Uz to, činjenica da Đapiću nije onemogućen rad, kao što
je to bio slučaj s Vidovićem, kao i činjenica da je bio
kolaboracionist, da je surađivao sa zlom, koje je pošto
poto nastojao očistiti iz hrvatskog društva, i to gdje
god je to mogao u potpunosti daje za pravo zaključiti
kako su motivi njegovih prijedloga upitni. Osobito ako
se pogleda rezultat te suradnje koja je hrvatsku
domoljubnu, nacionalnu opciju izbrisala sa hrvatske
političke scene i iz političkog života Hrvatske. Ona je
danas potpuno zametena, zameo je HDZ i suradnja. Toliko
je zametena da danas u sebi uopće nema žive snage da se
otkopa.
Sve je puno jasnije ako se pogleda i "korist", a ta
korist, i u takvim prilikama je da desno orijentirani
birači, oni koji glasuju, svojim glasovanjem samo
omogućuju ostanak na životu restauriranoj
komunističkoj eliti u HDZ-u, odnosno daljnje umiranje
naše zemlje. Uz to i apstinenciju velikog dijela
biračkog tijela koje u takvim okolnostima i prilikama
nema za koga glasovati. Identična slika je is HSS-om i
njegovim biračkim tijelom.
Stav HDZ-ovih vladajućih komunističkih
struktura prema problematici lustracije nije se
promijenio niti poslije. Sanaderov stav već je
iznesen, a i pojašnjen. Šutnja o toj problematici u
vrijeme vladavine Jadranke Kosor sama po sebi kazuje
kakav je bio njen stav o tome. Novi lider Tomislav
Karamarko nikada se nije decidirano izjasnio kako će
opredjeljenje njegove "nove" politike ići i u pravcu
pokretanja inicijativa i prijedloga donošenja zakona o
tom krucijalnom problemu. Po tom pitanju samo je
izjavio kako će provesti lustraciju u HDZ-u. On i to
danas čini na isti način kao i njegovi prethodnici-
neutralizira političke protivnike i neistomišljenike.
Da bi proces
o čijoj provedbi i kvaliteti te provedbe ovisi
napredak u pravcu pravne države i socijalno-ekonomskog
napretka bio pokrenut i proveden moraju biti pokrenute
aktivnosti i inicijative, ili bar nastojanja i
ključnih institucija našeg društva.
HAZU i Lustracija
Kad se govori o kulturnoj sferi onda bi takva pitanja trebala biti pokretana
ponajprije od krovne kulturne institucije u Hrvata, od HAZU-a.
Međutim HAZU je pokretao sasvim drugačije inicijative i prijedloge. Jedan od
takvih prijedloga bio je da se bivšim komunističkim vođama dodjeljuju
odlikovanja. Naime, od strane HAZU-a bila je pokrenuta inicijativa da se bivšim
perjanicama SKJ i CK SKH Celestinu Sardeliću i Dragi Domitroviću dodijele
hrvatska odličja.
Hrvatsko društvo političkih zatvorenika Goli Otok tu inicijativu nazvalo je
svojevrsnim eklatom neviđenim u svijetu i "šakom u oko" svim onim demokratima
koje je komunistički, totalitarni režim SFRJ, a posebno SRH, proganjao, zatvarao
i ubijao tijekom 45 godina.
Predsjednik HDZP Goli Otok Rado Pejić u izjavi je tada napisao da ta
inicijativa HAZU-a legitimira progone bivših političkih zatvorenika i poslije
1990 godine pa sve do danas. Nadodaje kako mnogi članovi Hrvatskog društva
bivših političkih zatvorenika Goli Otok i danas svjedoče o progonima koje nad
njima vrše članovi SKH, KOS-a i UDBA-e, bez obzira kojim organizacijama oni
danas pripadaju, te napominje kako je poznato da je JAZU, sada HAZU, 45 godina
davala legitimitet jugoslavenskoj komunističkoj i totalitarnoj vlasti i da je
1990. godine pukom promjenom imena dala obrazac hrvatskoj tranziciji, po kojem
su komunisti postali demokrati, a ordinirana pljačka -privatizacija. Pejić
upozorava da je ta HAZU-ova inicijativa imala zadaću relativizorati komunistički
zločin u RH, umanjiti njegov značaj i težinu, kao i odgovornost.
Današnja
šutnja te ustanove o pitanju problema lustracije u
našoj zemlji jasno upućuje na zaključak da se njihova
stajališta i stavovi nisu promijenili. Vjerojatno i iz
razloga da HAZU uistinu postane HAZU.
Crkva i Lustracija
Jednako kao kulturna sfera tako i vjersko-moralna sfera mora pokretati
inicijative i prijedloge vezane uz život zajednice, jer je i ona čimbenik
društva. Međutim, iako je uvriježeno mišljenje kako Crkvi u Hrvata smeta
restauracija komunizma činjenica je da vrh Katoličke Crkve tek tu i tamo spomene
potrebu lustracije, tek da se čuje. Činjenica je da niti prije, a niti danas HBK
nije nikada jasno izišla u javnost sa inicijativom i prijedlogom donošenja
Zakona o lustraciji.
Određena mišljenja govore kako je HDZ enormnim sredstvima i beneficijama Crkvu
privukao u svoje redove, te na taj način osigurao potporu najširih slojeva, ali
se tome može nadodati i njenu šutnju. Druga mišljenja su na istom tragu i govore
kako je Crkva u Hrvata bila oporba totalitarnom režimu J. B. Tita pa je kao
takva i bila omiljena i voljena u narodu, no uspostavom hrvatske države pokazala
je da joj je daleko više stalo do materijalnih dobara nego izgradnje civilnog i
pravednog društva u Hrvatskoj.
