Inu je prodala Račanova postava

Račanova vlada prodala je 25 % + 1 dionicu Ine mađarskom MOL-u kada se znalo da naša naftna nalazišta u Siriji vrijede 23 milijarde dolara! Stanko Kadija izvijestio je o tome Mladena Bajića, ali isti nije ništa poduzeo! Hoće li nova "lijeva" koalicija produžiti naftne koncesije MOL-u za Jadran i Dinaride 4?

Nema tata do Hrvata

Koliko je nafte prošlo kroz Inu, a koliko pranja novca, kriminala i različitog financiranja sumnjivih revolucija i sumnjivih projekata u Trećem svijetu? Konverzija SRH/RH uključila je i klasični kriminal i različitu korupciju. Zaboravili smo otok Goli i komunističke kazamate, policijsku represiju i progon Hrvata, pa i redove pred Ininim praznim pumpama za vrijeme komunizma i veselo tankanje par-nepar, koje je donijelo po tadašnji sistem opasno druženje vozača. Korištenje Ine za različite crne transakcije nastavilo se i za RH. Međutim, pojedinačna krađa i lopovluk interesnih skupina dobili su veće razmjere. Kao što u MOL-u kažu "Nema tata do Hrvata", odsutnost beogradskog nadzora shvaćena je kao dozvola za totalnu korupciju. Mnogi Hrvati shvatili su osamostaljenje Hrvatske kao priliku za svoje privatno bogaćenje, na štetu nacije. Koga se bojati? Glupe hrvatske sirotinje? Politika nije imala osjećaj za opće dobro, a hrvatska politika pokazala se gorom od komunističke. Dodvoravajući se svjetskim centrima moći, RH je podržala sankcije protiv Sirije i tako ugrozila tamošnje naftne koncesije. Ivo Josipović i Vesna Pusić više ne slušaju svoga prijatelja Stipu Mesića. Pa i ako je MOL ušao u potpunu kontrolu Ine, naš interes nije da Sirija izbaci Inu sa svojih naftonosnih polja. Je li čaša napola puna ili napola prazna? Skoro polovica Ine još uvijek je u hrvatskim rukama. Ako MOL za nekoliko kovanica preotme sve rezerve Ine i RH, naftno tržište u RH smo svi mi.

Nema vola do Mongola

Stanko Kadija svjedoči o teškom kriminalu u Ini i u državnim strukturama, napose u Račanovoj administraciji. Iako je vrijednost Ininih rezervi u Siriji bila procijenjena na 23 milijarde dolara, četvrtina cijele Ine prodana je MOL-u za 505 milijuna dolara. Zsolt Hernadi, direktor MOL-a, veselo otkriva da su Mađari koristili marketinški trik, pa su glupim Hrvatima dali da cuclaju bombone 505 sa crtom. Nema vola do Mongola! Dragutin Lesar upozorava nas na moguće nove zloporabe vladajućih struktura glede preostalih naftnih nalazišta u RH. "Hrvatska je cijeli Jadran podijelila u samo 4 koncesijska područja, a Italija u Jadranu ima 60-70 područja." Fenomen nije Slavonski Brod i njegova industrija, nego brodska i brodarska partijska korupcija, kao dokaz da je kriminal ušao u sve pore komunističke i druge vlasti u SRH/RH. Dakle, ne zanimaju me klasični kriminalci Slavonskog Broda, koji su jako zanimljive osobe, galantni tipovi koji će vam bez žaljenja platiti kavu, nego škrti partijski lopovi koji su iznjedrili ovakvu RH kao našu sramotu. Zdravko Tomac stalno ukazuje na defekte Titovog komunizma, kojega poznaje iznutra - vrijeme je da progovori o zaboravljenom partijskom lopovluku u Slavonskom Brodu, pa će mnogima postati jasnije zašto je Ivica Račan nastavio privatizacijsku pljačku. Čak nije problem Račan kao osoba - svaki aparatčik nužno je postajao korumpiran. Kaže se da prilika rađa lopova, pa istragu u slučaju Patria ne treba svesti na potragu za već iskazanim lopovom, nego dozvoliti mogućnost da su neki političari tek tada postali lopovi velikog formata.

Mila majko šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate!

