�Izlaganje dr. Miroslava Međimorca na predstavljanju knjige u Zuerichu

Izlaganje o knjizi prof. dr. Miroslava Tuđmana "Informacijsko ratište i informacijska znanost" počet ću pričom o jednom našem poznatom (i kontroverznom) glumcu, pričom koja iz ugla prikazivačke umjetnosti, kazališta, filma, može približiti informacijsku znanost kojom se bavi prof. Tuđman, učiniti je razumljivom i važnom za svijet u kojem danas živimo, pokazati koliko će informatika glumci utjecati na našu budućnost. Promjena u odnosu prema tom glumcu ponajbolje pokazuje koje su se promjene dogodile u prostoru hrvatskoga javnog znanja, koje informacije po mjeri svojih (osobnih, općih, javnih, političkih) interesa dominiraju, što je istina, a što laž i kako informacija i dezinformacija, kao glumci pod maskama u kazalištu, danas mogu zamijeniti svoja mjesta.

Ovih dana, točnije prošle subote, objavljen je u "Večernjem listu", u subotnjem prilogu "Obzor", intervju s Radom Šerbedžijom, glumcem koji je u bivšoj državi držan za jednog od ponajboljih jugoslavenskih glumaca. Ne ću govoriti o njegovoj glumačkoj darovitosti, neki ga jako cijene, drugi ne, već ću spomenuti njegovu lijevu ideološku opredijeljenost koja ga je u vremenu raspada Jugoslavije vodila od Beograda do Sarajeva i Ljubljane u bezuspješnom pokušaju zaustavljanja neizbježnoga raspada države s kojom se identificirao, promatrao Dubrovnik iz okupiranog Cavtata i u najgore vrijeme rata zaobilazio Hrvatsku, svoju domovinu, "jer se nije slagao s Tuđmanom".

Kad je trebalo da kao poznata javna osoba i glumac kojeg su obožavale tisuće gledatelja, javno podrži samostalnost i slobodu svoje domovine, koja je bila u smrtnoj opasnosti on se od nje distancirao, nije poput Jean Gabina u trenutku agresije na njegovu Francusku obukao vojnu odoru i šest godina se borio protiv nacista. Nije trebao uzeti oružje u ruke, ali se trebao boriti onim što najbolje umije, njegove riječi potpore hrvatskoj neovisnosti i samostalnosti, riječi kazališnog i filmskog prvaka, pripadnika srpske manjine, mogla je u vremenu agresije imati ogroman utjecaj na hrvatske Srbe, mogla je mnoge odvratiti od pobune i napada na domovini. On te riječi je nije izrekao.

Iako je bilo mnogih koji nisu odobravali njegovo odmicanje od Hrvatske nitko mu nije zabranio dolazak u Zagreb, Zlatko Vitez i pokojni predsjednik Tuđman nisu mu zapriječili povratak i glumu. Ranih devedesetih na televiziji je slobodno nastupio, čak je u jednom intervjuu izjavio kako Hrvatska nije njegova domovine, niti je hrvatska zastava njegova zastava i ništa mu se nije dogodilo. Osim što ga je nakon toga intervjua jedan revoltirani filmski kaskader - hrvatski branitelj - ošamario.

Otišao je i otada se u Zagrebu rijetko pojavljivao, da bi 2000. s Račanom dočekao svoj veliki povratak na Brijune i Hrvatsku. U intervju pred neki dan niječe da je govorio protiv Hrvatske, ističe stalnost veze sa svojom domovinom, proglašava zlonamjernim izjave da je bio protiv Hrvatske, demantira da se udaljio od svoje domovine ... pretvara laž u istinu, dezinformira javnost, stvara javno znanje po mjeri ne samo svog osobnog već i političkog, ideološkog interesa.

On je tek jedan od mnogih koji danas modelira svoj javni imidž, jedan je od mnogih dobitnika promijenjenog javnog znanja koje se u Hrvatskoj dogodilo nakon 2000. Danas je malo onih koji se sijećaju ili znaju kako su se ponašali on i mnogi drugi pred jedva dva desetljeća. Modernom tehnologijom svijet 21. stoljeća stvara svoja javna znanja kroz globalne mreže za prijenos i organizaciju informacija, briše i preoblikuje po mjeri svog interesa informacije o nedavnoj prošlosti. Tako je od 2000. nadalje preoblikovana novija povijest Hrvatske, pravedan obrambeni rat postao je zločin, branitelji zločinci, pokojni predsjednik Tuđman i njegovi suradnici kriminalci, pripadnici udruženoga zločinačkog pothvata....

O tim mijenama javnog znanja u svoj knjizi piše prof. Tuđman, on uspješno primjenjuje informacijsku znanost u analizi mnogih pojava koje nas okružuju, određuju i sile na promišljanea, često i na djelovanje, javno, društvene, političko. Svojom znanstvenom raščlambom nam bjelodano pokazuje kako onaj koji danas dominira informacijama osigurava informacijsku superiornost po mjeri svog interesa.

