Bogu hvala, gay pride je uspio! Demokracija je spašena u
zadnji čas! Splitski huligani, a to je oko 95 % Splićana
ovaj su put konačno stjerani u mišju rupu. Ministar
policije, i sam ponosni sudionik parade, izjavljuje da
slijedeće godine neće više biti potrebe za 900
policajaca. Bit će dovoljno 1000 ili možda 880 pa će
nešto i uštedjeti! Na RTL-u kažu da je po najnovijim
izračunima splitsko spašavanje demokracije koštalo
Hrvate oko 2 milijuna kuna! Druge godine moglo bi se
ušparati oko 100.000 kn i taj novac podijeliti onima
koji kopaju po kontejnerima, tvrde jeftini demagozi.
Slažem se! Ne treba miješati demagogiju s demokracijom.
Čujem zapanjene desničare kako s mržnjom rigaju otrov.
Kao zašto se ta 2 milijuna kuna, umjesto pederima, ne
podijeli radnicama Kamenskog. Pa i one su također isto
spolna zajednica jer su sve žene! Ako je u Kamenskom
ostao bez posla i neki muškarac njega je lako
škartirati.
J... mi se, nije moj
Kad smo već kod ljudskih prava, Splićani su se
napokon mogli u praksi uvjeriti da je uz malo dobre
volje moguća promocija ljudskih prava do neslućenih
visina. Potrebno je samo dovesti 900 do zuba
naoružanih specijalaca, stotinjak landrovera, par
borbenih helikoptera, desetak kontrolnih punktova za
kontrolu izlaska i ulaska u Split, detaljno
pretraživanje svih koji nisu pederi, zatvaranje
pojedinih prometnica na početku turističke sezone na
opću radost zbunjenih turista koji su pomislili da su
u Damasku, preventivno lišavanje slobode svih muških
koji nisu našminkani i ne vrte kukovima dok hodaju već
se okreću za zgodnim Splićankama. Ti zadnji
provociraju Pusićku, Freda Matića, Ranka Ostojića,
Vrdoljaka i Arsena Bauka - komunizma koji se širi
Hrvatskom.
Na TV 24 sata gledam na rivi
triumfalizam pobjednika. Tip drži u ruci mikrofon na
zanimljiv način I mudruje: "Sad ćemo napokon moći na
miru da vaspitujemo decu!" Duboko dirnut tom scenom
počeh razmišljati kako sudionici parade ponosa
vaspituju svoju usvojenu djecu! Odmah sam prestao
misliti, sretan što nisam neki misaoni tip. Prisjetih
se vica kad Mujo pita Hasu: "Što radiš?" "Gledam kako
trava raste!" odgovori Haso. "A, što ti radiš?" upita
Haso Muju. "Ja samo gledam!" Slovenska predstavnica u
paradi uzela je mikrofon u ruke na zanimljiv, skoro
gadljiv, način i poručuje da će se ovaj splitski
trijumf demokracije odraziti i na Janeze. Možda hoće,
ali lovu koju su Hrvati pljucnuli na taj "veliki"
dogođaj, Slovenci neće nikada dati. Nikada, a možda ni
onda! Pustimo Janeze!
Portali javljaju da su Splićani temperamentno i
nijemo promatrali povorku. Pet ministara koji su
sudjelovali u paradi održali su nadahnute i vatrene
govore, ali za nijeme! Uvaženi beogradski gost i đak
Boris Dežulović preko portala Crol.hr prodaje svoje
nepročešljane misli. "Ovdje sam jer je to stvar
elementarne pristojnosti. Svakom pederu je dužnost
biti tu jer pederi smo svi mi! I oni iz policijskih
kordona, samo što još to ne znaju!" Nadam se da pet
ministara i 900 policajaca čitaju portal Crol.hr.
Ministri trebaju puknuti od ponosa što su napokon
javno priznati pederi, a i policajci bi mogli početi
pucati, ali da li baš iz ponosa, to nisam siguran!
Indeks.hr
ponosno izviještava hrvatsku javnost da su se na
đardinu okupili mnogi uglednici iz javnog života koji
su došli pozdraviti paradu ponosa. Zanimljivo društvo:
Predrag Matvejević, Drago Pilsel, Nenad Puhovski,
Predrag Lucić. još je samo falio Stipe Mesić.
Matvejević je pravomoćno osuđeni klevetnik koji ne
priznaje hrvatski sud kako je rekao. Drago Pilsel je
poznati obožavatelj Židova koji je u Buenos Airesu
oduševljeno bacao molotovljeve koktele na izraelsko
veleposlanstvo. Predrag Lucić, Boris Dežulović, Nenad
Puhovski sve uglednici bez premca. Reklo bi se kakva
država takvi i uglednici! I na kraju sukladno ovom
zadnjem uskrsnuću demokracije u homofobnom Splitu još
jednom genijalni Mujo i Haso. Mujo priča Hasi kako je
sjeo u avion za Frankfurt. Kad na sred puta digoše se
neki tamni i brkati putnici, izvadiše oružje i počeše
se derati da su oteli avion. "J. mi se, nije moj!"
priča Mujo Hasi. "Ali kad su crni i brkati počeli tući
neku ženu ja skočih i počeh protestirati. Crni i
brkati me opkoliše, a jedan promrsi kroz zube: Ili
skači van ili ćemo te guziti!" Haso zabrinut upita:
"Jesi li skakao?" "Jesam malo na početku!" odgovori
Mujo.