Na Bleiburgu je trebalo smaknuti one druge: drumske razbojnike i šumske ubojice, dakle lopovske "partizane"! Korumpirani dio ustaša ostao je u Zagrebu i preuzeo visoke dužnosti. Zar srpske i hrvatske lopove i koljače nije zbrinula "partizanska" država? Činilo se da je dio novog hrvatskog komunističkog nasada otporan na korupciju. Primjerice, polovicom 2003. uzgajali smo Ljubu Jurčića na državnim jaslama. Baš se zaokružio i bio pravi materijal za dvije zdrave sindikalne polovice. Bio je predsjednik Upravnog vijeća REGOS-a i predsjednik Upravnog odbora Kapitalnog fonda, a pred raspad Jugoslavije sudjelovao je u izradi projekta "Polazne osnove gospodarske strategije", koje su nekakav ideološki uvod za novi ulazak u isto katastrofalno stanje. Znate, ponavlja se ista korupcija, samo provizija ide drugim igračima. Da je Hrvoje Šarinić pogodio kome treba dati proviziju, nuklearku u Krškom gradili bi Francuzi, a ne Amerikanci. Zli jezici reći će da je Šarinić proviziju dodijelio samom sebi, ali tako to ne ide na čestitom Zapadu. Jurčić je bio ministar Gospodarstva u Račanovoj vladi i profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Premijer Ivica Račan i njegovo "znanstveno" otkriće Ljubo Jurčić pobjedonosno su se šepurili - prodali su frtalj Ine za 505 milijuna dolara! I opet, mali je čovjek ostao bez kave. Malo mi je bilo čudno da ti likovi iz "Prosjaka i sinova" postanu face i štite javni interes. U Hercegovini su žene i slučajne muškarce poput Ljube zvali nosavicama. Nisu to bile bahate supruge komunističkih rukovodioca, nego sirote udovice poražene hrvatske vojske. Po hercegovačkim i dalmatinskim selima skupljale su staru odjeću. Otkud takav Jurčić u "komunističkoj" obmani? Snalažljivi Ljubo, kojega u poznatom serijalu igra famozni Fabijan Šovagović, dogurao je do profesora na Ekonomskom fakultetu, što se tada uzimalo za dokaz da o ekonomiji nema pojma. "U ekonomiji je matematika sve!" - tvrdi Ljubo. Zašto onda nije ekonomiju prepustio meni? Šibičar Ljubo hladno je ispremiješao tri kadice, i koju god potegnete, dobili ste mađarsku ponudu. Sa crtom! Ljubo je uvjeravao hrvatsku i europsku Javnost da je mađarska ponuda za 150 milijuna dolara veća od vrijednosti četvrtine Ine! Čudna neka matematika.

Stranački i nestranački interesi

Ekonomski fakultet u Zagrebu potresale su brojne korupcijske afere sveučilišnih profesora. Okolo se prešetavaju ekonomski stručnjaci s kupljenim diplomama. Bolje ih je izgubiti nego pronaći. Koliko pamtim, ekonomiju su upisivali slabiji učenici. Najteži ispit bio je ONO i DSZ, nekakva viša Predvojnička obuka. Svi su ponavljali čarobnu formulu: tržište, tržište! Usprkos upitnom znanstvenom podrijetlu, nitko nije postavljao pitanje otkud Jurčiću dragocjenih 180 kvadrata poslovnog prostora na Cvjetnom placu. Navodno je prije privatizacije Ine prodao nekoliko tvrtki za istraživačko-razvojne i konzalting usluge. Nije vrag da su zemljaci Ljubo Jurčić i Milan Bandić imali nekakve osobne interese u slavnom projektu Tome Horvatinčića, koji je donio novi tip prosvjeda za društvenu afirmaciju prikrivenih aparatčika? Shopping centar Cvjetni posluje loše! "U financijskom smislu mogu opušteno živjeti" - izjavio je Jurčić. Može se reći da je prilično opušteno prodao Inu. Naravno, prije prodaje Ine, HSLS napušta Vladu, pa Ivica Račan angažira neke nestranačke osobe. Jurčić se hvalio da je rekao Račanu da ne sluša svoje roditelje, pa neće slušati niti političare! Jurčić nije mogao razumjeti zašto SDP drži da je HEP njegov, a zašto HSS kontrolira PIK-ove. Ustanovio je nedostatak stručnih ljudi, neznanje i institucionalnu neorganiziranost. Prijedlozi su prolazili kada zadovolje tri vrste interesa: ministarske, stranačke i lokalne. Kako reče, svoje uspjehe duguje Slavku Liniću, tadašnjem potpredsjedniku Vlade! Vjerovali ili ne, Jurčić se i danas vodi kao spasitelj poduzeća Željezara Sisak, ACI, Đuro Đaković, TLM i svih tih PIK-ova! Brodogradilištima je nametnuo svoj koncept upravljanja! Rezultati su vidljivi.