SAD su prepoznale važnost informacija, onaj koji kontrolira znanost kontrolirat će svijet budućnosti. SAD ima ministra za Cyberspace, budući ratovi će se voditi u virtualnom prostoru, informacijama će se dobivati ratovi. Važnost vladanja informacijama prepoznaje i široka javnost, već skoro svaka starleta ima svog "public relation stručnjaka", najvažniji je privid, prividna realnost - u politici, ratu, gospodarstvu pa i u prikazivačkoj umjetnosti kao što sam pokazao na primjeru gorespomenutog glumca.

Prof. dr. Tuđman vrhunski je znastvenik, stručnjak za infomacijsku znanost koji značajan dio svoje knjige "Informacijsko ratište i informacijska znanost" posvećuje stručnoznanstvenoj raščlambi, postavlja pitanja i na njih pokušava odgovoriti. U uvodnim djelovima svoje knjige ističe ulogu prof. dr. Bože Težaka za razvoj hrvatske informacijske znanosti i njegovo inzistiranje na moralnim načelima koja se mora odnositi i na informacijske znanosti.
Prof. Tuđman se dalje bavi znanjem i sudbinom knjige, u zadnjem dijelu tog članka navodi primjere kako su se razni režimi odnosili prema knjizi, na primje, kakao su se komunisti u bivšoj Jugoslaviji odnosili prema nepoćudnim knjigama (priča o Hrvatskom biografskom leksikonu). Analizira odnos prema memorijalnim spomenicima i javnom znanju, objašnjava nastanak i ulogu dezinformacija u informacijsko/dezinformacijskom ratu s primjerima iz vremena Domovinskog rata, pojašnjava kako se proizvodi pamćenje, određuje se prema dvojbi suverenitet ili izolacija, propituje odnos Haške doktrine o zajedničkom zločinačkom pothvatu i univerzalnih vrijednosti, te odnos novih europskih vrijednosti i malih naroda (parafrazirajući knjigu svog oca, dr. Franje Tuđmana "Velike ideje i mali narodi").

Baveći se znanošću prof. Tuđman raščlanjuje sve značajne društvene i političke procese i mijene koje su se događale i događaju u Hrvatskoj u posljednjih dvadeset godina i znanstvenim instrumentarijom otkriva skrivene i naizgled zamršene društvene, političke, moralne i duhovne pocese koji se strelovito događaju i mijenjaju naš svijet-naše vrijednosti, istine i moralne osnove.

U raspravi: Je li informacijska znanost još uvijek društvena znanost? zaključuje da smo danas u digitalnom svijetu "koji je projekt, simulacija i reprodukcija, čovjek nema kontrolu nad tim svijetom", prevrednuju se univerzalne vrijednosti, sloboda, ljudska prava, kultura, demokracija. Globalizacija donosi nove vrijednosti: tehnologiju, tržište, turizam, informaciju.
Citiram dio tog članka: "Suvremeni čovjek danas živi u tom procjepu: čini se da su globalne vrijednosti ireverzibilne, a univerzalne su vrijednosti na odlasku. I informacijska je znanost zapela u tom procijepu između univerzalnih i globalnih vrijednosti. Ako bude inzistirala na istini kao univerzalnoj vrijednosti, bit će zastarjela znanost, a ako se opredijeli za globalne vrijednosti ne će biti društvena znanost relevantna za moralnu i duhovnu sudbinu čovjeka i društvene zajednice."

Iako se čini da je zadnjom rečenicom pred informacijsku znanost postavio tešku dvoumicu, iz ove knjige je jasno koji odgovor zastupa prof. Tuđman - on svojom cijelom knjigom dokazuje da je zapitan i odgovaran za moralnu i duhovnu sudbinu čovjeka i društvene zajednice. To dokazuje kako je znanstvenik prof. dr. Tuđman istovremeno i čovjek koji brine za svoju zajednicu, on je "homo politicus", političar koji dobro razumije i procijenjuje politički i društveni razvoj Hrvatske u njihovoj zbiljnosti, ne u prividu poput glumca s početka mog izlaganja. Kroz znanost prof.dr. Tuđman pokušava razumjeti i objasniti ozbiljnost u kojoj se danas nalazimo i mi i naša domovina Hrvatska. Zato me raduje što se prof. dr. Tuđman kandidirao za budućeg predsjednika Republike Hrvatske, jer njegova darovitost znanstvenika i osjetljivost, senzibilitet običnog čovjeka jamči da će znati razumjeti naš suvremeni svijet u njegovoj zbiljnosti i cijelosti, kroz njegove vrijednosti i vrline, ne kroz kazališni privid, imidž i laž.

Dr. sc. Miroslav Međimorec

Zurich, 6. lipnja 2009.

Društvene obavijesti broj 103