Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

MAESTRO IVAN MATARIĆ, GLAZBENIK, SKLADATELJ I GLAZBENI PEDAGOG       (21.11.2018.)

»Na vjeri se mora stalno raditi - zalijevati«


U povodu 4. Vinkovačkoga orguljaškoga festivala (VOF) »Organum Cibalae« u Vinkovcima je i ove godine bio njegov pokretač prof. Ivan Matarić, jedan od najistaknutijih predstavnika hrvatskih orguljaša, glazbenik, skladatelj i glazbeni pedagog, predsjednik Hrvatske kulturne zajednice iz Švicarske i dobitnik priznanja pape Franje za 53 godine orguljaške službe.

Od Svete Klare do Lihtenštajna

Prof. Matarić je rođen u Zagrebu 1952., a zaljubljenik u orgulje postao je zahvaljujući roditeljima, koji su bili članovi Katedralnoga pjevačkoga zbora u Zagrebu, te je kao dijete došao do prvih dodira s fascinantnim zvukovima zbornoga pjevanja, kao i s raskošnom paletom orguljskoga zvukovlja. Prvu poduku na orguljama primio je od isusovca o. Loranda Kilbertusa na Salati u dobi od 12 godina. Nižu i srednju glazbenu školu završio je u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu u razredu prof. Zente Figenwald. Upisavši studij orgulja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Vlaste Hranilović, diplomirao je 1979. godine u razredu prof Žarka Dropulića.

S nepunih 15 godina, nakon prerane otčeve smrti 1968., preuzeo je mjesto stalnoga orguljaša u crkvi sv. Klare u Svetoj Klari kraj Zagreba, gdje je bio orguljaš do 1979. Od 1968. pa sve do studenskih dana istodobno je bio i orguljaš bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Nakon završenoga studija djelovao je kao profesor klavira i korepetitoru Školi za klasični balet na Ilirskom trguu Zagrebu. U jesen 1979. postao je stalni orguljaš crkve sv. Marije na Dolcu u Zagrebu, a 1984. godine postao je stalnim orguljašem zagrebačke katedrale. Godine 1985. boravio je u Weimaru kao aktivni orguljaš na majstorskom tečaju u razredu Mathiasa Eisenberga. Predavao je orgulje na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu 1985. - 1989., a 1986. svirao je u SAD-u kao gost »The Salon Orchestra Society« iz Rena u Nevadi.

Svoju karijeru nastavio je graditi nastupajući kao solist ili član većih ili manjih ansambala, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Gubitkom radnoga mjesta u matičnoj školi 1991. godine, te nakon traženja novoga zaposlenja, u jesen 1992. godine otišao je u Austriju, gdje je, nakon natječaja, dobio mjesto nastavnika klavira i orgulja u Lustenauu na Rheintalische Musikschule, te ondje radi svih ovih godina. U srpnju 1995. godine postao je glavni orguljaš crkve St. Gallus - Triesen u Kneževini Lihtenštajn. U Zurichu je 1999. izabran za predsjednika Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj.

Niz solističkih koncerata održao je u rodnom gradu Zagrebu u zagrebačkoj katedrali, crkvi sv. Marije na Dolcu, franjevačkoj crkvi na Kaptolu, u crkvi na Ksaveru, u bazilici Srca Isusova, a čest je bio gost i u inozemstvu u Italiji, Austriji, Švicarskoj, SAD-u... kao i diljem Hrvatske: u Dubrovniku, Splitu, Zadru, Puntu na Krku, Varaždinu... Nastupao je u organizaciji Koncertne direkcije u Zagrebu u ciklusu Zagrebačke ljetne večeri 1988., 1990., 1992. i 1993. godine. Održao je niz humanitarnih koncerata u Austriji i Švicarskoj pod motom »Stop the war in Croatia« 1991. i 1992. godine. Godine 2007. u organizaciji Hrvatskoga veleposlanstva u Santiagu u Čileu na poziv hrvatskoga kluba »Sokol« iz Antafagaste i Čileanskoga orguljaškoga društva iz Santiaga održao je niz koncerata na glasoviru i orguljama. U bazilici Srca Isusova u Zagrebu 23. svibnja 2008. bila je koncertna misa u povodu 40 godina njegova djelovanja kao crkvenoga orguljaša i u povodu 25 godina koncertnoga orguljaša. Program mu je vrlo opsežan i obuhvaća sva značajnija djela za orgulje starih i suvremenih autora. Mnogobrojne kritike s tih koncerata isticale su da Matarić kao umj etnik suvereno vlada orguljama, uspješno se koristeći mnogobrojnim nijansama i bojama, kako pojedinih registara tako i čitavih orgulja.

Vinkovački orguljaški festival plod je dugogodišnje suradnje Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj, Hrvatske matice iseljenika, Podružnice Vukovar i Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima, a pokrenut je zahvaljujući prof Matariću.