Kapetan Mardešić
A sada mala znanstvena geneza homoseksualizma na
brdovitom Balkanu. Zlobni desničari tvrde kako danas
Hrvatskom vladaju djeca nekadašnjih komunista. I nisu
daleko od istine. Opće je poznato da su naši dragi
komunisti bili jako napredni, a posebno su bili
osjetljivi na ljudska prava, pa su u tom smislu i
odgajali svopju dječicu koja danas vode Hrvatsku u EU.
Zato danas ne možete na pride paradi u Splitu vidjeti
oduševljenog Rojsa, Švarca, Ivkošića, Hodaka i ostale
zadrte desničare! Njihovi roditelji nisu im od malena
usadili ljubav prema duginim bojama već samo prema tri
boje crven-bijeli-plavi i tako ostadoše retardirani u
odnosu na predivnu različitost koju nam nude pederi.
Da vam i dalje ne dižem živce pseudo
znanstvenim raspravama odmah prelazim na dirljiv
primjer partizanske senzibilnosti u odnosu na
seksualne slobode. Preteča ove divne splitske priče
bio je kapetan Josip Mardešić. On je pred kraj drugog
svjetskog rata (1944) lagano naguzio par stražara
kojima je bio nadređeni, a koji navodno nisu imali
ništa protiv te revolucionarne različitosti. Umjesto
da se kapetana Mardešića javno pohvali zbog
promoviranja naprednih ideja, partizani osnovaše Sud
časti pri Glavnom štabu NOV-a. Ne rigidni prijeki sud,
kakav bi osnovale recimo ustaše, nego bezopasni sud
časti, nešto kao djevojački crkveni zbor. Predsjednik
suda je bio komesar Rade Žigić koji se kasnije objesio
na izdržavanju kazne kao osuđeni staljinist. Drugi
član suda je bio Bogdan Orešćanin, kasniji
veleposlanik u Londonu, a treći neki Đuro Matić.
Revolucija
je počela jesto vlastitu djecu tako što je Sud časti
osudio kapetana Mardešića na smrtnu kaznu. To je bio i
početak revolucionarnog prava koje je kulminiralo
kultnom izjavom nikad prežaljenog Tita da ima sudija
koji se drže zakona kao pijan plota. I tako su
strijeljali nesretnog Mardešića koji sad negdje iza
oblaka gleda paradu ponosa u Splitu i maše kažiprstom
Žigiću i co., govoreći im evo vidite koji ste vi konji
bili! Ili kako kaže Boris Dežulović "svi smo mi
pederi". Bojim se da zadrti beogradski đak nije ni
svjestan koliko je u pravu. A kako je sve relativno
pokazuje ova istinita anegdota koju mi je ispričao moj
prijatelj Iko Buljan. On je kao vrhunski nogometaš
nekada igrao u njemačkom "Hamburgu". S njim je igrao
jedan Nijemac, krajnje desno skoro
nacional-socijalističkih ideja, što je izazivalo osudu
svih ostalih Nijemaca u momčadi. Jednog dana ovaj je
desničar svih iznenadio izjavom: "Prestanite me
optuživati! I moj je otac također nastradao u
koncentracionom logoru." Iznenađeni suigrači su se
povukli uz pitanje: "Kako ti je otac nastradao?"
"Napio se, pa je pao sa stražarskog tornja!" mirno je
odgovorio zadrti desničar. Ne znam kako vas, ali mene
to pomalo podsjeća na kapetana Mardešića.
Turudićev slatki život
'Ajdmo sad na neku veseliju temu.
Pedesetpetogodišnja Osječanka čekala je u redu dva
dana stari kruh po cijeni od četiri kune, vjerojatno
samo iz škrtosti. Kad je sva sretna uspjela dobiti taj
stari crni kruh, pred vratima pekare ju je dočekao
porezni inspektor i zatražio je da mu pokaže račun.
Kako ga nije uzela, kaznio ju je sa 50 kn globe. Škrta
je Osječanka brzo izračunala koliko je to kruha koji
je mogla za taj novac kupiti i neiskreno se
rasplakala. Međutim, ponosni socijaldemokratski
inspektor mudro ju je poučio kako to nije nikakva
pljačka, kao što to ona smatra, već promicanje porezne
discipline i kulture. Na kraju ga je osviještena
Osječanka poslala u p.. materinu!
Jutarnji od 6. i 7. lipnja o.g., donosi
senzacionalni naslov: "Turudićev slatki život". Autor
je poznata jugohigijeničarka Jelena Lovrić, po
novinarskoj kvaliteti vrlo slična Kuljišu. Počeh
čitati da vidim u kakvim je to orgijama Jele uhvatila
našeg antikorupcijskog suca. Ostadoh zaprepašten
Turudićevim primitivizmom. Slavio sudac rođendan i na
proslavu pozvao, između ostalih, i nogometnog bosa
Mamića, i rukometnog bosa Gobca. Jele ne može
vjerovati da Turudić ništa ne mari za Mamićevo
besprizorno ponašanje u javnosti. Valjda smatra da je
na rođendan trebao pozvati Ministra sporta, poznatog
po uglađenom rječniku. Gobca, pak, Jele smatra da je
sudjelovao u korupcionaškom zločinu iako nema ni
istrage, ni optužnice, ni presude. Ipak, Jele zna da
je on nabavio neku lovu za Sanadera, njenog
nekadašnjeg političkog ljubimca kojeg je hvalila na
sva usta. Možda se Lovrićka nadala da će Turudić
pozvati na rođendan umjesto Gobca Sanadera jer on
sigurno ima uglađen rječnik, ali ne i karakter. Jelena
me pomalo podsjeća na plavušu kad kaže: "Razumijem da
roda nosi djecu, ali ne razumijem kako pauk može
dignuti auto!"
Autor:
Zvonimir Hodak
dnevno.hr
|
