Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

POEZIJA  ČLANOVA  HKZ  I ČITATELJA  DRUŠTVENIH OBAVIJESTI     (07.05.2011.)

Kako bi lijepi poetski uradci koje dobivamo za objavu u Društvenim obavijestima, bili dostupni širem krugu zainteresiranih, odlučili smo im dati mjesto i na našem portalu. Potražite ih u rubrici

"Knjige".

 

Ilija Ico Blažević

 

 

 

 

BOSNA

U zemlji gdje je grozota dosta
I prošlost po leđima mlavi
Gje su kao do Boga držali gosta,
A sad su ljudi, tuđi i plavi.

U zemlji punoj otrovnih zmija
Gdje joj svaki radi o glavi
Nezna jadna da nije ničija
Jer su joj ljudi, tuđi i plavi.

U toj je zemlji nestalo misli
Neka se druga uzvišenost slavi
Svi se na svome nekako stisli
Možda su zato ljudi, tuđi i plavi.

U zemlji za izgnanima je vika
Sad u njihovu kožu bi da se stavi
A kad smo te trebali ko kisika
Bolji su bili svi tuđi i plavi.

U zemlji mržnja leti ko buktinja
I svatko o pravdi samo balavi
Tvoji su ljudi tebi sudac i sutkinja
A ne nekakvi ljudi tuđi i plavi.


KULTURNA KOPILAD

Kojim običajima sluga ja ću biti
Ostavljen u ćošku kao mlad
Kojom šutnjom ćeš prekriti
Da te zovu kulturna kopilad.

Čija himna kucat će u meni
Kojim ću se grbom, kleti
Vjerovat će ko nevjernoj ženi
Jer kulturnu kopilad neće uzeti.

Mijenjaš sebe od palca do glave
Pokušavaš održati nekakav sklad
Nisi svjestan kako od tebe prave
Tu jadnu,tuđu kulturnu kopilad.

Nekakve korijene spominješ samo
Kako si došo da pobijediš glad
I da si najmilije ostavio tamo
Jer nisu nikakva kulturna kopilad.

Tako će te gledat ko dvorsku ludu
Vrati se.Idi,ne drže te nikakve sile
Kad kreneš, gledat će ko u čudu
Ne shvataju da nisi kulturno kopile.

 

 

NAROD SNIVA

Pitaš, zašto su mi koplja pala
Zašto te đavli u snu gone
Kao da je smrt sa usana udisala
Zamisli kad na brodu stojiš, a tone.
Sinoć sam plovio oblacima sivim
Kao barkom po moru plavom
Gledao zemlju u kojoj živim
Tražio očima a ne glavom.
Slušao ljude što žele reći
Iskreno,ko ispovijed posmrtnika
Gledao hramove,sve veći i veći
Valjda dika pobjednika.
Dok ljudi drhte, traže bijeg
Ko srna bez zaklona nasred lovišta
Jer joj tragove odaje snijeg
Shvativši, osim života da nema ništa.
Crnih lešinara gledam jato
Gdje sa srne kida živo meso
Možda sam se i znojio zato
I ko prut na vjetriću treso.
A srna šuti, ništa da rekne
Ko narod ponosan, makar ga peko
Sve dok ne udari, prije no što klekne
Svom žestinom, ko da je to čeko.

 

 

ZABORAVI SVE

Stojte riječi rđavoga uma
Trulost duha ostavite sebi
I idite drugom stranom druma
Ja vas k sebi ni uzeo nebi.

Stojte misli, lažljivoga žara
Progledajte iz te crne tame
Nemoj glava da Vam srce vara
Jer će glava ostavit Vas same.

Stojte želje, podlih iskušenja
Nek vam oči iz te tmine vire
Kao ružna smrtna priviđenja
Sudnjeg časa kad želja umire.

Stojte djela, puna srama
Gdje vam priča nije čast
Ni zaborav neće s Vama
Dok nosite teški, crni plast.


 

 

28 - 2011

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch