Inovativni studenti
Studenti ekonomije na St. Gallen
fakultetu, Albert Gebhardt i Leonard Wilhelm, dijele
stan i zajedno se relaksiraju trčanjem preko polja i
livada. Upada im u oči da mnoga stabla jabuka ostaju
neobrana, a plodovi trule pod drvetom. Razmišljaju
kako bi se te jabuke mogle upotrijebiti i tako se
rađa osnovna ideja - od jabuka treba napraviti sok.
Ali, to mora biti poseban sok. Tako nastaje njihov
socijalni program, a od njega poslovni plan.
Nisu tada znali je li njihova ideja
"plem-plem" ili se može realizirati. To su trebali
odlučiti stručnjaci. 2013. godine svoj su poslovni
plan prijavili na jedan natječaj i pobijedili.
Simbolična novčana nagrada silila ih je da krenu na
posao, jer su o njima i njihovoj ideji pisale mnoge
novine.
Mladi su ljudi obilazili od vrata do
vrata seoska domaćinstva na čijim je imanjima bilo
stabala jabuka. Na nekima su bili srdačno primljeni
i ponuđeni kavom i kolačem, na drugima ih je
potjerao pas čuvar. Ona stabla koja su im bila
prepuštena za njihov projekt "Gartengold" (Vrtno
zlato), označili su na zemljopisnoj karti St.
Gallena.
Uz darivatelje jabukovog drveta, odnosno ploda, trebalo je naći
pomoćnike za berbu. To se pokazalo teže no što su mislili. Društvene
organizacije bile su skeptične. "Dva studenta ekonomije žele napraviti nešto
socijalno i s invalidima i ljudima posebnih potreba brati jabuke - zvučalo je
smiješno", kaže Albert. Do berbe 2013. imali su dovoljno suradnika i stabala
jabuka. Na kuhinjskom stolu bilo je sve više boca koje je trebalo etiketirati, a
na zidnoj karti povečavale su se oznake darivanih stabala.
Premda je njihovo poduzeće stalno
raslo, vlasnici su radili besplatno. Zarađen novac
investirali su u svoje poduzeće. Životne troškove su
pokrivali radeći dodatno u drugom poduzeću.
"Gartengold" i dalje je njegov najdraži projekt,
kaže Albert. Rad sa duševno i tjelesno oštećenim
ljudima čini mu veselje. "Oni procvjetaju tokom
berbe", kaže.
Svježi sok mušterije mogu naručiti
preko internetske stranice. Kupci su domaćinstva u
cijeloj Švicarskoj, također i bolnice, škole,
restorani i izabrani trgovci. "Gartengold" je u
međuvremenu iz zajedničkog stana preselio u gradski
ured u St. Gallenu, a ove je godine otvoren ured i u
gradu Zuerich-u. Na uredskim stolovima i dalje ima
boca, ali su etikete kompjuterski istiskane, a
zemljopisna karta St. Gallena odavno više ne
zadovoljava, jer se javljaju ljudi iz pola Švicarske
i nude svoja stabla jabuka mladim poduzetnicima.
Može li nešto takvo nastati i u
Hrvatskoj?
Ono što svakom putniku kroz našu zemlju upada u oči, to su
ogromne površine neobrađenog zemljišta. Naravno da ima i neobranog voća, a može
se vidjeti i runo ošišanih ovaca kako neiskorišteno leži na zemlji, a vjetar ga
raznosi. Poznam ljude u Hrvatskoj koji se žale kako ne mogu nikoga naći da im
pokosi travu, obere grožđe ili neko drugo voće. Moja prijateljica kaže mi: "U
Hrvatskoj novac leži na podu, ali su ljudi lijeni sagnuti se i pokupiti ga.
Zašto i bi, kada je lakše ništa ne raditi, ali jamrati da im je socijalna pomoć
ili pomoć za nezaposlene premala".
Hrvatima se ništa ne isplati. Ne
upuštaju se u rizike, ali će rado kritizirati svakoga tko nešto ima. Ako nešto
ima, to je sigurno ukrao, jer drugačije ne ide! Komunizam je uništio svaku
privatnu inicijativu, a komunisti namjerno gajili mržnju prema bogatima, dok su
sami uživali u otetim kućama i stanovima.
Čim više bogatih u jednoj zemlji, tim je život svima bolji. Znaju to Švicarci,
zato omogućavaju ljudima da nešto stvore, a bogatašima iz drugih država da se
nastanu u njihovoj.
Dunja
Gaupp, Baden
Albert Gebhardt i Leonard Wilhelm osnivači firme
Gartengold
|