»Kao što znate, u Domovinskom ratu srpski je agresor doslovno spalio i oštetio niz orgulja po crkvama u istočnoj Slavoniji. Nakon 14 godina donacijom Hrvatske kulturne zajednice iz Švicarske ponovno su se čule orgulje u Vukovaru. Ideju za projekt obnove orgulja, kao i kolaudaciju orgulja, dala je i ostvarila s velikim ponosom i zadovoljstvom moja malenkost, kao predsjednik Hrvatske kulturne zajednice iz Švicarske. Posveta i kolaudacija održane su 13. ožujka 2005. i od tada se poznanstvo s Draženom Švageljom i Silvijem Jergovićem iz Vinkovaca pretvorilo u snažno prijateljstvo i poštovanje prema hrvatskoj baštini i kulturi koje njegujemo svih ovih godina. Vjerojatno je trebao proći niz godina kako bi se razorene crkve i vjernički puk vratili u normalniji život nakon ratnih razaranja. Kada sam vidio dobrodošlicu na licima tih napaćenih i oštećenih ljudi, kako se raduju svakomu dolasku, i da to ostavlja optimizam kod njih, obuzeo me je osjećaj da moram doći ponovno, i to se događa niz godina vrlo intenzivno. Inicijator je važan, ali bez pomoći dvojice velikih ljudi i prijatelja Dražena Švagelja i neumornoga Silvija Jergovića teško bismo dogurali tako daleko. Vinkovački orguljaški festival postoji, zainteresirao je velik broj mladih glazbenika, mladih polaznika radionica, crkvenih zborova i slušatelja, održavaju se susreti nakon koncerata (posebna zahvala župniku Stjepanu Podboju iz Vinkovaca) i iz godine u godinu naš kulturni prvijenac postiže ono zbog čega je i pokrenut.«

Nadahnuće našao u molitvi orguljaša

Prof. Matarić ističe da je za njega vjera dar koji je upoznao i na koji je bio upućen preko svojih roditelja.

»Kasnije, kao mladić, za to napredovanje i formiranje mene kao budućega čovjeka zahvaljujem svomu starijemu bratu Juliju. Vjera se ne dobije samo tako. Na njoj se mora stalno raditi - zalijevati. Vjerom ispunjen, postajem bolji čovjek, budem smireniji i mudriji, mogu prosuditi smijem li to ili... Ponosan sam na to što jesam. Često me nadahnjuje ono što sam našao u molitvi na koju sam slučajno naletio (postoji li slučajnost) i koja me je očarala. Molitva glasi: ‘Veliki i uvijek slavljeni Bože, svidjelo Ti se da mi povjeriš orguljašku službu s kojom trebam i želim promicati veću Tvoju slavu. I stoga danas odlučujem da ću je vršiti s pravom i čistom namjerom da Tebe jedino častim isključujući bilo kakvu drugu ljudsku nakanu. Odbacujem laskavu ljudsku pohvalu jer Tebi samom, Gospodine, i Svetom imenu Tvojemu pripada čast, hvala, slava i pohvala, a meni nedostojnom sluzi Tvomu stid na licu. Stoga Te molim i zaklinjem, Gospodine, da upravljaš mojom pameti i rukama da Ti omilim, a Tvoje vjernike koji me budu slušali potičem na veću pobožnost prema Tebi i da bi uvijek izvršavao sve spremnije Tvoju Presvetu Volju. To Te molim po Kristu našem Gospinu. Amen.’«

»Očito treba dosegnuti određene godine, starost ili zrelost, i onda, ako je čovjek dobar, uporan i vjeran određenomu cilju, ponekad stignu priznanja, kao i ovo koje sam dobio iz Rima potpisano rukom Svetoga Otca za 53 godine orguljaške službe. Priznanje i orden primio sam na oproštajnoj misi zahvale u župnoj crkvi u Triesenu u Lihtenštajnu, gdje sam bio glavni orguljaš 23 godine. To priznanje ispunjava me zahvalnošću i ponosom«, rekao je maestro Matarić.

 

 

Maestro Matarić kao skladatelj


Uz intenzivan pedagoški i koncertni rad, Matarić je počeo i skladati: 1994, godine suitu za orgulje »vjera, ufanje, Ijubav« (praizvedba 13. travnja 1994. u katedrali u Feldkirchu), 1995. godine dvije skladbe (moteti) za mješoviti zbor: »Mislima uz križni put« i »Oče naš«; 1998. niz obrada za orgulje i trombon, glazbu na dramski tekst Bertolda Brechta »Mutter Courage«, izabrao je i obradio za "Dowani International FL" hrvatske božične pjesme. Tijekom 2004./2005. skladao je misu »Salvum me fecit« (»Ti si me izbavio«) za mješoviti zbor, soliste i orgulje, koja je praizvedena 22. svibnja 2005. u Lustenauu, Godine 2005. skladao je »Ave Maria« za sopran solo, mješoviti zbor i orgulje. Uz ostalo skladao je i misu na tekst o. Rudija Kopreka »Meša vuzmenog jutra« 2012.
Snimio je i nosač zvuka s djelima C. Francka, Ch. M. Widora, L. Viernea, J. Alaina i L. Boelmanna odsviranim na orguljama zagrebačke katedrale i nosač zvuka snimljen na novim orguljama u župnoj crkvi u Lustenauu, a 2005. snimio je nosač zvuka popularne glazbe "Glazba za sanjarenje" na klaviru.

 

 

Snježana Kraljević, Glas Koncila broj 43, listopada 2018.

www.hkz-kkv.ch

165 -2018

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: