I stvori Bog muško i žensko u biljnom svijetu, u životinjskom svijetu, u svijetu čovjeka i usaglasi njihova muška i ženska tijela da bi mogla zajedno funkcionirati u stvaranju novog života. U oživljavanju nove biljke, u oživljavanju novog životinjskog bića, u oživljavanju novog čovjeka.

Danas se tzv. gender ideologija koja agresivno pretendira biti i postati novi moral, pita - što je to brak?! I nudi kakav bi brak trebao biti u odnosu na dosadašnji.

Ali mi znamo da je brak zajednica ljubavi između dva zrela ljudska bića - muško i žensko. Brak daje najljepši plod na svijetu, a to su - dječica. Svako stablo, pa i ono ljudsko, po Božjem nauku - prepoznat ćete po plodovima. Plod braka su dječica, a plod istospolnog "braka" je jalovost, da ne kažem i po kršćanskom nauku - smrtni grijeh.

Brak je svetinja ili bi barem to trebao biti. Istospolni "brak" postoji samo u ljudskoj vrsti, jer još nitko nije vidio da je bik uzjahao bika, tigar tigra, lav lava ili pijetao pijetla. Ili po ženskoj liniji još nitko nije vidio da je krava uzjahala kravu, da je koza uzjahala kozu, da je ovca uzjahala ovcu ili da je kokoš uzjahala kokoš. Ali u ljudskoj vrsti muškarac uzjaši muškarca, žena uzjaši ženu i po gender ideologiji koja pretendira biti novi moral u svijetu, takvo ponašanje ispunjava sve uvjete da se proglasi brakom, onim istospolnim, i da bude definiran u istoj ravni i kategoriji u kojoj je i prirodni brak koji je suglasan Božjoj naravi.

U kršćanskom smislu brak je i sakrament. Isus je ženidbu među krštenima uzvisio na razinu sakramenta, rekavši: "Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja".

Glasajući za brak između jednog muškarca i jedne žene - glasate da se u našoj Hrvatskoj ne oskvrni Božje djelo i Božja zamisao vjekovnog produžetka života na Zemlji.

Obitelj, brak s djecom je osnovna ćelija ljudskog društva svuda u svijetu. Na temelju obitelji gradi se i lokalna zajednica (gradovi i sela), gradi se i zajednička domovina (država) kao nacionalna zajednica i sl. Obitelj je i temelj postojanja ljudske vrste na svijetu kao cjeline, od pamtivijeka sve do danas, a osnovna je pretpostavka i opstojnosti ljudske vrste u budućnosti.

Što je naravni cilj istospolne zajednice, to ni svi filozofi ovog svijeta ne bi mogli odgonetnuti. Ako nešto nije postavljeno naravno, u skladu s općim smislom života, što nije suglasno prirodi života i njenoj funkciji - u duhovnom smislu to ne može imati logičnog ili bilo kakvog prirodnog smisla, osim nekakvog materijalnog.

Što je udružilo dvije istospolne osobe? Je li to ljubav koja može biti samo neprirodna, je li to možda greškom ženska duša uselila u muško tijelo ili muška u žensko? Na to pitanje ne bih se usudio davati nikakav odgovor, jer odgovor spada u domenu više struka od one medicinske, antropološke, psihijatrijske, pa ako hoćete i teološke, i to pod uvjetom ako je uopće moguće dati odgovor.

Mnogi slučajevi takvih veza su rezultirali i zbog frustracija koje su doživjeli muškarci s ženama i žene s muškarcima. No, u jednom sam potpuno siguran, a to je da takvim osobama treba pomoći na načine koji bi bili efikasni da ih se vrati u normalan život. Postoje brojni poznati slučajevi da su se takvi parovi nakon isteka odrđenog vremena i ne znam pod kojim i kakvim utjecajem vratili u normalu, sklopii prirodne brakove i imali svoju dječicu, ali duboko u duši sa stidom prema onome što su prije činili.

Umjesto tolike halabuke o odobravanju statusa braka istospolnim osobama, bilo bi bolje da se osnuje neka služba različitih eksperata koja bi takvim ljudima pomogla da shvate da se trebaju vratiti u normalu. Da shvate da je njihov život devijacija prirodnog života i prirodne veze muškarca i žene i da se to dade ispraviti.

