'Dobra satira proizlazi iz ljutnje. Proizlazi iz osjećaja nepravde, saznanja da na ovome svijetu postoje zla koja treba ispraviti' izjavio je svojedobno američki romanopisac i novinar Carl Hiaasen dok je još davno prije njega čuveni francuski filozof Voltaire rekao: 'Satira laže o ljudima dok su živi, a hvalospjevi kada umru'.

Od kako je svijeta i čovjeka, satira je sastavni dio naših života i svojim nerijetko oštrim perom duhovito se kritički osvrće na pojave u društvu i pojedince u njemu, posebno snažno upirući prstom u vlast. Njenim čarima mnogi nisu odoljeli, još od Ovidija i Juvenala u antičkom Rimu preko već spomenutog Voltairea, Molierea i Marka Twaina pa sve do satiričara modernijeg doba kao što su Oscar Wilde, Jaroslav Hasek i Anton Čehov.

Tanka je granica između satire kao umjetničke forme i kritičkog osvrta na društvenu problematiku s jedne strane i vulgarne uvrede bez ikakve umjetničke ili društvene vrijednosti koja u konačnici više govori o onome tko vrijeđa nego objektu same uvrede. Razmišljam o ovome dok promatram status jednog od svojih Facebook prijatelja. Navodno je Portal oko u svojoj rubrici Djevojka dana objavio fotomontažu djevojke golih grudiju čije tijelo u lascivnoj pozi je montirano na lice potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske i ministrice socijalne politike i mladih, Milanke Opačić. Dok sam pohitala na spomenuti portal kako bih se uvjerila u istinitost tvrdnje, sporna fotografija je već bila maknuta ali preko prijateljevog statusa - nastalog kao screenshot fotografije na portalu - mogla sam vidjeti čime su se odgovorni na Portalu oko podičili.

Da budem iskrena, i ne bih se previše obazirala na još jedan par golih sisa i na još jednu sprdačinu na račun neke od javnih osoba u Hrvatskoj da mi pažnju nisu skrenuli na protestno pismo koje su tom prigodom Portalu oko uputili iz Ureda za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske. U njemu, između ostalog, navode kako je takva fotomontaža 'ponižavajuća, ne samo za gospođu Opačić kao potpredsjednicu Vlade, već za svaku ženu. U duhu, prije svega, dobrog ukusa, apelirajući na zdrav razum, kućni odgoj te minimalno poštovanje prema drugoj osobi, tražimo uklanjanje ove stupidne fotomontaže, kako bi se makar malo sanirala šteta koju ste, iz nama potpuno nejasnih razloga, prouzročili.'

Ovakav tekst sama bih potpisala isti tren kada ne bih znala od koga dolazi. Da, istina je da vulgarna fotomontaža ministrice Opačić nema apsolutno nikakve veze sa satirom i da je u pitanju čisti bezobrazluk bez ikakve umjetničke vrijednosti, ali ne mogu se ovdje ne sjetiti one poznate izreke 'rugala se sova sjenici.' Zašto se, naime, sada osjeća tako snažna potreba revno braniti čast ministrice Opačić, a nitko nije, na primjer, branio čast pokojnog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, kada je sada već propali Feral objavio krajnje gnjusnu fotomontažu njega i pokojnog srpskog diktatora Slobodana Miloševića u postkoitalnom klinču među plahtama?

Ili kada su se u raznim medijima objavljivale više no neprimjerene fotomontaže hrvatski visokih političkih dužnosnika, kao što su na primjer one Franje Tuđmana koji simulira oralni seks s telefonskom slušalicom ili bivše predsjednice hrvatske vlade, Jadranke Kosor, u bikiniju i lascivnoj pozi ili one gdje je poistovjećena s ovcom? Trebamo li uopće spominjati brojne primjere vulgarne sprdačine na račun predstavnika katoličke Crkve?

Biti javna osoba nije uvijek jednostavno, a bavljenje politikom neminovno je profesija kojom ćete na sebe neizbježno navući bijes mnogih ljudi čija očekivanja niste ispunili. Ne samo što ćete postati objektom konstruktivne kritike već ćete, štoviše, još češće se naći na meti onih koji ne biraju sredstva iskazivanja svog bijesa i teško ćete moći izbjeći uvrede usmjerene prema sebi i svom djelovanju. Te uvrede nerijetko će prijeći granicu dobrog ukusa što je nešto s čime morate naučiti živjeti. Sve je to u redu. No postavlja se pitanje - zašto su Franjo Tuđman, Jadranka Kosor i svi do sada mogli živjeti s vulgarnim sprdanjem na svoj račun, a Milanka Opačić ne može? Može li mi netko pomoći pronaći tumačenje riječi 'licemjerje' u rječniku?

Pada mi sada na um i kultna američka crtana serija za odrasle South Park. Prikazuje se od 1997. godine i puno puta je uzburkala vode zbog svojih i više no kontroverznih stavova. Ipak, doživjela je i brojna priznanja i dan danas se može pohvaliti brojnim obožavateljima, među kojima je i sama autorica ovih redaka, ponajviše zbog činjenice da u svom brutalnom napadačkom humoru - ne štede nikoga. South Park uspijeva - za razliku od, recimo, nekadašnjih užasno isforsiranih i izvještačenih Zlikavaca - upravo zbog toga jer nikome ne zauzima stranu. On jednako napada sve - crnce, bijelce, katolike, mornone, Jehovine svjedoke, muslimane, demokrate, republikance, Boga i Vraga.

Previše žestoki za nečiji ukus? Istina, jesu. Ali jednako tako su i pošteni jer u svojem izričaju ne priznaju tzv. svete krave i svačiju stranu napadaju jednako žustro. To je lekcija koju lijeva i na papiru liberalna vlada Republike Hrvatske nije naučila. Zbog toga ne mogu shvatiti - bolje rečeno, dobro se to pretvaraju - zašto se netko sprda fotomontažom Milanke Opačić, a istovremeno šute kad se to isto radi Franji Tuđmanu i Jadranki Kosor. Za njih sloboda govora predstavlja jednosmjernu ulicu, a moralni standardi prevrtljivi su im poput promjenjivog proljetnog vremena.

SDP standardi:

ovo je uvreda...                 ... a ovo humor.

Napisala G.M.
http://www.fizzit.net