Današnje stanje pokazuje da ta
razmišljanja imaju uporište, ali i sukladno tome da je
Crkva (nikako u cjelini) zalutala Crkva, jer ne može
se istodobno služiti dva gospodara (Matej 6,24), ne
može se služiti Boga i Mamona. Najveći, a i prvi je to
bio, koji može biti pred Bogom je služiti drugim
bogovima.
Zašto vrh
Katoličke Crkve u Hrvata nema određen i jasan stav o
lustraciji, zašto ne pokreće tu problematiku, leži i u
zapažanju generala Marka Lukića koji smatra da bi
trebalo provesti i Crkvenu lustraciju s obzirom da je
još devedesetih godina kardinalu Franji Kuhariću
predan popis sa svećenicima koji su bili suradnici
UDBA-e. Kad bi to bio razlog onda bi to značilo ne
samo da vrh Crkve nema hrabrosti i borbenog duha, nego
da štiti one koji su bili i jesu u službi zloga i da
je time daleko, daleko od Boga.
Sabor i Lustracija
Kad je Sabor i lustracija u pitanju tada dobar odgovor daje članak koji
govori: Jedino Sabor može donijeti Zakon o lustraciji, a zašto to neće odgovori
slijede. Tko je bio jedan od Predsjednika sabora RH? Bio je Luka Bebić. A tko je
bio Luka Bebić?
U članku "Slobodne" Dalmacije od 24. prosinca 1971. godine, dakle, u vrijeme
obračuna u Karađorđevu, objavljen je članak pod naslovom "Likvidiranje ogranka
Matice hrvatske", u kojem se tadašnji komunist i predsjednik Skupštine općine
Metković, Luka Bebić, pozitivno osvrće na gašenje te hrvatske kulturne
organizacije:
Na današnjoj sjednici SO Metković, u
želji da se što prije provedu u djelo riječi druga Tita i zaključci sa sjednice
Predsjedništva SKJ i 23 sjednice CK SKH, predsjednik Luka Bebić izložio je
program djelovanja Skupštine mjesnih organa u suzbijanju nacionalizma i
šovinizma i svih drugih pojava kontrarevolucionarne djelatnosti. Zaključeno je
da se odmah poduzmu mjere za likvidaciju ogranka Matice hrvatske kao osnovnog
žarišta nacionalističkih i šovinističkih djelatnosti.
Još u toku dana njezine su prostorije zapečaćene, a financijsko poslovanje
podvrgnuto kontroli- navodi se ju tekstu u kojem nadalje stoji kako su općinari
na čelu na čelu s Lukom Bebićem zatražili od pravosudnih tijela brže,
energičnije i efikasnije poduzimanje svih mjera koje zakon predviđa protiv
nacionalizma i šovinizma i drugih "neprijateljskih" djelatnosti.
Osim barabe Luke predsjednik Sabora
bio je još jedan istaknuti HDZ-ovac "centarforf",
"alfa i omega" Vlado Šeks, a prema pisanju Hrvatskog
lista također suradnik UDBA-e. Niti današnji nije
bolji, jer dok licemjerno govori o ispravljanju
nepravdi i osudi zločina protiv čovječnosti i
promicanja demokratskih vrijednosti ne promiče pitanje
lustracije bez koje nema ostvarenja tih vrijednosti u
našoj zemlji.
Ostatak i Lustracija
Budući da su u Hrvatskoj na vlasti i u oporbi upravo oni nad kojima treba biti
proveden proces lustracije, da je zakonodavac onaj kojeg treba maknuti s tog
položaja, te da ključne institucije hrvatskog društva, iz navedenih razloga, ne
pokreću to pitanje nameće se pitanje da li je uopće moguće provesti lustraciju u
Hrvatskoj, koja je glavni uvjet za konsolidaciju demokracije u našoj zemlji, i
ako jest kako?
Jasno je da proces lustracije u Hrvatskoj može provesti samo demokracija, a
demokraciju onemogućuje neprovedena lustracija. Potreban je dakle PREOKRET,
potrebno je izboriti se za demokraciju, a to znači biti odgovorno djelatan, biti
u neprestanom naporu spreman na svaku žrtvu koja je Bogu osobito mila i koji je
višestruko nagradi. Ona je dokaz ljubavi, vjernosti i vjere. Gdje nema toga nema
ni Boga.
Toga svega je nedostajalo u Hrvatskoj i upravo stoga se nama, umjesto
naprednije izgradnje-rekonstrukcije koja zla ne obnavlja, nego umjesto njih
uvodi nešto boljega - dogodila obična restauracija koja pod zastavom demokracije
obnavlja zla zarobljena zlom.
Za takvo jedno stanje potpuno je pogrešno optuživati demokraciju, kako to neki
čine, kao uzrok koji ta zla omogućuje. Pravo i potpuno zalaganje i istinska
borba za demokraciju, koja ima evanđeoska obilježja, čija unutarnja snaga je
ljubav i čije temelje je postavilo kršćanstvo, jer sloboda i jednakost ljudske
prirode kršćanske su istine, izostali su i izostaju u pravom obliku i volumenu u
Hrvatskoj. To prvenstveno zbog onog što je u sebi idejno najpraznije, moralno
najbjednije, karakterno najbezličnije i intelektualno najtupavije, a to je
oportunizma.
Ali i zbog nedostatka ljubavi, te osobito zbog pomanjkanja glavnog uvjeta za
preokret, bez kojeg je svaka priča o lustraciji i demokraciji - kao izvoru i
ostvarenju sreće - iluzorna, a to je duh borbenosti koji oslobađa od svakog zla.
Piše: Mirko Omrčen
|