|
Kad je ono na početku svog pontifikata, odgovarajući na agresivna novinarska pitanje, čini mi se negdje u zrakoplovu, papa Frane s velikim razumijevanjem govorio o homoseksualcima kao o Božjim stvorenjima prema kojima se Isus odnosi jednako kao i prema svim drugim ljudima, zavladalo je u brojnim medijima u nas i u svijetu neskriveno oduševljenje.
Evo nam napokon prvog čovjeka Katoličke crkve koji će, poput trojanskog konja, razoriti tu zastarjelu, konzervativnu utvrdu. |
Doduše, oduševljenje je nešto splasnulo kad se pokazalo kako Papa ne prihvaća brakove osoba istoga spola. Onda su nade još podgrijane Papinom kritikom pojedinih slučajeva raskoši i pedofilije u Crkvi, što se zgodno uklopilo u opću kampanju o takvim izoliranim slučajevima kao općem stanju.
Rat protiv braka
Avaj, ovih dana je isti taj papa Frane naprosto šokirao taj dio liberalne javnosti za posjeta Azerbajdžanu, izjavivši kako je učenje o rodnoj ideologiji u školama i drugdje "dio svjetskog rata protiv braka". Ta rodna ideologija inače ide za tim da se poništi prirodna razlika i spolna dvojnost ljudske prirode. To je kao nešto što se ne rađa, nego možeš izabrati hoćeš li biti muško, žensko, ili nešto treće i četvrto.
Zanimljivo, ova je izjava inače puno citiranog Pape naprosto prešućena. Točno kaže Frane, to je samo dio jedne sulude, protuprirodne strategije. Evo i u nas je u do sada vrijedeći Obiteljski zakon, kao i u teze za novi zakon, ušla institucija izvanbračne zajednice kao surogat za brak, koja je ravnopravna s brakom, što je inače obesmišljavanje samog pojma braka. Jer, čemu onda uopće brak.
Zahvaljujući referendumu u Ustav je ušla mnogo i žestoko s lijevo-liberalnih gledišta osporavana definicija braka kao zajednice muškarca i žene, ali je zato donesen Zakon o istospolnim zajednicama kojima je takva zajednica izjednačena s brakom, što je izravno dezavuiranje Ustava. Jedina je razlika što istospolni ne bi mogli posvajati djecu, ali će i to moći putem izvanbračne zajednice iz Obiteljskog zakon, jer ta zajednica ne pravi razliku između istospolnih i raznospolnih.
Obitelj kao smetnja
Hrvatska je samo jedno od bojišta svjetskog rata ne samo protiv braka, nego i protiv obitelji pod firmom modernih ljudskih prava i sloboda. Obitelj se nastoji predstaviti kao prevladana, zastarjela kategorija i čak kao carstvo nasilja. Novi, globalni svjetski poredak, kojemu, osim Crkve, na svoj apsurdan način otpor pruža samo muslimanski svijet, kao i svaki totalitarizam želi izgraditi novog, unificiranog, mehaničkog čovjeka po svojoj mjeri i za svoje (eksploatatorske) potrebe. Obitelj kao prirođeni čvrsti okvir odgoja, emocija, reprodukcije i identiteta je za taj projekt ozbiljna smetnja. Ali, neće ići. Jer i ptice imaju obitelj.
Josip Jović, Slobodna Dalmacija
|