U raljama nepotizma

Nije sve strančarenje i politika. Ostatak je nepotizam. Stipe Mesić kao posljednji predsjednik Jugoslavije ostvario je određene kontakte u Trećem svijetu, pa je kroz upliv na Gaddafija i Asada imao određen utjecaj u Ini. Nakon sukoba s Franjom Tuđmanom, kao povremeni žestoki ustaša pokušao se nametnuti pravašima, a kada to nije uspjelo, zajedno s Josipom Manolićem formirao je novu stranku, da bi se konačno sklonio u HNS, kod Savke. U toj političkoj trgovini Savkin zet Tomislav Dragičević došao je na čelo Ine. Vesna Balenović tvrdi da je Tomislava Dragičevića od progona za kriminal štitio Stipe Mesić. Dragičević se spominjao i u svezi mizerne otpremnine od 6.784.555 kuna, što je ispod milijun eura! U samoj stranci snažno se uspinjala Vesna Pusić, školska prijateljica Savkine kćeri, danas na čelu Ministarstva vanjskih i "evropskih" poslova, kako sama kaže. Hrvati ulaze u Europu, a Vesna Pusić u Evropu - to su vam dvije različite unije s dvije brzine, gledano iz naše perspektive. Ako niste znali, današnji "prvi potpredsjednik Vlade RH" i suosnivač HNS-a Radimir Čačić je Proljećar. Od 1985! Navodno je tada osuđen za "rušenje samoupravnog sistema SFRJ" i oslobođen na zahtjev pravednog i slobodarskog Vrhovnog suda SRH. Zanimljivo, udbaši su rasturili "Proljećare 1971", a "Proljećaru 1985" pomogli. Radimirov otac Nikola bio je 1971. tajnik republičke vlade SRH, ali nije smijenjen, nego je napredovao do pozicije republičkog tužitelja. Šuška se da je cijela udbaška linija HSLS-a prešla u HNS. Neka, to jača organizacijsku i djelatnu moć današnje vladajuće garniture, koja se kadrovski oslanja na dobru staru Partiju. Vidi vraga, Radimir Čačić i Slavko Linić ulaze u Nadzorni odbor Ine! Valjda zato da netko ne bi progovorio o kriminalu u Ini.

Slavko Radić zvan Linić

Mišljenja sam da Riječanima i/ili Fiumarima nije trebalo dozvoliti da služe vojni rok u srbijanskom Leskovcu. Čovjek se navikne na leskovački voz i tako shvati industrijalizaciju, odnosno realni sektor. Slavko Linić rano je natukao pozamašnu kilažu i zaposjeo fotelju rukovodioca. Bio je financijski direktor riječke Rafinerije nafte. Uspostavio je suradnju s Fikretom Abdićem - preko riječke luke izvozio je Agrokomercovu robu i s tim devizama kupovao naftu za Rafineriju. Naravno da je sve bilo pošteno, ali je najedanput iza Krka izronila policijska istraga, pa je Linić zamalo izbačen iz Partije. Policija je ponovno tu - bacale su se pepeljare, pa Linić uskoro seli u Ljubljanu, gdje radi u nekoj banci za tričavih 7.000 DEM mjesečno. I vidi vraga, Linić 1991. kupuje oružje. Novac odlazi u Finsku, a umjesto oružja stižu granitne ploče. Uzmete komad granita i razvalite četnika po šubari! Malo po malo, i Linić je došao do pozicije predsjednika Nadzornog odbora Ine. Ignorirao je prijave kriminala od strane Vesne Balenović. Linić se uspješno izvukao u aferi oko riječke tržnice. Nalazište Bijele noći, vrijedno dvije milijarde dolara, prodano je za 36 milijuna dolara, koliko vrijedi jedan tanker. Kakva je bila uloga Davora Šterna u tom sramotnom "projektu"? Navodno je sporne 2003. MOL sa četvrtinom Ine tajnim ugovorom preuzeo ključno financijsko upravljanje Inom. Ivo Sanader nije mogao Mađarima predati Inu jer je Mađarima poklonjena još 2003. Hrvate u Ini nitko ništa ne pita. Ne znamo po kojoj cijeni MOL kupuje naftu i od koga je kupuje. Možda to znaju Slavko Linić i Ljubo Jurčić? Radimir Čačić ulazi u sukob interesa i možda nešto još ružnije, jer je u Mađarskoj u tijeku proces protiv njega zbog optužbe da je skrivio smrtonosnu saobraćajnu nesreću.