Ali takvi istospolni brakovi trebaju više nakaradnoj i genderskoj ideologiji koja na sve strane agresivno pretendira da postane novi moral među ljudima, nego osobama u istospolnim vezama. Ovdje, agresivno, ne nastupaju istospolne osobe u međusobnoj seksualnoj vezi, već agresivno nastupa politika koja sustavno želi razoriti tradicionlanu obitelj i tradicionalni brak kao Božje djelo i koja želi od neprirodne ideologije stvorit novi svjetski moral koji bi zavladao među ljudima. Iza takve ideologije ne stoji kršćanstvo, već je upravo obrnuto - kršćanstvo joj je najveća prepreka za njeno širenje.

Takvu ideologiju podupiru političari iz ateističko-agnostičke provenijencije, ljevičari, ateisti i sl. i to samo u funkciji politike. Inače, osobno i intimno među njima nema niti jednog jedinog koji ne bi bio beskrajno nesretan ako bi njihovo rođeno dijete živjelo u takvom istospolnom braku, a nimalo ih ne smeta da zagovaraju takve brakove naravno ako se radi o tuđoj, a ne o njihovoj djeci, čime samo produbljuju osobnu nesreću i onako nesretnim ljudima i njihovim roditeljima.

Da je to tako pokazuje i najnovija objavljena slikovnica koja je namijenjena djeci najnižeg školskog ili predškolskog uzrasta koju je naručilo Ministarstvo kulture RH i distribuiralo po školama i knjižnicama, a sve na teret hrvatskih poreznih obveznika. Riječ je o knjižici autora Alexandra Maxeinera i Anke Kuhl pod nazivom SVE JE TO OBITELJ. To je tzv pačvork obitelj (riječ iz engleskog jezika u prijevodu - skrpana obitelj). Ta knjižica je prava perverzija zbog koje bi državni dužnosnik koji je za njeno izdavanje i otkup odobrio sredstva poreznih ovbeznika, trebao istog momenta podnijeti ostavku, a imao bi što raditi i DORH, jer se radi o čistom kaznenom djelu, koje ne bi smjelo proći nekažnjeno.

Citiram na tu temu članak s HKV-a:

"Jer, treba biti posebno bezobrazan i perverzan te djeci u ranom školskom uzrastu servirati slikovnice u kojima se objašnjava da obitelj mogu činiti dva homoseksualna para, jedan muški i jedan ženski, koji u dogovoru imaju po dvoje djece tako da jedan muški član muškog homoseksualnog para ima prvo dijete s jednim ženskim članom ženskog homoseksualnog para, pa onda drugi muški član muškog homoseksualnog para ima drugo dijete s drugim ženskim članom ženskog homoseksualnog para, pa onda ženski homoseksualni par čuva to dvoje djece prvih tjedan dana da bi drugi tjedan to dvoje djece čuvao muški homoseksualni par, pa onda djecu opet čuva ženski homoseksualni par, itd." ( s HKV MM)

Ta knjižica nedvojbeno pokazuje da je manje riječ o zaštiti i pravima istospolnih zajednica, već da je prioritetno riječ o širenju tzv. gender ideologije kao uvođenje novog obiteljskog morala u svijetu s ciljem razazanja institucije prirodnog braka, a prvenstveno onog kršćanskog. Već ta paklenska knjižica, sama po sebi, je dovoljan razlog za održavanje referenduma u Hrvatskoj da je brak - muškarac plus žena. Knjižica je živi sotonizam koji se službeno nudi našoj djeci najnižeg školskog ili predškolskog uzrasta. U nekoj normalnoj državi tako nešto bilo bi nezamislivo, i ako bi se pojavilo bilo mbi momentalno oštro sankcionirano.

U kakvom to svijetu živimo, kamo plovi naša Hrvatska, a moglo bi se kazati i čitavi zapadni svijet kojeg uglavnom nastava bijeli čovjek?

Piše: Mile Prpa

izvor: www.hkz-kkv.ch