedničkog vijeća CK donosi se
odluka o otvorenoj agresiji na Hrvatsku.
- U to vrijeme, a oni su već jednu trećinu Hrvatske
okupirali, a general Tus je mirno sjedio i kao što
piše Tanja Torbarina, čekao da mu se riješi mirovina,
- nastavlja Domazet. - Ako je taj čovjek doista znao,
a morao je to znati, onda je on kao moralni i pošten
čovjek trebao doći na vrijeme i pripremiti Hrvatsku,
jer je umjesto da čeka vremena imao. On se priključio
tek onda kad smo mi krenuli na vojarne. A i tada
svojim potezima ne pridonosi obrani Hrvatske već
upravo destrukciji, u kojoj sve to vrijeme do danas
javno obznanjuje kako u ratu politika treba slušati
vojsku, a u miru vojska politiku. Dakle govori
antidemokratski, jer ne poznaje temelje demokracije.
OPERACIJE SPECIJALNOG RATOVANJA I DANAS
O Rašetinoj "istini" da je opsada Vukovara bila
pogreška. Na već spomenutoj sjednici 7. listopada
donesena je i odluka da im treba bar jedna velika
bitka, jer se već JNA razotkrila kao agresorska
zločinačka vojska. Vukovar su odabrali za veliku bitku
iz dva razloga, jedan da ne padne Milošević i njegova
politika, a drugi da pokažu svijetu kako se oni bore
protiv tzv. novih ustaša. Zbog toga paralelno pokreću
operacije specijalnog ratovanja, "Labrador" i
operacija "Opera", kojima se htjelo pokazati kako je
hrvatska politika izdajnička, jer brani Vukovar u
kojem su svi branitelji ustaše. Čini se da se ta
operacija specijalnog ratovanja manifestira do dana
današnjega.
Hrvatske službe sigurnosti već su razotkrivši 1991.
"Operu" dokazale da je tajnica radio Vukovara, a
supruga glavnog aktera operacije, kosovca uhićenog
tada u Zagrebu predala u dogovoru sa suprugom, onaj
govor što pročitao pok. novinar Siniša Glavašević
posljednjih dana prije pada Vukovara da su izdani.
- Ono što je pročitano kao Glavaševićev tekst jest
pismo nastalo u KOS-ovoj propagandnoj operaciji
"Opera" sa svrhom da se demoraliziraju branitelji
Vukovara koji su se borili ne samo u vojnoj blokadi
nego i u potpunoj informacijskoj izolaciji - sjeća se
danas i Miroslav Tuđman, bivši ravnatelj Hrvatske
izvještajne službe. Po njegovim riječima, Vukovar je
tada bio u informativnoj blokadi pa ljudi uopće nisu
znali što se događa u ostalim dijelovima Hrvatske, a
istodobno, trajali su napadi na Dubrovnik.
PLANIRANO
UBIJANJE ISTINE
- Zato su tada KOS-ove dezinformacije mogle imati
neki učinak, ali danas, kad se zna istina, onda je to
planirano ubijanje istine, a od toga u konačnici neće
biti pošteđen niti Domovinski rat, - zaključuje dr.
Tuđman. Komentirajući prikazani razgovor između
generala Dedakovića i predsjednika Franje Tuđmana,
Miroslav Tuđman je rekao kako se izvadak razgovora
predsjednika Tuđmana sa zapovjednikom vukovarske
obrane odnosio na poruku da se treći put ne ide u
uzaludni proboj preko Marinaca, a ne na evakuaciju
djece iz opkoljenoga Vukovara, kako to sugerira HRT.
Proboja preko Marinaca sjeća se i admiral Domazet
Lošo. Kaže, da svi spominju kako je Vukovar napadalo
30.000 srpskih i paravojnih vojnika, stotine
zrakoplova, više stotina tenkova.
- Kakav je to odnos snaga, Hrvatska je trebala imati
za proboj najmanje tri puta veće snage, a nije ih
imala, to bi značilo da smo trebali žrtvovati i ono
malo operativne sposobnosti koju smo imali. Osim toga
rat se ne može gledati samo u Vukovaru, rat je jednako
bio i u Dubrovniku i u Zadru i Šibeniku, sve nam je
prijetilo pasti, i Karlovac, Sisak, Zapadna Slavonije.
Znači ratište se moralo gledati u cjelini, a ne samo
jedan segment, kao u ovom slučaju. To su znali srpski
stratezi, - nastavlja Domazet. - I onda da bi uvalili
kukavičje jaje govore o izdaji Vukovara i koje čega.
Prema načelu taktike, da se i malo snaga istrošilo u
Vukovaru, tada bi se omogućilo da srpske snage izbiju
na liniju na liniju Virovitica Karlovac Karlobag.
HRT-ov
NASTAVAK OPERACIJE "OPERA"
Čini se da je priča o trgovanju teritorijem, još
jedno Rašetino kukavičje jaje, koje HRT nije
prepoznao. Zamislimo predsjednika Tuđmana koji hoće
samostalnu Hrvatsku državu, a onda nudi dvije trećine
te države. No, to je također bio davne 1991. dio
operacije "Opera". Nakon što su vidjeli što narod
misli o svemu onda su dva dana kasnije sustavno
pokrenuli operaciju koja je po svim elementima nastala
u Beogradu. Kao što je nastala i 1991. godine u
vrijeme obrane Vukovara.
U cijeloj toj priči koja se stalno ponavlja, a nije
niti slučajno odabrana sada 20 godina kasnije kada je
u Vukovar vidjeti strahotu i zločin srpskih snaga na
jednom hrvatskom gradu došlo 50.000 ljudi, uskače
hrvatska televizija sa svojim specijalnim operacijama
koje nisu ništa drugo nego nastavak operacije "Opera"
iz te 1991. godine. Zašto baš Andrija Rašeta priča o
Vukovaru, a imamo niz hrvatskih generala koji znaju o
tome više od njega. Zašto general Tus priča istu priču
koju priča i Rašeta.
Niti jedan niti drugi nisu se maknuli od mentalnog
sklopa koji je vladao u JNA. Obojica ne mogu oprostiti
Tuđmanu što je pobijedio JNA. A HRT? Nakon što su
vidjeli grandioznu povorku 50 tisuća ljudi u Vukovaru,
bez srama nastavljaju s operacijom ubijajući
ponovno i Vukovar i istinu. Dokle?
Autor: Tomislav Držić
Hrvatski list
24.11.2011.
|