O čemu svjedoči Vesna Balenović na portalu HKV?

Nakon što sam početkom 2001. u INI otkrila kriminal ogromnih razmjera, 8. veljače iste godine obratila sam se Liniću... Svi elaborati koje sam donijela Liniću našli su se ponovno u Ini. Predali su ih internoj reviziji. Kolege su mi javile da su kombiji počeli odvoziti dokumentaciju iz arhive. Nakon Linića, krenula sam prema Mesiću. Na Pantovčaku me primio njegov savjetnik za unutarnju politiku Igor Dekanić... Mesić, dakako, ništa nije napravio po tom pitanju, pa sam pošla u policiju, gdje sam inspektoru Josipu Pauličeku u Heinzelovoj ispričala cijelu priču. Potom sam otišla do Milanke Opačić, koja je u to vrijeme bila predsjednica Antikorupcijskog vijeća. Ona je rekla da će o svemu obavijestiti premijera Račana, da pričekam dva dana te da potom, zbog vlastite sigurnosti, o svemu obavijestim medije. To sam i učinila, no u roku od 15 dana dobila sam izvanredan otkaz. U obrazloženju je stajalo da sam naštetila poslodavcu nizom neargumentiranih podataka. Nakon toga, devetog svibnja 2001. godine kaznenu prijavu sam predala tadašnjem državnom odvjetniku Radovanu Ortynskom, koji mi je već u uvodu rekao da sam zagrizla u pretvrd orah. Prevelika je to mafija, kazao je, te dodao da možemo zajedno plakati... Tomislav Dragičević je morao znati za ta polja (u Siriji), kao i direktor Željko Belošić te Dragičevićev zamjenik Vrbanović... Dakako da su Mađari Inu kupili zbog polja u Siriji, a ne zbog oronulih i poderanih benzinskih pumpi... I Linić je, po zapovjednoj odgovornosti, odgovoran za taj skandal jer je kao predsjednik Nadzornog odbora morao znati što se u INI događa.

Svjedočenje Stanka Kadije u Večernjem listu

Osim u MOL, otkriće plina tijekom bušenja preneseno je s bušotine Jihar-1, putem dnevnog geološkog izvještaja, Ininoj upravi u Damask, a odatle u Ina-Naftaplin direktoru Sektora istraživanja, koji o svemu obavještava kolegij izvršnog direktora, a on pak prenosi informacije Upravi i Nadzornom odboru kompanije... (Nakon tog uspjeha obično se na terenu, a i u upravi, napravi velika fešta... Vijest o tome nije objavljena čak ni u Ininom glasniku). Bilo bi zanimljivo analizirati karijeru i imovinu odgovornih za (ne)objavljivanje vijesti, u razdoblju od 2011. do danas... Kada sam kao geološki nadzornik u ožujku 2003. godine došao u Siriju na lokaciju Al Mahr-2 i doznao da ne smijem govoriti o otkriću, da ono nije prijavljeno... U naftaškim je krugovima pravilo da kompanija vrijedi onoliko koliko ima pridobivih rezervi i koliko ih je sposobna obnavljati. Danas bi u Hrvatskoj trebalo prvo promijeniti takozvani rudarski zakon... Prijedlog sam osobno dostavio u Ministarstvo gospodarstva i ministru Radimiru Čačiću, no još nisam dobio nikakvu povratnu informaciju. (Zašto nas to ne iznenađuje?) Hrvati su jedini narod u Europi koji nema nacionalnu, državnu geološku službu... Plin sa sjevernog Jadrana RH je dobivala i plaćala transport preko Italije i Slovenije. No, to je također priča za provjeru u DORH-u.

Možemo zaključiti da je kriminal u hrvatskim javnim poduzećima bio i ostao vezan za komunističke strukture, pa povratak Partije vodi produbljivanju korupcije i njenom prikrivanju. Sav kriminal u RH prevaljen je na Ivu Sanadera još prije "promjene" vlasti. Dvadeset tri milijarde dolara! Mila majko, šalji nam salate!

Autor: Tvrtko Dolić

dnevno.hr